Delta Queen plovi Mississippijem, raskošni, elegantni parobrod, plutajuća kockarnica, ali tisuću svjetala Delta Queena skrivaju mnoge tajne. Radnja je jednostavna i zabavna, govori o dvije paralelne istrage, jednoj koju vode naši junaci (smrt rendžera) i drugoj koju vode Lucas Laforgue i Tanikan, koji tragaju za ubojicom brata princeze Atakapa Aline Beauclair, Jean-Pierreom, za kojeg sumnjaju da je ubijen na „Delta Queenu“. Dvije istrage se isprepliću, dva različita događaja koji nastaju i završavaju na brodu Delta Queen, sve do trenutka kad naši junaci i Lucas nisu prisiljeni otkriti svoje karte kako bi zaštitili nevine putnike od osvete princeze Aline. Šteta što se vrlo rano otkriva identitet vođa bande odgovornih za ubojstvo rendžera i pljačke, malo više neizvjesnosti ne bi škodilo. Scenarij uspijeva izgraditi narativne napetosti prikazujući prvo Lucasovo vrbovanje od strane Aline, a zatim brze metode istrage naših junaka koje dovode ubojstva osobe odgovorne za ubojstvo rendžera (Jimmy Scar) prije pokretanja akcije na brodu Delta Queen. Narativni ritam je dobar, a malo ubrzano finale i završne replike kvare dojam na kraju.
Broj mrtvih je popriličan (možda i koji leš previše), a pritom ne izostaju ni grube scene (pogotovo u zadnjem dijelu priče), što je također Bosellijev trademark i što je ok, jer Divlji zapad je i bio divlji. Prisutni i ostali Bosellijevi trademarkovi poput stalnih promjena mjesta radnje, velikog broja likova, sve začinjeno pucnjavama, šakama, ispitivanjima, obratima, dramom, poznavanje povijesti (Cajuni), dvosmisleni likovi koji na kraju postaju pošteni, paralelne istrage i pokoji scenaristički detalj viška… Pritom Boselli uobičajeno nudi osobnu (prepoznatljivu) interpretaciju Texa, rekao bih udaljenu od izvornog modela, pa tako donosi kontroverzan kraj, ali sve u svemu kad se sve zbroji jako dobar scenarij i priča!
Delta Queen
Bosellijev Tex: samovoljni djelitelj pravde i puno pragmatičniji i ciničniji od Texa svih ostalih autora, to je Tex koji u finalu ne igra ključnu ulogu. Naravno, uvijek Boselli pokazuje kako poznaje serijal i koristi rado viđene klišeje: Mississippi, brod pun varalica i sumnjivih tipova, šaljivi dijalozi, poker, ubojstvo rendžera, indijanska osveta, ispitivanje, mučenje… Da, često Boselli ostavlja dojam kako pretjera sa puno scenarističkih detalja, takav je dojam i ovaj put. U principu sve mi klapa osim kraja, koji je previše patetičan i romantičan.
Negativni biseri: Lucasovo onesvješćivanje kolege Charlieja i priča koju mu je ispričao! Tex i Carson ispituju Charlieja maskirani i u svojim uobičajenim košuljama, nakon što doznaju sve čekaju jutro da puste Charlieja, a Carson ga još drži na nišanu, nema što prava tajna misija!
Spadam u one Texove fanove koji vole Texove priče na rijekama, na brodovima, volim Texa kad karta poker (nije loše s vremena na vrijeme prikazati Texove kockarske sposobnosti kontra profesionalnih kockara), dakle ova priča je baš po mom ukusu i ajmo reći kako takve priče rijetko razočaraju, pa tako je bilo i ovaj put. Priča me podsjetila i na meni dragu priču „Korumpirani grad“, priča u kojoj također imamo brod-kockarnicu, Mississippi, a u kojoj je vlasnik broda Rod Rever bio puno čvršći nego Taggart ovdje. Sve u svemu tu su svi elementi zbog kojih i volim Texa, neki i nakon dugo vremena i priča mi se svidjela.
