Kad sam davnih dana počeo sve više čitati Texa, stalno sam nailazio na spomen njegovog najvećeg neprijatelja – Mefista. Slučaj je htio da od svih Mefistovih pojavljivanja prvo pročitam baš njegov debi u avanturi „Napad na Santa Fe“, a odmah zatim i njegovo drugo pojavljivanje u avanturi „Montales, El Desperado“ i malo je reći da sam bio razočaran. Nemojte me krivo shvatiti, nisu to uopće loše epizode, pogotovo kad se uzme u obzir vrijeme njihovog nastanka, ali nikako mi nije išlo u glavu da jedan običan špijun ni po čemu poseban kasnije postane Texov arch enemy. Ali upravo to se i desilo, a ova priča je najbolji pokazatelj kako je to ipak moguće i čitajući nju shvatit ćete koji potencijal sve leži iza dijaboličnog Mefistovog lika. Pred Vama je recenzija 3. Mefistovog pojavljivanja, ali prvog pravog!
S ovom epizodom dobivamo pravu Mefistovu karakterizaciju koja će se kasnije samo još malo nadograđivati. Ranije je Mefisto opisan kao agent u službi meksičke vlade koji je, koristeći svoju profesiju „mađioničara“ kao paravan, putovao iz grada u grad u pograničnom teritoriju između Meksika i Texasa kako bi prikupio informacije o kretanju neprijateljske vojske. No, sada zaboravite na onog običnog špijuna mađioničara iz prva dva pojavljivanja. U tim pričama meni osobno je upečatljiviji lik bio njegova sestra Lily, a upravo njen plan je i izvukao njih dvoje iz zatvora i namjestio Texu prljavu zamku. Mefisto tad uopće nije imao tu neku karizmu koju mora imati najveći neprijatelj glavnog junaka, ali tu se sve mijenja i postavka ove priče je zapravo temelj za sva buduća Mefistova pojavljivanja. Zahvaljujući iluzionističkim trikovima koje vuče iz rukava u kritičnim trenucima, uspio je podčiniti cijelo pleme Indijanaca Hualpaija koji ga zbog njih nazivaju Sinom Vatre. Dijaboličan, karizmatičan, osvetoljubiv, lukav i prepreden – to su sve epiteti koje možemo podariti ovom novom Mefistu. Možemo se usput pitati i zašto je Bonelli htio baš od ovakvog lika stvoriti Texovog glavnog neprijatelja. Ono što karakterizira pojam „arch enemyja“ su povratci i ponovni sukobi. A složit ćemo se da revolveraši ili banditi baš i ne mogu imati puno povrataka jer bi kad-tad došlo do revolveraškog obračuna u kojem bi ih Tex ubio. Ne čudi zbog toga da su najveći Texovi neprijatelji upravo oni atipični, poput Mefista, Proteusa, Učitelja ili Crnog Tigra – oni koji neće sami izaći pred Texov revolver nego će nam ponuditi u potpunosti drugačiju avanturu.
Usput, kad već pričam o Mefistu kao liku, ne mogu a da ne povučem i paralelu sa Zagorovim arch enemyjem – profesorom Hellingenom. Također, nakon što sam pročitao prvu Zagorovu priču u kojoj se pojavljuje Hellingen, nisam imao dojam da bi on mogao postati budući Zagorov neprijatelj broj 1. A zanimljivo obojica, i Mefisto i Hellingen, donose ponešto drugačije epizode u pripadnim serijalima. Oko tih epizoda se dosta i lome koplja jer fanovima serijala te epizode većinom budu ili odlične ili jako loše – sve zavisi oko toga da li vam paše doza mistike i magije kod Texa i Zagora. Meni osobno se uglavnom veoma sviđaju Texove priče u kojima se pojavljuje Mefisto ili kasnije njegov sin Yama, dok zanimljivo nikad nisam bio nešto pretjerano očaran s Hellingenom.
Motiv koji pokreće Mefista u ovom broju je osveta prema Texu koji je davnih dana okončao njegovu karijeru. Tex je njegova primarna žrtva, no ne želi ga odmah ubiti. Njegova mržnja je toliko jaka da ga prije smrti želi navesti na patnju. Zbog toga ga pokušava uloviti živa, a također to isto želi napraviti i s njegovim najbližima – dvojcem Kit & Kit. Mladi Kit nije ni došao na svijet u trenutku prvog okršaja Texa i Mefista, ali Mefisto zna da će Tex najviše patiti upravo ako udari na njegovog sina. S druge strane, Carson je vjerojatno proračunata žrtva. Ipak, ako se sjetimo prvog sukoba, upravo je Carson dao Texu pištolj dok je bio u zatvoru i omogućio mu bijeg nakon kojega je Tex uspio uhvatiti Mefista. Iako se Mefisto i Carson tada nisu ni sreli, ne treba zanemarivati činjenicu kako je Mefisto vjerojatno i njega smatrao odgovornim za to što je završi u zatvoru. Ovdje radi i jednu ogromnu grešku! Previdio je Tigera koji, iako nije toliko čest Texov suputnik kao dvojac Kit & Kit, važan je kotačić u Texovoj ekipi. Upravo on ovdje svojom odlučnošću završi priču s Mefistom. Ali, bez brige, u budućim epizodama će i Tiger završiti na Mefistovoj crnoj listi.
