Kao što rekoh u zanimljivostima, u ovoj priči se Tex, Carson i Kit Willer prvi put susreću s Mac Parlandom, budućim prijateljem i važnim predstavnikom Pinkertonove agencije! To je svakako jedna od važnih i bitnih stvari za serijal! Najveća prednost Texovog serijala i jest što se avanture odvijaju u vrijeme kada su burna zbivanja na Divljem zapadu na samome vrhuncu, pa se često scenaristi sjete i povijesnog konteksta koji nije vezan uz Indijance, revolveraše, rančere, šerife, vojsku… Jedan od tih primjera je legendarna privatna detektivska Pinkertonova agencija, koju pak filmski autori ponekad predstavljaju u drukčijem svjetlu od Texovih scenarista. Tako su, na primjer, u odličnoj Milchovoj seriji „Deadwood“ na strani bogatog lokalnog moćnika i ne susprežu se u nasilnom ponašanju, ili su u Hillovom filmu „Butch Cassidy i Sundance Kid“ prikazani kao neumoljivi, šutljivi tragači koji ne ispuštaju svoj plijen, dok se, pak, u Texovom serijalu često obraćaju njemu za pomoć preko svog predstavnika i Texova prijatelja Mac Parlanda, obično kada ne mogu ući u trag nekoj bandi ili kad se susreću sa njima nerješivim problemom!
Sam lik Mac Parlanda iako je bitan i zanimljiv, ne spada među najbolje Texove prijatelje, kao što su Jim Brandon, Gros-Jean, Montales, El Morisco, Tom Devlin, Pat Mac Ryan, general Davis, Ely Parker… Čak bih rekao kako najmanje uđe pod kožu i kako ne ostavlja impresivan dojam. Tako ga je negdje zamišljao i Bonelli na početku, zato je u ovoj priči i upriličio ovakvo upoznavanje (vidi sliku!). Krhki Mac Parland u galeriji likova zabilježen je kao jedan od likova, koji je postojao u stvarnom životu. Ono što je zanimljivo, dosta se puta pojavio u serijalu lik Mac Parlanda (vidi zanimljivosti!), ali nikada nije oslovljen imenom, već uvijek samo prezimenom, pa mu ni ne znamo ime!
Mac Parland je jedan od klasičnih likova čija je narativna svrha pokretanje buduće radnje. I kao takav (distributer opasnih misija) savršeno se uklapa u serijal! Za razliku od spomenutih najvećih Texovih prijatelja, koji izravno sudjeluju u akciji! Moguće je da je Bonelli imao ideju od Mac Parlanda stvoriti nasljednika Marshalla sa samog početka serijala, to jest da Texu Mac Parland, kao nekoć Marshall, dodjeljuje misije! Srećom, Bonellijeve ideje su krenule drugim smjerom! S vremenom se stvara čvrst odnos poštovanja koji Texa vodi da priskoči u pomoć detektivu, prihvaćajući opasne zadatke koje mu Mac Parland servira, kad god agencija tapka u mraku! Pritom Tex ne pomaže Mac Parlandu samo iz prijateljstva, već i zbog svog divljenja Pinkertonovoj agenciji!
U ovoj priči, Mac Parland saznavši kako naši junaci istražuju slučaj stradalog Pinkertonovog agenta Billa Dolana, odlazi osobno u Cliff House, na sastanak sa našim junacima. Bez okolišanja i slatkorječivo Mac Parland nudi zaposlenje u Pinkertonovoj agenciji našim junacima. No, znamo kako naši junaci nikada neće ući u redove agencije, čuvajući svoje metode djelovanja i svoju slobodu djelovanja, ali Tex se slaže s njim da prihvati najopasnije slučajeve, koje agenti ne mogu riješiti. Ostalo je povijest, to jest od tada se svako malo Mac Parland obraća Texu kako bi mu pomogao, što je i glavno obilježje lika Mac Parlanda! Moglo bi ga se nazvati i sporednim likom, koji se češće pojavljuje.
Spomenuo bih kako u vrijeme odvijanja radnje Texova serijala, Pinkertonova privatna istražna agencija bila najstarija agencija tog tipa u SAD. Njezin osnivač bio je škotski imigrant, Allan Pinkerton, koji je brzo stekao reputaciju sa svojom agencijom. Pinkertonova snaga bila je upotreba suvremenih istražiteljskih tehnika (modernih za to vrijeme) i uspostava prave pravcate arhive za prijavu kaznenih djela, možda prve takve vrste. Pinkertonova agencija imala ugovor sa Saveznom vladom za lov na opasne bjegunce, zaštitu predsjednika tijekom njegovih putovanja (nevjerojatno zvuči, ali sve do 1901. godine kada se dogodio atentat na predsjednika SAD-a Williama McKinleya nije postojala stalna zaštita predsjednika). Vladi SAD-a iznenađujuće nedostaje prava federalna policija, pa su Pinkerton i njegovi ljudi prvo obavljali špijunske dužnosti u ime Unije tijekom građanskog rata, a kasnije su imali zadatak loviti kriminalce koji su klevetali savezne zakone, zadatak koji su prakticirali do stvaranja FBI-a 1908. godine. Uz to su kao i svaka privatna agencija radili gdje je trebala njihova pomoć (banke, željeznica…).
