
Par mjeseci nakon posljednje njihove avanture u kojoj su riješili slučaj krađe krune sa sedam smaragda, Tex i Kit ponovno nailaze na nove izazove! Stvarno je zanimljivo ovo njihovo putovanje. Od jedne obične ideje, a to je izlet po graničnom području Texasa i Meksika, Bonelli je napravio jednu mini odiseju u kojoj su se otac i sin Willer upustili u razne avanture. Treba napomenuti kako je ovo zadnja epizoda te mini sage te na početku iduće priče „Avantura u Utahu“ konačno zatičemo obojicu u glavnom logoru Navaja.
Posljednja epizoda obiteljskog izleta ne donosi nam ništa novog i neuobičajenog. Bonelli nam je podario još jednu priču o nekom indijanskom kultu. Stvarno je fascinantno koliko je volio takve priče budući da ih u ovom periodu serijala veoma često servira i ide na kartu indijanske praznovjernosti. Ne treba ići previše daleko da bi vidjeli kad smo zadnje imali prije ovoga epizodu sa sličnim indijanskim motivom kulta. Dovoljno se sjetiti epizode „Znak pantere“ koja kronološki dolazi dvije avanture prije ove. U toj epizodi smo se upoznali s bandom koja je zarobila ratnike iz jednog Indijanskog plemena i koristila ih za iskapanje zlata. Međutim, naoko jednostavnu priču je Bonelli začinio s „kultom pantere“ pa svakih par stranica iskaču ili skulpture pantere ili žive pantere. Ova epizoda nam donosi ipak ponešto drugačiju priču, ali opet je kult prisutan kao motiv, a mislim da nije dobro da se ovakav „neuobičajen“ motiv za vestern serijal provlači opet u tako kratkom roku. Tim više što osobno i nisam veliki fan ovakvih priča.
Na slici možete vidjeti mjesto radnje ove epizode, barem izvana. Ovo definitivno ne izgleda kao jedno obično brdo, pa zbog svog čudnovatog izgleda nosi razne nazive poput „Vražjih usta“ ili „Brda lešinara“, a sam naslov epizode nam direktno sugerira i kako ovo brdo nešto skriva.
Bonelli je unutar brda postavio ne jedno, već dva plemena koji žive svoj uobičajeni život odvojeni od ostatka svijeta. Ovo je također veoma čest motiv u starijim stripovima. Glavni junaci kroz neki prolaz dolaze u izgubljenu dolinu koja je obično s brdom ili nekom drugom prirodnom preprekom odvojena od ostatka svijeta i tamo zatiču narod koji živi na drugom stupnju života. Za razliku od motiva kulta koji baš i ne volim, motiv izgubljenih naroda/dolina volim, naročito kad su neki egzotični narodi uključeni u priču poput Vikinga koji su se na taj način u brojnim serijalima pojavljivali. Ovdje na žalost nemamo neki egzotični narod, a ni neku posebnu priču vezano uz to kako su se naselili unutar brda. Prvi od dva naroda koji živi tamo su Pime, Indijanci koji žive u malom selu uz unutrašnji zid brda. Drugi su takozvani „Sinovi sunca“, sljedbenici starog kulta koji žive na jednoj mesi unutar brda. Oni su dominantni narod te vladaju tim područjem, a od Pima su napravili svoje robove. Vodi ih njihov svećenik koji ima upečatljiv izgled s dugom bijelom kosom i bradom. Kao što možemo i očekivati od svećenika, poznaje i određene trikove kojima sigurno pojačava svoj status među ljudima, dobar je hipnotizer, a karakterno je riječ o osobi koja je u potpunosti posvećena tom ludom kultu sunca. Fanatična osoba definitivno! Spomenimo i da, za razliku od Pima koji uopće ne znaju što se dešava van zidina brda, Sinovi sunca su upoznati i s vanjskim svijetom, no očito nemaju namjeru napuštati svoje područje. Barem ne svi, jer postoje i oni koji su nezadovoljni svojim životom tamo.
Sama radnja je veoma jednostavna, dok istražuju postoji li neka pukotina u brdu, sinovi sunca otimaju Kita te ga Tex, nakon što i sam pronađe prolaz u brdo pokušava osloboditi. Veoma brzo shvati kakva je situacija unutar brda te pronalazi saveznike među Pimama i među onim nezadovoljnicima kulta. Jedan od tih nezadovoljnika je Tanor, čovjek kojemu Tex odmah na početku spašava život te mu on u zamjenu odmah ponudi svu pomoć, a odmah stupa u kontakt i s drugim istomišljenicima. Osim Tanora, glavni Texov saveznik je Yaqui, poglavica Pima koji se prirodno odmah pridruži Texu budući da je i njegova kćer Nahua također oteta i zajedno s Kitom osuđena na žrtvovanje.
