
Iako se na prvu možda čini kao tipična gradska Texova epizoda tog vremena, ova priča zapravo obiluje s mnoštvom zanimljivih scenarističkih detalja, a ujedno predstavlja i izlazak iz standardnih okvira Divljeg zapada. Pred nama je prva avantura u nekom velikom gradu! Preciznije, u New Orleansu.
New Orleans je jedan od velikih gradova u kojima se dosta Texovih avantura odvilo (popis u zanimljivostima) te je, uz San Francisco, jedan od najposjećenijih velikih gradova u serijalu. Smješten u Louisiani, New Orleans predstavlja svojevrsnu granicu između divljeg zapada obližnjeg Texasa te „civiliziranog“ istoka. Vjerujem kako fanovi serijala vole ove gradske priče, a ono što je njihova velika posebnost je pojavljivanje mnogih Texovih velikih prijatelja. Uz New Orleans obično vežemo šerifa Nata Mac Kenneta koji se pojavio u 9/11 takvih priča, međutim ovdje ga još uvijek nema.
Iako nema Nata, jedan poznati lik se ipak pojavljuje i to već na prvoj vinjeti stripa. Riječ je o Mac Parlandu, Pinkertonovom agentu kojeg smo imali prilike upoznati u epizodi „Tragovi u pustinji“ i koji je naše junake zaposlio u agenciji. Pinkertonova agencija je privatna detektivska agencija koju je osnovao Allan Pinkerton oko 1850-te godine.
Svidio mi se njen ulazak u serijal jer volim epizode koje se temelje na nekim povijesnim događajima ili likovima, a uz to daje mogućnost i za pomalo drugačije epizode. Više-manje sve epizode s Pinkertonovom agencijom su izuzetno napete, a osim ovakvih gradskih, možemo istaknuti i epizode s krimi elementima poput „Spletke u Santa Feu“. Mac Parlandova uloga u ovoj epizodi je u potpunosti ista kao i u prethodnom pojavljivanju. Dakle minimalna i služi samo kao pokretač radnje, odnosno kao osoba koja će Texu, Carsonu i Kitu dati zadatak i onda nestati sa scene.
Scenaristički detalj koji ovdje valja izdvojiti je naziv bande, a to je „As pik“. Banda se služi s kartom kao načinom zastrašivanja što je motiv koji smo vidjeli i u prethodnoj avanturi, samo što je tamo bila riječ o dami pik. Zanimljivo kako je pik veoma opaka boja u svijetu stripa, pa je tako i Nolitta 1969. godine Zagora suočio s negativcem koji se potpisivao s kartom dečka pika. Ove tri priče povezuje intrigantan motiv potpisivanja kartom, a kad bih ih uspoređivao, rekao bih da su dvije od te tri bile jako dobre priče! Jedino sam ostao razočaran s „Damom pik“. Spomenimo još i kako as i osmica pik, zajedno s asom i osmicom tref te jednom nepoznatom kartom tvore legendarnu „mrtvačevu ruku“.
Iako je radnja smještena u posve drugačijem okruženju, donosi nam neke tipične motive iz Texovog svijeta poput pucnjave, tučnjave, Texovog markantnog načina ispitivanja zarobljenika, potonuća broda, požara…
Kad smo već kod požara, spomenimo i da požar dolaze gasiti vatrogasci što se ne sjećam da sam ranije u serijalu viđao. Od novih stvari možemo istaknuti i završnicu koja je smještena u močvarni predio te atipičan kraj glavnog negativca koji je pobjegao od ljudske pravde, ali nije uspio i od božje. Ima i ponešto naivnosti kao i u drugim pričama tog doba, a možda najnaivnija scena je bila ona u kojoj mladi Kit skače na krov druge zgrade prilikom požara. S druge strane, scena koju bih svakako izdvojio kao najupečatljiviju je ona u kojoj Tex šalje Miltonu vijenac s natpisom „Sačuvajte ga! Mogao bi vam uskoro koristiti!“ Vidim da se i Dnevnikovcima svidjela ta scena pa su prvi od dva broja u kojima je izlazila priča nazvali upravo po tome.