Ovu priču možemo podijeliti na dva dijela koji, iako su odvojeni s natpisom „kraj epizode“, svejedno tvore jednu cjelinu. Prvi dio je veoma napet s atipično nadnaravnim elementima kod Texa i on zapravo predstavlja svojevrsnu šablonu koju će autori koristiti i pri budućim Mefistovim povratcima. Javljaju se brojni trademarci poput toga da se Mefisto okruži saveznicima (u ovom slučaju Hualpai), koji su ključni u postavljanju zamki našim junacima. Nadalje, Mefisto djeluje iz daleka te izbjegava direktan sukob s Texom, ali je svjestan svakog njegovog koraka jer zahvaljujući magijskim moćima koje posjeduje, uspijeva projicirati svoju sliku na daljinu i tako izbliza pratiti naše junake. Obavezno im se i javi! Nije mu dakle dovoljno da ih zarobi, već želi da su cijelo vrijeme svjesni toga tko plete mrežu oko njih i tko će im u konačnici stati na kraj. Ovo bi mogli istaknuti i kao svojevrsnu manu budući da zahvaljujući tom njegovom egu kojeg mora hraniti na način da obznani svoje prisustvo, naši junaci uvijek znaju protiv koga se moraju boriti pa se mogu unaprijed pripremiti na to što ih čeka. Ali, opet kad malo bolje razmislimo, Mefisto ne bi bio Mefisto da se unaprijed ne javi i da pritom ne koristi brojne iluzionističke i magijske trikove. To je jednostavno u srži njegovog karaktera.
Tabla u kojoj po prvi put u serijalu
svjedočimo Mefistovom javljanju Texu.
Ovaj prvi dio je pamtljiv po raznim stvarima zbog kojih nećete tako lako zaboraviti ovu epizodu. Prvo, po zanimljivom uvodu i načinu na koji su se Hualpaiji sakrili i ubijali redom Texove Navaje. Pamti se i Mefistov izlazak na scenu u onom svom plavom plaštu i crvenoj haljini. Zarobljavanje Kita i Carsona nije samo po sebi toliko upečatljivo, koliko su legendarne one scene u kojima njih dvojica hipnotizirani pucaju na Texa i Navaje. Tiger Jack popije metak od njih! Nesvakidašnje scene!
Kako su Kit i Carson zarobljeni, a Tiger poslan da okupi Navaje, Bonelli nam u priču baca još jednog lika. Riječ je o Gentryju, Texovom prijatelju koji živi blizu teritorija koji je zauzeo Mefisto. Tokom prvog dijela priče, upravo on je bio najveći Texov oslonac, a scena s njim koja me nasmijala je bila ona kad smo saznali da ne zna plivati. Možda bi bilo još zanimljivije da je bilo ili još par humornih scena s njim ili da je dobio Carsonov pesimistički identitet, ali i ovako je bio zanimljiv lik.
Izuzetno moćna i atraktivna vinjeta
s kojom završava prvi dio priče!
Drugi dio priče je nastavak na prvi. Na kraju prvoga, Tex je ostao u uvjerenju kako su njegovi najmiliji zajedno s Mefistom ostali pokopani u špilji. Kako im tada nije uspio naći traga, nakon par dana potrage otišao je u rezervat. Sada, dva mjeseca kasnije, odlučio se zajedno s Tigerom vratiti na poprište tragičnih događaja. Malo mi je ovdje bilo neuvjerljivo to što je čekao 2 mjeseca na povratak. Nekako mi ne ide u Texov karakter toliko dugo čekanje što je i glavni razlog zašto sam spustio scenariju ocjenu na 9.
