Muddy Creek

Početak stripa je obećavajući i uvijek mi je lijepo vidjeti Texa i Carsona u posjetu starim prijateljima i prisjećanje na stara vremena. No, kako to često biva kad je Nizzi u pitanju, slijedi pad kvalitete priče.
Nizzi daleko od zlatnih dana! Svakom novom stranicom je odstupao od karakterizacije Texa na kakvu smo navikli, pa se može reći kako je ovo još jedan od netipičnih Nizzijevih Texova! Čak štoviše mogli bi reći kako je to Nizzijev Tex iz neke druge, Nizzijeve dimenzije! Poznati lik koji nosi žutu košulju i šešir Stetson, a čitatelji si postavljaju mnoga pitanja, i sjete se kako bi rekao pokojni, legendarni komentator Mladen Delić: „Ljudi moji, je li to moguće?“ Znamo odgovor kad je Nizzi u pitanju: moguće je! Navesti ću samo neke scenarističke detalje koje nas dovode do takvih zaključaka!

- Tex koji puno priča i pritom se ponavlja i lupeta bez veze, a prvi put je u akciji tek na stranici 109, kada ispali prvi metak, spasonosan za Nata Macombera.
- Tex žica Macombera ručak! Neviđeno! Nizzi obično pohlepnim prikaže Carsona! Tako i ova priča završava, Mabel Macomber donese na ispraćaj Carsonu hranu za put, uz riječi: „Znajući da ste uvek gladni, dozvolila sam sebi da vam pripremim nešto hrane za put“.
- Završni okršaj i Tex u pet stranica bude tri puta neoprezan, a od „vječnih lovišta“ ga spase - mačka, Macomber (kojem je poslovično zabranio da ga prati) i Carson. Inače taj završni okršaj naša dva junaka protiv „samo“ 5 protivnika i to 5 zamjenika šerifa, je također u domeni „kako je moguće“, jer Carson biva pogođen u sljepoočnicu, a Tex, kao što spomenuh, tri puta se izvukao za dlaku. Navikli smo da takvi okršaji budu mačji kašalj za naše junake, a ovo je previše naivno!
- Tex je došao uhapsiti advokata elegantno pokucavši na vrata?! Naoružan puškom, dopušta advokatu da izvuče pištolj i zaprijeti mu (to je stvarno nevjerojatno atipični Tex, nezamisliva mi je činjenica kako Tex ne očekuje skriveni pištolj?), a onda ga Tex pokušava uvjeriti kako mu je najbolje da mu preda pištolj? Tex pregovarač! Podcjenjivanje, jako naivno, nes(p)retno rješenje! I konačno Tex nakon što ubije advokata, traži tajnika da bude svjedok, tko je prvi pucao. Pravi Tex bi kad je postojao izbor između zakona i pravde, izabrao svoju pravdu, a ovaj Nizzijev izabire zakon!
- Texa poznajemo kao strogog, ali pravednog i mudrog čovjeka. Kako onda komentirati njegovu odluku gdje čak tješi Stevea, koji je gotovo uspio eliminirati brata i planirao ubiti oca? Iliti kako je moguće da Tex prvorazrednom „Judi“, Steveu, nakon preispitivanja, jednostavno izbriše sve njegove grijehe? Kako se izdaja uopće može opravdati? Plus nigdje se Steve nije ni pokajao?
- Carson probava vodu više puta, a ostali smo lišeni njegovog gunđanja! A znamo kako Carson vodu smatra dobrom samo za pranje.
- Kako je Steve, koji je bio pod prismotrom naših junaka, mogao bez problema odlaziti noću? A Tex u jednom od dijaloga Carsonu kaže, kako ga neće ispuštati iz vida! Rijetka pojava da Tex izabere krevet umjesto straže, a baš je Macomberu govorio kako što su stariji, manje spavaju?! Rijetka pojava u serijalu!
- Koja je svrha uhićenja Nata Macombera? Da naše junake učini sumnjičavima!
- Sretan susret sa poštenim rudarskim inženjerom Belmontom, koji otkrije našim junacima sve što je otkrio prisluškivanjem. Tex preporučuje Belmontu da ni s kim ne razgovara o sastanku, obećavajući kako će on i Carson učiniti isto. Nije prošlo niti 5 stranica, a već Tex priča sve Macomberu, koji o tome govori svojoj djeci (uz Texovo odobravanje!).
- Kad smo kod Belmonta, Tex sumnja kako su ga otkrili, a svejedno ga vraća među negativce u rudnik, gdje riskira da ga ubiju?! A nema logike kako domišljati šerif nije zatvorio i Belmonta, poput otetog Stevea? Nema logike i što nisu premjestili otetog Stevea, pa ga naši junaci lako nađu i oslobode.
- Belmont kaže kako u rudniku ima tridesetak ljudi, a puno manje ih je napalo naše junake!
- Texovu uputu Carsonu da se zaključa i ne otvara dok se ne vrati bolje i ne komentirati!

