Ova priča je direktan nastavak prošle priče, gdje Tex i Gros-Jean ostavljaju ranjenog narednika Jima Brandona da se oporavi i preuzimaju njegov zadatak (Tex se osjeća dužnim Jimu jer je on spasio sina mu Kita, a i da nije tako ne sumnjamo kako bi Tex priskočio u pomoć prijatelju!). Priča je dostojan nastavak prethodne Texove avanture, koja je po mnogima bila i prvo pravo remek-djelo dvojca Bonelli/Galep! Texova avantura koja je prethodila ovoj je ipak mora se reći nešto kvalitetnija od ove priče, ali i ova priča nudi sjajne stvari poput: brzog ritma, arhaičnih dijaloga, preokreta, pucnjave, misterioznih smrti, krimić avanture, prekrasnog Galepovog crteža (posebno šuma, kanadskih prostranstava i krajolika) koji savršeno dočarava atmosferu sjevera i Kanade, morska dionica… Ipak valja spomenuti kako je početak priče ujedno i najbolji dio avanture, s vremenom se kvaliteta razvodnila, ali u konačnici dobili smo sasvim korektnu priču, svakako u duhu vremena nastajanja!
Atmosfera priče je tipična za priče Jacka Londona, pa možemo reći kako je Bonelliju upravo London jedan od najomiljenijih pisaca. Pas Star je klasični hommage Londonovim psima Bucku i White Fangu.
Ovo je druga Texova avantura s radnjom u Kanadi. Nije bilo puno avantura u Kanadi, što čudi, budući da je potencijal takvih priča ogroman. No, sve kanadske Texove pustolovine su bile u najmanju ruku vrlo dobre i svakako uspješne priče. Isti je slučaj i sa morskim Texovim avanturama, koje su također sve redom bile uspješne! A i kad je snijeg u pitanju vrijedi isto, mahom su Texove priče sa snijegom odlične! Sve te scenarističke detalje imamo i u ovoj priči!
Uvodna stranica priče i prva snježna vinjeta u serijalu
Scenarij donosi puno pucnjave, akcije, neke rijetke scenarističke detalje, poput tragova medvjeda, sanjki, broda, pokvarenih jaja, zatim neke česte scenarističke detalje kao klišej sa zamkom na podu ili dolazak Mountiesa; spas u zadnji čas (bez trube), ili brzo rješavanje slučaja uz izbjegavanje mnogobrojnih zasjeda, dok svi negativni likovi umiru nasilnom smrću, zatim pohlepe za zlatom i oslobađanje zarobljenog prijatelja... Sve u svemu lijepo sve ukomponirano, bez pretjeranih naivnosti! Ugodno za čitanje!
Kao što se često događalo u prvim Texovim pričama, postoji kontinuitet. Već sam spomenuo kako je ova priča direktan nastavak prethodne, ali priča je i važna s obzirom na kontinuitet serijala, jer je ona zapravo zadnja priča u kojoj se Kit Willer pojavljuje kao dječak, već sljedeća priča donosi Kita kao tinejdžera u priči „Texov sin“ (SR 12/13, LMS 65/66, SA KL 15/16, LL KB 7, VČ KI 3, kronološki gledano avantura 21) .
Priča također prikazuje prvi Texov oproštaj od njegovih novih kanadskih prijatelja, uz riječi:
Jim Brandon: „Tex, svim srcem se nadam da ćemo se opet vidjeti. Aljaska nije toliko ružna koliko se može činiti.“
Gros-Jean (suznih očiju): „Dovraga i prehlada.“
Ugh i ugh pozdrav Winoge i Tiger Jacka (posebno simpatično).
Tex i Tiger Jack naglašavaju duboku vezu koja se stvorila među njima nakon njihovih prvih zajedničkih avantura.
Tiger Jack: „Divni prijatelji. Šteta što žive u ledenim zemljama.“
Tex: „Da. Ali mogu biti i tisuće kilometara daleko, opet će biti u mom srcu.“
Srećom, bit će još kanadskih avantura i Jima Brandona i Gros-Jeana, a volio bih da je i više takvih avantura! Dosta emocija kad je u pitanju rastanak sa kanadskim prijateljima. Taj dio iako možda malo patetičan mi je i najbolji dio ove priče.
