Hitroruki

Tex Willer

TX ZS 688/690 | 251 str.

Na granici pustinje Gila, Willer i Kit Carson istražuju krađe stoke. Nakon što ih za šaku duhana stari indijanski pustinjak uputi prema gradovima na “kaubojskom putu”, dvoje rendžera dočekati će neprijateljsko okruženje u kojemu će morati djelovati pod lažnim imenima.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 86%

Priča 8

Scenarij 9

Crtež 9

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 89%

P*8

S*9

C*9

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Granična zona
    TX ZS 239
  • Zgarište na ranču
    TX ZS 241
  • Hitroruki
    TX ZS 688
  • Ruke uvis
    TX ZS 689
  • Zamka
    TX ZS 690

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • La caccia
    TX SR 96
  • Lo straniero
    TX SR 97
  • I razziatori
    TX SR 98
  • La caccia
    TX TT 96
  • Lo straniero
    TX TT 97
  • I razziatori
    TX TT 98

ZANIMLJIVOSTI

  • Epizoda je objavljena u dva navrata u sklopu Zlatne serije (#239 i 241; 688-690) i kasnije nikada više nije objavljena na našim prostorima.
  • “Linija smrti” koju major Fariman uvodi u gradu Mohawku označava granicu između dvije polovice grada: na jednoj polovici nalazi se većinom sve u vlasništvu i pod kontrolom despotskoga majora, a na drugoj ostatak grada koji po riječima lokalaca i ne vrijedi bog zna koliko.
  • Pojavljuje se lik Bena Horna, teksaškog rendžera i velikoga prijatelja Texa Willera, koji se ponovno pojavljuje desetljećima kasnije u gigantu Fabia Civitellija “Mrtvi jahač”. Tom prilikom Ben Horne pogiba.
  • Tex Willer koristi lažno ime Gil Kid. U originalnom izdanju zove se Gilas Kid.
  • Godine 2021. Gianluigi Bonelli dobiva počast: U milanskoj ulici Mac Mahon, u blizini kuće gdje je živio, jedan gradski park nazvan je njegovim imenom (Giardino Gianluigi Bonelli). U parku se također nalazi velika statua Texa Willera i njegovog konja Dinamita.

U aktualnoj kalendarskoj godini, u kojoj se u matičnoj zemlji slavi 75. obljetnica stripa Tex, još uvijek je pravi užitak zaviriti među one požutjele stranice romana Zlatne serije, čak i onima koji nisu "djeca" tog vremena. Ako neke od nas i ne veže nostalgija tih crtanih romana, nitko ne može osporiti da su i oni svjedoci jednog autentičnog vremena, a često, nije na odmet, među njima pronalazimo vrlo kvalitetne priče. Prije pedesetak godina, par brojeva prije nego li će se u Italiji proslaviti 100. broj Texa, objavljen je Bonellijev strip originalnog naslova La caccia (Lov). Taj strip će u osamdesetima biti objavljen (po drugi puta) kod nas pod naslovima Hitroruki, Ruke uvis i Zamka. Nakon nje Gian Luigi Bonelli stvara veliki klasik Kobna greška gdje je Tex Willer poražen u dvoboju u kojem je revolveraš Ruby Scott na prijevaru potegnuo pištolj jer je imao rupu na dnu futrole zbog čega nije niti morao vaditi pištolj kod pucanja. Kakav strip! Esencija vesterna. Od stranice do stranice imamo veliku stripovsku uspješnicu, rijetko viđenu u svjetskim razmjerima vesterna, nešto što je izmicalo u onim najranijim brojevima serije, ali se počelo nazirati približavanjem stotog broja kojeg mnogi smatraju prekretnicom. Međutim, kobna je upravo greška u tome što se neki dosta kvalitetni brojevi na taj način podcijenjuju, barem oni između devedesetog i stotog broja (Noćni prepad; Teror u savani; Kobna greška; Hitroruki). Primjerice, epizoda Teror u savani temelj je svim budućim pojavljivanjima Mefista i Yame, jer ne postoji niti jedna buduća priča o najvećem Willerovom neprijatelju koja se ne referira na te događaje u kojima je stari vještac skončao ispod ruševina dvorca na Floridi. Broj devedeset i nešto regularne serije Texa možda trenutno nije u centru zanimanja stripovskog svijeta, međutim, ako osim mistike i koketiranja sa vudu magijom tražite čistokrvni vestern lijepoga crteža, epizoda Hitroruki je prava stvar za vas.

