Boselli nas je navikao na priče u kojima Tex nije stalno u centru zbivanja! Dobrodošla je u svakom slučaju ideja da se glavna uloga dodijeli nekom od preostala 3 člana kvarteta, u ovom slučaju Kitu Willeru! Bosellijev stil favorizira narativnu strukturu, koja svoju snagu pronalazi u složenom scenariju i velikom broju likova, dobro definiranih i okarakteriziranih! Pritom nema forsiranja dugotrajnih dijaloga, a scenarij je dobro promišljen! Rekli bi klasični Boselli, ali kad je Boselli u pitanju normalno je očekivati i mnoge unikatne i raritetne scenarističke detalje, i oni su naravno tu! Ovaj put je Boselli odlučio okarakterizirati Kita Willera u duhu njegova karaktera iz GLB faze, a žrtvovao je i jedan od svojih najpopularnijih likova i nije to bila jedina žrtva u ovoj priči. Čak bih rekao da je bilo i previše nevinih žrtava za moj ukus! Istina je kako je Boselli igrao na kartu kako je Divlji zapad mjesto gdje se u svakom trenutku život može ugasiti, pa neočekivane smrti potvrđuju kartu krhkosti života, ali svejedno ostaje gorak okus u ustima čitatelja!
Tema, koliko god bila jednostavna i hrpu puta viđena (lažna optužba kontra nevinih), doista je dobro razrađena! Pojavljivanje Bronco Lanea odmah nas asocira na priču „Sedmorica ubojica“ (SR 463/465, LU 96/98). S njom u vezi možemo naći poveznice i u ovoj priči, Heaven je zamijenio Quemado, Jacka Thundera šerif Langdon…Boselli nam omogućuje da budemo svjesni što se događa Kitu i istovremeno pokazuje kako je Tex spreman učiniti sve da spasi sina. I kako to obično biva stiže u zadnji čas!
Likovi: broj likova je stvarno nevjerojatno velik, što nije iznanađenje kad je Boselli u pitanju, a ovaj put je izostala i perfektna karakterizacija, na kakvu nas je inače Boselli navikao. Puno je kontradiktornih i teško pojmljivih karakterizacija (šerif, lovac na glave). Jednostavno dojam je kako je Boselliju nedostajalo još nekoliko stranica, pa da sve još bolje izgleda, ali i ovako je ovo skroz dobra priča, ali mogla je biti i bolja. No, ajmo redom.
Ovaj put su glavna svjetla reflektora namijenjena za Texova sina Kita, koji ni kriv ni dužan zajedno sa prijateljem Broncom i tri kauboja biva optužen za pljačku banke! Bijeg je jedino racionalno rješenje (predaja znači i omču oko vrata) i oko toga se vrti cijela priča! Ponekad se bijeg čini očajničkim i nazire se tragičan kraj, kao što nam pokazuje naslovnica drugog nastavka. Ali Kit je dorastao situaciji, konačno izašao iz sjene svoga oca. Naravno kako nikada Kit neće imati karizmu kao Tex, ali ovdje je Boselli uvjerljivo personalizirao Kita; pokazuje svoju vrijednost kao vođa sa svim svojim vrlinama i vještinama potpuno istaknutim. Vrlo je rijedak slučaj u serijalu da Kit ovako briljira! Jedino što malo iritira jest činjenica kako stalno ponavlja da se pokušava ponašati, kao što bi se Tex ponašao da je u istoj situaciji (iz straha od pogreške ponaša se kako bi se ponašao njegov uzor, otac), taj detalj je jedna od crnih točaka inače odlične priče, uz svakako novu smrt Kitovog prijatelja i završnog dvoboja! Kit je naravno dorastao situaciji i podsjeća nas na svog oca Texa (recimo prilikom lekcije Wadeu Catlettu, prilikom kroćenja divljeg konja – kroti ga istom tehnikom kao Tex u almanahu 4 „Bad River“ (LL ALM 2) - ili predosjećaju opasnosti iz magle), ali nikada neće doseći vještinu oca. U ovoj priči Kit će morati koristiti sve trikove koje zna, ako želi izvući živu glavu! Kraj donosi Kita tužnog zbog smrti prijatelja: Kit: „Znam, pravda je izvršena…ali ipak osjećam veliku težinu na grudima…“. Kit se osjeća odgovornim za smrt prijatelja, činjenica što je krivac otišao istim putem ne čini da se osjeća bolje. Često kada je noviji Tex u pitanju imamo ovakvu situaciju, Kita puno emocionalnijeg od oca, koji je čak i previše hladan i s nogama na zemlji, baš kao što nam donosi kraj ove priče.
