Poziv je ovo koji se ne odbija pa Tex, Carson i Kit ostaju prenoćiti na ranču Johna Lowera. „Njam“ – kaže Carson pripremajući se bogato najesti svog omiljenog obroka, međutim večeru prekida dolazak trojice nasilnika. Tercet je u službi Gideona, vlasnika susjednog ranča koji iz nekih razloga želi potjerati Lowera i njegovu obitelj. Preuzimanje ranča i posjeda je učestala tematika u starim Texovim pričama pa ne treba ići daleko u prošlost da bi našli isti taj motiv. Dovoljno se vratiti dvije avanture unatrag na priču „Landersovi plaćenici“ (42. avantura, SR: 28/29) u kojoj negativac priče Landers također želi preuzeti jedan ranč i pritom pokušava vlasnika optužiti za ubojstvo. Ono što razlikuje ove dvije epizode su razlozi koji pokreću negativce. Kod Landersa u pozadini stoji krađa stoke i želja za spajanjem više terena, a ovdje je jači motiv u igri – zlato.
Gideonov ranč se zove „Bar B“ i on je smješten sjeverno od Lowerovog „Circle A“. Sam ranč Gideonu nije toliko interesantan koliko su mu interesantna Brda praznovjerja koja se nalaze na Lowerovoj zemlji i na kojima se nalazi zlato. Lokacija koju je Bonelli izabrao za ovu priču je izuzetno zanimljiva, međutim on nam ne daje nikakvu veću poveznicu s Brdima, a ne spominje se ni poznata legenda tako da ostaje pomalo dojam i neiskorištenog potencijala u ovoj priči.
Bonelli vodi radnju na način da nam postepeno odmotava klupko tako da u početku Tex i ekipa ne razumiju zašto se Gideon želi toliko očajnički dokopati baš Lowerovog ranča. Razlog tome moramo potražiti u prošlosti i bivšem vlasniku Lowerovog ranča – Desmondu. Desmond je s jednim ne baš dobro osmišljenim likom – Old Pawnee Billom lutao po brdima i našao zlato pa je poželio da njegova odbjegla djeca Jim i Rita naslijede bogatstvo te krenuo u potragu za njima. Tu mi se čini da u priči ima par rupa jer od otkrića zlata do Desmondove smrti prošle su 2 godine. Zatim je došao Lower na ranč, a on je na početku priče spomenuo kako je njegova kćer rođena na tom ranču. Kćer po izgledu ima 4-5 godina što bi zajedno s one 2 značilo da je potraga za Jimom i Ritom trajala minimalno 6 godina. Uz to, djeca nisu otišla zajedno pa je malo čudno što su odvjetnici oboje našli praktički istodobno. Još da objasnim i svoju tvrdnju zašto Bill nije baš dobro osmišljen lik. Osim njegove priče koja ima par rupa, ni njegovo ponašanje nije baš najjasnije. On je ostao u Brdima čuvati tajnu te izgubio razum od stalnog lutanja. Imali smo već i u nekim drugim stripovima slične stvari, a prvi takav primjer koji mi pada na pamet je epizoda Malog Rendžera „Izgubljena dolina“ (KT SR 100). Dakle, uobičajen motiv kod ovakvih priča, međutim neuobičajeno je to da se Billu veoma brzo povratio razum. Uz to, upada u oči kako Bill nije čuvao zlato za sebe već za djecu svog prijatelja. Osobno ne vidim razlog zašto bi onda ostao lutati tim planinama. Mogao je uzeti dio zlata i usput negdje sačekati Desmondovu djecu. Ovako je ta njegova ludost ispala isforsirana i dana zbog potrebe same priče, no moglo se i bez toga.
S Billom je Bonelli doživio svojevrsni fail, ali valja priznati kako su mu negativci u priči dobro okarakterizirani i svidio mi se onaj trokut nepovjerenja koji se razvio između njih. Uz proračunatog Gideona, tu su još i Kiowa, vođa Noćnih jahača – bande koja straši okrug te Tim, Gideonov potrčko i osoba od povjerenja. Svidjela mi se ona psihološka igrica koju je Bonelli na kraju ubacio između njih trojice. U tim stvarima je Bonelli uvijek bio majstor! A svakako je zanimljivo scenarističko rješenje bio i Gideonov pokušaj da se predstavi „čistim“ pred očima javnosti.
