Nastavlja se saga s Američkim građanskim ratom! Ova epizoda se direktno nastavlja na prošlu avanturu, a isto tako i naredna započinje kao direktni nastavak ove. Tu se sada stvara niz epizoda koje su međusobno povezane i kod kojih je teško razlučiti gdje im je točno početak, a gdje kraj, ali probao sam to u zanimljivostima objasniti.
Prošla avantura je završila sa smrću lijepe Meksikanke, Manuele Guzman koja je našim junacima odala kako se sprema Građanski rat. Upravo s tim vijestima o početku bratoubilačkog rata i započinje ova epizoda. Kod ubacivanja ovakvih povijesnih stvari naravno treba paziti da sve činjenice budu vjerodostojne, pa ipak se Bonelli malo zanio s nekim detaljima. Da bi dao što vjerodostojnije podatke o čitavoj situaciji, odlučio nas je upoznati s time kako je sve započelo. Pa po povratku u stožer, jedan časnik priča Texu, Carsonu i Kitu kakva je situacija u državi. Spomenuo je Johna Browna i njegov upad na plantažu pukovnika Lewisa Washingtona (Lewis je inače praunuk polubrata Georgea Washingtona) što odgovara stvarnosti, međutim to se desilo 1859. godine, a početak Građanskog rata bio je 1861. Iz cijele ove priče stječe se pak dojam kako je Bonelli zamislio da se sve ovo desilo dok su Tex, Kit & Kit bili na tragu Manuele Guzman što pak povlači to da je prošla avantura vremenski trajala dvije godine. Iako je prolazilo stanovito vrijeme u njoj i nije baš dovršena u par dana, ipak radnja se nije ni blizu toliko otegnula pa je moj osobni dojam da se tata Bonelli malo zaigrao ovdje s godinama.
Ja se osobno na taj dio s ratom neću ni osvrtati previše. Ionako je kasnije s epizodom „Kad top zagrmi“ Bonelli promijenio cijeli vremenski koncept serijala pa ako gledamo šire ovu epizodu ona je puna nelogičnosti vezanih uz rat.
Kad već spominjemo rat možemo se zapitati i koja će biti uloga naših junaka u njemu. Oni ostaju izvan rata, dakle ni na strani juga, ni na strani sjevera, već će njihova uloga biti patrola u pograničnom području, čuvanje karavana izbjeglica te sprječavanje napada i pljački. Dakle, ostaju formalno izvan rata, a u idućim avanturama vidjet ćemo kako će se bez straha sretati i s jednom i drugom zaraćenom stranom. No, ipak nekako sam dojma da su češće surađivali sa sjevernjacima. Zanimljiv je Bonellijev stav prema ratu kao i Texova izjava u kojoj objašnjava sinu na čijoj strani će se boriti. „Za slabe i potlačene sine. Nikako za krdo pokvarenih prljavih političara.“
Isplati se izdvojiti i scenu koja neodoljivo podsjeća na jednu od najranijih Texovih avantura pod naslovom „El Diablo“ (3. avantura, SR: 1) tokom koje Tex postaje rendžer. Značku mu daje Herbert Marhsall koji je odjednom nestao sa scene, a njegovoj zakletvi prisustvuju Kit Carson i osoba čiji potencijal nikad nismo vidjeli jer je također veoma brzo maknut sa scene – Arkansas Joe. Ovdje pak, mladi Kit u prisustvu Texa i Carsona postaje rendžerom. Ako se sjetimo prošle epizode, Marshalla više nema u službi (nisu objašnjeni razlozi) te ga je zamijenio Hovendal koji Kitu predaje zvijezdu. Zanimljivo da ovu činjenicu kako Kit postaje rendžer autori kasnije zaboravljaju, ali i ne čudi budući da se išlo na redefiniranje serijala.
Zanemarimo li dio s ratom, mora se priznati kako je epizoda stvarno uzbudljiva. Riječ je o jednom čistokrvnom vesternu i mislim da svi ljubitelji vesterna bi mogli doći na svoje čitajući ovu avanturu.
Slično kao i prošlu avanturu, a i mnoge druge u ovom periodu, tako i ovu možemo podijeliti na nekoliko cjelina. Možda je najbolje to napraviti na dvije. Prva cjelina je obrana karavane od napada Pawnee Indijanaca kojima pripomaže Sterling. Sterling je formalno vodič karavana, ali ta mu uloga služi da prikrije svoju zločinačku aktivnost. On je u biti špijun koji vodi karavane ravno u ralje Pawneeja, odnosno jedan od „šakala“ iz naslova epizode, a u drugom dijelu priče upoznat ćemo i druge. Kako se čini Sterlinga Indijanci poštuju te on ima čak i indijansko ime što i nije tako česta stvar kod odmetnika u stripovima. Bijeli Vuk kako ga oni zovu je beskrupulozan tip koji radi isključivo za svoju korist. Ne boji se Indijanaca te se čak do neke mjere usuđuje i prigovarati poglavici Pawneeja. Ipak, baš su mu oni na kraju i došli glave, a za to je zaslužan sjajan scenaristički potez kojim je Tex naveo Indijance da promijene mišljenje o njemu. Uvijek sam volio ovakve taktičke igrice u Texu, a stari Bonelli je bio majstor u njihovom smišljanju!
