Metak je nestrpljiv u cijevi, u ušima zvoni naredba
Pucaj na sve što je sumnjivo, momče, i ne žali iredentista
Čula ludački rade, da shvatiš nema vremena
Prst na obaraču i kletva u zraku, na straži pored Prizrena…
Stihovi koje je otpjevalo „Zabranjeno pušenje“ 1989. godine, na svom albumu „Male priče o velikoj ljubavi“, pjesma „Na straži pored Prizrena“, vjerujem poznati su starijoj generaciji i rockerima iz bivše Jugoslavije, pjesma o straži u JNA. Tko zna, možda netko tko ovo čita je i bio na straži pored Prizrena? I Nizzi nam donosi priču o jednom posebnom stražaru, koji je imao malo duži vojni rok.
Priča je nadahnuta istinitim događajem: japanski vojnik ostavljen u džungli nesvjestan kako je Drugi svjetski rat završio, ostao je skriven u šumi jednog otoka u Mikroneziji od 1944. do 1972. godine. Dakle, koliko god se činilo nemogućim, tema je inspirirana istinitim događajem. I nije bio jedini Japanac sa sličnom sudbinom! Ovaj događaj inspirirao je i Buda Spencera i Terencea Hilla za njihov film „Tko nađe prijatelja, pronašao je blago“. Bravo za Nizzija što se tiče ovakve, originalne, svakako dobre i zanimljive ideje i teme!
Što se tiče narativnog dijela može se prepoznati tipične dijaloge i komične elemente G.L.Bonellija, Texova oca. Inače, priču se može podijeliti na dva dijela; prvi dio: jurnjava, bijeg i bitka s Apašima, te pronalazak vojnika Konfederacije i drugi dio: dolazak u Georgiju, u Atlantu i pokušaj rasvjetljenja slučaja ubojstva Johnove obitelji, dok je John bio u vojsci. Više mi se svidio prvi dio priče, koji je gotovo bez greške, pun akcije i napetosti, u kojem su naši junaci stjerani u kut od strane ratobornih Apaša, spas donosi kojot i opasno putovanje iznad provalije, tu su i odron kamenja i „stražar“, koji iznenadi naše junake, kao što sugerira naslovnica prvog broja. Dobro, tu su naši junaci malo naivno dopustili da ih iznenadi „stražar“, ali neka. Prilično efektan prvi dio baš kao i nabujala rijeka, koja znači konačnu pobjedu nad Apašima! Drugi dio donosi potpuno drugačiju priču i mjesto radnje; sa Divljeg zapada i fascinantne Mesa Serrade selimo na istok u Atlantu i kao što Tex primijeti ljudi su tamo isti kao na Divljem zapadu, želja za moći je ista u bilo kojem kutku zemlje. Promjena okruženja između prvog i drugog nastavka nije tipična za Nizzijeve priče. Pokretač radnje drugog djela je neobičan susret s trgovcem u utvrdi Bayard i dalje ide sve kao po loju za naše junake. Najahali su se istražujući u Atlanti kao u dobra, stara vremena (to mi je uvijek drago vidjeti: jahanje i dijalozi, esencija Texova serijala!). Drugi dio podsjeća na serijal Nick Raider, krimić, istraživanje na terenu i polako se otkrivaju karte, iako je odmah jasno tko je skovao zavjeru kontra Johnove obitelji, kako bi preuzeo njihovu imovinu.
Plusevi:
-ambijent: bilo da je riječ o Mesa Serradi u prvom nastavku ili Georgiji u drugom nastavku, svakako je u pitanju neobičan i zanimljiv ambijent, divlji i spektakularan
-Texova lekcija debelom rasistu (uvijek rado viđen scenaristički detalj!)
-promjene scena
-scene u kojima Tex i Carson posjećuju kolibe siromašnih ljudi. Nizzi prikazuje Jug uništen ratom, ne štedeći kritike upravljanja poslijeratnim razdobljem u Georgiji uništenoj Shermanovim „Maršom na Atlantu“. Gorka atmosfera ljudske bijede, koju je Nizzi stvorio.
-puno akcije
Minusi:
-prisluškivanje u enormnim količinama i ostali Nizzijevi klišeji poput dobrog suca, popisa…
-ponovno zasjeda u koju naši junaci naivno upadaju i iz koje se nekim čudom izvlače
-na stranici 94 drugog nastavka Tex čak puca protivniku u leđa (eto i to smo doživjeli)
-brz i jednostavan kraj
Galerija likova: nije prisutan velik broj likova, ističu se svakako John Rickfield, mladi časnik (poručnik) Konfederacije, daleko od nekog briljantnog lika, ali lik koji se lako pamti, podsjeća na Robinsona Crusoea. Svakako lik na kojem se priča temelji. Godine provedene u izolaciji učinile su ga nesvjesnog da je rat poodavno završio, relativno mirno prihvaća sve novosti. Jedina zamjerka jest što iako je pokretač radnje, Tex ga drži skrivenog u hotelu cijelo vrijeme, pa je njegova uloga u priči malena. Sudac Wilkinson je simpatičan lik, često Nizzi u svojim pričama donosi likove sudaca, koji puno pomognu Texu. Jean Russard: kandidat za guvernera Georgije, odgovoran za masakr obitelji Rickfield, svoje bogatstvo izgradio na zločinu, puno puta viđeno u serijalu. Još jedan negativni lik, lokalni moćnik, koji si gradi političku karijeru s ciljem da postane guverner, njegove snove o moći ugrožava povratak vojnika i pojava naših junaka. Sve u svemu dosta slabašan protivnik.
Uvodna stranica stripa c/b i u koloru
Crtež: uistinu izvrstan, na uobičajenoj razini, na kakvu nas je Repetto navikao! Još jedna Repettova priča puna finesa, šrafura i crnih nijansi, precizne linije. Dinamičan crtež pun detalja. Posebno impresivno crta krupne planove, konje te olujnu kišu, vjetar i akcijske scene. Nema problema sa fizionomijom likova. Vrlo lijep prikaz porušenih kuća i bivših južnjaka. Crtež kako bi rekli slastičari prava poslastica, a zanimljivo je kako mu velika većina likova ima brkove ili bradu!
Naslovnice: kao što to često bude slučaj kad je Villa u pitanju, ostavljaju bez daha. Mogli bi reći kako već naslovnice sugeriraju uzbudljivu avanturu! Tex i Carson na prvoj naslovnici prikazani su uplašeni. Sve u svemu odlične naslovnice, posebno mi se svidjela druga, prva je uobičajena.
Rezime: priča koja se pročita u jednom dahu, bez praznog hoda. Solidna i neobična priča, originalna tema. Priča koja ostaje u pamćenju po prvom nastavku i kao što to naslov sugerira, po stražaru. Svidjela mi se priča, preporučam čitanje, ako ništa drugo zbog specifičnosti teme i sjajnog crteža! Zabava zagarantirana!
(6).jpg)
.jpg)
