Korumpirani grad. Zvuči poznato i u današnje vrijeme? Pojam Divlji zapad nikad neće izumrijeti! Ali draži mi je ovaj iz stripova!
Jednom prilikom je Fabio Civitelli ispričao anegdotu vezanu uz ovu priču: „Jednog jutra Gianluigi Bonelli ulazi u redakciju i kaže Canziju da ima spreman novi scenarij. Canzio ga pita koja je radnja priče? A Bonelli sav ushićen odgovara: Tex stiže u veliki grad i razbija sve! Naslov avanture je Korumpirani grad!“
I zaista, ovo je priča u kojoj su došli Tex i Carson u New Orleans i razbili sve, uz završni vatromet! Pritom su vjerojatno i srušili rekord, jer stigli su u New Orleans u rano popodne, a prije zore je slučaj bio gotov. A stigli su se usput i najesti i popiti pokoje pivo! Priča koja predstavlja esenciju Texa, koju mu je dao otac Bonelli, čak i u ovoj kasnijoj fazi! Doslovno eksplozivna priča!
Bonelli je osmislio scenarij za 80 stranica stripa, a Tiziano Sclavi surađivao je u ostvarenju ove priče proširujući scenarij za dodatnih 30 stranica. Sclavijeve stranice su one koje se tiču uplašenog recepcionera hotela Golden Gate, Thornea. Sclavijev dio proglašen je kontroverznim, jer u njemu imamo i jednu nevinu žrtvu, do koje nije trebalo doći, to jest čudno je kako je Tex podcijenio protivnika i previdio situaciju. Istina je da je Sclavi htio pokazati zločince kao žestoke, ali malo je škakljivo to ispalo! Da bi napisao dio koji mu je povjeren, Sclavi je koristio Nolittin model iz kultne priče Cheyenne Club (avantura 201: SR 289/292, ZS 898/900, LL KB 17), gdje telegrafist Skinny plaća suradnju s Texom. U ovoj priči suradnju s Texom plaća nesretni recepcioner. Razlika je u osveti, dok Skinnyja Tex ne može osvetiti odmah, Thorneove ubojice odmah su osvećene! Kad se sve zbroji, Sclavi, koji je pomogao Bonelliju, izbjegavao je sam sebi zakomplicirati život i ograničio se na to da ovu kratku priču učini prihvatljivom u stilu GLB-a!
Što se priče tiče, Bonelli još uvijek uspijeva zabaviti, uobičajenim slikovitim stilom scenarija, nudeći nam Texa i Carsona u elementu kakvog volimo vidjeti i sa savršenim dijalozima. A budući da u ovoj priči ima mnoštvo dijaloga, uživancija je tim veća! Moram priznati kako sam na Bonellijevim dijalozima odrastao i zavolio Texa, a u ovoj priči mi i dan danas sjajno zvuče! Neke ću spomenuti na kraju recenzije.
Mnogi misle kako je 110 stranica za Texa malo, ali Bonelli je upravo briljantan i voljen, jer je jako dobro složio slagalicu ove priče i napravio pravu akcijsku priču na tako malom broju stranica! Ukratko, još jedan dobar primjer, koji pokazuje odličnu priču sa malim brojem stranica. Obično su priče sa 110 stranica, priče jubilarnih brojeva, a ova od njih odudara po tome što se ne pojavljuju sva četvorica prijatelja i nije ju crtao Galep ili Ticci.