Mountiesi spašavaju Texa i Gros-Jeana
Karakterizacija likova: navikli smo na prikazivanje američkih vojnih časnika kao nesposobnih, eto nam takvog slučaja i u Kanadi gdje pukovnik Frederick Devon dane provodi opijajući se i sijući strah i trepet među svojim ljudima, ali to naravno ne može proći s Texom; prošao je bez udarca, ali ga je Tex svejedno dobrano sredio! Vođa bande medvjeda Brad Burley, podsjeća na naše političare, iako se izvukao sa torbom punom novca, morao je pohlepno tražiti i još više, na kraju ipak plaća za sve. Zato volim Texa, jer u 99 % slučajeva razbojnici plate kaznu, dok spomenuti naši političari nažalost ne. Bare pjeva, a Majke sviraju „Ljubav ubija“, tako bismo mogli reći i u ovoj priči za dvoje zaljubljenih narednika Billyja Dumbara i Indijanku Isabel. Ta dva nesretno zaljubljena lika su po meni najveća naivnost priče, vidjet ćete zašto! U priči se pojavljuje još jedan ženski lik; Freda, ona je hladna, proračunata i svjesna svojih kvaliteta i praktički je glavni lik, svojom ljepotom pribavlja potrebne informacije, a ne boji se ni ucjenjivati vođu bande. Takvih likova je bilo i bit će u serijalu! Za kraj Mountiesi, kao i u budućnosti uvijek lijepo prikazani kao hrabri i pošteni! Sve u svemu i više nego korektna karakterizacija likova!
Crtež: Galep je lijepo dočarao ovu priču, napredak u odnosu na prve avanture je očit! Vidljiv je povećani broj detalja na vinjetama. Svejedno je to još daleko od zlatnih dana, ritam crtanja striscia je takav da je brzina bitna, pa pati kvaliteta, ali talent se nazire i kasnije će doći do izražaja. Boja i dalje popravlja dojam! Galepov Pierre Lassalle ima crte lica Roberta Mitchuma, vrlo popularna glumca tog vremena, dok je Tex u pripijenoj jakni od škotske tkanine zakopčanoj na grudima i sa dva velika revera (istovjetan model nosio je Gary Cooper u filmu „North West Mounted Police“, Cecilea B. DeMillea iz 1940. godine). Jasno je da su western filmovi iliti kaubojci Galepu bili inspiracija za neke likove.
Tex u karakterističnoj akciji kažnjavanja neprijatelja (palež)
Naslovnice: Dnevnikova naslovnica broja 62 po običaju nema veze sa ovom pričom, već je to naslovnica talijanskog Texa SR 80 , legendarne priče u kojoj se Mefisto po drugi put sveti Texu. Villina naslovnica Libellusovog izdanja je originalna naslovnica Repubblicinog Texa i prikazuje prvu vinjetu stripa: Tex i Gros-Jean na sanjkama, i po prvi puta u serijalu snijeg! Naslovnica Strip-agentova klasika prikazuje scenu iz Texove avanture koja je prethodila ovoj. Također sve talijanske Galepove naslovnice SR i classica nemaju veze sa ovom pričom. Ocjenu ću dati za naslovnice SR 11 i SR 12, koje su tipične za to vrijeme; još uvijek Tex nema stalno žutu košulju, a po prvi put se pojavljuje i Kit Willer na naslovnici! Sve u svemu naslovnice ne baš sjajne kvalitete, ali izuzetno privlačne i sjajno mame/zovu na kupnju!
Rezime: druga Texova kanadska avantura. Zanimljiva priča, korektnog scenarija i ni mrvicu dosadna. Uvijek naglasim kako mi se dijalozi iz početnih Texovih priča jako sviđaju, pa tako i ovdje, gdje Caronovu ulogu preuzima Gros-Jean. Teksta ima dosta, ali se svejedno priča lako čita! Iako vlada fama kako su prvi brojevi Texa uglavnom jako naivni u ovoj priči je broj naivnosti minimalan. Sve u svemu preporuka svima koji još nisu pročitali nabavite ovu priču, zabava zagarantirana!
