Incident u Fullertownu

Evo nas na 4. dijelu sage o Patu Mac Ryanu, simpatičnom velikom Ircu poznatom po svojoj iznimnoj tjelesnoj snazi i ne baš pretjerano velikoj pameti. Iako, ova epizoda je samo formalno Patova budući da on odlazi sa scene zajedno s Carsonom već na 4. stranici ove avanture. Dakle, ostaje nam samo formalno zabilježiti njima dvojici novo pojavljivanje u serijalu, a dalje je sva radnja pala na Texova leđa.

Adios Pat! Vidimo se ponovno u 70. avanturi serijala
pod nazivom „Uzbuna u Fort Summeru“.

Razlog ovog rastanka kojeg možete vidjeti na slici je ozljeda Texovog konja Dinamita. Dinamit je s nama još od samoga početka serijala i dugo vremena je nosio Texa na svojim leđima. Ne znam napamet do koje točno epizode regularne serije ga gledamo, ali da je riječ o važnom „liku“ govori i činjenica da je Boselli godinama kasnije nakon Dinamitovog nestanka sa serijala napisao lijepu priču o njemu. Inače kad bi se konj ovako ozlijedio, najčešće bi ga dočekao metak u glavu, ali kako Dinamit nije bilo tko, Tex ga odluči liječiti kod doktora u Fullertownu. Tamo odluči i sačekati Dinamitov oporavak, a Carsona i Pata šalje dalje u rezervat Navaja.

Naravno, ostankom u gradu zagarantirano je kako će se Tex uvući u novu pustolovinu. U zadnje vrijeme sam se bavio većinom lošim Texovim pričama, a sada po prvi put nakon „Čovjeka s četiri prsta“ konačno sam uzeo i jednu odličnu epizodu za recenziranje!

Gledamo li samu priču, rekao bih da je ovo jedan tipični klasični vestern, „old school“ mogli bi reći. Dvojica braće Brenton, Oswald i James teroriziraju grad Fullertown. Stanovnici grada se boje da bi se i njima moglo desiti ono što se desilo u Gayfordu koji je nakon divljaštva okorjele braće postao grad duhova. Sve ovo Tex saznaje u razgovoru s lokalnim barmenom koji je takav da ti jednostavno mora biti simpatičan!

Lijevo Oswald, a desno James Brenton. Braća veoma
sliče jedan drugome, možda su blizanci?
Najveća razlika je u brkovima, Oswald ima duže
i zavinute prema gore, nešto u stilu Herculea Poirota,
slavnog detektiva iz pera Agathe Christie. James
pak ima kraće i na ravno prema dolje počešljane.

Barmen Marty će ostati zapamćen kao najdarežljiviji barmen u serijalu. Tex je 5 puta došao kod njega u saloonu i 4 puta je on častio, a za 5. nemamo podatak tko je posegnuo za novčanikom (zadnja vinjeta epizode). Prvi put pri prvom susretu s Texom (klasik 42, str 68) Marty časti viskijem koji on osobno pije. Drugi put (klasik 42, str 81) časti sve u saloonu misleći kako Tex odlazi. Na njegovu sreću (ili nesreću s obzirom na trošak) Tex ostaje i nakon sjajne kartaške igre između Texa i Brentona (klasik 42, str 114) časti i po 3. put. U 4. čašćenju me je pak nasmijao (klasik 43, str 47) s izjavom „Ovog puta ja častim.“, a ja si mislim pa koliko smo već puta vidjeli ovu scenu! Simpatičan čovjek. 😊

I Tex se zabrinuo za novčano stanje barmena!

Budući da su nas Carson i Pat pozdravili i da su sada negdje na putu za rezervat Navaja, Bonelli ubacuje par likova koji će se boriti uz Texa protiv omražene braće i njihove bande. To je u prvom redu Charlie Prescott kojemu Brentoni stvaraju najviše problema. A tu su još i dvojica njegovih ljudi, Slim i Pete. Njih trojica upotpunjuju tu prazninu zahvaljujući kojoj ova epizoda nije Texova solo avantura, ali siguran sam da bi svi čitatelji radije na njihovom mjestu vidjeli nekog iz uobičajene Texove družine.

