Magla svuda,
magla oko nas…
Kolor je novi trend izdavačke kuće SBE! Obično je kolor bio prisutan u slavljeničkim brojevima (100, 200, 300… i za jubilarne godišnjice izdanja). Sada imamo i posebnu kolor ediciju, a budućnost će donijeti još više njih. Što se tiče početka ove edicije, zasad možemo samo uživati! Ljubitelji crno/bijelog svakako neće doći na svoje.
Nakon uspješnog prvijenca edicije u kojem su bila prisutna sva četvorica prijatelja, Ruju ovdje sparuje dobitnu kombinaciju ljubitelja Texa, Carsona i Texa.
Dylan Dogova ekipa na Texu, znači i puno skepse kod vjernih čitatelja Texa, ali Ruju na Texu sasvim ok izgleda! Meni osobno Ruju je na Texu odličan i još jednom je to pokazao s ovom pričom! Sama ideja za ovu priču nije ništa novo, rekli bi ništa posebno (iako je Ruju uveo neke novitete), ali Ruju lijepo razvija priču i pokazuje kako poznaje Texov lik i svijet!
Priča je naravno sasvim drugačija od prvijenca edicije, gdje je Tex bio stavljen pred moguću smrt svog najboljeg prijatelja Kita Carsona. U ovoj priči naši junaci morat će se suočiti s mračnom legendom, koja plaši Indijance iz plemena Salish. A u stvarnosti protivnici su opasna, nemilosrdna i divlja banda kriminalaca/pljačkaša, stvarno pravi gadovi i dostojni protivnici. Sve je začinjeno za naše junake nepoznatim kanadskim teritorijem i maglom, koja daje auru misterije. Još kad je u priči prisutan i uvijek simpatični Gros-Jean, puno dobrih elemenata za priču je tu! Uvijek su mi drage priče u kojima se pojavljuju Texovi prijatelji! Ni ova nije razočarala! Naši junaci su izuzev početnih nekoliko stranica stalno u poteškoćama: napad u magli, Texovo zarobljavanje, bijeg i potjera za Texom, ranjavanje Texa samostrelom, Tex sam protiv svih u šumama Kanade, napad u selu Salisha… Zanimljiv i neuobičajen zaplet i općenito mnogo zanimljivih i rijetko ili nikada viđenih ideja, što je svakako plus, ali moram spomenuti i barem pet minusa, scenarističke detalje koji su u najmanju ruku dosta naivni i koji mi se nisu svidjeli: 1. Houdini: glavni sporedni negativni lik Chance, kao Houdini na kraju, nevjerojatno oslobađanje i završetak, 2. Obelix: Uncle Bearu ništa ne može ni udarac veslom u glavu, uvelike podsjeća na Obelixa, 3. dobit ćeš po ušima: Momo davi Texa, a Tex se spašava udaranjem Mome po ušima, 4. Mrljek i Prljek: bljakasti prespavanac: u priči gdje je bilo neuobičajeno malo pucnjave, ona najveća dogodila se dok je Tex spavao, 5. previše puta Tex je spašen od ostalih likova (dva puta recimo od Imale, što podsjeća na priču „Moctezuma“. Priča bez obzira na navedeno je jako dobra!
Mene Rujuov Tex najviše podsjeća na izvornog Bonellijevog Texa; narativni mehanizmi, lagani i tečni dijalozi puni riječi i izraza posuđenih od tvorca Texa, Gros-Jean zabavan kao prilikom prvog pojavljivanja, imenovanje konja (Sally), komične scene s početka priče, fokus na avanturu i akciju, prikaz Indijanaca (praznovjerje, obožavanje Texa…). Kao da smo se vratili u neka starija vremena, koja su bila garancija čiste zabave.
Komični početak priče, Gros-Jean, Chance
i na kraju Texova šaka rješava stvar,
Chance je napokon dolijao!