Za razliku od prvog dijela koji je sav počivao na mističnoj atmosferi u sjeni koje smo pratili Mefistove opsjene, ovaj drugi se radnjom više uklapa u standardni vestern duh serijala. Ipak, unatoč tome napravljen je veoma originalno. Mefisto ima dijaboličan plan po kojem Kit i Carson pod utjecajem hipnoze pljačkaju banke. Istodobno, upravo Mefisto baca ljagu na njihovo ime i javno ih prokazuje, a također sprema im i sotonsku klopku na kraju priče. Ni sada nije mogao izdržati, a da se ne javi Texu govoreći mu što sada rade njegovi najmiliji! Sprema se luda borba koju je najbolje rezimirao šerif Lees Ferryja: „Otac protiv sina! Prijatelj protiv prijatelja! Naježim se kad samo pomislim na to.“
Usput, ovaj plan s hipnozom i pljačkom banaka me odmah asocirao na Zagorovu epizodu „ Sotonski napitak“ (ZG SR: 203/204/205) u kojoj je Chico pod utjecajem napitka također pljačkao banke. Svakako je zanimljivo za vidjeti kad naši junaci zbog nekog razloga prijeđu s one strane zakona! Još jedna mala zamjerke ide na sam kraj u kojem se Tex i Tiger razdvoje i svaki ode na suprotnu stranu, a ipak Tiger relativno brzo dolazi natrag do Texa.
Galep je još jednom odradio posao na visini. Tko voli njegov klasičan crtež, definitivno će uživati čitajući ovu priču. Atmosferičan crtež kojeg boja dodatno poboljšava. No, i bez boje je vidljiv ogroman napredak u odnosu na početne epizode. Crtež je sve detaljniji, a najviše mi se standardno sviđaju facijalne ekspresije kod likova. Pohvale idu ovdje i za dijaboličan izgled Mefista koji se u licu puno promijenio u odnosu na prva dva pojavljivanja pa ga je i Tex jedva prepoznao. Ne čudi budući da je unutar samoga serijala prošlo 20-ak godina. Na donjoj slici možete vidjeti usporedbu između „starog“ i „novog“ Mefista. Ovaj njegov novi izgled je puno uvjerljiviji i upečatljiviji, baš odaje dojam opasne osobe.
Naslovnice su definitivno najslabija točka ove priče. Ako pogledamo naslovnice redovne serije, vidjet ćemo da niti na jednoj od njih nema Mefista što je ogroman propust, a osim toga ni motivi za njih nisu baš nešto. Ne mogu vjerovati da tako kultni lik nije završio na naslovnici. S druge strane, imamo i 5 naslovnica koje krase talijansko classic izdanje. Prva od njih je već bila korištena kao naslovnica 15. broja redovne serije i baš se vidi kako ne paše ovoj epizodi. Druga je jako lijepo nacrtana, no opet se stječe dojam kako uopće ne paše priči. Treća prikazuje postojeću scenu iz stripa, uz razliku što je na naslovnici Carson umjesto Gentryja (bar se meni tako čini, a odjeća koju nosi Carson/Gentry na naslovnici ne paše niti jednome od njih dvojice). Četvrta nije ništa posebno, a peta je, uz drugu, jedina vrijedna spomena. Što zbog toga da je ovo rijedak slučaj da se Tiger pojavljuje na naslovnici (u classic naslovnicama ovo je prvi put da ga vidimo na naslovnici, a u redovnoj seriji smo ga do ovoga trenutka vidjeli možda jednom – upitno je je li ovo on na naslovnici broja 9), a što zbog toga što je riječ o značajnijoj sceni iz priče. Ispod možete vidjeti i Villinu naslovnicu koja je zapravo i najbolja i izvlači neku mršavu šesticu za skup svih ovih (većinom) promašenih naslovnica.
Zaključak? „Sin vatre“ je ponešto drugačija Texova epizoda. Predstavlja svojevrsni odmah od standardne vestern tematike, naročito u prvom dijelu priče u kojem do izražaja dolaze mistični dijelovi u obliku Mefistovih iluzija. Drugi dio je pisan više u maniri vesterna, ali svakako je neuobičajeno vidjeti dvojac Kit & Kit s one strane zakona. Priča je veoma originalna, pogotovo kad je gledate iz perspektive vremena u kojem je napisana. Vjerujem kako će neki imati dojam da su sve priče s Mefistom i Yamom pisane na istu foru, ali budući da je ovo prva takva priča, ovdje takvih zamjerki ne bi smjelo biti. Mada ja se osobno ne bi složio niti u kasnijim pričama s tom konstatacijom. Svaka Mefistova priča koju sam čitao dosad (čitao sam prvih 9 pojavljivanja) je imala dašak originalnosti u sebi. Priče su nas vodile na razne lokacije, Mefisto i Yama su pritom koristili razne saveznike, a jedina zajednička točka im je bila sve veća mržnja prema Texu + nadrealni elementi.
Za kraj dajem svima preporuku za ovu priču, pa čak i onima koji inače ne vole epizode s Mefistom. Ipak treba pročitati ovo djelo, jer ne možeš tvrditi da znaš serijal, ako se ne upoznaš s glavnim negativcem serijala. Uživajte! 😊
.jpg)
.jpg)
