Treća epizoda sage o Patu Mac Ryanu započinje točno tamo gdje prva završava, na Brentovu ranču. Čitajući ovo, mogli biste pomisliti kako je riječ o tipfeleru, jer gdje je onda druga u toj priči? Iako ovo početno Texovo razdoblje obilježava kontinuitet i avanture se vrlo često samo nastavljaju jedna na drugu čime nam je možda Bonelli pokušao pokazati i kako pazi na kontinuitet serijala, ovdje se malo zeznuo pa je tako napisao epizodu „Irac Pat“ na koju se ova epizoda prirodno nastavlja, no iz nekog razloga između njih je ubačena epizoda „Vindexove pume“ u kojoj se Pat također pojavljuje na par scena, međutim nema nikakve poveznice niti s prvom, niti s ovom epizodom.
Pat je lik koji se često pojavljivao u serijalu, a već iduće pojavljivanje će mu biti u epizodi koja slijedi nakon ove i zove se „Incident u Fullertownu“. Zanimljivo u ove 4 uzastopne epizode u kojima ga viđamo, u drugoj i četvrtoj se pojavljuje na par vinjeta i nije gotovo uopće bitan za radnju, no u ovoj epizodi (kao i u prvoj) i on dobije više prostora pa na neki način utječe na priču.
O Patu ne treba puno pričati budući da svaki Texov fan zna tko je simpatični Irac velike snage. Mene osobno po tome malo podsjeća i na Gros Jeana – jednog drugog Texovog prijatelja koji također, kao i Pat voli dobru tučnjavu po saloonima. Ljubitelji takvih scena neće ostati razočarani budući da i ovdje na Texov zahtjev, Pat čak dva puta radi urnebes u saloonu.
Veću ulogu dobio je i u jednoj posebnoj strisciji ove avanture nazvane „Pat nema sreće“ u kojoj je njegova nesreća ispala sreća za naše junake. Osim toga, vrijedi spomenuti i kako, unatoč tome što ne zna pucati, njegov dolazak je otjerao Komanče i „spasio“ Texa i Carsona. On je lik kojeg možemo okarakterizirati i kao šeprtlju te samim time ne može često ni biti Texu velika pomoć, naročito u avanturama s revolverašima ili u preriji s Indijancima, ali u ovim gradskim epizodama itekako može pripomoći svojom snagom. Ipak, mislim kako će se svi složiti sa mnom da je njegova uloga u serijalu prvenstveno humoristična. Uz standardne scene tučnjave, primjećujem i kako nam je Bonelli ubacio i par odličnih prepucavanja između njega i Texa ili Carsona. Ovo su dva koji su mi posebno zapela za oko:
1. Tex, Kit i Pat kreću u napad na Komanče.
Tex: „Pat poslušaj jedan savjet! Kad opališ metak, odmakni se bar dva meta ustranu!“
Pat: „Čemu to služi?“
Tex: „Da sačuvaš kožu.“
2. Nakon što Pat pucnjavom rastjera Indijance:
Pat: „Vidjeli ste? Čim sam zapucao, oni su pobjegli.“
Carson: „Zamisli što bi bilo da si koga i pogodio!“
Nakon što smo predstavili Pata, da kažemo koju riječ i o samoj priči. Željeznička kompanija „Kansas & Pacific“ ima problema s radovima i brojnim sabotažama te Tex, Carson i Pat odlaze u Montezumu istražiti cijelu stvar. Željeznica je čest motiv u stripovima lociranim na Divljem zapadu, a kad je ona u pitanju, obično su uvijek i sabotaže. To najbolje znaju možda čitatelji Zagora u kojem se svaki put kad se pojavi neka epizoda uz prugu, pojavi i inženjer Robson, a gdje je Robson, tu su i nevolje s kojima se mora suočiti! Dakle, priča je mogli bi reći, klasična sa željeznicom ispričana na Texov način. Napadi, tučnjave, pucnjava, Komanči, špijun… Samo su neki od motiva koji se provlače kroz epizodu. Puno toga se dešava, radnja je dinamična, međutim unatoč svemu tome nije mi bila pretjerano zanimljiva kao neke druge u tom periodu.
Bonelli nam još jednom u svojoj priči dostavlja
kartu područja te detaljno opisuje u kojem
području nastupaju problemi za željeznicu.
Jedna od stvari koje mi se baš sviđaju kod njega!
