Pare, pare pokreću svijet…
Prljavi novac. Da, pridjev koji većini prvo padne na pamet vezan uz novac jest baš prljav. Pogotovo na ovim prostorima gdje nažalost drmaju političari, svjedoci smo bezbrojnih afera u kojima je glavna stvar prljavi novac, a za razliku od Texa gdje znamo da će krivce stići zaslužena ruka pravde, današnji lopovi nažalost uglavnom slobodno šeću ulicama, bez zaslužene kazne. Zato volim Texa, bar u virtualnom svijetu da postoji (Texova) pravda!
I serijal poput Texa se uglavnom vrti oko prljavog novca i moćnika, koji bi dali sve za dolar više. U ovoj priči red je došao na krađu vojnih plaća, a kako to obično biva kad je novac u pitanju puno je interesenata za njim! Klasična je to priča, unatoč vrlo uobičajenoj i puno puta viđenoj temi, priča je dobra, jer joj Nizzi uspijeva dati nepredvidljivost, neke efektne scene i neke neočekivane obrate, rekli bi kako je podsjetio na svoje zlatne dane i vratio stari Texov šmek u serijal, a to je ujedno i glavna snaga priče. Očito pod utjecajem brojnih kritika, Nizzi je ponudio klasičnu priču bez puno grešaka, pritom je malo „posudio“ scenarističkih detalja od Nolitte (lik kapetana Pattona koji podsjeća na Nolittinog Donalda Larrimera iz kronološki gledano 186. Texove avanture „Slomljena strijela“; SR261/262, LL 65, samo što u toj priči nije odmah identificiran partner), i Bosellija (kraj priče i moraliziranje lika kapetana Pattona), uz svoje poslovične trademarkove (prisluškivanje, zasjeda u kojoj je nemoguće omanuti, a naši junaci ipak su uspjeli i ovaj put preživjeti, spas u zadnji čas: truba, nepotrebno opširno i opetovano objašnjavanje radnje…), sve u svemu dojam je dobar. Pozitivno: klasična western atmosfera, harmonični dijalozi dvaju prijatelja, razdvajanje prijatelja, glavni krivac u sjeni do samog kraja akcija…Negativno: spomenuti Nizzijevi trademarkovi, kraj priče, relativno lako otkrivanje najslabijih karika u lancu.
Uvodna stranica drugog nastavka
Nizzi nam servira i nedoumice kad je ova priča u pitanju, poput kraja prvog nastavka i što rade vojne plaće u rukama Indijanaca, ili kad su u pitanju identiteti ubojica, kojih je bilo u ovoj priči, čitatelju je jasno tko su, ali Tex neuobičajeno nema dobar „njuh“ za otkrivanjem osumnjičenih, ali zato ima dobar njuh odmah na početku priče i tako prilično lako dolazi do početka klupka! Trik nadimka ispisanog krvlju ne baš uspjeli scenaristički detalj.
Svakako je prvi nastavak bolji, dok se drugi čini razvučen i šteta stvarno opetovanog objašnjavanja na kraju, koje kvari krajnji dojam, uz svakako i spomenuto prisluškivanje. Osnovna ideja priče nije loša, tema je vrlo jednostavna, ali ju je trebalo bolje razraditi. Situacije repetitivnosti, naracija i ironični dijalozi prijatelja su klasični Tex kakvog očekujemo, to je jednostavno duh likova i tu nemam zamjerki.
Karakterizacija likova: ništa posebno, ali funkcionalna i sporedni likovi su dobro opisani u raznim aspektima njihovog karaktera i osobnosti. Kad je afera s pljačkom plaća u pitanju imamo klasičnu karakterizaciju bandita, tipičnih ljubitelja novca. Dobri vojnici su lijepo prikazani na čelu sa narednikom Tamblynom. I iznenađenje za kraj, lik kapetana Pattona, koji je izgledao kao gospodin, bez sumnje, a tek ga na kraju vidimo kako je dao petama vjetra, pomalo (ne)očekivani obrat! Inače je lik kapetana Pattona tipičan bosellijevski lik, s jedne strane beskrupulozan (ubojstvo partnera), s druge strane na samrti mu se probudi savjest (nije želio smrt vojnika), a opet podsjeća i na Nolittu (razočarani časnik nenapredovanjem u karijeri). Sam kraj je svakako bosellijevski (kapetanova duša nije bila obojena samo u crno), a i za epilog je bilo jasno kako će završiti..
Kad su Indijanci u pitanju imamo s jedne strane opet pobunjene Indijance, ali i Indijance koje opet bijelci koriste za svoje potrebe.
Uvodna stranica stripa
Crtež: debi Del Vecchija i više nego dobar, svakako pozitivan! Osjeti se toplina pustinje i osjećaj svjetla koje zasljepljuje, dojmljive scene okršaja s Indijancima, pustinje i općenito pejzaža, kao i Texovog skoka na kočiju, dok lica likova nisu uvijek ista, sporedni likovi su dobro nacrtani, a vidi se kako su mu uzor bili rani Ticci i Giolitti. Crtež svakako dobar i dojmljiv, ali možda malo previše čist i sa malo detalja. Čist i elegantan stil, jasna linija, vrlo efektan crtež. Svakako pozitivan i uspjeli debi!
Naslovnice: viđali smo Villu i u boljim izdanjima! Drago mi je vidjeti Carsona na naslovnici, iako baš ta naslovnica izgleda malo naivno. Druga je naslovnica puno bolja, osjeća se napetost u zraku.
Rezime: klasična western priča, nepredvidljiva radnja, puna obrata, dobre karakterizacije likova, puna efektnih scena i s neočekivanim završetkom! Svakako će se pamtiti opsada vojne patrole od strane Indijanaca u Sandy Wellu! Priča je sve u svemu ugodna za čitanje, daleko od Nizzijevih zlatnih priča, ali pravi Texov duh je tu. Scenarij je svakako mogao biti u nekim dijelovima bolji, pogotovo u oči upada loš kraj priče. Duo Totti/Delvecchio iz Rome mi je bio drag, vjerojatno svakako kvadlitetniji od dua Nizzi/Del Vecchio, svejedno i ova priča mi je također pružila lijepi gubitak vremena i svidjela mi se. Pročitajte i uživajte!
.jpg)