Volim kad Bonelli ubaci ovakve psihološke
igrice u kojima se Tex javlja svojim protivnicima.
Galep je ovdje izvrstan u dočaravanju emocija.
Upravo spomenuti Milton je glavni negativac i vođa bande „As pik“. Već u prvom susretu s njim vidimo kako je riječ o izrazito moćnoj osobi. Čuvši od svog špijuna Freda Nolana kako se pojavilo novo lice u gradu – Tex Willer, Milton odmah pogledava na svojoj listi pripada li Tex Pinkertonovim agentima. Već sama ta činjenica da posjeduje takvu listu daje nam do znanja kako je njegova banda dobro organizirana. A i sama činjenica kako su već 4 agenta smaknuli također dovoljno govori u prilog tome. Tom Milton ne preže ni od čega da bi ostvario svoje ciljeve što nam je na nekoliko mjesta u epizodi sugerirano. Nije mu ni ucjena strana, a to nas vodi i do Lily Dorsey. Pravim imenom Lilian Hollister, ona je Miltonova špijunka koja mu pomaže u nekim kritičnim situacijama. Naravno, treba naglasiti kako ona zapravo i nije negativka, već je morala popustiti pred Miltonovom ucjenom, ali na kraju pomalo očekivano mijenja stranu.
Od likova isplati se još svakako spomenuti i šerifa Jeffa. U serijalu je znalo biti svakakvih šerifa, od onih koji su pozitivci, pa onih koji su negativci i nalaze se na strani lokalnih moćnika sve do onih koje možemo opisati kao kukavice. Tj. oni koji, iako ne opravdavaju postupke moćnika, svejedno iz straha zatvaraju jedno oko na njihova djela. Jeff je prva vrsta šerifa, surađuje s Texom i ekipom te im je bio od velike pomoći u misiji. Od ranije je čuo za bandu, no nije mogao ni prst pomaknuti protiv njih. Dobro mu je došao dolazak rendžera u grad, no iako je na Texovoj strani i aktivno mu pomaže, svejedno se žali na njegove metode. Dakle, tipični šerif kojem su ruke vezane zakonom i on ne želi izlaziti iz tih okvira.
Preporučio bih ovu epizodu svima. Iznimno je značajna za serijal jer je ovo prva s radnjom u nekom velikom gradu i u njoj možemo vidjeti neke standardne stvari koje nas čekaju i u budućim Texovim dolascima u New Orleans. Unatoč tome što je većina budućih priča u New Orleansu još bolja, ovdje za priču ide iznimno visoka ocjena jer je ovo prva takva epizoda. S njom smo probili led i makli se od stereotipa Divljeg zapada te vidjeli da Tex itekako može dobro funkcionirati u ponešto drugačijem prirodnom okruženju. Usprkos standardnoj naivi, bilo je i iznimno simpatičnih scena, a dijalozi su također bili na razini, pa i za scenarij dajem dosta dobru ocjenu.
Crtež mi se iznimno svidio! Ovo je već period u kojem je Galep u potpunosti definirao izgled Texa i ekipe, crtež mu je sve ozbiljniji i ozbiljniji i njegov stil baš paše ovim starijim pričama. Kad bi ga uspoređivali s novijim crtačima, budimo realni, Galep bi bio slabiji od većine njih, ali svejedno valja priznati da je znao stvoriti prekrasnu atmosferu, a još ova boja u Klasik izdanju mu nevjerojatno dobro paše!
Zadovoljan sam i s njegovim prikazom New Orleansa, a najviše su mi se svidjele scene na brodu „Belle Star“. Mislim da je tu najviše došao do izražaja njegov crtež. Ipak, Talijanima se nije u tolikoj mjeri svidio njegov crtež, te su popisali njegove greške koje možete vidjeti ovdje u odlomku pod naslovom Incongruenze. Nisam uzimao u obzir ove stvari jer mi je kod crteža važniji stil crtanja i atmosferičnost, a ove stvari poput toga da Mac Parland na jednoj vinjeti ima lulu, a na drugima ne mi znaju biti simpatične.
