Mauro Boselli. Bonelliev trenutno najvrijedniji autor čiju smo maštovitost (čitaj:genijalnost) upoznali u novijim epizodama Zagora, po drugi se je put prihvatio Texa. I nakon što se Claudio Nizzi «odužio» Tiger Jacku tako što mu je dao glavnu ulogu u epizodi «Ponos Navajoa» (sd.15,16,17,18) Boselli je glavnu riječ odlučio dati Kitu Carsonu, opisujući nam, preko Texa, naravno, zanimljive dijelove iz njegove prošlosti.
Prema onima koji ovu epizodu nisu pročitali ne bi bilo fer odugovlačiti sa opisom epizode, pa ću samo reći da je sama ideja o gradu Bannocku, zlatnoj groznici četrdesetih godina 19.stoljeća, bandi «Nedužnih», njihovom šefu Rayu Clemmonsu i njegovom (ne)prijateljstvu sa Carsonom odlična. A fantastična realizacija, savršeno uklapanje Texove priče sinu Kitu, Carsonovog ponovnog lova na «Nedužne» (nanovo okupljene radi osvete i ostatka zlata), te prisjećanja prošlosti i od Carsona i od «Nedužnih» je za Bosellia samo dodatan bod.
Također, posebno je okarakterizirana ličnost samog Carsona u prošlosti, isticanjem, između ostaloga njegovih slabosti i grešaka te njegovo neobično prijateljstvo s Rayom.
Iako su se nalazili na suprotnim stranama, Clemmons je Carsonu jednom zgodom spasio život.
Tex: Čak i najlošiji ljudi mogu osjetiti ljubav prema prijatelju. Barem dok se to ne kosi s njihovim ciljevima.
I sama banda «Nedužnih» je lijepo osmišljena jer je sadržavala više od 100 članova sa puno zanimljivih likova poput šepavca Johnnya Lamea, bankara Larrya «na kojeg možeš računati», trgovca Grimesa, blizance Dobbs, «ljudoždera» Bonnea i druge. Posebno su istaknuti znakovi raspoznavanja među članovima bande kao što su neobični stisak ruke, crveni rubac ili dijalozi poput «jeste li našli zlato?», a odgovor bi bio «ne, ali dobri prijatelji vredniji su od zlata». Prilično originalno, ne???
U trećem dijelu ove epizode priče i sjećanja prestaju, a ostaje samo okršaj, posljednji nakon 25 godina…
Za kraj bi ipak bilo važno reći da je Clemmons u konačnom obračunu poginuo, ali je sa pozornice otišao u velikom stilu, jer je unatoč mogućnosti bijega sa zlatom i otetom kćeri, mladom Kitu spasio život.
Tex: Što je htio da kažeš?
Carson: Mislim da znam, htio je da kažem «tako treba među prijateljima».
Da zaključimo: ovu epizodu Texa ne bi smio propustiti nitko, jer se zbilja radi o odličnoj priči sa čak pokojim elementom trilera.
Dakle poruka je jasna: OBAVEZNO PROČITATI!!!!
Što se tiče crteža Marcello je svoj posao odradio odlično i mislim da mu crtanje Texa ide odlično iako je već u poodmaklim godinama. Jedina zamjerka mu ide na to što je neke članove novokupljene bande (poput kockara Lavala, recimo)nacrtao mlađim nego što bi trebali biti. Izgledaju kao da su ostarjeli tek koju godinu, a prošlo ih je punih 25.To se ipak ne odnosi na sve članove bande(na Chestera, primjerice) kao i na samog Carsona na kojima se vidi vremenska razlika.
A naslovnice??? Što reći o njima? Najbolje ništa. O Villi je rečeno i previše hvalospjeva.
Boone: Šteta što nema gledalaca. Sve same legende sa zapada.
.jpg){kind=avatar}
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.gif)
.jpg)
.jpg)
