Velika je šteta što nas je Capitanio napustio, pa ću recenziju započeti sa njenim najboljim dijelom, crtežom!
Crtež Alda Capitania je fantastičan! Uistinu bi malo koji drugi pridjev mogao na odgovarajući način odgovarati ovakvom prekrasnom crtežu! Impresivno! Capitanio je bio poznat po pažnji za detalje i ljubavi prema postavkama srednjeg vijeka, tako da mu je ova tema fantastično odgovarala! Svaka vinjeta, s pažnjom na najsitnije detalje, preciznost na vrhunskom nivou!
Elegancija, profinjenost poteza i savršen kontrast svjetla i tame/sjene. Crtež bi se mogao nazvati i retro fotografijom. Prekrasne slike koride i borbe bikova! Ima svoj stil crtanja Carsonove košulje! Jako mi se svidio crtež!
Prva vinjeta sa stranice 29, LU 120, sjajni Capitanio!
U ovoj priči se otkriva sav Boselijev talent i moć pisca sposobnog stvoriti ovakvu vrhunsku priču, sposobnog da nas dušom i tijelom uključi u priču, maestralno potpomognut Capitaniom. Boselli je pokazao kako poznaje društvene prilike u Meksiku krajem 19. stoljeća, otkrivajući složenu strukturu meksičke stvarnosti.
Tako smo u ovoj priči mogli puno saznati o koridi (uistinu prekrasna lekcija pojmova iz usta Montalesa!), štovanju matadora, ženama koje su skromne i ponižene potpuno isključene iz mehanizma odlučivanja, klasičnom crno bijelom svijetu: bogatim Montoyama i obiteljima na rubu opstanka…
Boselliju u ovoj priči nije u prvom planu sam Tex, već su Carson, Rafael i Santiago vladari scene, odlična karakterizacija ostalih likova, među kojima naravno Montalesa i Texa upotpunjuje savršenu sliku! Lijepo je opet vidjeti Montalesa u akciji, daleko od uredskih papira! A lijepo je i vidjeti kako Tex nije centar svega!
Kad spominjem karakterizaciju likova, Bosellijeva je karakteristika da u odličnim pričama briljira s karakterizacijom, kao i ovdje, Texovi saveznici, neprijatelji i statisti su odlično okarakterizirani, pogotovo njihova osobnost, svi likovi su autoritativni, a to je uvijek plus za priču! Jedan od glavnih likova je matadorov mačonoša Santiago (alias Calavera). On pokušava ispraviti pogrešku koju je počinio u mladosti (sjećanje na voljenu ženu i osjećaj krivnje za njezinu smrt, jer ju je napustio izabravši karijeru i slavu matadora), pomažući Rafaelu da postane veliki matador, ali ne može pobjeći od borbe s duhovima! Često se primijeti njegov izgubljeni pogled, slomljen je i izvorna ravnoteža nekad slavnog matadora više se ne može vratiti. Sjajna karakterizacija! Njegov sin, Rafael, donosi dijametralno suprotnu odluku, on se bori svim srcem za Elviru, ljubav svog života! Možemo reći kako je Calavera bio bolji matador, ali je Rafael bio iskrenijih osjećaja! Santiago je saznavši za smrt žene izgubio hrabrost i nestao sa scene.
Kraj stripa donosi povratak velikog Calavere, gdje spasi sina od sigurne smrti. Mnogi će reći i kako je kraj nalik na meksičke sapunice i vjerojatno su u pravu, ali nakon svega ne smeta nimalo!
Stranica 52/53, LU 120 matador ubija bika Huracana
Ritam stripa je žestok, Boselli nam ne dopušta praktički ni trenutak da predahnemo. Može se reći kako je možda početak stripa laganijeg ritma, ali i tu upoznajemo Montoye i imamo uzbudljivu i ritmičnu koridu. Pritom nas Boselli oduševljava novim i nepredvidljivim rješenjima! Često se Texovi ljubitelji bune na klišeje, ovdje oni izostaju, baš naprotiv Boselli je prilično inovativan, a opet mora biti i klišeja koje svi volimo, tako dolazimo do uvijek dragog lika Kita Carsona i odličnog dijaloga sa Carsonom u glavnoj ulozi:
Tex (Montalesu): Dobro. Gledat ću tu koridu samo da ti pravim društvo, amigo.
Carson: Iako bih više volio gledati plesačice.
Tex: Naravno, plesačice su ti slaba točka stari perveznjače.
Carson: Čitaš mi misli brate. One senorite što plešu po stolovima. Zadižući suknju i…
Montales (prekine Carsona uz smijeh): Hahaha! Pokušat ću te zadovoljiti večeras, Carsone!
Tko kaže da dijalozi ne mogu biti kao u zlatna vremena?!
Carson u akciji, stranica 108, LU 120.
Boselli koristi krupne kadrove da prikaže Carsona,
želeći ga staviti u središte pozornosti!
Kad smo kod lika Carsona, valja spomenuti kako je Carson dobio i pusu u ovoj priči! Iako je u ovoj priči napokon dobio više prostora za akciju, nije mi se svidjelo kako ga se prikazalo trapavkom i naivkom! Često bude takav slučaj kad je Carson solo u akciji! Ovdje je simpa što je postao kapetan pogranične straže ruralesa (nakon loma noge Montales mu dao punomoć). Scenarij je kao stvoren za Carsona, bez Texa u blizini, Carson preuzima inicijativu i dobro mu ide, posebno mi je drago vidjeti Carsonov uobičajeno šaljivi vokabular!