Epizoda je puna akcije, standardnih pucnjava i tučnjave po saloonu, a donosi i mnoštvo simpatičnih, ali i kreativnih scena. Ne samo da je priča pravi klasik već je i u scenariju tata Bonelli ubacio par interesantnih stvarčica.

Isplati se izdvojiti i već spomenuti kartaški dvoboj između Texa i Oswalda Brentona. Ovo me podsjetilo i na jedan slični obračun koji je imao Blek protiv El Chica u epizodi „Gusari“. No ono što ovdje treba pohvaliti, to je Galep koji je izvrsno prikazao facijalne ekspresije kod Oswalda i tu napetost koja je izbijala iz svake pore na njegovom čelu.

Jedna scena koju bih također istaknuo je i Texov „rudnik zlata“, odnosno pljačka banke. Ovaj njegov plan s tim prerušavanjem u mormona mi je ostao u sjećanju od ranije, još od prvog čitanja epizode prije kojih 5-6 godina. Veoma upečatljiva ideja, a lijepo je Bonelli dalje razradio priču u kojoj su banditi bacili optužbu koja je istovremeno bila i lažna i prava. Kako je to moguće? Ostaje Vam da vidite tokom čitanja.

Brentoni će se jako obradovati kad čuju što se desilo!

Ne bih duljio previše o radnji da ne otkrijem baš previše stvari, no svakako dajem preporuku za čitanje ove epizode! Pogotovo u našem klasik izdanju jer u boji je dojam puno bolji nego u crno-bijeloj varijanti, naročito ako čitate Dnevnikovo izdanje koje dodatno kvari loš otisak i prijevod. Oni najveći fanovi serijala koji čitaju sve od Texa će svakako pročitati ovu epizodu, a oni koji samo povremeno uzmu neku za pročitati pa probiru među naslovima, mogu slobodno razmisliti o ovoj epizodi. Ako ćemo gledati recimo ove 4 zaredom u kojima se Pat pojavljuje, rekao bih da je ova definitivno najkvalitetnija (iako takoreći i nema Pata).

Crtež je možda i najbolji dosad u serijalu. Meni je Galep i inače odličan crtač, što se najviše vidi i po tome što mu često dijelim desetke (jedino je vidno lošiji u prvih 20-ak avantura serijala), ali ovdje kao da je dodatno poradio na izgledu likova. Facijalne ekspresije odlične, crte lica kod likova punije negoli ikada prije. A sad jedino hoće li se tko žaliti na pozadinu, no i nju je dosta bogato oslikao ako uzmemo u obzir standard tog vremena. Ipak treba imati u vidu da je epizoda izašla 1958., a s obzirom na tadašnje crteže, ovo je super! Jedino je na prvih par vinjeta posljednje striscije ove epizode vidljiva mala žurba i male nepreciznosti u crtežu, ali ne treba biti cjepidlaka.

Ne sjećam se je li ranije bilo ovakvih odstupanja od klasičnog pozicioniranja vinjeta unutar pasica.
Sviđa mi se ovako malo odstupanje s ovom trokutastom vinjeticom.

Što se tiče naslovnica, Galep nam je ponovno podario muku s njima budući da je, kao i obično teško odrediti koja naslovnica pripada kojoj epizodi, ali ima ih i puno na biranje. Kao što možete vidjeti u prvih par točki zanimljivosti, bilo je puno različitih izdanja i reprinta ove epizode. Ja obično ili ocjenjujem one originalne koje su imale epizode u redovnoj seriji kad su izlazile ili one koje krase klasik izdanja. Budući da su one od originalnih brojeva 36 i 37 neodređene i mogu pripadati i drugim pričama iz tih brojeva, mislio sam ocijeniti one dvije koje pripadaju klasik izdanjima. Međutim, naslovnica od classic 84 (nalazi se na poleđini hrvatskog klasika broj 42) mi je odnekud bila poznata. Baš sam imao osjećaj kao da sam je već i ranije negdje vidio, i kako mi vrag nije dao mira, vrtio sam stare Texove recenzije i došao do ove kako bi vidio da je ovo naslovnica od originalnog broja 28. Da, kaos i konfuzija, koju naslovnicu ocijeniti? Da skratim priču, dat ću neku neodređenu sedmicu za miks svih ovih naslovnica.