Nakon što pročitam neku epizodu Texa, obavezno pohitam vidjeti postoji li recenzija za nju na našem forumu ili možda da li je neki od članova ostavio negdje komentar pa da vidim u kolikoj mjeri se moje razmišljanje razlikuje od drugih. Osim toga gledam i neke talijanske stranice jer ipak, ovo je serijal koji je svijetlo dana ugledao u našoj susjednoj zemlji pa nekako očekujem da bi tamo ljudi u većoj mjeri diskutirali o ovim epizodama. Ono što me šokiralo nakon čitanja ove za mene jako loše epizode je činjenica da je u Italiji dobila dosta dobre komentare, a na slavnoj ubc stranici dobila je 5/7 za priču i 5/7 za scenarij što su dosta visoke ocjene pogotovo ako ih usporedimo s drugim epizodama tog doba.
O ukusima se naravno ne raspravlja, a mene sada očekuje nezahvalan zadatak da obrazložim zašto ova avantura nije toliko dobra i baš me zanima hoće li komentari drugih biti sličniji mojem ili onima s talijanskog foruma. Naravno, bilo bi idealno kada bi svatko prvo pročitao priču i stekao svoje neko mišljenje o njoj pa tek onda bacio oko na moju recenziju u kojoj ću, da bi obrazložio zašto epizoda nije dobra, morati odati neke stvari.
Prvo da kažem i jednu pozitivnu stvar o priči. Dakle, avantura se nastavlja na prethodnu i zajedno s njom i dvije iduće tvori jednu mini sagu serijala u kojemu Tex i sin putuju prema Meksiku i kasnije u pograničnom području između Meksika i Texasa. Nije ovo samo turistički put već Tex uči sina kako se snalaziti u određenim životnim situacijama i nekim vještinama. To je ono što mi se svidjelo u ovoj priči. Ima dosta dijaloga između njih dvojice u kojima Tex traži od sina da rekonstruira događaje. Naravno, Kit ispada možda i malo prepametan, ali s obzirom na to da su mu glavni učitelji kroz godine bili dva iskusna lisca, Tex i Tiger Jack, ne treba se ni čuditi otkud je toliko snalažljiv. Na žalost, ovo je jedna od rijetkih stvari koje bih osobno stavio na plus stranu.
Radnja je pozicionirana na teritoriju Komanča, u području koje je Bonelli nazvao „Brda katedrale“ ili „Brdo od stotinu tornjeva“ kako ga nazivaju Indijanci. S Indijancima u igri, Bonelli je još jednom odlučio zaigrati na kartu njihove praznovjernosti, iako na ponešto drukčiji način nego u sličnim pričama te nam još jednom ubacuje životinjski motiv, ovoga puta je bila riječ o panteri. Pa tako svakih par stranica izbijaju razne pantere, prvo vidimo njene tragove na mrtvacu, zatim glavu pantere izrezbarenu u stijeni, pa onda ubrzo i skulpturu cijele pantere, prave pantere i za kraj ženu koju nazivaju „Svetom panterom“ i koja je obučena u panterino krzno.
Pantera je inače skupni naziv za rod životinja iz porodice mačaka, a pripadaju potporodici velikih mačaka. U rod pantera ubrajamo 5 vrsta, a to su leopard (Panthera pardus), tigar (Panthera tigris), snježni leopard (Panthera uncia), lav (Panthera leo) i jaguar (Panthera onca). Pantere koje se pojavljuju u ovoj avanturi su jaguari kako i piše na pojedinim mjestima u Strip agentovom klasik izdanju. Iako je prva asocijacija na jaguara (dalje u tekstu pantera) Južna Amerika, njihova staništa postoje i u Srednjoj Americi, a mogu se čak naći i na jugu Arizone, New Meksika i Texasa. Dakle, ako ništa drugo Bonelli bar ovdje nije previše izmišljao i dovlačio životinje koje ne pripadaju tom kraju.