Galerija likova: prisutan je velik broj likova, što je tipično za Bosellijeve priče. Ovaj put ima i puno prolaznih likova (slabo iskorištenih), ali sve u svemu likovi su zanimljivi i funkcionalni za priču i dobro okarakterizirani. Zanimljivo kako je Boselli prikazao likove kroz staleže, bogataši koji putuju u prvoj klasi i ostale koji putuju u puno manjem komforu (dvije vrste ljudskosti). Sporednih likova ima dosta, ističu se Cajun Lucas Laforgue i profesionalni kockar Rick Demarest. Obojica likova imaju zajedničko kako su dvosmisleni i kako avantura odmiče oni sazrijevaju, preispituju se i donose prave odluke. Lucas se pokazuje odlučujućim faktorom za sretan kraj priče, dok Rick za mnoge neočekivano pokazuje plemenitost, ne tako tipičnu za kockare! Njihova sudbina je kontroverzna, jer Tex ih nagrađuje i poklanja brod kockarnicu, to jest postaju novi vlasnici Delta Queena?! Istina je kako njih dvojica iskreno žale zbog prošlosti i počinjenih djela, ali također je neporeciva istina kako su uzrokovali smrt nekoliko nevinih ljudi. Nekad davno Tex bi ih izručio pravdi, rekao koju dobru riječ za njih, ali ta su vremena iza nas. U svakom slučaju zanimljivi likovi! Horace Taggart, vlasnik broda Delta Queen, slabo iskorišten lik, njegov kraj nalikuje krajevima Bonellijevih razbojnika. Njegovi pajdaši su dobro okarakterizirani, kao tipični nitkovi! Ostali likovi su korektno okarakterizirani, od Aline i vjernog Tanikana, do šerifa Hodgsona, čiji vokabular malo iritira, baš kao što iritantno izgledaju i bogataši na brodu. Boselli je ponudio i neke ženske likove, koji unatoč sporednim ulogama ostavljaju trag. Naši junaci naravno poprilično prisutni i savršeno igraju svoje uloge.
Noćna akcija & tuča
Crtež: crtež povjeren Civitelliju garancija je kvalitete, tako je bilo i ovaj put. Sjajan crtež, pedantan, točan, dinamičan, privlačan i narativan. Pregršt fantastičnih vinjeta, izražajna i vrlo čitka linija. Tko voli Civitellija zasigurno će uživati u ugodnim crtežima. Crtež besprijekoran, zato dajem visoku ocjenu!
Naslovnica: naslovnica izgleda kao vrlo efektni vintage filmski poster. Možda je malo pretamna? Tex je u prvom planu, osvijetljen i u snažnom kontrastu pozadine koja prikazuje noćnu plovidbu parobroda. Sve u svemu jako lijep umjetnički rad, na kakav nas je Villa i navikao. Nakon SR 455 i SR 575 (za pedeseti i šezdeseti Texov rođendan) i SR 600 još jedna naslovnica rađena temperom. Visoka ocjena.
Rezime: provjereni par Boselli/Civitelli još jednom nije razočarao, podario nam je još jednu dobru priču, zanimljivu, tečnu, punu događaja, nabijenu akcijom, ritmičnu, živahnu, mističnu, uzbudljivu, napetu, u svakom slučaju zabavnu avanturu koja se pročita u jednom dahu! Mogli bismo reći kako je priča i svojevrsni krimić sa zanimljivom radnjom, likovima i mjestom radnje, te primjerenom dozom akcije i pucnjave. Preporuka s moje strane svakako! Ukoliko Vam dan nije baš nešto, uzmite u ruke ovu priču i vjerujem kako će većina čitatelja biti zadovoljna nakon čitanja. Sat vremena čiste zabave i ugodnog štiva, baš ono što je potrebno u ovo vruće ljeto da malo skrenete pažnju s vrućina! Valja reći kako Boselli može i bolje, ali to Vas ne treba spriječiti da uživate u ovom nimalo dosadnom i ugodnom štivu!
Za kraj spomenuti ću neke priče u kojima možemo vidjeti brodove, pa tko voli Texove priče s brodovima može malo utvrditi gradivo:
Avanture: 20, 51, 73, 85, 93, 112, 121, 133, 134, 153, 171, 173, 175, 180, 181, 188, 193, 197, 210, 212, 214, 220, 223, 224, 228, 230, 233, 234, 237, 260, 266, 273, 282, 294, 296, 299, 302, 304, 312, 335, 364… popis svih Texovih avantura.
.jpg)