Naši junaci iz pera Alfonsa Fonta
Iznenađujuće u ovoj priči je kako je Tex najlošije ispao od četvorice prijatelja, Carson se pojavljuje kratko, ali ostaje u sjećanju po svojoj nezaboravnoj roli (za mnoge i najbolja scena priče, Carson rješava pitanje pravih pljačkaša banke u svom stilu), Tiger Jack uobičajeno hladnokrvan i sposoban (početak gdje s Texom spašava vračeva sina je odličan!), a Tex na kakvog nismo navikli, iznenađujuće pun pogrešaka, neoprezan, previše se uzda u svoju poslovičnu sreću, pa ga skoro izbuše nekoliko puta, čak i pod bijelom zastavom, prilikom dolaska u Burley sa Carsonom, pri završnom obračunu. Ne uspijeva ni u naumu poslati šerifa na vješala, ali dobro to mu često ne polazi za rukom, ali završni dvoboj je morao biti uvjerljiviji. U ovoj priči se nakon pola godine pojavljuje Kit Carson, to jest dvije prethodne dvodjelne priče su bile bez Carsona. Što se mene tiče Carson bi uvijek trebao biti prisutan, iako naravno kako su poželjne i ostale kombinacije četiri prijatelja!
Lovac na ucjene Wade Catlett, odjeven kao grobar, u početku uistinu je odbojan lik. Zbog sukoba Kita Willera i Wadea odmah ga svrstavamo na stranu loših momaka, a zapravo Bosellijev stil jest sklonost stvaranju likova između crnog i bijelog, te će Wade postati veliki pozitivac! Klasično Bosellijevo iskupljenje negativca, Wade od navodne crne duše priče, pomalo postaje vjerni saveznik, fin momak, pošten i pametan! Tex mu je čak povjerio i zadatak da prati Langdona. Što tu tek reći, očekivanje je svakako bilo kako će Tex sam za crvom, koji je umalo objesio mu sina! Iznenađenje su takve karakterizacije, kako Wadea, tako i Texa, po meni svakako ne baš najuspjelije! Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada! Wade pokazuje svoj kodeks časti, koji se nemalo kosi sa njegovom reputacijom! Iako se mora priznati kako je njegovo pokajanje prikazano iskreno i razumljivo, ali previše iznenadno. I sama smrt lovca na ucjene je kontroverzna, jer je u priči prikazan kao sposoban i vješt, a dao se prevariti bez da uopće može reagirati!
Šerif Langdon na naslovnici
Tex di Repubblica 220 iz 2011.
Šerif, „branitelj svetaca posljednjeg dana“; Mormon, Hugh Langdon, fanatik, nemilosrdan, odvratan, sudac i porota, vješa ljude bez trunke dokaza, okrutan, nitkov, pakleni gad, bezosjećajan, hladan, neumoljiv poput smrti, odbojan izvana i iznutra (sjajan Font u estetskoj karakterizaciji!), ali i vraški sposoban, pametan i s dobrim njuhom i domišljatošću (ne pada na Kitove trikove). Koliko god bio sposoban, nesposoban je razmotriti moguće pogreške koje čini, nedostatak osjećaja za pravdu zamijenjen fanatizmom i uvjerenjem kako je nepogrešiv. Još jedan hrabar lik, koji kad je gusto ostavlja svoje ljude da umru, a on da petama vjetra kako bi spasio kožu! Svojevrsni je pokretač/motor priče. No, ostaje dojam koliko god Boselli pogodio s ovim likom, toliko nije znao kako mu podariti smrt na kraju, pa je taj završni dio priče nedorečen i naivan. Da ne govorim kako je poprilično nevjerojatno da se našao na tragu Kitu. Dolazak possea u Crnu dolinu je prilično nepojmljiv, da su bili na tragu Broncu, to bi moglo biti uvjerljivo, ali teško je prihvatiti da takav pametnjaković, kakvim je šerif prikazan, padne na foru navodnog priznanja umirućeg! Kao i da na kraju priče želi Texa uhvatiti živa. Ostat će upamćen lik, ali i po rupama u scenariju!
Bronco Lane: zanimljiv lik, simpatični skitnica, mladi nevaljalac, ali u pozitivnom smislu! Svakako je dojmljiviji bio prilikom prvog pojavljivanja, teško je ponoviti tako nešto, ali ostao je zanimljiv i u ovoj priči i svakako ćemo se sjećati Broncova lika! Boselli je jednostavno mislio kako bi novi Broncov povratak uništio Broncov imidž u srcima čitatelja, pa se odlučio za njegovu smrt! Sam Boselli je rekao: „Pojedini likovi imaju svoju sudbinu“. I u pravu je, Broncova je sudbina tragična. Mišljenja sam kako se mogao Bronco još dobro iskoristi za mnoge priče, ovako ostaje činjenica kako Kitovi prijatelji (za razliku od Texovih) umiru, a popis bi uistinu bio velik! Bronco umire nevin, pročišćen vlastitom žrtvom za grijehe iz prošlosti! Kraj dostojan plemenitog mladića (spašava prijatelja Kita), uvijek veselog i nesvjesnog (kad ga pogodi metak u leđa prokomentira to ovako: „Čudno, pogodili su me…“. I tu leži cijela karakterizacija lika, upravo u riječi „čudno“, mladenački drzak i nesvjestan, jer u optimizmu života uopće ne razmišlja o smrti i u teškim trenucima, a kad ona stiže, to nije za njega tragična stvar, već je „čudna“! Mladić kome nije bilo stalo biti herojem po svaku cijenu, ali je bez oklijevanja umro za prijatelja!