Scene koje se pamte su one u kojoj Pawneeji provode opsadu okolo stijene na kojoj se nalaze Tex, Carson i ljudi iz karavane. Tu je Bonelli redao uistinu zanimljive scenarističke poteze! Na trenutke se činilo kako su naši junaci uspjeli steći prednost jer su došli do zaliha vode i mesa, međutim malo iza toga im Indijanci uništavaju zalihe. Nakon toga naši junaci ponovno stvaraju prednost, na što ubrzo dolazi novi odgovor Indijanaca. Stvarno napeta opsada koja me natjerala da cijeli taj dio pročitam gotovo u dahu. Da, znam da vlada mišljenje kako su te početne epizode loše i naivne, ali ovakve stvari su uzbudljivije ovdje nego u onim pričama koje trenutno izlaze u izdanju Ludensa.
Drugi dio priče nas seli iz prerije u Dodge City čime je Bonelli ponovno upao u malu vremensku zamku budući da je Dodge City osnovan 1872. godine. No možemo mu bez problema oprostiti ovu vremensku nedosljednost i to iz dva razloga. Prvi je taj što se kasnije vrijeme radnje serijala redefinira pa onda nije ni nemoguće imati u serijalu epizodu u Dodge Cityju, a drugi je zbog njegove slave. Vjerujem kako je svaki malo veći ljubitelj vesterna i tog dijela američke povijesti morao čuti za Dodge City koji je svojedobno bio na glasu kao grad s najviše revolveraških obračuna.
Grad bez zakona svakako nije novost u ovim starim Texovim epizodama pa se tako vrlo lako prisjetiti epizode „Jedan protiv dvadeset“ (4. avantura, SR: 1/2) u kojoj se Tex na samome početku svoje karijere morao suočiti sam protiv svih razbojnika koji su terorizirali Silver City. Kasnije smo imali i situaciju dva protiv sto u „Vražjem skoku“ (15. avantura, SR: 7/8). Ovdje pak se brojnost još jednom povećava u Texovu korist pa nam ova avantura donosi obračun trojice protiv svih razbojnika iz grada što više-manje znači protiv cijelog Dodge Cityja.
Dolaskom u grad napetost radnje ne jenjava, nastavljaju se redati uzbudljivi okršaji, a glavni Texov cilj je stati na kraj „šakalima“ koji vode karavane u ruke Indijanaca i koji su se smjestili upravo u Dodge Cityju. Osim naravno Sterlinga kojeg smo već spomenuli ranije, ovdje se svakako isplati istaknuti Waltera Pendletona, direktora banke Fargo koji je glavni vođa bande koja djeluje protiv doseljenika. Njemu uz bok stoji Jim Boulder, vlasnik dućana Kansas Emporium, a još se isplati spomenuti i Dalassa Kida protiv čije bande se vodi konačni obračun. Drugu avanturu zaredom se i žena pojavljuje u ulozi negativca, jedino što se Nora iz ove priče po važnosti nikako ne može mjeriti s Manuelom Guzman oko koje se sve vrtilo u epizodi „Zagonetka morskog konjića“.
Kraj je pomalo atipičan za serijal budući da nije Tex taj koji stavi točku na i na cijelu ovu priču, a s druge strane sa zadovoljstvom mogu konstatirati kako nije ni zbrzan. Vjerojatno je upravo to prelijevanje radnje iz jedne epizode u drugu i stvaranje neprekidnog kontinuiteta među epizodama doprinijelo tome da se priča u miru završi i lagano uđe u iduću avanturu.
Zanimljivo je bilo kroz priču pratiti i odnos između oca i sina Willera. Tu se mogu istaknuti dvije scene. Prva je ona u kojoj Tex šalje sina po pomoć. Iako daje sve od sebe da preživi zajedno s ostalim preživjelima dok ne dođe pomoć, Tex ubrzo priznaje Carsonu kako mu je glavna namjera bila udaljiti sina iz ove bezizlazne situacije. Druga stvar koja se ističe nalazi se na samome kraju kada Tex savjetuje sina da ne gleda prizor mučenog negativca.
Za ovu epizodu ide izuzetno visoka ocjena za scenarij jer sam ponovnim čitanjem stvarno ostao zapanjen koliko interesantnih scena sadrži ova epizoda. Nije mi od ranije ostala u tako dobrom sjećanju, iako pojedine dijelove poput onog na stijeni svakako pamtim. Ova priča je upravo za one koji vole klasični vestern. Prvo borba protiv Indijanca sa sjajnim taktičkim potezima kod obje strane, a zatim revolveraški obračuni u gradu odmetnika se sjajno međusobno nadopunjuju i tvore uistinu zanimljivu priču. Najviše me u cijeloj ovoj priči smeta upravo ta ratna pozadina. Iako sam rekao da neću promatrati priču u vremenskom kontekstu, zbog većeg broja nedosljednosti koje nam je Bonelli ovdje podario ipak nisam mogao više od sedmice dati za priču.
Texov način kako izvući informacije od zlikovaca
popraćen standardnim ironičnim humorom - trademark serijala
Crtež uistinu lijepo paše ovoj radnji, točno se može osjetiti atmosfera doba u kojem je priča pisana. Istina je da moderni crtači crtaju detaljnije i imaju na raspolaganju puno više alata kojima dodatno poboljšavaju crtež, ali osobno u ovim starim Texovim epizodama ne bih mijenjao Galepov crtež ni za što. Još jednom maksimalne ocjene s moje strane!
Ovoga puta ocjena naslovnice ide onim naslovnicama iz redovne serije. Priča se proteže kroz 3 broja originala i prve dvije naslovnice mi se baš sviđaju! Jedino smatram kako je treća ponešto lošija jer je stvarno preobična, ali opet ta naslovnica možda pripada i idućoj priči. Svejedno ukupni dojam je i kod njih, jednako kao i kod priče zadovoljavajući.
.jpg)
