Tex protiv 20
Već sam uvod nema nekog prevelikog smisla, ali to je doslovno prepisano pismo koje je Tex zaprimio. Jeff pogine u okršaju, a rendžerska komanda se pita da li je možda Jeff poginuo slučajno. (???) Mada to vrlo vjerojatno ide na dušu nekom Dnevnikovom prevoditelju. Jeff je inače bio prvi tajni agent kojeg je Tex upoznao, i zahvaljujući njemu je dobio rendžersku značku. Sada na samom početku priče saznajemo da je Jeff poginuo i Tex preuzima istragu.
Jedna putna, odmah na prvoj stranici (na drugoj stranici je već u drugom gradu i naručuje piće za cijeli salun).
Prvo razočaranje je to što Jeffova smrt nije prikazana ni s jednom jedinom sličicom, nego je sve napisano u pismu. Ta tekstualna objašnjenja mi se nikad nisu sviđala, da jesu, onda bi čitao vestern romane, a ne stripove. A Jeff je ipak do tog trenutka važna ličnost u Texovom svijetu. Istu stvar će G.L.Bonelli ponoviti i s Arkansas Joeom. Samo tekstualna obavijest o smrti i to je to.
No krenimo...
Tex stiže u Silver City i susreće korumpiranog šerifa i bandu Buda Lovetta. Ne gubi puno vremena, prvog dana u tiskari Sama Bakera ubija petoricu razbojnika. Šerif to pokušava iskoristiti kao priliku da uhiti Texa, ali...
Neprocjenjiv izraz lica korumpiranog šerifa!
Tex na sudu dokazuje svoju nevinost i nakon toga u potpunosti se posvećuje uništenju Lovettove bande i ilegalne trgovine oružjem. Uspio je zapaliti i uništiti baraku s puškama i municijom, nakon toga i Lovettov brod. Ponio je sa sobom i brodski dnevnik kao dokaz o trgovanju puškama i municijom. Lovett doznaje da je Tex špijun koji je odgovoran za njegove nedaće i vodi sa sobom dvadeset bandita da ga ubije. Tex naravno, iako biva tri puta pogođen, uspijeva preživjeti opsadu i pobiti Lovetta i sve bandite, čak se stigne i žaliti na rupu u svom šeširu (još jedan element u Texovom svijetu koji će se još mnogo puta ponoviti). Na samom kraju stanovnici Silver Cityja (i Jenny) pokušavaju nagovoriti Texa da ostane, ali kako on sam kaže na odlasku, osjeća da ima još mnogo ljudi kojima mora pomoći.
Iako je vrhunac ovog stripa Texov dvoboj s dvadeset bandita, u oko upada poboljšani dijalog u odnosu na prethodne epizode. Dijalozi s korumpiranim šerifom, sa sucem, Jenny, Marie... Sve je nekako na višoj razini s puno više dijaloga nego u prethodnim avanturama.
Razgovor s Marie Gold, nakon što je Texu spasila život:
„Miss Gold... Ne znam mogu li vam kako zahvaliti?...“ – „Možete, Tex...“ – „Budite jasniji.“ – „Ovo nije prikladno mjesto za izvjesne razgovore. Biste li pošli za mnom?“.
Tex u nevolji.
I dok se penju na gornji kat u Marijinu sobu, čujemo dijalog dvojice kauboja na donjem katu:
„Jesi li vidio Collinse? Sirena je zavela još jednog mornara svojom pjesmom...“ – „Uh!
Ali čini mi se da će ova pjesma završiti vatrometom...“
Razgovor između Jenny i Texa:
„Oh, Tex... Kako da vam kažem... Možete li mi obećati da ćeta biti oprezni?“
-„Naravno, miss Jenny, kao tele u preriji prepunoj izgladnjelih kojota!“ (Na što se Jenny naljuti i zalupi mu vratima.)
Galepov crtež je sve bolji iz epizode u epizodu, ali još uvijek ne crta Texovo lice kao u kasnijem razdoblju. Što se scenarija tiče, u oči upada nagli prijelaz s jedne scene na drugu gdje dobivamo dojam da se za bolji doživljaj priče trebala ubaciti još koja sličica. Najbolji primjer za to su tučnjave i dueli, gdje je Tex u jednom trenutku na podu, a već na slijedećoj slici stoji kao pobjednik. Moglo je to sve bit malo opširnije.
Ako mislite da je jedan protiv dvadeset bilo pretjerano, onda pročitajte recenziju epizode u kojoj se Tex i Kit Carson bore protiv stotinjak bandita...
.jpg)
.jpg)
.jpg)