Nehdi: početak i kraj priče donosi nam lik ovog mladog dječaka, Navaja, sina vrača planinskih Navaja, Manchasa (koji nikad neće prestati zahvaljivati Texu što mu je spasio sina na početku priče). Spektakularan početak na Orlovoj visoravni u rezervatu Navaja, gdje se mladi Navajo hrabro bori s orlom (i onda netko govori o politički korektnom stripu, a ovdje strada zaštićena ptica!), kako bi dokazao plemenu da je sad pravi ratnik i postao pravi muškarac. Na neki način sam ovakav početak nagovještava smrt Bronco Lanea praktički od početka stripa. Uvod nema veze sa ostatkom priče, ali kad se pogleda kraj, gdje je Nehdi u lovu sa Kitom Willerom, vidimo kružnu i simboličku strukturu stripa, to jest strip počinje i završava s Nehdijem, a rađanje novog prijateljstva između Nehdija i Kita ilustrirano je kao obnavljanje ciklusa života. Tanka nit prijateljstva ne smije se prekinuti, Nehdi kao idealna zamjena za Bronco Lanea, što žrtvu Bronco Lanea čini prihvatljivijom.
Inače, sam kraj stripa, nakon šerifova bijega iz Quemada je najslabiji dio priče. Niti scena završnog dvoboja ne može prikriti sve nedostatke završnice stripa, a završni dvoboj donosi Texa, koji prvo razoruža šerifa, a zatim ga šerif iznenadi kao balavca, što reći nego čudan kraj! A to je bio i tko zna koji „pošteni“ dvoboj, sa plaćenicima koji čuvaj leđa negativcu! Pravda će se vratiti u ovaj put u ovaj kutić Divljeg zapada, ali ostaje gorak okus u ustima čitatelja zbog žrtava!
Crtež: Font je jako dobro nacrtao ovu priču. Pejzaži koji oduzimaju dah, možda mali problemi sa licima i proporcijama (njegov Tex ovaj put nije mršavko kao u kasnijoj fazi), ali je svakako crtež svojstven Fontu, bez ikakvih uzora, unikatan Font. Priča kao da je stvorena za njega, nacrtao je mnoge veličanstvene i dojmljive vinjete, ali kako se bližio kraj stripa, kvaliteta crteža je malo opala, kao da je u žurbi nacrtao kraj. No, svakako je dočarao potrebnu atmosferu priče, i jasno je kako postoji razumijevanje s Bosellijem, a crtež je prikladan Divljem zapadu! Stvaranje atmosfere Fontu nikad nije bio problem, u pojedinim scenama kao da se može uočiti sva tjeskoba likova (jasno se ocrtavaju osjećaji bjegunaca i potjere), vrućina pustinje, spokoj Quemada, koji se iz raja pretvara u pakao…Izražajan i dinamičan crtež! Impresivne su table kojima Font prikazuje maglu! Teško je uvijek ocijeniti crtež, ali dajem visoku ocjenu, devet!
Pojava possea u magli i sjajni Font
Rezime: jedna netipična Texova priča, jer se Texa zapravo jako malo vidi, a glavne role su dodijeljene prije svega njegovom sinu Kitu, a onda i mnogim sporednim likovima (odskaču lovac na glave Wade Catlett, šerif Hugh Langdon i Bronco Lane), dobro okarakteriziranih, ali mogla je karakterizacija biti i bolja. Priča koju ćemo pamtiti po nekoliko vrhunskih scenarističkih detalja, a opet i po nekoliko loših! Priča koja odiše neprestanom napetošću, brza, tečna i dinamična, pročita se u jednom dahu! Svakako nadahnut Boselli, rekao bih do pred sam kraj priče, kada ne zna kakvu sudbinu dodijeliti šerifu Langdonu! Ostaje svakako i žal što su neki likovi poginuli, pa ih više nećemo imati prilike vidjeti, a potencijala je bilo za njihov povratak! Ambijent i atmosfera priče su izuzetno dojmljivi, pljesak autorima! Možda bi priča bila i još bolja da je bila koja stranica više na raspolaganju, ovako je dojam kako ima možda i previše scenarističkih detalja! Zaključak: odlična priča, koju toplo preporučam da pročitate, ako još niste, ako i jeste, pročitajte opet, nećete požaliti! Priča sadrži sve što se treba naći u western stripu, uključujući i završni dvoboj! Očajnički bijeg, potjera, linč, borba protiv vremena, stalna akcija, pucnjave kao u priči, neke nezaboravne scene poput okršaja u Quemadu, pokušaja vješanja Kita ili pojave posse u magli… Niže ocjene za scenarij iz navedenih razloga, ali priča je to koja je izuzetno ritmična i koja uključuje čitatelja, dobro ispričana sa velikom količinom obrata, prilično nepredvidljiva, puno emocija i neizvjesnosti. Vjerujem kako će svatko pronaći nešto što će ga zabaviti i razveseliti!
.jpg)