Kod naslovnica ovih starih brojeva često ostanem u čudu i ne znam niti što ocjenjivati, niti koju ocjenu dati. Ova epizoda je u redovnoj seriji izašla u brojevima 37 i 38. Naslovnica za broj 37 je nekako neodređena te kao i većina drugih naslovnica tog doba može pripadati bilo kojoj od tri priče koje se nalaze u njoj. Naslovnica broja 38 definitivno pripada ovoj priči, no nisam baš impresioniran s njom. S obzirom da je močvarni dio jedan od noviteta ove epizode, smatram da je odlična ideja bila prikazati upravo jednu od močvarnih scena, međutim realizacija je daleko od savršenstva. Što se pak tiče classic naslovnica, niti jedna ne pripada ovoj epizodi što je samo po sebi veliko razočarenje. Prva od te tri je bez sumnje najkontroverznija budući da na njoj Tex ima 6 prstiju! Nevjerojatan Galepov propust! Iako, možda ova naslovnica dolazi kao odgovor na epizodu „Čovjek s četiri prsta“ u kojoj je cijelo vrijeme morao crtati glavnog negativca bez jednog prsta. Šalu na stranu, i bez tog dodatnog prsta, naslovnica ne paše epizodi jer pokazuje nepostojeću scenu. Druga i treća naslovnica također prikazuju nepostojeće scene. Treća naslovnica je zapravo ona od redovnog broja 15 pa je ovdje iz nekog razloga iskorištena. No, ono što je još nevjerojatno je to, da je gotovo čitava epizoda (osim završnice u močvari i dijela na brodu) smještena u gradu, a niti jedna od ovih naslovnica ne prikazuje gradske scene. Ovo je po mom mišljenju užasno loš odabir naslovnica, i iako sam Galepov fan i volim te njegove retro naslovnice, ovdje jednostavno moram dati nisku ocjenu.
Malo o kontinuitetu… U ovim ranim Texovim pričama je kontinuitet dosta izražen. Mnoge se avanture prirodno nastavljaju jedna na drugu, no iz nekog razloga pojedine priče su bile objavljivane krivim redoslijedom što je izazvalo mali kaos. Ovo je 52. avantura serijala, bar po onome kako je kronološki objavljena, međutim, općenito mišljenje je da je ova epizoda bila napisana nešto ranije i zbog nečega stajala u ladici dok je se netko nije sjetio. Ovo najbolje vidimo po tome što u 49. avanturi serijala, Gordon (negativac te epizode) upita Texa, nije li on onaj Tex koji je radio na slučaju „Belle Star“ za Pinkertona u New Orleansu. Možda čitatelji u tom trenutku pomisle kako je riječ o nečemu što nismo i nećemo imati prilike vidjeti u serijalu, međutim, to je jasna aluzija na ovu epizodu. Ako uzmemo u obzir i da je ono bio period u kojem se u svakoj priči pojavljivao Pat Mac Ryan, a ovdje nije spominjan, vjerojatno je ovo trebao biti redoslijed kojim su priče trebale biti objavljene:
1. Tragovi u pustinji
2. Čovjek s četiri prsta
3.
4. Irac Pat
5. Napad u Montezumi
6. Incident u Fullertownu
7. Vindexove pume
8. Dama pik
Posložimo li ovako priče, mislim da ne bi imali niti jednu anomaliju u ovom dijelu serijala. „Tragovi u pustinji“ su priča u kojoj, kako sam već rekao ranije, upoznajemo Mac Parlanda. Na nju se prirodno nastavlja „Čovjek s četiri prsta“. Onda bi bilo idealno ubaciti „Asa pika“. Zatim dolazi „Irac Pat“ u kojoj upoznajemo Pata. Na nju se prirodno nastavlja „Napad u Montezumi“, a ne „Vindexove pume“ koja je kronološki išla iza nje. Nakon Montezume, morala bi ići priča „Incident u Fullertownu“ jer u njoj Pat još nije upoznao Navaje, a u „Vindexovim pumama“ dolazi zajedno s njima. Zadnja priča u nizu je „Dama pik“ koja je u biti filler pričica i mogla bi pasati bilo gdje, no vjerujem da je i trebala izaći nakon sage s Patom Mac Ryanom. Sad zašto je došlo do određenih rotacija epizoda i krivog izlaženja, ostat će vječna tajna.