Ova priča predstavlja Faracijev prvijenac na Texu. Izuzetno je teško ocijeniti ovu priču, jer ima jako puno scenarističkih detalja, kontroverznih i neuobičajenih! Trinaest godina se novi scenarist nije pojavio na serijalu; posljednji su bili Canzio, Medda i Boselli, 1994. godine. Dojam koji je Faraci ostavio je svakako pozitivan! Priča je ugodna za čitanje, dobrog tempa, jako dinamična, likovi dobro okarakterizirani (uvijek je u zraku pitanje kad se pojavi novi scenarist, kakav je Faracijev Tex, kasnije ću o Faracijevom Texu), pročita se vrlo brzo, zabava zagarantirana! Zaista, pozitivan debi novog autora na Texu! Primijetili ste kako sam najviše upotrijebio pridjev dobro, baš takva je i priča, dobra! Za nešto više, nedostaje klasičnije okarakterizirani Tex, neka sretnija scenaristička rješenja i manje rupa u scenariju, ali napominjem generalno priča je svakako dobra!
Faracijev stil je različit od svojih prethodnika. Faraci favorizira stavljanje nepredvidivih događaja na Texov put (puma, pljačkaši, srušen most…). Čini se kako Faraci shvaća Texov lik i herojstvo kroz prizmu njegove sposobnosti rješavanja prepreka koje mu se nađu na putu, i to će mu biti trademark kasnije na serijalu. Kad je spomenuto u pitanju, mišljenja čitatelja su podijeljena, nekima se sviđa takav Tex; više ljudskiji, nego superheroj (zašto se nesreće ne bi događale i Texu?), a nekima se takav Tex ne sviđa. Eto, moj sud je da nemam ništa protiv i jednog i drugog! Uvijek je bitno da je priča dobra, a ova priča jest dobra! Ipak, malo je pretjerao Faraci sa karakterizacijom Texa u ovoj priči, pa tako imamo scenu gdje Texa iznenade dva Meksikanca na spavanju i ukradu mu konja i oružje!? Što je svakako raritetna pojava u serijalu! Moglo je i bez toga, Tito!
Faraci nam ne servira sve na pladnju, to jest ne prikazuju se svi detalji scenarija, tako da neke scene koje bi neki voljeli vidjeti, i na koje smo navikli vidjeti ih, izostaju (zarobljavanje Carsona npr.; dovoljno je vidjeti Texa kako pronalazi ispružene leševe, da bi se shvatilo što se dogodilo; dobri Carson se branio kao lav!). Jednostavno, Faracijev je stil kako ne treba sve prikazati, neke su stvari jasne same po sebi. Isti je slučaj sa dijalozima, to jest nema nepotrebnih dijaloga, ali su svedeni na trivijalne. Rezultat je brza i dinamična priča, koja se brzo čita! Moj dojam glede debija Faracija:
Pozitivne stvari: sam početak stripa i pucnjava u saloonu, razvoj priče, a i sam kraj priče koji nije zbrzan, to jest fino je Faraci uklopio sve u traženih 220 stranica; karakterizacija Kita Carsona, iznenađenja, ritam, Texov završni plan…
Negativne stvari: Tex sakrio novac u čizmama i prošlo dobro, ne znam što je autor s ovim scenarističkim detaljem htio reći (kao tko bi ikad pomislio da se novac skriva u čizmama?); konji pregaze Blounta na kraju, a ovome naravno ništa, previše netexovskih elemenata…
A puno je detalja koje je teško svrstati u pozitivne ili negativne, čest je to slučaj kad se pojavi novi scenarist, gdje pretjera sa brojem scenarističkih detalja, a nekad je puno, malo! Teško za ocijeniti, muke za recenzenta!
Faraci je jednom prilikom rekao: „Ne želim previše mijenjati Texov lik.“ Pa tako pronalazimo u Faracijevom scenariju i elemente na koje smo navikli od prethodnika: narativna tehnika je linearna, što preferira Nizzi, likovi poput Jasona sa svojim psom također podsjećaju na Nizzija (slučajni susret koji se pokaže korisnim/odlučujućim), dijalozi (e ovdje je malo, puno, to jest malo riječi u dijalozima, ali sve je rečeno gotovo kako treba, jedino nije bilo potrebe da Tex govori kako je Carson neprocjenjiv za njega, to se zna!) i karakterizacija likova naginje Bonelliju (npr. Texov kartaški vokabular), a taktika za Blountov bijeg podsjeća na Nolittu.
Razlika je svakako u tome što je Tex na kakvog smo navikli uvijek imao sreće, a kod Faracija ga prati niz nevolja, koje ometaju njegovu trku s vremenom, kako bi spasio Carsona. Nevolje koje naglašavaju linearnost radnje, a naravno kako je Tex spreman učiniti sve da spasi Carsona! Pa tako i kršiti zakon, oslobađajući Blounta iz meksičkog zatvora (kad smo kod oslobađanja, recimo da je i ono bilo prelagano i pojednostavljeno). Kod Bonellija bi Tex sigurno pronašao način da oslobodi Carsona, a da se ne da ucijeniti! Kod Bonellija bi također bilo nemoguće da Texa iznenade na spavanju već spomenuta 2 pljačkaša! A Faraci je tu donio kružni scenarij, to jest htjeli, ne htjeli pljačkaši su se opet našli na Texovom putu! A kraj je lako zamisliti!
