Mexico ole!
Nakon 5 brojeva i priče „Smrt u magli“, eto nam opet Bosellija. Kao i obično studiozno je pristupio poslu i pokazao se opet kako je vješt scenarist!
Spomenuo bih za početak gdje je crpio inspiraciju:
Filmovi: Rio Bravo, Far West, Butch Cassidy, Stevensonov „Otok s blagom“, Ken Parker i naravno Gian Luigi Bonelli. Ništa čudno kad je Boselli u pitanju, ali kao i uvijek kad je Boselli u pitanju donio je svoj inovativni i osebujan stil. U oči uvijek upada efektna karakterizacija likova, kao i velik broj likova, te različiti stil pisanja prvog i drugog nastavka (ogromna razlika u postavkama prvog i drugog nastavka, gotovo kao da su napisani u dva različita vremena), nevjerojatna proricateljska sposobnost i politička korektnost naših junaka, te kapetan Larriego, kao jedan od mnogih zlikovaca koji završe na Texovoj strani, kako bi izbjegli negativne posljedice, postepeno i polagano otkrivanje organizatora zavjere… Pažnja na detalje i sitnice (izgubljena slomljena strijela koja je dovela našim junacima na trag lovce na skalpove, način na koji se otkriva razlog Mastersove mržnje spram Bainesa i zašto posljedično sudjeluje u misiji, odnos spram Indijancima: Tiger Jack kao ravnopravni član ekipe kojemu ništa nije zapovjeđeno i Tonio u službi kapetana Mastersa koji dobiva zapovijed, Larriegova priča o švercu ukradenih krava iz SAD-a u Meksiko, koja odgovara povijesnim podacima – povijesno je takav promet uistinu postojao…). Naravno kako bode oči politička korektnost, mlađi Kit s gnušanjem odbija tequilu, a Carson popije uz smiješan izgovor, ali bar Tex zapali par cigareta. Ne sviđa mi se ta politička korektnost u Texu. Ima i iznenađujuće naivnih scenarističkih detalja, poput civilne odjeće poručnika Bainesa (a na glavi mu vojni šešir) :-) ili krivog predviđanja naših junaka o potjeri ruralesa, pri čemu Tex i Carson spašavaju glavu zahvaljujući spletu sretnih događaja (odron stijene i dolazak Coyoterosa). Valja spomenuti i kako je Tex govorio kako neće biti lako naći Coyoterose, a vidimo da su ih Kit i Tiger Jack pronašli bez problema.
Tajanstvenost u vezi tajne misije tolika da su naši junaci pozvani u grad duhova (odmah na startu miriši na klopku, a čudna ekspedicija se pokazala kao lukava zavjera). Neobično je i što meksičke vlasti traže pomoć, kao i pojava kapetana pijanca i njegova odluka da u misiju uključi golobradog mladića. Dovoljno toga da naši junaci postanu sumnjičavi! Malo je čudan Tex koji samo tako prihvaća nedostatak informacija koje mu Masters nudi, ali u ime solidarnosti spram Coyoterosima pristaje na zadatak. Misija je opasna, napetost opipljiva! Vrlo brzo slijedi krvavi okršaj sa lovcima na skalpove, klopka u Tecopahu… Svi sastojci za odličnu priču su prisutni! No, Boselliju to nije dovoljno, već radnju obogaćuje suparništvom Islera i Tiger Jacka, koje je odlično u prvom nastavku, dok početak drugog nastavka nudi finalni dvoboj, koji je ipak pomalo razočaravajući!
Galerija likova: Bosellijev forte je uvijek karakterizacija likova i kako to obično biva i ovaj put je predstavio bogatu paletu raznovrsnih likova, pažljivo okarakteriziranih. Mladi poručnik Baines: djetinjast i neiskusan/golobrad mladić, simpatičan lik, iako će mnogi teško podnijeti njegove učestale hvalospjeve našoj četvorki! Istina je kako je malo previše puta naglašavao zadivljenost spram naših junaka, ali ne bih rekao kako je njegovo strahopoštovanje pretjerano. Ne smeta mi to toliko! Logično je kako mora još puno učiti i to i radi na odličan način, upija od naših junaka, tko na njegovom mjestu ne bi bio impresioniran, ali istina ima i ulogu narativnog sredstva za kontinuirano naglašavanje veličine naših junaka, a istina je i kako se odlično uklopio s našim kvartetom junaka. Kapetan Masters: nesposoban, ambiciozni i korumpirani časnik američke vojske, pijanac i kukavica, možda su baš te dvije osobine i previše naglašene, pa izgledaju malo naivno, a i izgleda kao negativac. Izvrstan primjer kukavice, koji usprkos hvalisanju uvijek ostaje kukavica, Boselli to želi naglasiti u trenutku zarobljavanja. Yaqui Islero: u prvom nastavku pokazao se inteligentan (pronalazi strijelu, bivak, njuši zamku (ali i upadne u nju) i uspije pobjeći Tiger Jacku), sposoban se penjati poput Spidermana, ostaje žal što početak drugog nastavka donosi doslovno brzi njegov kraj, kao da se žali ukloniti jedina prava prijetnja našim junacima. Lovci na skalpove: ne baš originalan prikaz, klasično prikazani kao surovi i bez pameti, ruralesi: kapetan Larriego, kao što spomenuh još jedan zlikovac koji je promijenio stranu, Salinas i Ugarte: prikazani kao klišej pokvareni Meksikanci i ruralesi, ali ovaj put su se pokazali i kao sposobni te iskoristili maksimalno domaći teren. Calvado: još jedan mudar Indijanac, kojeg Tex iznimno poštuje. Pokvareni indijanski agent Max Wharton: taktički organizator urote, također klasična karakterizacija nepoštenog agenta za indijanska pitanja. Jim Tipton: kicoš, politička zvjerka, možda da bi istaknuo kako je opasan lik, Boselli ga zatim čini žrtvom Texovog colta, tako da ga ne može spasiti politička zaštita.
