Gigi Simeoni je meni osobno relativno nepoznati autor. Pročitao sam možda 1 ili 2 njegova Dylana, a osim toga znao sam i da je radio na Nathanu Neveru, no još uvijek nisam imao prilike čitati te epizode. Riječ je o svestranoj osobi koja se bavi i pisanjem scenarija i crtanjem stripova. Gledao sam njegov profil na comicsboxu (link u zanimljivostima) i recimo da, dok je bio član Nathanovog staffa, uglavnom je radio na crtežu, a povremeno bi i poneki scenarij napisao. Kod Dylana je kontra situacija, uglavnom radi na scenarijima koje onda netko drugi preuzme pa nacrta. Uz naravno par izuzetaka poput priče „Korak anđela“ gdje ga gledamo i na crtežu i na scenariju. „Banda Hogan“ je zasada jedini njegov rad na Texu, a u njemu se okušao u dvostrukoj ulozi pa pogledajmo kako se snašao na najdugovječnijem Bonelli serijalu.
Kao što i samo ime epizode kaže, Simeoni je u sam centar priče stavio bandu Hogan. Ime bande dolazi od njenog vođe, Clydea Hogana koji je nedavno uhićen i nalazi se u zatvoru u Bodieju. S obzirom na riječi koje je na njegov račun uputio šerif Bodieja Taylor Hagstaff, izgleda kako je riječ o opakom banditu koji mu je neko vrijeme stvarao grdne probleme. Kako je Hogan završio u zatvoru to ne znamo, a također nije objašnjeno ni je li to povezano s Texovim prisustvom u gradu ili je on tamo naknadno došao. Taj početni dio je recimo ostao pomalo nedorečen i ostavljen je čitateljima da sami interpretiraju razlog Texovog boravka u Bodieju.
Dok je Clyde Hogan u zatvoru, ostatak bande je na slobodi i čini se da nije pretjerano zabrinut zbog odsustva svog vođe. To nam jasno pokazuje činjenica kako se spremaju izvesti pljačku koju je osmislio Clyde dok je još uvijek bio na slobodi. U bandi se osim Clydea nalazi još četvorica bandita, a njihov privremeni šef je Clydeov brat Stan. Ostala trojica su također povezani rodbinskim vezama, a jedini od njih koji ima veći utjecaj na radnju je Jeff. Pljačka polazi neočekivanim tijekom kada banditi shvate kako su ubili krivu osobu. No, upravo to ubojstvo ih navodi na drugu ideju.
Glavna radnja je zapravo poprilično jednostavna. S jedne strane banditi pokušavaju osloboditi svog šefa, a s druge Tex i šerif Hagstaff žele odvesti Clydea u Sacramento. Premještaj se ne može izvesti dok se šerifu ne pridruži njegov novi pomoćnik Bill Torrance. Upravo u njegovom liku leži ključ cijele ove priče, a tu bih recimo pohvalio Simeonija zbog određenog „maskiranja“ tog lika. Vjerujem da oni koji ne čitaju dovoljno pažljivo neće ni shvatiti odmah tko je to. Ipak, s druge strane je malo pretjerao s dozom sumnje koju je bacio na njega, pa je zbog Texovog nepovjerenja jasno kako je riječ o mutnom liku.
Na kraju jedna klasična priča s banditima. Ima taj jedan zgodan scenaristički potez, ali premalo da bi dodatno diglo priču. Riječ je o laganoj pričici s dosta dobrim zapletom, no opet i pomalo predvidljivim raspletom. Čak mi nisu ni smetali toliko klišeji na kraju pogotovo zbog toga što je bilo uzbudljivo, koliko jedna vinjeta u kojoj su banditi lakoćom priznali svoj zločin. Malo su mi bili čudni ti neki postupci bandita. Ispada da je Jeff jedini među njima inteligentan, drugi su više-manji obični kokošari. Teško je procijeniti Simeonija na temelju ove jedne priče koju je radio na serijalu, k tomu još i kratke, ali mislim da ima potencijala i volio bih vidjeti kako bi se snašao u jednoj malo dužoj Texovoj avanturi.
Crtež je okay, mada nisam nešto pretjerano oduševljen. Zapravo, gledajući neke table na internetu, rekao bih kako se Simeoni puno bolje snašao na Dylanu i Nathanu negoli ovdje na Texu. Glavni problem mu je zapravo bio Tex. Crtao ga je nekarakteristično s razdjeljkom po strani tako da bez šešira, da nema jasno obojane žute košulje, upitno je bih li ga znao prepoznati na vinjeti. Pohvalio bih dinamičke scene poput one na donjoj tabli u kojoj Tex jašući upada u grad. Puno bolje se snalazi u njima nego u statičkim scenama.
Naslovnica najgora u povijesti stripa kako sam već i obrazložio u recenziji „Prijetnje iz tmine“ pa tu nemam što posebno za dodati, osim možda poznate izreke: „Ne sudi knjigu po koricama!“ koju navodim s razlogom da pokušam ohrabriti čitatelje na čitanje ovog kolorca. Usput ću iskoristiti i priliku da navedem moj osobni poredak priča u ovom broju, možda nekome posluži kao svojevrsni orijentir:
1. „Prijetnja iz tmine“
2. „Banda Hogan“
3. „Chindi“
4. „Okršaj kod stare misije“
.jpg)
.jpg)