Scenaristički detalji, koji se javljaju u ovoj priči, a koji će se pojavljivati i u sljedećim Faracijevim pričama (Faracijev trademark): bijeg (gotovo se teško sjetiti neke Faracijeve priče gdje nije bilo bjegova), Harterova eliminacija neistomišljenika (u ovom slučaju vođe bande), zarobljavanja, potjera, lov na čovjeka, sve se vrti oko Texa, to jest Tex je u centru događanja (tako i u ovoj priči, Carson je zarobljen, a sve se vrti oko Texa)…
Likovi: broj likova je jako malen, a okarakterizirani su korektno i uvjerljivo, te svi dobivaju svoj dio pozornice. Svakako uz Texa su u prvom planu Carson i dva negativna lika: Blount i Harter, bivši partneri, koji bi si danas iskopali oči! Nemilosrdni neprijatelji koje ne treba podcijeniti! Carson je za promjenu malo udaljen od Texa (zarobljen, pa je solo), pa demonstrira sve svoje kvalitete, koje znamo da posjeduje, ali kad je s Texom više voli gunđati i pustiti Texa da sve sredi. Ovdje je prikazan u Bonellijevom stilu (sređuje čuvare i zavezanih ruku). Neki će se namrštiti kad vide kako stari Carson ne čuje bandu koja dolazi, ali morao je biti fokusiran na Hartera! „Stara deva“ se ovaj put ne pojavljuje pod krinkom mrzovoljnog gunđala, sposoban je ne samo pucati, nego i varati razbojnike, koristi sve slabosti razbojnika.
Banditi Meksikanci, tipični banditi, stereotipni, ali funkcionalni za priču, a hit lik je starac Jason i njegov pas Bucky. Još jedno od Faracijevih iznenađenja, baš kao i pojava Kita Willera i Tigera Jacka na samom kraju priče (ostaje pitanje zašto ih se Tex/Faraci nije sjetio i ranije?), koji su opet funkcionalni, donose žestoku pucnjavu za kraj!
Naši junaci iz pera majstora Ortiza!
Spojler: najkraći mogući sadržaj: Tex i Carson su na tragu bandi pljačkaša, klasika! Situacija na terenu zahtjeva razdvajanje i ubrzo Carson biva zarobljen, a priča postaje prilično intrigantna i uzbudljiva, budući da Tex ne samo da mora prihvatiti ucjenu, nego mu se putem događaju razne komplikacije.
Crtež: kao što reče Faraci: „Iz logističkih razloga, Ortiz i ja nikada nismo imali izravan kontakt. Moj mu je scenarij došao preveden“. Možemo reći kako je crtež iznenađenje i za samog Faracija. Ortiz na standardnoj razini, ali vidi se pad u kvaliteti! Opravdao je ulogu najbržeg crtača, ali to odmah povlači sa sobom i pad kvalitete crteža, jer nema stopostotne pažnje na detalje! Iako je dojam da su mnoge Ortizove table napravljene bez previše pažnje, prisutnost mnogih lijepih tabli i onih „prljavih“, čiji je Ortiz majstor sugerira da se radi o žurbi, ali generalno crtež nije za najvišu ocjenu! Ortizovi crteži se kao i uvijek savršeno uklapaju u dinamiku priče, koja je priča u klasičnom western stilu, a kao takva izrazito prikladna za Ortizovo pero! Savršen prikaz prašnjavih gradova američkog zapada, nasilja i mračne atmosfere, na što smo navikli kad je Ortiz u pitanju! Ortizovi crteži, iako nisu u rangu njegovih najboljih, dinamični su, manje precizni, ali i prilično ugodni za oko! Ocjena 7/10.
Uvodna stranica stripa
Naslovnice: prva naslovnica mi je perfektna i fantastična, druga malo lošija, ali generalno Villa na standardno visokom nivou!
Rezime: debi Faracija na Texu, generalno pozitivan u svakom pogledu. Klasična je to western priča; čisti i prašnjavi western! Crtež i likovi savršeno odgovaraju nasilnoj i prljavoj atmosferi Divljeg zapada. Ortiza pamtimo i u boljim izdanjima! Tema je jednostavna i tradicionalna, ali je razvijena sa puno originalnosti i nepredvidivosti. Scenarij nije briljantan, niti su Tex i Carson neumoljivi, ali ideja je dobra i priča je dobro osmišljena i funkcionalna! Dijalozi su u duhu serijala, brzi i dovoljno ironični! Priča puna akcije i neizvjesnosti za sudbinu „stare deve“, ritam brz. Dobro ispričana priča, ugodna i puna zanimljivih i uzbudljivih događaja, ali puno je tu da tako kažem netexovskih stvari! Ekstrema, koji baš upadaju u oči (poput pjegavog konja kojeg jaše Tex ili Tiger Jacka s coltom…)! Priča je sve samo ne dosadna i pročita se bez zastajkivanja u jednom dahu! Kao što je to čest slučaj kad se pojavi novi scenarist, priča je puna Farcijevih originalnosti (i spomenutih viđenja Texa). Dojam je da bi bez Faracijevih originalnosti priča bila bolja! Lijep početak stripa (pucnjava u Southvilleu), nezaboravne scene bijega iz meksičkog zatvora, bijeg lovine naših junaka, lov na čovjeka, ucjena, scene zarobljenog Carsona, potjera… Sve što treba dobra western priča je tu: radnja, likovi i dijalozi! Bez obzira na neke kritike Vašeg recenzenta i netexovske elemente, čitanje ove priče je bio zaista užitak, a to je jedino važno! Svakako preporučam, pročitajte i uživajte!
.jpg)