Što reći na početak priče nego da je sjajan: Tex i Carson u hotelu čuju kako nekog u susjednoj sobi mlate bez milosti (kao što reče Carson). U tren su vrata susjedne sobe razbijena, nedugo zatim slijedi knock out, pa let kroz prozor, šaka u glavu, pa još jedan let kroz prozor i sve to u manje od 10 uvodnih stranica! Jedan let kroz prozor nam je Dnevnik oduzeo! Uz sve to su dijalozi sjajni! I to je to, trag je nađen i počinje zabava! To je ukratko radnja priče! Zabava: posjet vučjem brlogu „Black Riveru“ (odlična tuča), bacanje razbojnika u Mississippi, posjet prijatelju šerifu, kupovina dinamita, ispitivanje i vatromet za kraj! Carstvo Roda Revera tone, kao što tone njegov brod na dno Mississippija! Sve redom scenaristički detalji koji su proslavili Texa i koji su razlog zašto Tex ima toliko ljubitelja! Još jedan dokaz kako klišeji mogu biti sjajni, ako ih se dobro upotrijebi! Klišeji: New Orleans, Mississippi, kockarnica, gospodar grada, dinamit… ali smo opet dobili vrhunsku zabavu! Samo pohvale! Naravno da je priča bila malo duža, da bi ispala drugačija, vjerojatno bi i bila bolja, tko će to znati? Samo razmišljam na glas. U Svakom slučaju jako zabavna priča, koja mi se jako svidjela!
Priča je puna događaja i brzog tempa. Neki će reći kako joj je mana u tome što su Tex i Carson prikazani kao nadljudska bića! Protivnici im nemaju psihološku dubinu, oni su tu da ih tuku i da se na njih puca, na veliku zabavu nas čitatelja. Klasični Bonellijev stil! Opet ću se ponoviti, odrastao sam na takvom Bonelliju i meni je to vrlo zabavno! Dolazimo do pojma karakterizacije likova, gdje je Bonelli dao klasičnu podjelu na crno-bijeli svijet. Broj likova je relativno malen. Po treći put se pojavljuje dobri šerif New Orleansa, Nat Mac Kennet. Glede Nata također postoji jedna anegdota, jer čitajući ovu priču očito je kako je Bonelli zaboravio da je već stvorio ovaj lik (pa su ga malo zezali u redakciji), pa se Texove riječi o Natu čine čudnim i zbunjujućim, čovjek bi rekao da su ga Tex i Carson jedva poznavali, da su praktički zaboravili na njega, a znamo da je ovo već treći njihov susret. U svakom slučaju atipično je kako se dosta kasno sjete šerifa, a obično je šerifova adresa među prvima koju posjete! A koliko je Nat dobar prijatelj, najbolje pokazuje situacija u kojoj poziva u goste Texa i Carsona svojoj kući (a znamo da je prošlom takvom prilikom kuća mu izgorila do temelja od ruke sljedbenika „Željezne maske“). Meni je drag lik i uvijek volim pročitati priče u kojima se on pojavljuje, praktički nema loše priče kad se pojavi Nat! S tim u vezi rekao bih kako je jedan od nedostataka ove priče, marginalna Natova uloga u njoj! Pošteni su likovi kapetana „River Stara“ Hogana i vlasnik Gerarda, koji odbijaju popustiti pred nasiljem reketa, unatoč prijetnjama i batinama! Kako Tex kaže: „Čestiti ljudi, ali nenavikli da se suprotstavljaju nasilju…Nikada nisam podnosio takozvane „zaštitnike“ koji naplaćuju svoje usluge, a naročito kada su žrtve pošteni radnici poput ovih u luci New Orleansa.“
Nesretni portir hotela Golden Gate, spomenuti Thorne, „Životom je platio svoj prvi i poslednji izliv hrabrosti“, kako kaže Tex. Sigurno nije najhrabrija osoba na svijetu, ali je pošten čovjek i njegovo ime ne stoji na popisu ljudi bande sa rijeke. Odlučuje pomoći našim junacima, što ga košta života. Uz kontroverznu Texovu ulogu!