Zasad u postavci priče nema nikakvih problema, ali sad počinju oni pravi i moje kritike. Nakon napada na Texa i Kita, njih dvojica nalaze samo tragove pantere, a nakon toga tragove konja kojeg očito jaše onaj koji je odapeo strijelu na njih. I nikako da skuže kamo je nestala pantera i otkud se pojavio čovjek. Samo tri avanture ranije, Tex se obračunao s bandom medvjeda u Kanadi i negativci u toj epizodi su nosili posebne čizme koje su ostavljale otiske medvjeda. Doduše, unutar samoga serijala je prošlo jedno desetak godina od te avanture, ali svejedno čudi me kako se Tex nije sjetio mogućnosti da i ovdje netko nosi posebnu vrstu čizama. Iduća kritika ide na Lucky Sama, čovjeka kojeg nađu u tom području. Neuvjerljivo mi je bilo njegovo pojavljivanje, a baš s njim dobivamo i jedan od najvećih bisera u serijalu! Sam je jedan od glavnih negativaca ove priče. Bonelli ga je u početku htio prikazati kao običnog kopača zlata, ali veoma brzo Sam skida svoju masku i vidimo tko je on zapravo. Dok još nije pokazao svoje pravo lice, Sam je namjestio jednu scenu da zavarava naše junake, a nju možete vidjeti na donjoj slici.
Dakle, samog sebe je vezao za stijenu. Pretpostavljam da je bio sjedio na konju dok je to radio. Prvo si je u usta stavio komad metala, zatim rupcem prekrio glavu, vezao se naslijepo (kažem naslijepo jer je imao rubac na glavi), otjerao konja i pustio se visjeti tako. Da ne zaboravim da se u nekom trenutku morao i lupiti po glavi kako bi mu izrasla kvrga što me podsjetilo na onu bizarnu scenu iz Zagora kad su Zagor i Chico sami sebe onesvijestili. Ova scena i ovaj Samov plan su u najmanju ruku prilično nategnuti, da ne kažem i blesavi. Ali srećom Tex se pokazao majstorom za prepoznavanje toga koliko velika mora biti kvrga da bi udarac izazvao dugotrajnu nesvjesticu.
Karakterizacija likova skoro pa i ne postoji. Lucky Sam je zapravo jedini lik kojeg smo malo bolje upoznali u priči, ali baš ni o njemu ne mogu reći nešto posebno. Cijela banda je dosta loše opisana, a tek iz riječi jednog dječaka, Malog Jelena i saznajemo na koji način su banditi došli i iskoristili praznovjernost Komanča. Ipak, ja sam se na kraju pitao zašto se nitko od zarobljenih Komanča nije pokušao pobuniti jer se činilo da tih bandita i nema toliko puno. Kraj je veoma zbrzan, unutar dvije zadnje vinjete se riješi cijela banda tako da ni s tim dijelom nisam zadovoljan.
Ma kakav Veliki Blek, Mali Jelen s 12-ak godina gura kamenje veće od njega!
Kad sve podvučemo, jednostavno jako puno minusa nosi ova priča koja je potencijalno mogla biti puno bolja. Da su se bar neki naivni i nelogični dijelovi izostavili i da je prikazan bolji obračun protiv bande na kraju, bilo bi to puno bolje! Ovaj period serijala na žalost obiluje s ovakvim sličnim epizodama, ali dobra stvar je što je većina takvih već recenzirana pa to znači da idemo polako, ali sigurno ka onim boljim pričama!
Što se tiče crteža, mislim kako bi se čak i oni koji ne vole Galepa mogli složiti kako je on najveća, pa možda čak i jedina svijetla točka ove priče. Njegov crtež je već neko vrijeme standardan, skoro pa odličan. U redovnoj seriji ne postoji naslovnica koja krasi ovu epizodu već je uzeta scena iz avanture „Opasna tajna“, iako budimo iskreni ta naslovnica bi bez problema mogla i kojoj drugoj avanturi odgovarati poput „Tajanstvenog brda“ što malo govori o tome koliko su slične motive imale te stare epizode, a i o tome da se nije pridavao neki značaj naslovnicama. Postoje i dvije naslovnice classic izdanja. Prva (nalazi se na poleđini našeg Klasika broj 17) prikazuje vjerojatno i najupečatljiviju scenu iz zadnje striscije tog broja. Inače iznenadilo me što se za naslovnicu uzimao motiv iz ove priče jer od 6 striscija koliko ih pokriva taj talijanski classic, čak njih 5 pripada prethodnoj avanturi. Ona od našeg Klasik broja 18 mi se baš sviđa tako da dat ću visoku ocjenu i za naslovnice kad već nisam mogao za priču i scenarij.
.jpg)
