Osmi broj kolor Texa i deseta kratka priča. Još jednom kratkoća priča nije bila hendikep. Autorski dvojac Ruju/Tisselli oduševio! Može se tvrditi kako su 32 stranice bile prava i prikladna duljina za priču.
Tema je klasična: žena koju su oteli Indijanci, osveta, misija iza neprijateljskih linija, opsada napuštene misije, dvoboj noževima između Texa i Octavija, arogantni pukovnik koji zasluženo dobije šaku u glavu... Ono što priču čini posebnom je njen kraj, gdje Ruju ne slijedi klasične klišeje i prekrasan crtež. Pukovnik koji odlučuje odgurnuti svoju ženu od sebe, zbog sumnjivog poimanja časti i Patricia koja mora donijeti odluku što izabrati: čast, ljubav ili slobodu? Nakon što ponovno vidi Octavija, Patricia donosi odluku o svojoj sudbini. Patricia na kraju pokazuje puno veću osjetljivost od njezinog supružnika, nesposobnog pogledati svoju ženu u oči. S druge strane tu je i Tex, psiholog, koji točno razumije Patriciju, Octavija i pukovnika, to jest kroz sporedne likove dolazi do izražaja Texova karizma. Bez optužbi, osuda, pun razumijevanja i ponaša se prema Patriciji kao stari gospodin.
Ruju se sasvim dobro snalazi sa kratkim pričama, i ovaj put je uspio nam podariti spektakularnog Texa. Klasična tema, dobro razvijen zaplet i dobro konstruirani dijalozi. Zanimljivo kako nakon prve kratke priče u ovom broju gdje Tex ne uspije spasiti senatora Falknera i ovdje Tex nije nepogrešiv, jer promašuje Octavija hicem iz winchesterke iz stajećeg stava. Nakon Tiger Jacka, koji je ranjen u prošloj priči, u ovoj je Tex ranjen, to je već šesto ranjavanje Texa u ovih 8 brojeva (ranjen je i u brojevima 2, 3, 4c, 4d, 6a). Ako uzmemo da je i ostatak kvarteta bio ranjavan, očito je to scenaristički detalj, koji scenaristi vole koristiti.
Patricijina bezizlazna ljubav i njezina stečena sloboda čine ovu priču drugačijom i vrlo dobrom, bez obzira na tanku radnju. Ideja je svakako zgodna, a raritet je i romansa, rijetko se to viđa u Texovim pričama.
U razdoblju smo kada se češće pojavljuju ženski likovi u Texovim pričama. Lijepa Patricia će svakako ostati upamćena, ne samo zbog svoje ljepote, već prije svega zbog svog izbora i ona je u ovoj priči centralni narativni element. Fascinantna, ljubazna i tajanstvena žena, pobudila Texovo poštovanje.
Ponosni i hrabri Apaš Octavio, spreman na sve, kako bi vratio Patriciju, pa i na dvoboj sa Texom, a sam dvoboj je odličan i Apaš se pokazuje spretnim i izvrsnim borcem.
Sve u svemu Ruju stvara korektnu priču, naizgled jednostavnog zapleta, ali iznimno složenog u smislu osjećaja, ostavljajući prostor za snagu crteža, koji pak savršeno služi priči, savršena simbioza teksta i crteža.
Naši junaci protiv Apaša
Crtež: sjajan debi Tissellija. Prekrasan, živopisan, evokativan i dinamičan crtež. Svaka vinjeta može biti prekrasna slika u akvarelu za objesiti u dnevnoj sobi. Izvanredan kolor! Tisselijev crtež akvarelom je spektakularan. Crteži i boje koegzistiraju u savršenoj simbiozi s žanrom, scenarijem i živahnom radnjom. Tisselli je u biti slikar i uzeo si je dovoljno vremena da stvori ovu priču u akvarelu. Originalan crtež i kolor, osebujan crtež, iako je vidljivo tko mu je bio uzor za Texovo i Carsonovo lice, a to je Ticci, a malo se može vidjeti i utjecaj Milazza. Odličan prikaz magle, krajolika, dinamičnih scena, maštovit prikaz Patricijine haljine, puno impresivnih slika! Sjajan prikaz emocija likova; držanje i karakter Patricije, grubo, svirepo i očajničko lice Octavija (kontrast). Izvrstan odabir kolora sukladno radnji (recimo narančasto-crvena boja koja naglašava prisutnost ženske osobe…). U svakom slučaju rekao bih kako je crtež najinovativniji i najneobičniji, koji se ikada pojavio na Texu. Umjetnost u svakom pogledu i visoka ocjena od mene.
Naslovnice: Nakon Laure Zuccheri i Giulija De Vite, po treći put na serijalu gostuje gost crtač naslovnice; ovaj put je to Tanino Liberatore. Filozofija Color Texa je da naslovnicu ne izrađuje jedan od četvorice crtača kratkih priča (po uzoru na Dylan Dog color), vjerojatno kako se ne bi favoriziralo nekog od njih je ispoštovana. Liberatore je prije ove naslovnice za SBE napravio jednu za Dylan Dog color. Liberatorea wikipedija definira kao „Michelangela stripa“ i sjajnog ilustratora, hmm, ovdje baš nije opravdao reputaciju. Naslovnica je skromna, jednostavna, banalna. Rekao bih jedina negativna stvar kad je ova priča u pitanju. Tko je ovaj žgoljavi, mrzovoljni lik u žutoj košulji na konju? Baš i ne sliči na Texa. Sam crtež je lijep, ali je promašena esencija Texa, ali bez obzira na to, odvažite se i kupite ovaj broj, nećete zažaliti!
Rezime: jednostavna, klasična, akcijska, brza, surova, dirljiva i zanimljiva priča, uvelike uljepšana fantastičnim Tissellijevim akvarelom. Rujuov scenarij je klasičan, sve do kraja, koji čini priču drugačijom. Još jedna odlična kratka priča, brzog tempa, većinom akcijska, nimalo dosadna, a dojam izvrstan, uživajte u čitanju! Kratke priče su postale iščekivani događaj, s razlogom!
.jpg)