Posebnu brigu Boselli vodi za karakterizaciju glavnih likova to jest naših junaka: svaki od njih ima svoj „trenutak slave“, pri čemu djeluju kao prava ekipa, nitko ne iskače previše. Karizmatični Kit Carson, koji je napokon malo više u akciji, pokazujući svoju mudrost, sposobnost i poznavanje karaktera svog prijatelja Texa. Kit Willer koji nije slaba karika, s profesorskim odnosom spram mladog poručnika i Tiger Jack uobičajeno oslonac i jaka karika! Tigerov odgovor ruralesu je svakako za spomenuti:
Rurales: Zar se Vama Indijancima ne skuva lobanja bez šešira?
Tiger Jack: Ne. Tajna je u tome da glava nije prazna…ni puna glupih pitanja!
Sve u svemu zanimljiva paleta likova, ali moglo je to i bolje.
No, rekao bih kako je karakteristika Bosellijevog Texa: uvijek predvidjeti sljedeći potez protivnika! Tex kao vođa razmišlja i pazi na svaki detalj, a prijatelji su prikazani kao iskusni ljudi, koji su puno toga vidjeli i znaju se izvući uz pomoć glave i pištolja. Za razliku od Yaquija, koji shvaća kako nešto nije u redu, a onda upada u zamku, a spasio se također zahvaljujući predviđanju sljedećeg poteza protivnika. No, rijetki su tako pronicljivi protivnici!
Rekao bih kako su neki likovi nedovoljno iskorišteni (Islero, Calvado, indijanski agent Max Wharton, Jim Tipton), kao da je u pitanju klasična priča sa ograničenim brojem stranica, pa je nedostajala koja za bolji uradak! Šteta, propuštena prilika za boljom pričom!
Bilo je prostora za stvoriti pokoji lik za pamćenje (recimo Islero ili koji rurales), ali se Boselli odlučio da naši junaci ne budu zasjenjeni sporednim likovima, naši junaci jednostavno vještiji i oštroumniji od svih (nanjuše zavjeru), a upravo očito prikazane nesavršenosti sporednih likova upadaju u oči i potvrđuju tezu. Recimo kako se Boselli malo zaigrao, zamka za lovce na skalpove i nije neki scenaristički detalj, moglo je svakako to i bolje! U svakom slučaju tvorci zavjere i nisu neki briljantni umovi, a i takvi su došli na milimetar od pobjede prvenstveno zbog vještine ruralesa, a i podcjenjivanja naših junaka, koji poslovično smatraju ruralese budalama. Rekao bih za kraj o karakterizaciji kako je Boselli opravdao svoju reputaciju, stvorivši dobro nacrtane i funkcionalne likove!
Boselliju nije strano iskoristiti likove iz Bonellijeve prošlosti ili likove poput Tiptona u ovoj priči. I sam Bonelli je koristio braću i rodbinu osvetnike u više slučajeva (brat Toma Miltona iz avanture 52: „As pik“ (Bonelli/Galep, SR 37/38, ZS 400/401), Fred Milton, pokušava se osvetiti u avanturi 85: „Piratsko blago“ (Bonelli/Letteri, SR 72/73 ZS 533); Diamond Jim u avanturi 133: „Osveta Diamond Jima“ (Bonelli/Galep, SR 154/157, ZS 281/282), pokušava osvetiti brata, koji je stradao od Texove ruke u avanturi 98: „Obala barbara“ (Bonelli/Galep-Raschitelli, SR 85/86, ZS 36, ZS 626)…), razlika je što u ovoj priči Tipton predugo ostaje u pozadini.