Dolazimo do glavnih negativaca u priči, obitelji Montoya. Obitelj Montoya: navikla vedriti i oblačiti u cijeloj pokrajini, a i šire! Smatraju da mogu nekažnjeno raditi što god hoće. Ne skrivaju lice dok vrše gnjusne zločine! Popis surovosti bio bi dugačak! Uobičajeni razbojnici uvjereni da su gazde jer imaju novac, svi ih se boje, a sami za sebe misle da su iznad zakona. Naravno, serijal je pun takvih obitelji, ali rijetko koja je prikazana baš ovako surovo od prve do posljednje stranice! Obitelj Montoya ima aroganciju drevnih hidalgosa, pa čak i ako je matador Rafael Guerrero hvaljen u svim arenama Meksika, otac djeteta njihove Elvire to predstavlja za njih sramotu. I ne postoji zločin za kojim ne bi posegnuli kako bi natjerali svoju nepokornu sestru da se pokorava. Čini se kako je bliži Rafaelov kraj? Ali Tex i Carson pohitaju u njegovo spašavanje, uz pomoć Montalesa! Za oholog don Enriquea Montoyu i njegove sinove nema drugog za zaštitu osim vlastitog pogrešno shvaćenog osjećaja časti. Čak ih ni Elvirina sigurnost ne može natjerati da odustanu od svojih zločinačkih namjera. Lov na nju i Rafaela, muškarca kojeg voli, bit će neumoljiv, ali nepriznavanje drugog zakona osim vlastitih zakona dovest će do poraza! A konačni obračun će se održati u areni u carstvu Montoya! Kraj je kao što rekoh malo nalik na sapunice. Vidjet ćete da ne pričam sve!
Stranica 104, LU 120, nepobjedivi par by Capitanio,
zasjeda u kanjonu, a Carson vodi glavnu riječ!
I ostali negativci (u službi Montoya) su dobili prostor, što je dobro, iako su svi opisani detaljno, ipak odskaču Chorro i Blackjack. Kad bismo zarezali do kraja, rekli bi kako se pojavljuje relativno malen broj likova, ali svaki je dobio svoj prostor, te je okarakteritziran na pravi način! Pa čak i bikovi Huracan i Diablo! Drugim riječima, svi likovi su ostavili trag, a kad je tako onda je i Bosellijeva takva priča odlična!
Za kraj karakterizacije likova naravno završiti ću s Texom. Kao što rekoh, on u ovoj priči nije glavni lik. Dok je u paru sa Carsonom, uobičajeno su međusobno komplementarni. U ovoj priči čak i ne strada Carsonov šešir (što bi bilo uobičajeno i klišej), već Texov, kod starog trika sa šeširom. No, opet je Tex presudan lik, u srcu akcije na kraju i smrtonosan po protivnike! A što drugo?!
Tex Collezione storica a colori Repubblica broj 194
(„U pet navečer“) iz 2010. godine, sa motivom iz ove priče
Naslovnice: Villa standardno odličan, ali ipak naslovnice ne sugeriraju emocije, kojih je prepuna ova priča. Naslovnica broja 488: još bi čovjek pomislio kako je matador Texov neprijatelj, što je daleko od istine, dok naslovnica broja 489 prikazuje bičevanje Texa, koje se isto nije dogodilo u priči (bičem su dobili Santiago i Rafael). Moglo je i bolje. Baš kao što su i čuvene Villine kartoline iz izdanja Tex Nuova Ristampa mogle biti bolje (vidi slike na kraju recenzije!)! Recimo Villina naslovnica izdanja Repubblica bi bila puno bolje rješenje za naslovnicu regularne serije (vidi sliku desno).
Rezime: dinamična i uzbudljiva priča, prepuna emocija! Prikaz meksičkog društva s kraja devetnaestog stoljeća: može se vidjeti potpuno odsustvo žena iz mehanizma odlučivanja, dok je s druge strane lik matadora važniji i od političara! Prekrasni kadrovi koride (borbe s bikovima), ali ne samo to, nego i prava lekcija o koridi! Naši junaci ne uživaju u koridi, ali ih pronašla avantura, kako to obično biva. Tandem Boselli/Capitanio briljirao. Svakako treba spomenuti sjajan crtež Capitanija! Od elemenata/scenarističkih detalja prisutni su: ljubav, mržnja, krvna osveta, ubojstvo, otmica, napad na diližansu, izdaja, neshvaćen osjećaj časti, potjera, zasjeda, mariachi, ranjeni Tex… Kraj je svakako malo nalik na sapunicu, ali ne smeta nimalo! U svakom slučaju toplo preporučam ovu odličnu priču. Čitanje nje baš je prava razonoda i uživancija!
Za kraj Villine kartoline iz izdanja Tex Nuova Ristampa:
Villin poster/kartolina iz Tex Nuova Ristampa 318: prva vinjeta sa stranice 32, LU 121: Tex i Carson slijede tragove braće Montoya u nadi kako će spasiti otetog Santiaga. Mjesto radnje: Sierra de San Antonio (Sonora, Mexico). Kartolinu su Brazilci iskoristili za naslovnicu svog izdanja Kolor Tex broj 15
Villin poster/kartolina iz Tex Nuova Ristampa 317: nešto slično na stranici 73, LU 120, šteta što nema Montalesa na ovoj kartolini, kao u originalu. Na istoj stranici Tex ispali prvi metak u ovoj priči. Mjesto radnje: Plaza de Toros (Guadalupe, Mexico). Tex i Carson štite Saritu, domaćicu dona Elvire Montoye, koja je pobjegla ljudima dona Montoye, kako bi upozorila Rafaela na opasnost od Montoya. Kartolinu su Brazilci iskoristili za naslovnicu svog izdanja Tex platinum broj 22
.jpg)
.jpg)