Puno, puno nevjerojatnih scenarističkih detalja! Nizzi je pretjerao sa beskrajnim dijalozima, koji se usput rečeno i ponavljaju, čudno ih je čitati (jednostavno ljubitelji Texa su navikli na drugačije dijaloge), naivni su, ponekad i dosadni! Poput recimo dijaloga kad se voda vrati u normalu, a naš dvojac se čudi? Ili više dijaloga sa Harryjem Macomberom, od kojih bode u oči onaj o savjetovanju za sina! Dojam je kako se baš sve pokušava izreći dijalogom i ono što smo vidjeli netom prije. Moglo bi se navesti još mnogo sličnih dijaloga! Nizzijev klišej prisluškivača, opet prisutan i ne samo jednom. Isto tako tipičan Nizzijev klišej je da Texa pred kraj avanture spašava upravo onaj kome Tex pomaže (Macomber). U priči koja je prethodila ovoj (avantura 306: „Kiša“, SR 518, VČ 18, LU 150), imali smo također mladića po imenu Steve, koji je bio izvan zakona zahvaljujući lošem prijateljstvu, a ovdje opet imamo Stevea, koji je također sklopio loše prijateljstvo! Sve u svemu, Nizzi daleko od zlatnih dana!

Čudna neka Nizzijeva originalnost?! Neki oblik originalnosti se ipak mora priznati, tema ljubomorne braće je svakako malo korištena u serijalu. Zanimljiva tema, ali slabo iskorištena! Od ostalih elemenata imamo već puno puta prežvakanu temu korumpiranog šerifa, zemljišne špekulacije isto tako, trovanje stoke, zlato, otmice i ucjene, sve klišej do klišeja. Nemam ništa protiv klasičnih tema, čak štoviše, ali interpretacija je ovdje trivijalna i jako naivna!

Karakterizacije likova praktički nema, osim obitelji Macomber. Trojac špekulanata (advokat, šerif i direktor rudnika) je prikazan nemaštovito. Iako se čini na početku kako ništa ne prepuštaju slučaju, kako bi se dokopali Macomberova ranča (zlata), pa se tako služe svim sredstvima (izdaja, otmica, obmana…), na kraju se pokažu tankih živaca i ne baš bajnih ideja. Posebno upada u oči jedan detalj, prvi od njih strada u bitci kod rudnika, praktički od prvog ispaljenog metka?! Advokatu na kraju popuštaju živci i zadrhti ruka, dok šerifu, koji se doima najčvršći, treba svo vrijeme svijeta da se dokopa colta (iako na raspolaganju ima i druga rješenja; tregeri), a onda i njemu zadrhti ruka u odlučujućem trenutku. Šerif je i prozreo dobrog inženjera Belmonta i spremio klopku za naše junake, a zatim zaboravio najosnovnije mjere opreza da zasjeda uspije? Ili bolje rečeno iskusni rudari vični oružju su tradicionalno nevješti u zasjedi iz povoljne pozicije, nestrpljivi, pa počnu pucati prije nego što treba, i promaše, a znamo kako su naši junaci brzi, pa se spase! Tex je, što je uobičajeno za njega savršeno prozreo sve poteze protivnika, pa tako i lukavog šerifa. Svakako domišljatiji od šerifa!
U priči se pojavljuju i dva ženska lika: Mabel Macomber, koju su naši junaci počastili epitetom najbolje kuharice i Katleen, plesačica iz saloona „Lone Star“ u Amarillu. Kad je Katleen u pitanju teško je povjerovati u njeno iznenadno pokajanje, nakon svega što je radila kontra Stevea?! Ali time se oslobađa šerifova jarma i bogato se udaje. Tati Macomberu nije drago što mu je sin sa djevojkom iz saloona, a onda opet stari Macomber posluša Texa, koji kaže kako je dobra djevojka! I kaže mu: „Nije važno što je bilo do sada!“. To bismo mogli i nazvati Texovim motom ove priče! Ja bi dodao da je ljubiteljima Texa ipak bitno što je bilo prije i da bi voljeli ovdje vidjeti starog, dobrog Texa!