Ono što nikako nije dobro za radnju je to što je uz baš svaki od ovih spomenutih likova vezana neka velika nelogičnost u scenariju. Čovjek se nakon čitanja baš može zapitati kako je moguće da su neke stvari protekle tako kako su. Pa evo nekih stvari koje sam se ja osobno zapitao.
- Kako je moguće da Kit uopće ne pokušava pobjeći? Okay, rekla mu je Nahua da je bolje da bude miran jer se nada kako bi ih netko mogao osloboditi. Kasnije je dobio i poruku da bude spreman za bijeg. No ipak, treba napomenuti kako Kit nije uopće bio vezan i prije te poruke se slobodno kretao prostorijama hrama u koji je bio zatvoren. Poznavajući njegovu impulzivnu osobnost, u potpunosti je neuvjerljivo to da je odlučio mirno pričekati na očev dolazak.
- Kako je Tex naučio pucati Tanora iz puške? Dok su vježbali, hici su se morali čuti i na mesi. Zar se sinovi sunca nisu zapitali što oni znače?
- U selu Pima kako izgleda nema uopće stražara jer vidimo Texa (klasik 19, str 15) kako lakoćom dolazi do Yaquijeve kolibe. Iako su Pime miroljubiv narod takoreći bez ratnika i u statusu robova, svejedno čudi činjenica da nemaju stražara. A i sam poglavica se pomirio s gubitkom kćeri i tek ga Texov dolazak navodi na akciju. Zar bi bez Texa dopustio da mu žrtvuju kćer?
Od pozitivnih stvari, istaknuo bih da ima dosta akcije zbog čega epizoda nije čak niti toliko dosadna koliko smetaju neke nelogičnosti. Dobra je ideja i o plemenima odvojenim od ostatka svijeta, no opet kažem, više bih volio da se zaobišlo standardne priče o kultovima. I prva striscija epizode je odlično napravljena jer me baš s nekim stvarima zainteresirala. Na primjer, uvijek sam bio fan tajnih prolaza, a ono je baš lijepo arhitektonski izgrađen sustav kojim se prolazi u brdo. Šteta što mi ostale striscije nisu bile na nivou.
Sve u svemu, mislim kako će se mnogi složiti sa mnom da epizoda spada u donji dom Texovih priča, pa čak i kada pričamo samo o ovom početnom naivnom periodu. Bolja je recimo od „Misterija Svjetlucavih planina“ u kojem također nailazimo na kult sinova sunca, no lošija od recimo „Zagonetnog talismana“ koji je meni osobno ponešto naprednija priča na istu tematiku. Stvarno ako te epizode idemo uspoređivati, fascinantno je koliko zajedničkih elemenata imaju. Govori li nam to što o Bonellijevoj kreativnosti u tom početnom periodu? Srećom pa je kasnije odustao od ovakve tematike i počeo pisati fantastične priče radi kojih smo svi i zavoljeli Texa!
Najveći plus epizode je definitivno Galepov crtež koji je još jednom odradio sasvim korektan posao. Vjerujem i kako će ljubitelji njegovog stila također biti zadovoljni barem s ovom stavkom priče. Ovdje mi još uvijek nije za desetku, ali nije ni daleko od toga.
Ova epizoda je cjelovita izdana u 15. originalnom broju. U tom broju još se nalazi kraj prethodne i početak iduće avanture i kad gledam naslovnicu tog broja 15, stvarno je teško odrediti kojoj bi točno priči pripadala. Moj neki zaključak je da ne pripada niti jednoj od te tri priče, no kako ova priča ipak pokriva najveći dio tog broja i kako se u pozadini nalazi neko brdo (doduše drugačije od onoga iz epizode), svejedno ću je uzeti u obzir za ocjenu. Ako ništa drugo, bar zbog toga što je naslovnica veoma atraktivna. Također, tu je još i naslovnica 19. broja Klasik Tex edicije. Ona u potpunosti pripada ovoj epizodi i riječ je o solidnom Galepovom uratku, a ono što me na toj naslovnici zasmetalo je boja. Kako izgleda Nahua i Sinovi sunca su crnci, a ne Indijanci. Moja ocjena će biti neki prosjek za te dvije naslovnice.