Velika invazija

Tex Willer

TX LU 129/131 | 330 str.

U malenom, prašnjavom i vjetrovitom teksaškom gradiću Wackettu sprovod jednog čovjeka, za kojeg sugrađani nikada nisu imali lijepu riječ smatrajući ga ološem, prilika je da se Tex prisjeti događaja iz svoje prošlosti kada je s malom skupinom doseljenika, vojnika i robijaša u napuštenoj utvrdi Quitmann predstavljao posljednju prepreku velikoj invaziji Komanča na Teksas.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 82%

Priča 8

Scenarij 8

Crtež 8

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 84%

P*8

S*8

C*8

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Velika invazija
    TX LU 129
  • Rat na granici
    TX LU 130
  • Junaci Teksasa
    TX LU 131

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • La grande invasione
    TX SR 497
  • Guerra di frontiera
    TX SR 498
  • Gli eroi del Texas
    TX SR 499

ZANIMLJIVOSTI

  • U Italiji su priče objavljene u periodu između ožujka i svibnja 2002., Ludens ih objavljuje u travnju, lipnju i kolovozu 2015.
  • Ovo je posljednji Marcelov rad na Texu. Od 1991. surađuje s SBE kućom crtajući avanture Zagora i Texa, i to pretežito po Bosellijevim scenarijima. Nacrtao ukupno devet priča za Texovu redovnu seriju. Uz ovu, to su „Thonga tiranin“, „Carsonova prošlost“, „Čitači tragova“, „Yucatan“, „Nepobjedivi“, „Noć zombija“, „Sedmorica ubojica“ i „Vrag sa Sierre“. Nacrtao je i neke ponajbolje Zagorove avanture za redovnu seriju: „Nestali istraživač“, „Krvna braća“ i završnicu Bosellijevog Kandraxa, kao i nekoliko specijala: „Urota bogova“, „Vojska duhova“ i „Avantura u Kanadi“. Starija generacija stripaša odrastala je na njegovim crtežima junaka rađenih za francusko tržište poput Nepoznatog konjanika, Princa Fantoma, Johna Parada iliti Svemirskog patroldžije u pričama umetnutima kao dodaci glavnome junaku u edicijama ZS i LMS, i Dr. Žistisa u malim i velikim Strip zabavnicima. Preminuo je 23. prosinca 2007. u dobi od 78 godina.
  • Ovo je Bosellijeva druga priča koja predstavlja dio Texove prošlosti, a prva napisana za redovnu seriju. Prije nje napisao je priču o Carsonovoj prošlosti, s kojom je i debitirao u serijalu, a almanah „Glorietta Pass“ je prva Bosellijeva priča o Texovoj prošlosti.
  • U priči se spominje Quanah Parker.
  • Uvijek kada je tema povratak u Texovu prošlost, tu je i vjerni Dinamit, a u nekoliko vinjeta vidimo mlađahnog Kita Carsona.
  • Str. 32 prve priče, Tex nailazi na chain-gang kažnjenike.
  • Na stranici 80 prve priče i prvoj traci na stranici 111 treće priče, Boselli nam daje natuknice o dvije teme budućih Texovih priča. Prvu temu o kanzaškim Jayhawkerima je ostvario u priči „Dva gerilca“, a drugu, o Jethrovoj osveti nad pripadnicima KKK-a koji su mu pobili obitelj i zapalili malu farmu, u brojevima 678 i 679.
  • Proces izrade treće naslovnice pogledajte ovdje.