Galerija likova: iako je radnja brza, svi likovi su dobili potrebni prostor da ih se odlično opiše i bez sumnje je Ruju ponudio odličnu karakterizaciju likova i iskoristio ih na pravi način. Jako dobro okarakterizirani zlikovci, koji su uistinu loši momci, čvrsti i nemilosrdni od prve do zadnje stranice: vođa „razbojnika iz magle“, Uncle Bear: okrutan (kao i njegovi sinovi Pierre i Momo; Pierre baš okrutna sirovina, lako ćemo ga zapamtiti po rijetko korištenom oružju u serijalu, samostrelu (još jedan unikatan Rujuov scenaristički detalj), pokazao se kao ubojit strijelac, dok je Momo div, ali daleko od toga da je glup kao što bi se na prvu reklo, uz sve i dobar strijelac, Tex ga sredi na neuobičajen način), beskrupulozan, nemilosrdan, pravi lider/vođa, jedino na pameti mu je pljačka, pritom ne ostavlja svjedoke! Sameul Chance: majstor bijega, pametan, maštovit, domišljat, lukav, snalažljiv, beskrupulozan, cijelo vrijeme ima na pameti samo kako izvući živu glavu, pa je onda dosta nevjerojatan kraj stripa i njegovo doslovno izranjanje niotkuda? To je možda i jedna od najvećih mana ove priče?! A Ruju je tu svakako podsjetio na Bosellija (tzv. sivi lik; s dobrom i lošom stranom i iskupljenje). Isto tako valja spomenuti kako ga Ruju na kraju prikazuje kao svojevrsnog Houdinija (oslobađa se svezanih ruku i s čuvenim kamenom oko vrata, rekli bi ipak pretjerano i malo vjerojatno oslobađanje i za majstora poput Chancea), što je svakako maštovit i unikatan Rujuov scenaristički detalj. Cossu ga crta realističnog izraza lica, a mogli bismo reći da fizički sliči na Texova prijatelja Montalesa! Indijanka iz plemena Salish, Imala: zarobljenica Uncle Beara, Cossu ju je lijepo nacrtao, a igra bitnu ulogu u priči, jer prepoznaje Texa u zarobljeništvu i oslobađa ga, a spašava ga i u gorućem selu Salisha, istina na malo naivan način. Valja spomenuti i kako se u zadnje vrijeme pojavljuje dosta uspješnih ženskih likova u serijalu. Stari poglavica Koksilah, uistinu hrabar i pošten poglavica!
Prijatelji su opisani kako treba, prisutni klasični dijalozi puni ironije i pošalica, iako su slabo zastupljeni u radnji: Gros-Jean, uvijek rado viđen lik, opravdao je reputaciju, ne pojavljuje se previše u priči, ali prikazan je tradicionalno: zaljubljenik u saloone i tuče, nepobjediv u tuči, smiješan i zabavan lik. Ipak, treba naglasiti kako je način na koji je sredio Momu na kraju priče kontroverzan?! Brutalnost, koja se rijetko viđa u Texovu serijalu u zadnje vrijeme! Dovoljan bi bio očekivani knock out, ovako je izveo potez koji mu ne služi na čast! Kit Carson, koji ima solo dionicu gdje nakon napada i spašavanja, ide u grad po pomoć; Gros-Jeana;. Poput Gros-Jeana i Carson se slabo pojavljuje u ovoj priči, a vjerovali ili ne prvi metak ispaljuje na stranici 153, a ukupno se vidi kako je ispalio 2 metka i usmrtio jednog protivnika. Svejedno njegove misli nakon brodoloma su fantastične: „Moram se samo dokopati kopna… i kunem se da će zatim ovi prokleti pirati zažaliti što večeras nisu otišli na pecanje!“
Sve u svemu, odlična karakterizacija likova.