Glavni negativni lik je Rod Rever, vođa „Riječne bande“, kockar i vlasnik dva broda, navikao prijetiti i iznuđivati novac od svih, kao gospodar grada, pa mu se nitko ne smije suprotstaviti! Već puno puta viđeno u serijalu! Ima podršku moćnika i okružen je beskrupuloznim ljudima, od kojih su četvorica imenovana (Milton, Blendel, Hocker i Haskell), a svaki od njih dobio je tretman batina od Texa, a na kraju je preživio samo Milton, ostali su dobili čuveni sanduk od borovine! Kao što rekoh nedorasli i slabi protivnici, koji su tu da dobiju po nosu! Ali ne može se reći da ostavljaju loš dojam, jednostavno su Tex i Carson za njih prevelik zalogaj i nezaustavljivo čiste New Orleans, koji je kao i uvijek prepun kriminalaca! Neki bi rekli da je ovakvim načinom opisa likova izostala karakterizacija likova, ali ne bih se složio, jednostavno i moćni Rever pred našim junacima izgleda kao mekušac, to je jednostavno tako, nema lijeka i organizacije kontra šaka, colta i dinamita! Istina je i kako je Tex ovaj put jedva i upoznao glavnog negativca, jer prvi i posljednji susret dogodio se na njegovom zapaljenom i potopljenom brodu, a Tex mu je uspio probušiti ruku! To jest Tex i Carson odlaze na brod s namjerom potapanja, bez želje za upoznavanjem i sučeljavanjem sa Reverom, cilj je potopiti leglo kriminala i to je to! Bonellijeva jednostavnost, a opet i izvrsnost! Ipak, za scenarij dajem najnižu ocjenu, koliko god mi se sviđala jednostavnost i priča, koja me u potpunosti zabavila, malo je tanak scenarij u kojem Tex i Carson dođu u New Orleans i bez ikakvih poteškoća i uopće bez ikakvih istraživanja začas počiste grad od trule jabuke!
Crtež: Civitellijev crtež se savršeno integrira sa atmosferom urbane sredine i same avanture! Posebno se ističe prije svega po vrlo točnim povijesnim rekonstrukcijama ulica grada New Orleansa, to jest Civitelli si je stvarno dao truda i pronašao brojne slike i fotografije iz tog razdoblja, pa je rekonstrukcija okoliša fantastična i može se uživati u crtežima. Crtež, koji dočarava lučko područje sa karakterističnim parobrodima, jednostavno je sjajan, baš kao što su prekrasni i povijesni spomenici New Orleansa, zgrade, ulice…! Civitellijeva pažnja na detalje i dinamičan crtež praznik je za oči! Civitelli još razvija Texov lik, a u ovoj priči Tex ima oštro i tvrdo lice, koje se savršeno uklapa u nasilnu radnju ove priče! Mnogi mu zamjeraju što mu je crtež previše čist, a Tex mu izgleda mlađahnije i ulizanije, ali u tome ne vidim nikakav problem, to jest ne smeta mi nimalo. U svakom slučaju, nitko ne crta Texa kao Civitelli i lako je prepoznati njegov stil, a kvaliteta je neupitna! Civitelli briljira ne samo u ovoj „gradskoj“ priči, nego se savršeno prilagodi svakoj priči koju crta. Definitivno pozitivan dojam je ostavio mladi Civitelli u ovoj priči, iako se može primijetiti nezrelost, ali čist crtež, besprijekorne anatomije i izrazi lica već pokazuje sav talent autora. Još uvijek nedostaje njegov trademark: točkice, ali stil je osoban i moderan. Nemam što reći nego odličan crtež! Praktički nema loše vinjete. Samo pohvale za Civitellija!
Naslovnica: Villina naslovnica Repubblicinog Texa prikazuje jednu od zabavnijih scena, Texa kako knock-outom baca kriminalca u vode Mississippija. Villa pritom nije briljantan kako zna biti. Galep na naslovnicu stavlja fiktivnu sliku Texa na brodu kockarnici kraj ruleta, što se u stvarnosti nije dogodilo, a naslovnica lijepo dočarava atmosferu priče i jako je lijepa.
