Još jedna kraćušna Texova epizoda je pred nama. U pravilu ove iznimno kratke epizode na početku serijala uglavnom su ili prosječne ili loše. Svako pravilo ima i svoju iznimku, ali na žalost ova epizoda veoma intrigantnog naziva nije iznimka od toga i ja bih je osobno svrstao u ovu kategoriju loših priča. Možda je moj dojam i još gori upravo zbog toga što sam, vidjevši ovaj kartaški naziv epizode, imao i nešto veća očekivanja.
Upravo po ovoj gospođi na gornjoj karti je epizoda dobile ime, a nju u ovom obliku srećemo samo 2 puta u epizodi, po jednom u svakoj od prve dvije striscije. No dama pik nije samo karta, već je i naziv bande (bar ju Tex tako naziva) koja na klasičan način zastrašuje stočare te tako nastoji izmamiti novac od njih za zaštitu. A uz to je i metafora koja nam odmah na samome početku avanture otkriva kako će iza cijele ove priče stajati žena.
Evo Texe, nadam se da
sam ti odgovorio na pitanje,
a za dodatne informacije
pogledaj malo i zadnjih par
točki u zanimljivostima. 😊
Ova epizoda spada u 19. seriju striscija koja nosi naziv Pecos, a i didaskalijom u prvoj vinjeti Bonelli nam odmah sugerira kako se nalazimo u Texasu par kilometara zapadno od rijeke Pecos, koja je inače jedna od pritoka Rio Grandea. Ovdje moram pohvaliti Bonellija jer se dosta trudio oko zemljopisnih podataka, a čak je obogaćivao priču i spominjanjem susjednih lokacija poput izvora rijeke North Concho i grada Sterlinga. Pozicionirao je prvi dio priče na putu za Abilene tokom kojeg smo mogli vidjeti i prijelaz preko rijeke Pecos, a drugi dio u Garden Cityju. Jedino dok nam je davao razne zemljopisne podatke, omakla mu se mala greška oko udaljenosti (vidi zanimljivosti). Još možemo komentirati i jesu li ti gradovi stvarno postojali u doba ove epizode ili ne. To je teško pitanje jer je dobar dio ovih početnih epizoda osmišljen tokom građanskog rata 1860.-ih, a kasnije iz čista mira je Bonelli premjestio radnju 15-ak godina kasnije pa se recimo moramo praviti kako se one epizode s građanskim ratom nisu ni desile jer onda neke kasnije epizode nemaju smisla. U svijetlu toga ne bih zalazio previše u to jesu li gradovi stvarno postojali i dat ću samo informacije kako je Abilene osnovan 1881. godine, a Garden City 1886.
Karta kraja kojom nam Bonelli nastoji još više
približiti priču. Primjećujem kako je često znao u
svoje epizode stavljati karte koje prikazuju područje
na kojem se odvija radnja.
Bar oko toga je uvijek pazio!
Što reći o samoj ideji priče? Sviđa mi se kad banda ima svoj osobni potpis, tako da nije loše što se banda potpisuje s kartom dame pik. Nešto slično smo već mogli vidjeti u nekim drugim Texovim epizodama kao npr. „Crvena ruka“ u kojoj su banditi ostavljali otisak krvave ruke. Zanimljivo i u epizodi „Tragovi straha“ su se banditi potpisivali s otiskom crvene ruke.
No, ovo je stvarno i jedino što mi se baš sviđa u cijeloj priči. Radnja je nekako nedorečena, a scenarij ima rupa. Nije mi se svidjelo ni to što je Bonelli zadržao za sebe razgovor između Texa i bandita Mullera (klasik str 91, zadnja vinjeta, samo je u didaskaliji objašnjeno kako su banditi Texa opskrbili informacijama). Ne treba se baš sve crtati, ali smatram da je ovaj razgovor itekako bitan jer je Tex ispao naivan i vjerovao je banditima na riječ, a oni su ga naravno prevarili i prešutjeli jednu važnu pojedinost.
Karakterizacija likova? Bolje da ne pričam o njoj. Za dobar dio likova ne znamo ni kako se zovu. Kod stočara kojima Tex pomaže u prijenosu stoke možemo poimence izdvojiti jedino njihovog vođu Bena Ingrama, ali ni o njemu ne možemo ništa više reći. Ono što mi se ovdje još nije svidjelo je to što se na samome kraju epizode (u zadnjoj vinjeti predzadnje striscije) pojavljuje kao grom iz vedra neba Lily Bent. A tko je do vraga pa ona? Ni manje ni više nego vođa bande, tzv. „dama pik“. Baš suptilno nam je to Bonelli otkrio. Mogao je ovo postaviti na zanimljiviji način u kojem bi identitet tajanstvene dame pik bio nepoznat, te čak ni njeni banditi ne bi znali tko je ona. Dala bi se tu napisati uzbudljiva priča tokom koje bi zajedno s Texom istraživali tko bi to mogao biti. Nešto kao „Satania“, ako se sjetite te epizode, iako je u toj epizodi bilo odmah jasno tko se krije pod tim likom, ali da je Bonelli otišao u tom smjeru, podario bi nam puno bolju priču budući da je itekako napredovao s vremenom. Drugi način na koji je mogao pristupiti je čuvati Lily do pete striscije, ali ne i tako brzo odati da je upravo ona vođa bande. Tu bi se mogla malo produžiti radnja kroz još par striscija tokom kojih je Bonelli mogao baciti koju pucačinu u saloonu na primjer.