U vremenu kada su Zlatna serija i LMS neprikosnoveno vladali kioscima i uljepšavali nam djetinjstvo, priče o prošlostima omiljenih nam junaka uvijek su zauzimale posebno mjesto i najviše su se cijenile jer smo u njima saznavali njihovu genezu i polako smo sklapali mozaik njihova života. Mister No je tada bio rekorder s čak 7 takvih priča: „Mister No ide u rat“, „Etrurski demon“, „Krv na snijegu“, „Mafija ne prašta“, „Grad zločina“, „Crvene sjenke“ i „Leteći Tigrovi“, Tex je imao četiri: „Šampion rodea“, „Zakletva“, „Između dvije zastave“ i „Ratni požar“, a tu su Zagor, Komandant Mark i Veliki Blek s tek po jednom pričom. Ne smijem izostaviti ni najvećeg stripovskog izjelicu Chica koji je dobio spin-off od četiri priče u kojima Nolitta i Ferri detaljiziraju njegovo djetinjstvo i život prije sudbonosnog susreta sa Zagorom.

U međuvremenu te dvije edicije se gase, a u Hrvatskoj, Slobodna Dalmacija, kasnije Ludens, Strip-Agent i Libellus objavljuju priče iz legendarnih novosadskih edicija i nastavljaju frenetičnim tempom. Dolazi (doći će) nam još priča o Mister Noovoj prošlosti prije nego se serijal ugasio (redovni „Guadalcanal“ i „Priča o vojniku“, specijali „Mračna dama“, „Hijene“, „Bezimeni vojnik“, „Mladi Amerikanac“, „Anđeli pakla“ i „Priča s Divljeg zapada“, maxi „Bilo jednom u New Yorku“, almanasi „Papuanski kralj“, „Priča o junaku“ i „Ardeni 1945.“), Zagor nam je ispričao nove doživljaje iz svoje prošlosti u pričama „Nulta godina Darkwooda“, „Priča o „Wandering Fitzyju“, „Stazama sjevera“, „Urota bogova“, „Moje ime je Banack!“ i „Wandering Fitzyjeva pravda“, a Burattini ne samo da nastavlja spin-off o Chicovoj prošlosti pišući dodatnih dvadesetak priča, već i do u detalja raščlanjuje kultnu Nolittinu „Zagor priča“.

Pod Bosellijevim uredništvom Texovi povraci u prošlost postaju više pravilo negoli iznimka, jer okorjeli teksaški rendžer i poglavica Navaja ne samo da nam pripovijeda o svojoj prošlosti u pričama objavljenima u gotovo svim publikacijama (redovna serija „Ponos Navaja“, „Velika invazija“, „Staza uspomena“, „Urota protiv Custera“, „Dva gerilca“ i „Krvavi mjesec“, almanah „Glorietta Pass“, maxi „Nueces Valley“, magazin „Lilythina tajna“), već Tex dobiva i serijal u kojem se objavljuju avanture iz njegovih mladih dana.

Ova Bosellijeva priča prva je o Texovoj prošlosti napisana za redovni serijal, ali nipošto prva općenito. Dotaknuo se on već ranije u almanahu „Glorietta Pass“ dijela Texove prošlosti iz sudjelovanja u Građanskom ratu, a ovdje nas vraća u period nakon završetka tog burnog dijela američke povijesti. Kako nam Boselli kratko objašnjava, u pitanju je nepovoljna situacija po teksaške doseljenike proizašla političkim i ekonomskim neprilikama nakon svršetka rata. Ratne trube su utihnule, krvlju natopljene zastave Sjevera i Juga više se ne vijore, ljudi su umorni od rata, granica je slabo čuvana, a Komanči su namjeravali iskoristiti situaciju, prodrijeti iz Meksika u Teksas i zauvijek protjerati doseljenike sa svoje zemlje. Kako se Tex našao u toj nezahvalnoj situaciji? Kao teksaški rendžer, dobio je zapovijed da obavijesti stanovnike izoliranih rančeva o opasnosti koja im prijeti i evakuaciji u najbliže sigurno mjesto, a tijekom misije, Tex će nabasati i na grupu međusobno okovanih robijaša koju čuva mali broj vojnika.