Zaplet jest uzbudljiv, ali rekao bih kako je drugi nastavak svakako lošiji od prvog: Yaqui sposoban zadavati muke Tiger Jacku brzo je nestao sa scene, zamka kapetana Larriega odmah prepoznata i izbjegnuta, ajmo reći uz minimalnu štetu (tek je Tex ranjen, nakon dugo vremena u serijalu, a naravno da ga je jedva zaboljelo). Kraj praktički ne nudi nikakvu opasnost za naše junake, ludilo kapetana Mastersa ga ne čini opasnim protivnikom. Tex natjerao Larriega da propjeva (dobiva od njega rekonstrukciju zavjere i u društvu Coyotera kreće prema USA) i sve što slijedi su dobitne karte u Texovim rukama i poigravanja s protivnicima. Šteta takvog kraja, jer je prvi nastavak najavljivao prasak i veliku bitku, kad ono…Da ne govorim kako u drugom nastavku saznajemo da se opet radi o špekulaciji u vezi sa zlatom u rezervatu Navaja kao i o nepoštenom indijanskom agentu i korumpiranom vojnom časniku. Vrlo vjerojatno bi bilo zanimljivije da su se pojavili topovi o kojima je Masters govorio.
Tex, Carson i Larriego
Crtež: uistinu izvrstan! Originalan i svoj, Dante Spada. Texa crta s čudnim (mala inovacija, ukrasna traka) Stetsonom (šeširom), a Carsona sa nešto dužom kozjom bradicom. Kitov Stetson zapravo i ne izgleda kao Stetson, a i Kit izgleda zrelije/starije nego uobičajeno. No, to nisu nedostaci, dapače, Spada je briljirao kad je o crtežu riječ, treba uzeti u obzir i kako mu je ovo debi na serijalu, samo pozitivne ocjene što se mene tiče. Crtež najviše podsjeća na Villu, a može se primijetiti i sličnost sa Capitanijem i Brindisijem. Velika pažnja spram detaljima i osmišljavanje raznovrsnosti sporednih likova, a naše je junake nacrtao uvjerljivo i na svoj osoban, originalan i osebujan način! U svakom slučaju crtež mi se svidio, dojmljiv, detaljan i uvjerljiv crtež s mnogim prekrasnim vinjetama! Odlično prikazan Divlji zapad! Može se primijetiti i pokoja kriva proporcija, ali generalno odličan crtež!
Naslovnice: kao što to često bude slučaj kad je Villa u pitanju, ostavljaju bez daha. Mogli bi reći kako već naslovnice sugeriraju uzbudljivu avanturu!
Rezime: sva četvorica prijatelja u akciji, obilje vrućeg olova, obračuni prepuni obrata i neprekidna akcija, ritam dobar, sve u najklasičnijem western stilu! Meksiko, kao mnogo puta do sada (počevši od samog početka serijala) donosi gomilu nevolja i zamki za naše junake! Klasična radnja (tajna misija u Meksiku, s klišejima o pokvarenim Meksikancima i ruralesima) već puno puta viđena, ali dobro promišljena, odlični dijalozi. Političko-poslovne spletke (već viđeno u priči „Tucson“ kao i u mnogim drugim pričama). Politička korektnost. Dobar scenarij, jako dobar crtež, solidna karakterizacija likova, izvrsna ideja, no, nedostajala je koja stranica više da bi sve bilo bolje. Prvi nastavak svakako najbolji dio priče. No, i usprkos tome ovo je dobra i ugodna priča za čitanje, sa dobrim miksom elemenata tipičnih za Texov serijal, ali sa ipak malo razočaravajućim krajem. Bez obzira na kraj, priča ima puno detalja koji ju čine ugodnom i preporučam je svima! Boselli opravdao svoju reputaciju, ali svakako pamtimo i bolje njegove priče, kao i bolje priče s radnjom u Meksiku!
Dijalog za pamćenje (Tex i Carson misleći kako dolaze do kraja životnog puta):
Kit Carson: Kako god da se završi , bilo je zadovoljstvo imati te uz sebe, satano!
Tex: Isto važi i za tebe, stara kamilo!
Nakon čega slijedi očajnički juriš s osmijehom na licu, scena koja podsjeća na posljednju iz filma „Butch Cassidy“ iz 1969. godine s dvojcem Redford/Newman. Nezaboravno i da je sve ostalo koma (a nije) vrijedi cijele priče!
Sam kraj stripa donosi pojavljivanje šerifa Tucsona Toma Ruperta i svečanu zdravicu u Pacovoj posadi; dašak narativnog kontinuiteta vrijedan spomena, jer nema ljepših scena od naših junaka za stolom :-).
.jpg)
