Odresci veličine tanjura i brdo prženih krumpirića… nije lud taj Mac Parland! Zna čovjek kako nagovoriti naše stare rendžere na opasan pothvat. Došavši u Flagstaff, Tex i Carson ručaju s Parlandom koji im pripovijeda o najnovijem problemu; banda izvjesnog Linka Walkera uhvaćena je prije nekoliko mjeseci, ali novac koji su ukrali bankama diljem SAD-a sakriven je negdje u Meksiku i potrebno ga je pronaći i vratiti. Kako je većina bande u grobu ili iza rešetaka, dvojica zatvorenika i Walkerova žena (za kojeg se misli da je umro u potjeri američke konjice) jedine su osobe koje znaju za to tajno mjesto, s tim da jedino Walkerova žena, Flora Kelly, posjeduje kartu rudnika u kojem je novac skriven. Tex i Carson stoga kreću na put u Meksiko s Florom i Tomom Gilderom, bivšim članom Walkerove bande koji će ih voditi do spomenutog rudnika.
Standardan početak za Texa, ali naravno da će se nešto usput i zakomplicirati. Gilderov prijatelj Ray Clagg i pokvareni narednik Malden bježe iz kaznionice u Yumi kako bi se prvi dokopali novca. Kako bi uspjeli u tome, potrebna im je Flora i njena karta; zato na putu do rudnika angažiraju usluge bande kojom upravlja opasni Horacio Fuentes, gadna njuška otprije poznata Claggu. Plan je jednostavan: doći do rudnika prije Texa i njegove ekipe, a zatim čekati. Međutim, u Fuentesovoj bandi jedan čovjek, Carlos Righera, usudi se usprotiviti takvoj akciji i zatim biva osramoćen udarcem biča; izvan sebe od bijesa, napušta bandu i bježi u Hermosillo. Tamo pronalazi pukovnika Uriagu i objašnjava mu Fuentesov plan. Uriaga mobilizira svoje snage i zapovijeda im da uhvate Texa i ekipu žive kako bi mogli pronaći rudnik s novcem, ali i uhvatiti Fuentesa za kojim je raspisana tjeralica.
Ovako se na prvi pogled radnja čini kompliciranom, ali je u principu vrlo jednostavna. Svi se žele domoći novca (neki iz plemenitih, neki iz manje plemenitih pobuda) i svi su konstantno u pokretu. Kako bi došli do rudnika, Tex i ekipa moraju prijeći opasnu rijeku Malo; akcijske scene na rijeci vrlo su zabavne, scena sa skelarom je sjajno odrađena! Nizzi savršeno upravlja glavnim i sporednim likovima i pravi je užitak pratiti sve tri strane istovremeno. Tako ponekad više pažnje pridaje negativcima, pa se Tex i Carson skromno pomiču u drugi plan. Srećom, galerija negativaca je šarolika i vrlo zanimljiva čitatelju; kad se međusobni odnosi pojedinih bandita zakompliciraju, napetost je na vrhuncu i Nizzi ipak malo podliježe klišejima. Scena u kojoj se Tex i Carson nađu u škripcu pomalo je netipična zbog njihove pasivnosti, ali priča ipak ima dovoljno uzbudljivih scena da se to oprosti. Ima tu brzih potjera preko pustinje, bjesomučne potrage za sviježim konjima, masovnih scena borbe, izdaje, skrivenih prolaza, ma svega što treba!
Ipak, pri kraju se Nizzi malo pogubio i brzopleto zatvorio priču nespretnim sukobom i razrješenjem istoga. Ako malo bolje razmislite o situaciji u kojoj se nađu likovi na kraju, shvatit ćete da Nizzi nije do kraja promislio o logistici. To se ponajviše odnosi na lik Flore Kelly koja je, u teoriji, prikazana kao snažna, ponosita žena koja zna rukovati oružjem, dobro se snalazi u sedlu i ne treba tuđu pomoć kao nekakva dama u nevolji. Ipak, scene u kojima se Flora pojavljuje najčešće su tipični klišeji gdje ona glumi tvrd orah dok je Carson pokušava šarmirati, a kasnije ugane gležanj pa biva prisiljena zatomiti svoj karakter. Vrlo siromašan prikaz, nažalost; zbog toga kraj dosta pati i nedostaje malo više težine, više povezanosti s Florom i njenim životom. Kasnije Nizzi koristi motiv djelomičnog gubitka pamćenja, što je isto vrlo izlizano. Nažalost, baš taj kraj malo smeta, kao i scene u kojima Tex i Carson nekako olako odustaju od akcije…
Na sreću, negativci su možda i najbolji segment ove priče. Ne, nema tu nekih detaljnih psiholoških profila ni važnih trauma iz djetinjstva; jednostavno, negativci su relativno plošni, ali sjajno prikazani! Pukovnik Uriaga je tipično zlo vojno lice, ćelava njuška koja bespoštedno progoni svoj plijen, ali ipak pokazuje dovoljno pameti i opreza da posloži prioritete; bandite želi eliminirati što je moguće prije, ali zna da mu Texova ekipa treba živa. Ta pokvarenost meksičke vojske vješto je i suptilno prikazana. Gdje bi drugi stvorili karikaturu od nekakvog zločestog pukovnika, Nizzi ne pretjeruje i rezultat je odličan. Fuentes je, s druge strane, blaga karikatura tipičnog razbojničkog šefa i scene u kojima se pojavljuje podsjećaju na brojne druge negativce koje bi Tex redom likvidirao u prethodnim epizodama.
Koliko god hvalili Nizzija, velike zasluge treba pridati Ortizu koji je maestralno nacrtao te ružne razbojničke njuške! Premda ponešto slabiji no inače, Ortiz svojim sjajnim crtežom nevjerojatno dobro dočarava Fuentesa, Uriagu i njihove ljude; brčine, guste obrve, oči iz kojih izbija pakost i zloća, gotovo da osjetiš zadah alkohola i smrad duhana… Kao i inače, Ortiz briljira u prikazima Meksika, pustinje, prašine, prljavih interijera – savršenstvo za ovakve priče. Ipak, može on to i bolje, u nekim scenama crtež izgleda površno i brzopleto, čak je i Flora relativno nezanimljivo nacrtana. Zato Tex i Carson izgledaju kao face, a negativci su gadni, odmah se zna tko je tko!
Villa je, standardno, obavio sjajan posao s naslovnicama. Prva je naslovnica avanturistička, pomalo neobične perspektive, ali svakako intrigira; druga je naslovnica pak suptilnija, Tex i Carson oprezno promatraju čovjeka koji ih drži na nišanu… sjajan balans!
Sve u svemu, ovo je jedna vrlo uzbudljiva priča koju svakako vrijedi pročitati; svašta se događa, mnogo obrata, mnogo akcije i što je najvažnije – nula dosadnih trenutaka! Istina, Nizzi je mogao i bolje odraditi neke stvari kod scenarija, ali preko toga se lako da prijeći. Izlet u Meksiko je, naposlijetku, uvijek zabavan s Texom!
.jpg)
