Plamena barijera

Jedna od glavnih prednosti kod Texa Willera je ta što se taj junak osim nevolja u prerijama zna naći i u političkim igricama. Razlozi za to vrstu nevolja su višestruki. Prvi leži u činjenici da se razni moćnici žele dokopati indijanske zemlje pa Tex mora intervenirati. Drugi razlog je taj što Tex ima prijatelje na visokom položaju pa se oni uvale u problem i uvale Texu da smisli kako da se izvuče iz toga dok treći razlog leži u činjenici da se Tex slučajno uplete ili ga nestanak prijatelja uplete u taj problem. Naravno ovi razlozi se mogu i kombinirati tako da su mogućnosti za priču svekolike.

Kanadske vlasti su odlučile povezati istok i zapad zemlje, ali jedan političar želi izvući iz toga profit pa odlučuje učiniti sve što može samo da konkurentski projekt propadne. Stanfordova ekspedicija biva zarobljena, a kako je među zarobljenicima i Gros-Jean, Jim Brandon šalje poruku Texu da se pokrene. Na putu prepunom zamki Tex i prijatelji će morati izboriti pravdu i ostvarivanje kanadskog sna u jedinstvenoj zemlji.

Ovo mi je već druga Nizzijeva priča koju recenziram, a ima u sebi spojenu fikciju i stvarnost. U ovoj se priči radnja vrti oko izgradnje Canadian Pacific Railway (CPR) čija je gradnja morala biti započeta pošto je Vancouver želio još više unaprijediti svoju trgovinu pošto bi mu željeznička veza s istočnim lukama povećala promet. Da bi se taj san ostvario moralo se pristupiti projektiranju zahtjevne staze pošto se na putu uz nepregledne šume našao i Stijenjak te brojne tekućice. Pruga krenula graditi 1881. kadBonfield, Ontario izabran za početnu točku gradanje. Iako je pruga trebala biti građena sjevernije od granice CPR se odlučio da se pruga gradi bliže granici s SAD-om te da se na taj način spriječi prodor američkih željeznica u Kanadu, ali je cijeli plan počivao na vrlo riskantnom potezu jer još uvijek nije bio pronađen prolaz za Pacifik. Zadatak je povjeren Albertu Bowmanu Rogersu koji je uspio pronaći prolaz (Rogers Pass) te još zaraditi 5 000 dolara za taj pothvat. Drugi problem, zvan Crne Noge, je uklonio misionar Albert Lacombe koji ih je uvjerio da je izgradnja pruge neizbježna te su Indijanci popustili. U završnoj etapi pruzi se ispriječio Kicking Horse Pass koji u najvišoj točki visok 1.625 metara, a onda zbog istoimene rijeke pada na visinu od 350 metara. Zbog razlike u tom prolazu CPR je pribjegao izgradnji 7 km duge pruge s usponom od 4,5% što je četverostruko više nego što su tada gradili, a i danas se preporučuje dvostruko manji uspon. Radovi su bili službeno završeni 7.studenog 1885. iako su de facto završeni sedam mjeseci kasnije. Unatoč svim nedaćama željeznica je spojila Istok i Zapad Kanade. Ako uračunamo sve nedaće s kojima su se graditelji susreli onda izgranja ove željeznice ne zaostaje za izgradnjom transkontinetalne željeznice u SAD-u. Razlog zašto se o ovom projektu ne govori previše u svjetskim razlozima treba vjerojatno tražiti u činjenici što se Hollywood nalazi u L.A.-u, a ne u Torontu.

Priča je lijepo u komponirana s povijesnom pozadinom te dodavanjem uobičajenog Nizzijevog krimić začina. Ipak, za razliku od svojih kasnijih radova Nizzi ovdje ostavlja veliki prostor akciji dok se na samom kraju stripa pojavljuje, od ljubitelja westerna toliko omražen, birokratski način riješavanja problema. Tex ne sređuje stvar sam, već Gros-Jean dokazuje da se može sam snaći u nevolji. Uvijek je lijepo vidjeti neko dobro odstupanje od uobičajene šablone. Tex je čovjek od krvi i mesa, a ne „Isus Wild Westa“ (Bože mi oprosti!). Ne treba u svakoj priči Tex biti taj koji briljantnom strategijom i taktikom rješava problem ili ima malu dozu sreće pa opet riješi problem. Serijal nosi njegovo ime, ali bi on trebao zadržati dozu ljudskosti. Znači bez previše (početničkih) grešaka od strane negativaca, ali i bez previše šahovski predviđanja. Western mora zadržati napetost u kojoj ne znate što će se dogoditi, a da Tex lijepo sve osmisli i onda se protivnici točno ponašaju onako kako je Tex predvidio. Da smo roboti onda bi se to moglo objasniti s 0 ili 1, ali ljudi imaju tisuću i jedan razlog zašto mogu postupiti drugačije od predviđenog ili se može dogoditi nešto što će izazvati odstupanja od plana. Iako stripovi imaju pravo da se na neke stvari može zažmiriti ipak se treba ponekad postupiti protivno navici. Nizzi koji će poslije od Texa stvoriti roba navike ovdje pokazuje svoje dobre scenarističke strane. Broj i raspored protivnika i zamki je posložena u dobrim intervalima. Vidi se da zbog načina na koji je Tex uvučen u borbu s Indijancima on mora razviti brzi plan djelovanja u kojemu nema mjesta premišljanju i dogovorenoj šabloni. Ovisno o mjestu događanja prvo se rješava pitanje preživljavanja, a tek onda pitanje izvlačenja. Dobra strana priče je i raznolikost protivnika pošto se isto njihovim pojavljivanjem mijenjaju parametri Texova djelovanja. Bilo kako bilo jedna ovakva priča može poslužiti kao solidan uvod za upoznavanje Texova svijeta, a isto tako nije naodmet da se pročita više od jedan puta.