Kad se sve spomenuto pogleda, postoji i dan danas silan potencijal za iskoristiti lik Mac Parlanda i Pinkertonovu agenciju u budućnosti! Ne sumnjam kako će ga autori Texa i iskoristiti! Recimo susret dva Irca Pata i Mac Parlanda bio bi zanimljiv!
Druga stvar koja je jako važna kad je ova priča u pitanju da dobivamo potvrdu o vremenu zbivanja Texovih avantura. Naime, Mac Parland govori o pošasti razbojstava kao jednoj od posljedica građanskog rata. Kako znamo da je rat završio 1865. godine, znači da je vrijeme odvijanja Texova serijala upravo 1865. godina na dalje. Ipak, likovi ove priče inspirirani su likovima koji su djelovali dvadesetak godina kasnije, pa dolazimo do anomalije, odnosno nedosljednosti. To jest i braća Burrows su inspirirana stvarnom braćom Burrow koja su djelovala 1880-ih (vidi sam kraj recenzije!).
Prvi susret naših junaka sa Mac Parlandom,
stranica 70 i 71, ZS 363.
Mac Parlandov stas za jednog detektiva iznenađuje i samog Texa, a Mac Parland je itekako svjestan svog tjelesnog izgleda i na taj način Bonelli u jednom potezu naglašava dvije njegove karakteristike; smisao za duhovitost i samoironiju. Tex, rekli bi, čini veliki gaf, jasno daje do znanja sugovorniku da nikada ne bi očekivao da glavni Pinkertonov agent izgleda tako. Mac Parland ne samo da osmijehom oslobađa Texa neugode, već mu upućuje i iskrene komplimente! Lijepi i pametni maniri Mac Parlanda! Na slici Tex nokautira čovjeka za kojeg je mislio da je Mac Parland, pokušavajući se predstaviti gospodinu s cigaretom, čija gruba reakcija navodi Texa da ga nokautira. Rezultat: simpatična scena. To je ono što danas nedostaje Texu, onaj surovi, iskonski Tex na kakvog smo navikli!
Kratki sadržaj: nakon svoje posljednje avanture, Tex, Kit Carson i Kit Willer jašu prema rezervatu Navaja. Naiđu na jeziv prizor razapetog čovjeka na križ, u pustinji. U džepu mrtvaca pronađu detektivsku značku agencije Allana Pinkertona i tjeralice sa likovima braće Rubea i Jima Burrowsa, na kojima piše ubojice i pljačkaši vlakova (vidi sliku!).
Stranica 5 i 6, ZS 363; Tex pronalazi značku Pinkertonovog agenta i tjeralice braće Burrows
Čovjek bi pomislio opasni kriminalci! A ostavili su tragove koje bi i slijepac vidio (osakaćeni konj, čest slučaj i u budućnosti), što je istovjetno predaji! Skroman scenaristički detalj, djetinjast u duhu vremena! Otud i naslov priče. Tex odlučuje obavijestiti Pinkertonovu agenciju o sudbini agenta i to dovodi kasnije do već spomenutog sastanka sa Mac Parlandom.
Naši junaci slijedeći tragove ubojica odgovornih za taj okrutni zločin, dosta brzo riješe slučaj! Tragovi vode do braće Burrows, kojima je to samo jedan u nizu zločina (ubojstva, pljačke vlakova…).
Prvi od trojice ubojica već na stranici 12 biva nokautiran! Naravno, propjevao je! Pljačka vlaka braće Burrows već na stranici 13… I tako događaji se zbivaju kao na tekućoj traci, što je u duhu s vremenom i striscia izdanjem. Ipak, previše je scenarističkih detalja (a uz to i naivnosti), za ovako malen broj stranica! No, zato akcije ne nedostaje, ali nedostaje jedan „Pirlo“ da to fino poveže! Ali kao što rekoh strip je totalno u duhu vremena, pa nismo iznenađeni! Premlaćenog ubojicu dovode naši junaci sheriffu u najbliži gradić Cliff House. No, bivaju primjećeni od braće Burrows, koji su se baš u Cliff Houseu trebali naći sa ortakom. Odluka braće je brza, dinamitom na sve prisutne u šerifovom uredu i bijeg! Ortak je mrtav, a teže ranjeni su šerif i Tex. Posebno je smiješna scena kad dinamit ulijeće u šerifov ured, a naši junaci bježe svatko u svom smjeru u zaklon brzinom munje! Sljedeći dobar dio stripa u akciji su Kit i Kit, dodatno motivirani Texovim ranjavanjem. Svakako upada u oči kako u nedostatku Texa glavnu riječ preuzima mali Kit, iako je Carson iskusniji, opet prepušta da kolo vodi jedan Willer! Slijedi duga potjera, sa smrtonosnim ishodom za potjeru (zasjeda u kanjonu Zelenog Mjeseca - otud Dnevnikov naslov - Carsonu stradao šešir, uvijek simpatičan detalj), ali krajnji ishod je hvatanje jednog brata (Jima). Naravno, uz Texovu pomoć. Tex je (što će mu biti trademark), kontra preporuci liječnika, krenuo za potjerom i stigao u zadnji čas! Drugi brat, Rube je pobjegao, pa se udružio sa bandom Sama Culvera. Prvi okršaj s bandom završava skoro tragično za naše junake, spašava ih šerif Cedarvillea. Drugi i konačni okršaj: Tex im priprema uspjelu zamku i time je uništena još jedna banda kriminalaca! Iako se vidi kako pod mecima stradava Rube Burrows, strip završava Texovim riječima: „Nas interesuje hvatanje Rjuba Baroua. Kada ga budemo imali živog ili mrtvog, bićemo zadovoljni.“??? Još jedna anomalija ili krivi prijevod? U svakom slučaju, kao što spomenuh, malo previše toga na ovoliko malo stranica, ali naziru se konture kvalitetnijeg Texa!