Rujuov Tex: malo manje nevjerojatan, više ljudski, ranjen i ranjiviji nego Tex od drugih scenarista. Ruju prikazuje Texa više kao čovjeka, koji je ranjen, iscrpljen i na kraju uspavan od vrača Salisha. Naravno, odlike heroja su tu, fantastično je prikazan Texov bijeg i borba protiv braće Pierrea i Mome u šumi, a i Tex poput Carsona ne sudjeluje puno u pucnjavi, petnaestak pucnjeva cijelu priču, pritom usmrti sedmoricu protivnika. Većina leševa u priči potječe iz borbe razbojnika iz magle i Indijanaca Salish. Dolazimo do preko trideset leševa, isti takav broj bio je i u prvom kolorcu. Ruju je Texa stavio u situaciju kakva prije nije viđena u serijalu, uspavanog od strane vrača, dok vani bijesni bitka, stvarajući u isto vrijeme napetost i znatiželju kako će se izvući? Također kontroverzna situacija!
Magla na jezeru Okanagan
Crtež: mnogima se nakostriješi kosa na spomen Cossua na Texu, ali ovdje je napravio vrlo dobar posao i svidio mi se njegov crtež. Crtež je čist, precizan, elegantan i poboljšan bojom. Najveći nedostatak je interpretacija Texa, Texovo lice varira i to dosta, dok je interpretacija sporednih likova (pogotovo Imale i Uncle Beara), Carsona i Gros-Jeana jako dobra. U svakom slučaju poboljšan crtež u odnosu na prvi Cossuov rad na Texu i čini se kako se prilično potrudio prilagoditi svoj stil akcijskoj priči koju je crtao. Cossuov elegantan i profinjen stil bolje pristaje kanadskom teritoriju nego arizonskoj prašini! Ipak, crtež nije previše detaljan. Kao što sam spomenuo jako lijepo je nacrtao Imalu, no, kod ostalih Indijanaca crtež malo varira. U svakom slučaju Cossu je ostavio dobar dojam i stvarno ima jako puno prekrasnih vinjeta i ekspresivnih krupnih kadrova, ali crtež ipak po mom skromnom sudu nije za najviše ocjene.
Naslovnica: naslovnica je stvarno prekrasna i ostavlja bez riječi. Villa još jednom oduševio, ne samo zbog prirodnih boja, već i zbog cjelokupne scene, pri čemu kanu i naši junaci dinamički ispunjavaju sav raspoloženi prostor! Prava slika koja izgleda kao remek-djelo! Eto što se dogodi kad se Villi da odriješene ruke i ostave njegove izvorne boje, rezultat je umjetnička slika! Iako će neki reći kako je i previše šarenila na naslovnici. Što se mene tiče samo pohvale za naslovnicu, nema se što reći nego prekrasno i čista desetka!
Rezime: vrlo dobra priča, zanimljiva, uzbudljiva, brza, tečna i zabavna, koja se pročita u jednom dahu, a čitanje je pravi gušt i nimalo dosadno! Događaji se brzo izmjenjuju i začas dođe kraj priče! Lijep crtež, poboljšan bojom, koji svakako odgovara temi. Kolor je ovdje najslabija karika, djeluje dosta neprirodno (pogotovo magla), dojam bi bio još bolji da je kolor ispao bolji! Ali svakako je ovo priča sa zanimljivim scenarijem i sa nekoliko zanimljivih scenarističkih detalja. Nije klasična Texova priča, imamo prisutnost opakih zlikovaca, Gros-Jeana, Kanadu, pohod na indijansko selo, razdvojene Texa i Carsona… Sve lijepo ispričano! Odlični dijalozi, dobro promišljena priča uz izvrsnu ravnotežu između brojnih dinamičnih scena, odlična karakterizacija likova. Scenarij koji je vrlo dobar, dobro, spomenuo sam i neke rupe u scenariju (zbog kojih je na kraju ocjena takva kakva je), možda je ipak kraj malo nevjerojatan, u svakom slučaju neuobičajen i lako pamtljiv! Kad se sve zbroji pozitivna ocjena za ovaj strip, jako mi se svidio ovaj kolor Tex, preporučam ga svakako pročitati, priča je to uz koju ugodno prolazi vrijeme, a uživancija zagarantirana! Texove kanadske avanture nikada ne razočaraju!
.jpg)