Montijeva posljednja vinjeta, počivao u miru legendo!

Crtež zaslužuje naravno dvije različite ocjene, s obzirom na različitost stila i poteza dvojice umjetnika. Kako se vidi iz ocjena, crtež je po meni i najbolji dio ove priče! Montijev crtež mi se uvijek dopadao i ovdje je održao svoju uobičajenu vrlo dobru razinu! Meni se sviđa njegov stil i konstanta (od prvog pojavljivanja do zadnjeg uvijek bi Tex izgledao isto), njegovo crtanje tamnih, drvenih lica i krupnih planova sve na svojoj uobičajenoj razini, meni se sviđa. Tex kao Kimi Raikkonen, hladan i ozbiljan lik, pošteni profesionalac! Uvijek odlična simbioza sa scenaristom i uvijek je nacrtao priču kvalitetno i na svoj način. Nažalost, ovo mu je posljednji rad na Texu, prerano je napustio ovaj svijet! Nedostajati će!

Nakon spomenute stranice 74, nagli trzaj što se tiče crteža! Brindisi se odmah izražava svojim uobičajenim stilom.
Prethodni slučajevi kada su Monti i Ticci završavali Nicolovu i Giolittijevu priču: avantura 197: SR 282/283: „Izgubljeni svijet“, ZS 856/857, Monti je nastavio započeti Nicolov rad i avantura 269: SR 431/435 „Pokolj u Red Hillu“, LU 63/67, Ticci završio Giolittijevu priču. Monti i Ticci su se potrudili što je više moguće sličiti na prethodnika, čineći prijelaz što manje neprimjetnim. Ovdje je Brindisi odstupio od sličnosti Montiju. Brindisi ne ponavlja nivo koji je dostigao prilikom prvog pojavljivanja (gigant 16), ali je jako dobro nacrtao ovu priču! Njegova meka linija i velika pažnja prema detaljima je impresivna! Njegov Tex izgleda uvjerljivo, samopouzdano!

Vrlo dobar posao obojice crtača, zato dajem osmicu za crtež! Draži mi je svakako Montijev crtež! Par Brindisijevih vinjeta:

(Brindisi) - advokat Dilon iznenadio Texa

(Brindisi) - Tex odlazi porazgovarati u četiri oka sa Macomberom

Naslovnice su efektne, upečatljive! Lako privuku na čitanje! Villa je odstupio od uobičajene teme svoje naslovnice (jedne vinjete iz stripa, prikazane na svoj način), ove scene se nisu dogodile u samom stripu, ali nešto slično jest. Villa na uobičajenom, visokom nivou, ali pamtimo i bolje njegove naslovnice!

Rezime: Nizzi daleko od zlatnih dana ili klasični Nizzi nakon broja 500. Previše atipičnih scenarističkih detalja, trivijalne i naivne interpretacije. Dijalozi također atipični za Texa! Crtež najbolji dio priče! Kad se zbroje sve ocjene, ispada kako konačna ocjena nije loša, ali priča jest ispod prosjeka. Čudni Tex kakvog nismo navikli vidjeti, na trenutke čak i dosadna priča! Priči nedostaje dinamike, jer je ugušena bezbrojnim dijalozima, zapravo bih rekao kako je autor imao i previše ideja, a znamo kako je puno nekad malo! Sve u svemu jedva prolazna priča!