Od likova možemo istaknuti inženjera Trudera koji vodi radove. Radi već više od deset godina za kompaniju i kako se čini njegovi šefovi imaju puno povjerenje u njega, međutim i on izgleda ima puno povjerenja u svoje suradnike i to baš u one u koje ne bi smio. Spomenimo i Lareda te Minga, dvojicu revolveraša koji su zaduženi za eliminaciju Texa i ekipe, a također i za održavanje odnosa s Komančima s kojima napadaju i logor radnika. Ipak najvažniji, a i najoriginalniji lik epizode je Gordon, vlasnik saloona „Golden Nugget“ kojemu je pripala čast biti glavni negativac ove epizode. Gordon je definitivno jedan od najelegantnijih negativaca u serijalu, a stvarno je fascinantno i koliko puta smo ga samo vidjeli u drugoj odjeći! Stječe se dojam kako je riječ o opreznom i sposobnom čovjeku koji zna da ga zakon štiti, ali ne zna kakav je Tex! Tex i Kit da bi riješili slučaj u par navrata „bježe s onu stranu zakona“ te čak na kraju daju i ostavke na mjestu rendžera. Zanimljivo kako je Bonelli uz Gordona postavio i jednu ženu, Stellu, što ne čudi toliko jer su se žene često znale pojavljivati na strani negativaca u ovim početnim epizodama. Na početku priče se čini kako je ona s njim isključivo zbog novaca, no na kraju se stječe dojam kako gaji neke osjećaje prema njemu.
Gordon protiv dvojice „bivših“ rendžera
Što na kraju reći za priču? Rekao bih kako je tipična Texova tog doba. Mislim da bi se mnogi mogli složiti sa mnom kako je riječ o osrednjoj epizodi, no i takva predstavlja određeni napredak u odnosu na početni period i neke ozloglašene priče. S druge strane, nažalost ne nudi ništa spektakularno i ni po čemu se ne izdvaja iz drugih priča na sličnu temu. Čak ni humoristični dio s Patom ne može dignuti dojam jer je većina ovakvih scena s njim već viđena u njegovoj premijeri koja je bila samo dvije avanture ranije. Tako da ne čudi što su moje ocjene osrednje i za priču i za scenarij.
Crtež je djelo Aurelija Galleppinija koji je više-manje sam nosio serijal u to doba. Fan sam njegovog stila crtanja i baš uživam čitajući klasik izdanje s njegovim crtežom u boji. Ovdje nam je pak on ponudio ponešto lošiji crtež negoli sam inače navikao na njega. Dosta neprecizan je bio na pojedinim mjestima, a kao jedna od stvari koja me nekako najviše zasmetala je bila ta kako je Lareda crtao. Konkretno, njegovo lice se dosta razlikuje od vinjete do vinjete. Vjerojatno je bilo žurbe tokom crtanja ove epizode i usporedite li recimo crtež ovdje s idućom avanturom „Incident u Fullertownu“, vidjet ćete da je tamo bio puno posvećeniji poslu. Unatoč tome, još jednom je stvorio odličnu atmosferu pa ocjena svejedno ostaje relativno visoka.
Naslovnice je kao i obično teško ocijeniti. Epizoda je izašla u redovnoj seriji u brojevima 35 i 36. Ona od broja 35 se pojavila i u klasik izdanju (br 42 hrvatskog izdanja, 83 talijanskog classica) što začudo i nije tako čest slučaj, ali to bolje jer nam sugerira kako ta naslovnica stvarno i pripada ovoj epizodi. Na žalost riječ je o nemaštovitoj naslovnici koja ne opisuje epizodu na pravi način. Ovoj epizodi još pripada i naslovnica koja se nalazi na poleđini klasika broj 41 (ili naslovnica 82. talijanskog classica). Ova naslovnica je u redu, prikazuje jednu scenu sa samoga početka epizode. Nisam baš nešto pretjerano očaran s njom, ali definitivno mi se više sviđa od one s klasik br 42. Naslovnica redovnog broja 36 mi je vizualno atraktivna i zadovoljan sam s njom jedino što mi se čini kako ona pripada idućoj avanturi, a ne ovoj. Naravno, to može biti i samo moj osobni dojam jer je velika većina početnih Texovih naslovnica neodređena te je koji put kad imamo više priča unutar jednog broja teško procijeniti kojoj priči pripada. Nekako kad sve to sumiram, došao sam do ocjene 6 za naslovnice.
Za kraj, pogledajmo kako Pat brzinski razoruža ljude!
.jpg)
.jpg)