Situacija se počinje komplicirati i zahuktavati prije negoli su se dokopali sigurnosti, jer izviđačke grupe Komanča već su spalile nekoliko rančeva i pobile ljude, i ne namjeravaju se odreći lakog plijena koji je pred njima. Zaklon će potražiti u maloj utvrdi Quitman, misleći da u njoj ima vojnika koji će im pružiti zaštitu, no utvrda je napuštena, a Komanči su sada u punome broju i namjeravaju pregaziti utvrdu. Ovo je rezime radnje, a Claudio Villa nam pak trima svojim odličnim naslovnicama sažeto tumači kako Boselli vodi radnju. Prva naslovnica je u klasičnom Villinom receptu-ne otkriva previše, tek sugerira nagovještaj opasnosti dimnim signalima i Texovu tjeskobu izazvanu očekivanjem nadolazeće prijetnje. Druga nam pokazuje tek jedan u nizu sporadičnih incidenata između male grupe očajnika i izviđačkih patrola Komanča, da bi sva ta kontinuirana napetost i tjeskoba eksplodirali na trećoj naslovnici, gdje se naši junaci pokušavaju oduprijeti napadu mnogobrojnih Komanča.

U većini priča u kojima se evocira Texova prošlost, autori nas prvo vode u njegovu sadašnjost, tako i ovdje. Tex i sin mu, Kit, stigli su u maleni prašnjavi teksaški gradić Wackett kako bi prisustvovali sprovodu, međutim, Boselli nam ne odaje ime preminuloga, tek nam sugerira njegovu razbojničku prošlost. Do kraja radnje mi ne doznajemo identitet pokojnika, ali je jasno da Tex prema njemu gaji izrazito poštovanje, a da bi saznali kako je jedan predstavnik zakona tako čvrsto vezan za nekakvoga bivšega robijaša, ne preostaje nam doli uroniti u Bosellijev svijet akcije, simpatičnih i neugodnih likova i njihovih emocija, među ljude koje razdvaja linija zakona i njihova djela i grijesi, ali sada neraskidivo vezanih i isprepletenih sudbina u borbi za gole živote.


Naravno, između naslovnica kriju se likovi kojima Boselli odlično upravlja zahvaljujući prije svega individualnom pristupu i definiranju svakog lika-to je ono što Boselli umije i na Zagoru i na Texu. On utrpa mnoštvo likova u radnju ali ne bez veze, kod njega svaki lik odigra namijenjenu mu ulogu i zahvaljujući njihovoj karakterizaciji, ovdje raščlambi njihove prošlosti koja je uvjetovala njihovu sadašnjost, ovijena zlokobnom prijetnjom velike invazije Komanča, radnja poprima epske oblike. Najrazvidnije je to prikazano u odnosima između male grupe chain-gang robijaša, Texa i doseljenika. Boselli kopa po psihologiji svih likova, čak i Texa, kako bi izvukao iz njih različite emocije. Svaki lik ima svoju priču i osobnost, i čitajući priču ne može čovjek ostati ravnodušan na njihove prošlosti i zajedničku, usko povezanu sudbinu.


U priči punoj dramatičnih trenutaka, nepredvidljivosti i preokreta, Boselli uspijeva stvoriti vrlo zanimljive i detaljne likove, bez dosade i bez gubitka napetosti po priču. Svaki od protagonista ima određenu osobnost i snažnu karakterizaciju. Zatvorenici, doseljenici, vojnici… Toliko ličnosti u jednoj složenoj, ali lako čitljivoj priči. Glenn Corbett i Kirby Doyle, bivši sjevernjački gerilci, nakon rata pljačkaši i ubojice, pronicljivi i sebični, dva lika neraskidivo povezana ratom koji ih je učinio ciničnima i nemilosrdnima, i jedan drugome slijepo vjeruju. Također su i ostali članovi skupine zatvorenika; kockar Kenny Sanders, računovođa Bing Carter, Jethro i divovski Ogre višeznačni i jedinstveni likovi, sposobni prenijeti emocionalni naboj čitatelju. Što se tiče grupe dobrih momaka, pored Texa u izvrsnoj formi i s nekoliko godina manje na leđima, odlično su se uklopile uloge malog i hrabrog Jamiea, mudrog narednika Houcka, sadističkog vojnika Madsena, hrabre braće Carradine i lijepe i hrabre Jane. Svi likovi obdareni su stvarnom osobnošću i suptilnom, a ponekad i gotovo melankoličnom psihologijom. Nijedan lik nije trivijalan, nitko nije isključen niz radnje, psihološki su dobro okarakterizirani i stoga čitatelju mogu biti simpatični ili neugodni, ovisno o trenutku.