Plus strane su dakle karakterizacija likova, klišeizirana, ali dobra ideja o podjeli karte na dva dijela s namjerom da se akteri zajedno sastanu te zgodno mjesto na koje je Rita sakrila svoj dio karte. Ne bih se nikad sjetio tamo gledati, to je recimo jedan scenaristički potez koji me baš iznenadio. Na minus strani, osim Billa i vremenske nedosljednosti, još bih istaknuo i ponovno bizaran kraj glavnog negativca što je već postao neki trademark ovog dijela serijala. Uz to, i dolazak Ritinog brata na kraju mi se nije baš svidio. Cijelo vrijeme sam mislio kako je on mrtav i mislim da bi radi nekog ukupnog dojma priče bolje bilo tako.
Ukupan dojam je kako je riječ o osrednjoj priči koja bi bila bolja da se makar malo potencirala poznata legenda o zlatu. Na akciju nema prigovara, kao i kod drugih epizoda ranog Texa, sve pršti od akcije! Naivnosti su također svojstvene ovom periodu pa ih ima i u ovoj priči, ali jedina takva scena koja baš iskače je ona u kojoj Dinamit upozorava Texa na zmiju. Što se tiče dijaloga, oni su pomalo zastarjeli, ali opet na neki način simpatični. U svakoj epizodi uspijem naći barem jednu izjavu koja me nasmije, a najjača izjava u ovoj priči mi je bila u trenutku kad Tex i Bill dolaze u onu kolibu gdje zatiču Ritu, 2 mrtvaca ispred kolibe i još 2 unutar. Texov komentar:
-„Svih mu vragova! U ovim krajevima umiru dva po dva!“
Crtalački je ovo također moglo ispasti bolje. Galepu je ovdje na crtežu pomagao Francesco Gamba. Dojma sam da je veći dio toga nacrtao Galep. Gamba se pojavio tek negdje na polovici epizode. Razlika je vidljiva, Gambine vinjete su siromašnije i često bez prave pozadine. Rekao bih kako u ovoj epizodi niti jedan od njih dvojice nije baš briljirao. Primjerice, jedna od zamjerki bi išla i na Billa koji u periodu dok se nije obrijao je varirao od vinjete do vinjete, ali ne samo zbog Gambinog utjecaja, već bih rekao da je i Galep radio greške. Još jedna scena koja baš upada u oči u negativnom kontekstu je tokom obračuna između Texa i Gideona. Klasik 37, zadnja vinjeta, Tex puca u ljestve i nastoji time prerezati Gideonu put. Na toj vinjeti se čini kako puca negdje metar od tla. Međutim, str 53, 5. vinjeta, vidimo ljestve u potpunosti prerezane i to na daleko višoj razini, vjerojatno preko 2 metra od tla. Izvježbano oko bi sigurno moglo uočiti još par nedosljednosti u crtežu pa mislim da ćemo se svi složiti s time kako je crtež lošiji nego inače u ovim klasik epizodama. Ipak nije toliko loš pa kako i inače nisam prestrog prema ovim prastarim epizodama uzimajući u obzir i vrijeme nastanka stripa, dat ću sedmicu. Naslovnica originalnog broja 30 je odrađena na interesantan način s bijelom pozadinom i tim nepravilnim oblikom unutar kojeg je Galep smjestio crtež. Možda motiv i nije neki spektakularni, ali svakako valja pohvaliti originalnost pri izradi ove naslovnice. Dajem i za nju sedmicu!
Što reći za kraj? Još jedna osrednja priča ovog zloglasnog perioda je odrađena. Nastavljamo dalje, a s obzirom na to koje su sljedeće nerecenzirane epizode po kronološkom redu, preporučam čitateljima da se ozbiljno prime čitanja jer, nastavimo li po planu, mogli bi se družiti s nekim odličnim pričama u budućim recenzijama.
.jpg)