Karakterizacija likova gotovo da je izostala! Tek su nešto malo više okarakterizirani braća Burrows i Sam Culver. Kad je riječ o braći, svakako je kao pametniji okarakteriziran Rube, koji je prikazan kao pun zdravog razuma, uistinu domišljat (prikazao je cijelu paletu trikova, osim spomenutih tragova s početka priče) i predstavlja pravog vođu bande. Za razliku od brata mu Jima, koji je potpuno surov, rasist, koji slabije koristi mozak. Sam Culver je razbojnik, koji isto koristi mozak, ali Rubeova ideja za novom pljačkom, ipak ga pomami, pa ga to košta života! Postoji još jedan bandit Sam, prvi bandit koga se Texa dotakao, zahvaljujući konju, a koji je sve samo ne opasan protivnik. Ljudi iz potjere prikazani kao i gotovo uvijek u serijalu kao mlakonje, slabići i kukavice! Stara pjesma!
Crtež: Galep daleko od zlatnih dana, skromno je nacrtao ovu priču! Pregršt je detalja, na koje Galep nije pazio, od samog početka stripa, pa do kraja. Tako npr. na samom početku stripa na tjeralici, koju je Tex našao kod mrtvog Pinkertonovog agenta, vidimo da Jim Burrows ima ožiljak posred čela, tijekom cijele priče Galep ga više ne crta. Zatim prazne futrole, coltovi u krivim rukama, Tex malo nosi, malo ne rukavice…I tako moglo bi se još dosta nabrajati. Nije Galep baš pazio na detalje! Što se crteža tiče, ritam striscia i dalje prisutan, pa zbog brzine pati kvaliteta! Boja svakako popravlja dojam!
Naslovnice: obje naslovnice nemaju veze sa pričom. Na obje naslovnice Tex je u crvenoj košulji, po treći put zaredom, a ukupno je devetnaesti takav slučaj, možemo reći da još uvijek prevladava crvena Texova košulja. Naslovnica SR 31: konj, iako stoji na stražnjim nogama, djeluje neproporcionalno Texu, Tex puca, a nije se sklonio iza stijena. Skromna naslovnica! Naslovnica SR 32 je bolja, prikazuje klasičnu western tematiku (winchesterka), ali teško je reći što je pjesnik htio reći? Druga naslovnica svakako bolja i ljepša! Sve u svemu jedna grozna naslovnica i jedna ok, ukupni dojam skromna ocjena!
Rezime: kratka i dobra Texova priča u duhu vremena! Svidjela mi se priča, iako je bilo puno prostora i za nešto više, radnja se mogla bolje razviti, ali sve u svemu priča je ok, sa zanimljivim razvojem radnje! Kraj je ishitren i brz, na kakvog smo navikli u početnom razdoblju serijala, a i kasnije, to jest i dan danas. Od elemenata imamo pljačku vlaka, ubojstvo, potjeru, dinamit, pljačku diližanse, zasjede, zamke, Pinkertonove agente…Nije sve scenaristički sjajno obrađeno, baš naprotiv, ali nazire se početak kvalitetnijih ideja. Galep skroman sa puno nedostataka! Uskoro će ova priča izaći u klasik izdanju, ne propustite!
Za kraj još jedna slika iz ove avanture:
Stranice 92 i 93, ZS 363; Bitka sa bandom Sama Culvera
Braća Reuben Houston Burrow - Rube (lijevo) i Jim Burrow, starosjedioci okruga Lamar, bili su dio odmetničke bande koja je krajem 1880-ih pljačkala vlakove u južnim državama. Iako postoji malo čvrstih dokaza, brojne legende su rasle oko braće Burrow, pa su tako dobili nadimak „Alabama Robin Hood“, jer navodno nikada nisu pljačkali siromašne.
.jpg)