U tom šarolikom malom društvu ima i zlih i beskrupuloznih ljudi neovisno o odjeći koju nose, jer moralni preporod chain-gang robijaša izazvan slamanjem okova i oblačenja u civilnu odjeću, potaknut Texovim nikad pukim i formalnim gledanjem na pravdu već nadahnut meritokratskim načelom, doveo je do toga da oni otvaraju pred nama svoje prošlosti i postaju ravnopravni dio male skupine očajnika, dok neki, s „prave strane zakona“ ne gledaju blagonaklono na taj Texov potez, svojeglavi su do te mjere da svojim bezobzirnim postupcima ugrožavaju živote drugih, a Boselli vješto manipulira njihovim emocijama vodeći ih iz jedne krajnosti u drugu, praveći od kukavice heroja i obratno, ali ovdje svi likovi imaju priliku iskupiti se, vratiti svoju slobodu i dostojanstvo, pokazati duboke osjećaje i pozitivne vrijednosti, boriti se za zaštitu i spašavanje drugih. Sve u svemu, to je puno više od same borbe za preživljavanjem i kako se na kraju pokazalo, obrani Teksasa-uloga koju bi svi akteri drage volje izbjegli.


Od svih tih likova najviše iskače Glenn Corbet, pa sam se u jednome trenutku zapitao je li on taj pokojnik kojem su Tex i Kit došli na sprovod, ali je teško to razlučiti jer Boselli klasičnim trikovima manipulira njegovim pozitivnim i negativnim stranama, nagovara ga na bijeg i izdaju, zaustavlja ga, pa opet tjera, stavlja mu cinične opaske u usta… Je li to možda divovski Ogre, drag dječaku Jamieju i zbog kojeg pronalazi svoje duboko potisnuto sjećanje i priča svoju tragičnu priču? Je li to Jethro, kojem su članovi KKK-a pobili obitelj? Boselli nas vodi kroz njihove unutarnje dileme, van ishitrene i previše šematske kategorizacije u "dobre" i "loše" momke, čineći ih tako nimalo trivijalnim likovima, već bih se usudio napisati da u jednome trenutku čitatelj može prepoznati neke nolittanske prizore zahvaljujući tim likovima. Loši momci postaju dobri, a neki koji predstavljaju zakon ispadaju strvinari-prizor kada vojnik Madsen muči do smrti mladog Komanča.

Bosellijevska dobrota kojom negativac ne može biti u potpunosti loš, primijenjena i u nekim Zagorovim najboljim pričama s Natom Murdom i Marie Laveau, i ovdje dolazi do izražaja, ali to ne umanjuje veličinu ove priče. Naravno da se Boselli ne koristi uvijek tim stereotipnim pristupom u kojem su dobro i zlo neraskidivo isprepleteni, u nekim svojim pričama koristio se on i likovima koji su u svojoj srži nepromjenjivi zločinci i zlikovci, ali mislim da takvima nije mjesto u ovoj priči.


Dovoljno je tek spomenuti Texove riječi na sprovodu svog prijatelja, kada je kao odgovor na svećeničku propovijed prema kojoj su u Glennovu životu dobro i zlo imali jednak prostor, bacio u grob noževe koje je sam dao Glennu i Kirbyju Doyleu tijekom prepada Komanča: "Bio si u pravu, Glenee Corbette. Ne bih te pustio otići... i tako bih počinio najgoru grešku u svom životu." Jedina mana, ako mogu tako napisati, jest nedostatak karakterizacije Komanča koji su svi predstavljeni kao krvoločni ratnici, ali razumijem Boselijev pristup. Išao je na stereotipni prikaz i obrnutu tezu-Komanči su predstavljeni kao napadači i agresori, dok su Teksašani domoljubi i brane svoju zemlju.