Rezime: kratka, klasična western priča u Bonellijevu stilu! Pritom je Bonelli ponudio scenarij iznad prosjeka njegovih scenarija tog vremena! Akcija non stop, izvrsni dijalozi i naši junaci u elementu kakvog volimo vidjeti! Još jedna sjajna priča u velikom gradu i na rijeci! Prekrasan Civitellijev crtež. Priča koja podsjeća na legendarne filmove sa Budom Spencerom i Terenceom Hillom. Priča koja se brzo pročita, a ostaje u sjećanju po mnogo nezaboravnih detalja! Zasad je jedino izdanje ove priče Dnevnikovo, koje je nažalost dosta skraćeno (vidi zanimljivosti!), ali svejedno se isplati pročitati ovu priču! Velika preporuka! Priča koja se čita sa velikim zadovoljstvom. Zabava zagarantirana i to od prve do posljednje stranice!
P.S. recenziju bi završio sa nekoliko dijaloga, koji su mi se svidjeli, a mogao bih ih napisati mnogo, jer ih uistinu ima puno:
Tex (razbivši vrata ulijeće u sobu): “Ne potežite oružje ili ćete ovaj dan okončati na groblju.
Jim Blendel: Ko ste sad Vi?
Tex: Mač i oganj, debeli!“
Sam Hocker: „Sam si sebi potpisao smrtnu presudu, njuškalo!
Tex: Zaista? A ti si sebi potpisao dozvolu za izlazak. Šta ti se više sviđa… prozor ili vrata?
Sam Hocker: Idi dovraga!
Tex: Pih! Gluplji je od svog kolege!
Carson (u trenutku dok nokautirani Hocker leti prema prozoru): Opredelio se za prozor!“
Tex: Verovao sam da je Nju Orleans gostoljubiviji. Međutim, od mog poslednjeg boravka ovde pacovi su se neverovatno razmnožili.
Carson: Da! Tako smrde da moram začepiti nos! Koze su spram njih kao naparfimisane!
Tex: Hajdemo, Kite. Jedva čekam da udahnem malo svežeg vazduha. (nešto slično smo vidjeli i u Meddinom Nick Raideru Rendžer u New Yorku)
P.S.2. Prošlo je već više od godinu dana od kada nas je napustio veliki glazbenik Krunoslav Kićo Slabinac. Meni drag pjevač na čijim sam pjesmama odrastao, a volim ih i dan danas! Kako sam u ovoj recenziji oborio rekord po broju citata velikog Bonellija, citirati ću i Kiću i njegova dva evergreena, koja su starija od mene, („Budi to što jesi“ i „Ne mogu više bez Tebe“), meni uvijek drage pjesme! Kićo je pjevao o ljubavi, a ja ću promijeniti tek pokoju riječ, kako bi se stihovi mogli odnositi na Texa. Za mnoge je Tex baš onakav, kakvim je Kićo zamišljao ljubav! Počivao u miru, Kićo.
Sreli smo se iznenada
Nije važno gdje (ni kad)
Samo znam da s Texom nađoh sve
Dugo smo već zajedno
Al´ vjeruj još i sad
Osjećam se isto k´o i tad
Stog budi to što jesi
Onakav kakvog Te znam
Jer čini mi se
Da u svojoj mašti
Baš takvog sam Te stvorio ja
Budi to što jesi
Onakav kakvog Te znam
Jer čini mi se kao
Da sam cijelog svog života
Baš takav strip želio ja
Osjećam da samog sebe
Pitam svaki dan
Dal´ sam danas sretan
Što Te znam
Ili možda nisi više
Isti junak taj
Kakvog sam zamišljao Te ja
Stog budi to što jesi…
Tako je lako
I tako teško
Voljeti Tebe
Sreća i tuga
Osmijeh i suze
U ljubavi se isprepliću toj
Ne mogu više bez Tebe…
.jpg)
.jpg)