Ovako je zadnja striscija ispala katastrofalno. U njoj je nabacano sve i svašta, od tog iznenadnog otkrića identiteta dame pik i malo flertovanja između nje i Texa, pa do bijega jednog bandita iz Amarilea i užasno zbrzanog konačnog obračuna. Zadnjih par stranica stvarno sve pršti od razne akcije koja po meni baš i nije dobro povezana i to je još jedan razlog zašto sam scenariju toliko smanjio ocjenu.
Spomenut ću još i kako mi je neobično što apsolutno nitko u epizodi nije otprve prepoznao Texa, a čak ga ni po imenu nisu znali. U Texovim solo avanturama zna mi faliti malo humora budući da kad nema Carsona, nema koga Tex sprdati, ali našao sam i u ovoj epizodi jedan biser koji me i nasmijao pa ću ga i izdvojiti, da ne ispadne da samo o negativnim stvarima pričam.
Tex: „Kako sam se preselio u Utu iz zdravstvenih razloga, više ga nisam sreo.“
Lily: „Zdravstveni razlozi?“
Tex: „Točno. Moj prijatelj doktor posavjetovao me da ću u Uti bolje disati.“
Lily: „I bilo je tako?“
Tex: „Nikako miss Lily. U Uti šerifi smrde jednako gadno kao u drugim državama.“
E da je bar još malo humora bilo da izvuče ovu nesretnu epizodu. Šteta jer mislim da se stvarno mogao osmisliti bolji scenarij za nju. Ja osobno vidim potencijal u priči. Na žalost, Bonelli ga nije vidio.
Za vizualni dio epizode zaslužan je Francesco Gamba. Gamba mi nipošto nije toliko loš kao većini i nikad nisam razumio čemu toliki hejt prema njemu, pogotovo kad se vidi kako je sjajno crtao u Malom Rendžeru. Po meni je tamo dosegao svoj „prime“ i najviše mi se sviđa njegov crtež u početnim Kitovim epizodama. Na Texu mi isto nije loš, iako je lošiji od Galepa. Ipak u ovoj epizodi se nije baš iskazao, a tokom nje je zabilježio i dosta velik broj pogrešaka. Iako većinu pogrešaka nisam skužio tokom čitanja nego tek gledajući talijansku recenziju na ubc-u, ipak sam odlučio smanjiti ocjenu za crtež sa 7 na 6. Evo i liste tih grešaka:
- Klasik str 88, 6. vinjeta – s Texove lijeve strane sjedi jedan Ingramov kauboj i trojica bandita, a Ingram sjedi nasuprot Texa. Na idućoj vinjeti kauboj lijevo od Texa nestaje, a banditi su promijenili redoslijed sjedenja. Pogledamo li npr. str 86, 4. vinjetu, vidjet ćemo da banditi sjede s Texove desne strane. Na nekim vinjetama, npr str 90. 4. vinjeta, Ingram sjedi pored Texa, a ne nasuprot njega. Zapravo je teško naći dvije vinjete koje prikazuju identičan raspored sjedenja. Također, na nekim vinjetama je prikazana logorska vatra u središtu kruga koji su formirali kauboji svojim sjedenjem, a na nekim ju ne vidimo.
- Klasik str 93, 1. vinjeta – s desne strane Ingramovog konja možete vidjeti pušku, no već na idućoj vinjeti ona nestaje.
- Klasik str 94, 5. vinjeta – razbojnik Red ima brkove i bradu, dok na idućoj vinjeti ima isključivo brkove. Kasnije se izmjenjuju one vinjete u kojima ima samo brkove i one u kojima ima i bradu.
- Klasik str 96, 3. vinjeta – Stark ima oko vrata rubac crne boje, a na ostalim vinjetama ima kockasti rubac koji je na nekim vinjetama crvene, a na nekim svijetlozelene boje.
- Klasik str 107., 2. vinjeta – Tex drži pištolj u desnoj ruci, a ima ga i u futroli na desnoj strani. Iako ne vidimo futrolu na lijevoj, nekako mi se ne čini vjerojatno da bi s desnom rukom uzeo pištolj koji se nalazi na lijevoj strani opasača.
- Klasik str 113, zadnja vinjeta – ne vidimo bizonovu glavu pored pulta koju Tex kasnije gađa mecima. Također i položaj pulta u odnosu na stubište se malo promijeni.
- Klasik str 113. – recepcioner hotela na svim vinjetama ima zakopčan prsluk, s izuzetkom 3. vinjete na kojoj je otkopčan.
Inače nisam toliko strog i progledam kroz prste crtačima na ovakvim stvarima, tim više što u svakoj epizodi se mogu naći slične greške (i Galep ih radi), ali s obzirom na kratkoću epizode, ovo je stvarno ogroman broj grešaka. Na žalost, dosta površno je Gamba ovo odradio, ali svejedno neću davati ocjenu ispod 6, što zbog toga što je stil crtanja u redu, a što u inat onima koji ga pljuju u komentarima svake recenzije, pa čak i u onima u kojima podari sasvim pristojan crtež. Evo još jedne njegove vinjete.
Neću previše komplicirati oko naslovnica kojih ima dosta puno. Ocijenit ću onu od originalnog broja 37. U tom broju nalaze se 3 epizode. Završava prethodna „Incident u Fullertownu“, zatim slijedi cijela ova i započinje iduća „Pikov as“. Naslovnica je u stilu mnogobrojnih Galepovih iz tog doba neodređena pa ona može pasati bilo kojoj od ove tri epizode, no budući da je ova priča centralna u broju, ocijenit ću je ovdje. Iako je veoma jednostavna, moram priznati da mi se sviđa. Nije nešto posebno, daleko od toga, ali ima nešto u tim starim retro naslovnicama, može se osjetiti duh onog vremena.
.jpg)