Zaključak svega ovoga bi bio da Boselli suvereno vlada scenarijem koji je fino razrađen i priča se, unatoč dosta dijaloga, s lakoćom čita od samoga početka, s posjetom groblju i retrospektivom Texove prošlosti u šerifovom uredu, koja prelazi u sferu male odiseje teksaškom prerijom naših protagonista kako bi sačuvali gole živote u nadmudrivanju s Komančima. Pročitao sam s velikim guštom ovu priču u kojoj šarolika skupina očajnika predvođena energičnim Texom traži zaklone i sigurnost u klasičnim mjestima Divljeg zapada poput poštanske stanice i na koncu vojne napuštene utvrde, pritom ogoljujući svoje intime u okružju smrti, koristeći raznorazne varke kako bi zavarali Komanče a koje samo odgađaju neumitno-da bi sva napetost i tjeskoba eksplodirali u velikome finalu. Ne volim olako koristiti epitet remek-djelo, niti neću, jer ipak na nekim mjestima u scenariju nedostaje šlifa da tu priču proglasim apsolutnom vrhom, ali mislim da vas Boselli ovim solidnim klasičnim vesternom na talijanski način neće razočarati.

Što se tiče crteža, dobra je Marcellova izvedba. Autorski dvojac ove priče za mene je sinonim kvalitete, dovoljno je pogledati kakve su priče odradili zajedničkim snagama i na Zagoru i na Texu. Iako ovo nije Marcellov najbolji rad, po meni je rezultat nesumnjivo izvrstan. Kao da je Marcello osjetio da mu se bliži kraj ovozemaljskog života, i dao je sve od sebe u ovoj njegovoj posljednjoj priči.


Naprijed

TX LU 126-128 Maska užasa

TX SR 500 Bjegunci

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • goghy

    Ukupna ocjena 93%

    9, 9, 10, 9

    15.03.2021
    21:06:00 sati
    goghy
    uredi
  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 77%

    8, 7, 8, 8

    Sjećam se ljeta kad sam slistio ta tri broja. Boselli i Marcello su napravili lijepu hrpicu vrlo dobrih Texovih pustolovina, a ni ova ovdje nije iznimka. Iako mi nije u sjećanju kao jedna od njihovih najboljih.

    Također, nakon ovog broja (pretežito) slijedi Nizzi u svojem najneinspirativnijem izdanju ikad, i to sljedećih 50-ak brojeva.

    15.03.2021
    21:18:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • Combatrock

    Ukupna ocjena 91%

    9, 9, 9, 10

    Sekire, prasina, prasina, znoj... i robijasi.
    15.03.2021
    21:51:00 sati
    Combatrock
    uredi
  • Koresh

    Ukupna ocjena 42%

    2, 2, 8, 6

    Marcella štujem, ali Bosellijev opus na serijalu Tex često je doticao dno kao i u nekim trenucima ove izrazito loše priče.
    15.03.2021
    21:59:00 sati
    Koresh
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 74%

    7, 7, 8, 8

    Ovo je smješteno u vrijeme koje je u serijalu preskočeno. Te priče kad je Teks bio mlađi znaju biti zanimljive. Solidan početak, kasnij ništa posebno, a na kraju emotivan završetak. U suštini se sve ovo može ocijeniti solidnom ocjenom, iako je predivdljivo, ali opet je realizacija scenarija bila na zadovoljavajućem nivou.

    15.03.2021
    22:02:00 sati
    delboj
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    uuuuu, epska epizoda. nema ih u serijalu mnogo, uglavnom su od ovog dvojca. takodje ovde se vidi koliki je ovaj Teks baja na Divljem zapadu

    Sekire, prasina, prasina, znoj... i robijasi.

