Nedavno sam nakon dugo vremena ponovo pročitao ovu Texovu epizodu i budući da me je ponovo očarala, a uz to sam i primijetio da nije recenzirana, osjetio sam se dužnim da je približim svima vama koji je možda niste čitali, a vama koji jeste dajem priliku da je komentirate.
Budući da smo navikli hvaliti epske epizode, dosta nas je zaboravilo koliko dobre i zanimljive mogu biti nešto kraće pustolovine Texa i ekipe. Doduše, ova priča sa skoro 160 strana i ne spada u kategoriju prekratkih epizoda, već je bliža svojevrsnoj zlatnoj sredini. Nizzi nas ubacuje u priču nakon što se glavni događaj, pokretač cijele priče, već odigrao (ubojstvo šerifa u Prescottu ). To je način koji se nekome sviđa, a nekome ne. Po mom mišljenju je to dobra ideja, ali sam scenariju u ovom slučaju s desetke snizio ocjenu na devetku samo zbog toga, jer bih više volio da je Nizzi ubacio i te prijašnje događaje, pa bi dobili jednu punokrvnu epsku pustolovinu. Da ne bih ispao previše sitničav, Nizziju to opraštam jer je ostatak stripa odradio bez greške. Priča je ono što mi se posebno svidjelo, a pogotovo je zanimljiva ideja da su trojica naših junaka zajedno u epizodi, ali ipak sva trojica djeluju zasebno.
Također, Nizzijeva ideja da u lov na Tigera uključi i lokalne „heroje“ je dodatno podigla ocjenu, jer je u nekoliko mjesta u priči sjajno prikazana razlika između sirovih pljačkaša i običnih ljudi. Osim toga, nekoliko je scena posebno upečatljivo, a poboljšane sjajnim Giolittijevim crtežom, djeluju kao prave filmske sekvence. Prije svega mislim na Tigerov ulazak u saloon i sukob sa šerifom, jer s tih nekoliko stranica naprosto izbija napetost, a druga takva je na samom kraju, kada liječnik kojega su banditi poveli u pratnji, šokiran svim što je vidio i doživio, skuplja hrabrosti i ubija zadnjeg preživjelog iz bande koji je Carsona držao kao taoca. Odlična vinjeta i Texova izjava: „Kugo! Zavjesa je pala.“, doprinose strašnoj dramatičnosti scene. Budući da već dva puta spominjem crtež, vrijeme je i da o njemu nešto napišem. Mislio sam da me nakon Ville i Marcella nijedan crtač iz Texovog staffa ne može više oduševiti, ali me Giolitti u potpunosti demantirao. Crtež mu je zbilja odličan, likovi nisu toliko „tvrdi“ kao u spomenute dvojice, ali nisu ni vodnjikavi i mekani kao u Blasca ili Galleppinija. Našao je pravu mjeru, lica mu izgledaju odlično, a i ostatak stripa je u skladu s tim. Možda se mnogi neće složiti sa mnom, ali za ono što je uradio u ovoj epizodi je zaslužio čistu desetku. Šteta što Galep nije bio na njegovoj razini, jer su naslovnice najslabiji dio ove epizode. Ni jedna ni druga nemaju praktički nijednu grešku, ali su nekako preobične i bezidejne, izgledaju kao da su nacrtane tek tako da se nešto nacrta, a ne s idejom da lijepo izgleda.
Sve u svemu, ovo nije epizoda koja spada u epske, kako sam i rekao na početku, ali je svakako epizoda koja će vas zanimljivom temom (jer nakratko naši junaci od lovaca postaju lovine) i sjajnim crtežom očarati te vam dokazati da priča ne mora imati preveliki broj stranica da bi vam se urezala u pamćenje.
.jpg)
.jpg)
