Kratka i trivijalna priča, ispodprosječna. Nizzi daleko od zlatnih dana podario nam je jednu skromnu priču, rekli bismo za brzi zaborav. Tema nije originalna: lokalni moćnik Diego Villalta, vedri i oblači krajem, ovaj put malim meksičkim selom Moctezumom. Nema većeg klišeja od lokalnog moćnika, tiranina u serijalu. Na Texu je naravno da nauči lijepom ponašanju lokalnog moćnika, ali vjerovali ili ne, baš mu to i ne polazi za rukom, baš suprotno, sam ne uspijeva učiniti gotovo ništa! Nekad je Diegov otac, pokojni Victoriano vladao kak spada, pun poštovanja i velikodušan prema svima, čista suprotnost sina, koji je brutalan, pljačka, muči, ubija i izgladnjuje svoje radnike. Navikao uvijek dobiti sve što poželi, pa čak i otima djevojke koje mu se svide! Klišej za klišejem! No, nije najveći problem klišej priča, nego dijalozi i Texovi monolozi, koji su besmisleni, očigledni, neuobičajeni i potpuno odudaraju od Texova serijala. Navest ću samo neke:
Tex: „Pucnji! Mnogo njih! Zdrav razum mi nalaže da ih nisam čuo…“
Tex (u zatvoru): „Vadite me odavde, prokleti da ste! Nemate nikakvih prava da me držite zarobljenog!“
U svakom slučaju Texove misli daleko od duha serijala i karaktera našeg junaka! Nizzi se pogubio u nedostatku ideja, a navedeni detalji su neoprostivi!
Da ne govorim o nekim naivnim scenarističkim detaljima, od kojih svakako upada u oči Texovo zarobljavanje ili sam kraj stripa i bijeg don Diega! Morao je to bolje Nizzi osmisliti! Zarobljavanju prethodi također besmisleni Texov plan dolaska solo u vučji brlog?! Budući da je broj Texovih protivnika oko dvadesetak, logično je da loše pucaju, pa tako prije zarobljavanja Tex gotovo prepolovi broj protivnika u dvije pucnjave; Tex prvo sredi četvoricu u Moctezumi, zatim petoricu dok spašava Aurelija. Pritom u Moctezumi čak i okreće leđa protivnicima, a protivnici poslovično promašuju nemoguće sa nekoliko metara, ali navikli smo na to kod Nizzija, a bilo je toga još u ovoj kratkoj priči, ponavljanje je majka mudrosti! U svakom slučaju Nizzijev Tex sliči onom Bonellija s početka serijala, svemoguć s coltom u ruci, killer! Do kraja priče broj mrtvih Meksikanaca se popeo na dvadesetak! Ali generalno Nizziju je nedostajalo ovaj put mašte i originalnosti, a bilo je prostora za puno bolju priču! Tako da gotovo i nemamo scenu za pamćenje, osim možda bičevanja Texa, gdje mučitelj našeg junaka podsjeća na Zora iz Nizzijeva klasika iz 1991: „Čovjek s bičem“ (SR 365/367, LL 15, recenzija.
Likovi: Diegova banda broji dvadesetak ljudi; klasični poslušnici, ne baš previše sposobni! Zašto se uvijek Meksikance prikazuje kao nesposobne? A ostaje tajna i što je Tex zapravo radio u Meksiku? Inače, broj likova u ovoj priči je dosta velik, a ne ističe se baš nitko, pa ni naš Tex. Dosta slaba karakterizacija svih likova. Svakako upada u oči velik broj ženskih likova, čak 7 njih, nimalo pasivnih u priči, jedna od njih, starica Pilar dva put spašava Texa. A hit je svakako neimenovani ženski lik, koja glumi da je onesviještena, Tex se sagne i dobije udarac u glavu?! Tex, inače, ne pada na ovakve fore, ali u ovoj priči ga nije nasamarila samo onesviještena djevojka! I tako nije se Nizzi proslavio ni s karakterizacijom likova u ovoj pričI!
Tex nije prvi put završio u zatvoru (ovaj put ne pravom, nego u podrumu hacijende don Diega), ali je svaki put stoički otrpio zatvaranje, hrabro, a pritom je bio i duhovit. U ovoj priči je stoički otrpio bičevanje, ali sve ostalo je bilo atipično za Texa, opravdavanje svojih postupaka don Villalti, čemu to??? Pa kao pokušaj dobivanja vremena suludom idejom??? A na kraju bez pomoći Pilar i Aurelija, ne bi Tex se ni oslobodio lanaca, a kamoli riješio stvar! Zloguki jezici bi rekli kako je Texa spasila starica i to ne jednom!
Crtež: Za početak veliko hvala majstoru Fuscu za mnoge prekrasno nacrtane priče na serijalu! Kao što spomenuh u zanimljivostima, ovo je posljednji Fuscov rad na Texu. Ovu je priču nacrtao nakon dugog izbivanja zbog problema s vidom. Fuscov crtež je najbolji dio ove priče, uz naslovnicu dakako! Kao staro vino, Fusco je nacrtao ovu priču svojim klasičnim, prepoznatljivim stilom! Iako je naravno crtež daleko od zlatnih dana, i dalje je jako lijep! Crtež je dinamičan, atmosferičan, njegov Tex je ironičan i borben. Usprkos godina, crtež je još uvijek lijep i kao uvijek prikladan western tematici! Fusco mi je jedan od omiljenih crtača!
Naslovnica: prekrasna, u Villinom stilu, najviša ocjena! Naslovnica nam otkriva kako je Tex zarobljen, kako SR, tako i ona od Reppublice, obje jako lijepe! Dobro, nemam dojam da bi podrum trebao ovako izgledati, ali ne smeta!
Rezime: klasična vestern priča, sa klasičnim scenarističkim detaljima: gospodar sela, špijun, otmice, djevojka u opasnosti, plaćenici, teror, mučenje, pucnjave, Tex u nevolji (zatvor)… Ali rekli bi kuharskim rječnikom, da Nizzi uz sve prisutne sastojke nije skuhao ručak za pamćenje! Stripovskim rječnikom, mnogo toga nema smisla, od ponašanja našeg junaka, koje je dosta besmisleno i nerazumno, scenarističkih detalja, do samog teksta (monologa i dijaloga). Mogli bi reći i nedostatka Texa na kakvog smo navikli! Ako se uzme u obzir kako je Tex razoružan već na šestoj sličici stripa (rekord!), da je dobio po glavi ne jednom, dobio porciju bičem, obješen kao fina šunka i za kraj pušta zlikovca da pobjegne ispred očiju, to baš nije Tex na kakvog smo navikli. Epilog je također pokvario dojam; Aurelijeva jedina hrabrost (na 110 stranici stripa) spašava stvar! Pritom baš ništa ne izgleda dobro (bijeg, uže, konji…)! No, bez obzira na sve moje pokude, priča i nije tako loša, samo je Nizzi podjetinjio! Tema je jednostavna, ali funkcionira! Nizzi je imao nekoliko zanimljivih ideja! Tempo je dobar i bez obzira na sve priča uspijeva zabaviti, nije dosadna, s puno radnje, i ako ništa drugo brzo se pročita! Teško je ocijeniti ovakav čušpajz od ideja, ali neke su stvari ipak neoprostive! Ocjena više zbog velikog broj ženskih likova! Preporučam nakon ove priče ipak pročitati neku stariju Nizzijevu priču (recimo spomenute: „Indijanski rezervat“ ili „Čovjeka s bičem“), kako bi užitak bio potpun!
.jpg)