    16.03.2021
    08:34:00 sati
    kasper
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 95%

    10, 10, 9, 8

    Vrhunski Tex! Kamo sreće da je više ovakvih epizoda.Priča za više čitanja. Savršeno izgrađeni likovi, u tolikoj mjeri da čak ni robijaši nisu prikazani uniformno, kao dno s taloga ljudskog društva, nego su individualizirani na način da se vidi tko je kakav zločin počinio, ali i kako se ophodi prema njemu. Sve će to biti itekako sjajno povezano u velikoj završnici priče kada finalni obračun počinje izgledati kao mozaik, koji treba složiti od tisuću malih bitaka. Onih osobnih, individualnih, gdje je najveća pobjed, zapravo, poraziti sebe.

    Ili najkraće kao što je to Combatrock napisao: prašina i robijaši. Super!

    16.03.2021
    09:57:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 84%

    8, 8, 9, 9

    Trebala je to očito biti epska priča prije jubilarca. Podjeća na ZS 1057/8/9. Boselli već malo i naporan u svom šabloniziranju. Marcello sasvim ok, iako prije je naravno bio bolji. Šteta što je crtao samo Bosellijeve priče. Villa i dalje voli nabildane indijance.

    16.03.2021
    11:03:00 sati
    hrvoje23
    uredi
  • Ukupna ocjena 94%

    10, 9, 9, 10

    Meni je ovo jedna od vrhunskih Teksovih epizoda. Generalno, kad vidim da je epizodu radio tandem Boselli/Marcello ne propuštam je.

    16.03.2021
    11:37:00 sati
    stripadzija
    uredi
  • tex2

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    Odlična priča! Akcija, karakterizacija likova, crtež, ma sve 5!

    16.03.2021
    13:39:00 sati
    tex2
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    17.03.2021
    00:07:00 sati
    benx40
    uredi
  • anto

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    jedan mi od najboljih Teksova!!

    17.03.2021
    12:22:00 sati
    anto
    uredi
  • Sitting Bull

    Ukupna ocjena 97%

    10, 10, 9, 10

    Jedna od najboljih epizoda!

    18.03.2021
    12:21:00 sati
    Sitting Bull
    uredi
  • Ukupna ocjena 60%

    6, 6, 6, 6

    Povodom recenzije pročitao ponovo epizodu i dojmovi su točno onakvi kakvih se sjećam - nije loše, ali nije ni nešto jako dobro. Boselli je uložio vremena u likove, ali ih uglavnom nije uspio učiniti uvjerljivima, kao ni razvoj događaja u priči, no ista ima dobar ritam i čita se s lakoćom. Marcelu nemam ništa posebno za zamjeriti, ali ni za pohvaliti. Korektna epizoda koju ću vrlo brzo (opet) zaboraviti.

    11.04.2021
    00:02:00 sati
    Shaner
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    • Ubojica Mondego
      Kod: TX LIB 80
      Ocjena: 88%
      Vrijeme: 13.4.2021. 23:11:00
      Autor: tex2
      Broj komentara: 2
      Broj pogleda: 583
    • Opsednuti grad
      Kod: KM ZS 111
      Ocjena: 84%
      Vrijeme: 11.4.2021. 23:21:00
      Autor: Hercule Poirot
      Broj komentara: 5
      Broj pogleda: 995
    • Montana
      Kod: KP LIB 24
      Ocjena: 78%
      Vrijeme: 9.4.2021. 23:24:00
      Autor: Spock
      Broj komentara: 11
      Broj pogleda: 1013
    • Sotonin znak
      Kod: TX LIB 51
      Ocjena: 70%
      Vrijeme: 7.4.2021. 22:47:00
      Autor: igor 12
      Broj komentara: 9
      Broj pogleda: 1113
    • Ledeni ratnik
      Kod: KT ZS 385/386
      Ocjena: 79%
      Vrijeme: 5.4.2021. 23:09:00
      Autor: Hercule Poirot
      Broj komentara: 6
      Broj pogleda: 1147

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      Aukcije

      Forum