Vruće zemlje jugozapada bile su kulisa velikom broju epizoda Texa, a znamo i da se Tiger Jack među sjevernim plemenima naziva kao "indijanac iz toplih zemalja". Kad smo već kod njega, u Bonellijevim epizodama on ima vrlo važnu ulogu, prije svega kao prekaljeni tragač i čitač tragova, ali u ovoj epizodi se ne pojavljuje, kao niti Kit Willer. Dakle, i Bonelli i Galleppini rade pomak u kvaliteti priča kako se približavao stoti broj. Scenarij ima sve više detalja, nižu se vrlo realistični vesterni. Priče su bile razrađene na kvalitetniji način, neke određene imaju i umjetničku vrijednost. Posebna pozornost sve se više pridaje teritoriju i mjestima i često se radnja vrti na istom teritoriju, a to je područje Navaho rezervata, planina Mogoloni, Okamenjene šume te gradova Gallup i Flagstaff sve do Nogalesa i granične rijeke Rio Bravo. Bonelli i Galleppini stvaraju taj jedan svijet poznat svakome čitatelju što je jedan od preduvjeta uspjeha kod čitateljstva jer čitatelji traže nešto za što će se uloviti, nešto što ima i određenu dozu repetitivnosti, ali i tvori jednu zonu komfora. Jedan cijeli niz postavki serije postaje prepoznatljiv i stvara, čini se, neuništiv mit o Texu Willeru i njegovoj družini.

Nakon ovog uvoda o epizodama prije i oko broja sto, što većina ozbiljnih čitatatelja već ionako zna, jedna zabavna činjenica; Gian Luigi Bonelli prvi puta je otputovao u Ameriku tek 1988. godine, pod stare dane, kako bi se reklo, u društvu svojih sinova Sergia i Giorgia Bonellija koji su ga na taj način darovali za njegov osamdeseti rođendan. U nekim izjavama očitava se kako je stariji Bonelli pomalo ravnodušno promatrao krajolik i mjesta na koja je godinama i godinama smještao avanture svojih stripovskih likova. Službena verzija glasi da je to bilo zbog toga što je doživio zasićenje tim krajevima tijekom karijere i da ih je praktički već "obišao" uzduž i poprijeko pišući bezbrojne scenarije smještene tamo. Moje mišljenje je da ta izjava donekle stoji, ali glavni razlog te ravnodušnosti Gianluigia Bonellija mogao je isto tako biti što je zbilja otišao tamo prekasno, u trenucima kada godine neumitno pritišću svaki korak, a razne druge tegobe kvare doživljaj putovanja koji bi u normalnim okolnostima bio potpuno drukčiji. Ako tome pridodamo i ekscentričan karakter navedenog, stvara se ipak jedna drukčija slika. Međutim, isto je tako u jednom intervjuu, a nije ih davao puno, naglasio da je bio silno ponosan na svoje sinove zbog toga što su mu poklonili to putovanje. Bonelli je godinama pisao Willerove pustolovine proučavajući razne pisane i fotografske materijale o Arizoni i vesterne. Pritom se hvatao svakog dostupnog detalja, kako bi u konačnici pružio autohtoni ugođaj jugozapada. Posebice mi je zanimljiv uvod, tj. prva stranica stripa Usijani meteor gdje Bonelli opisuje to inače stvarno mjesto u Arizoni, na način kao da je on bio tamo, opisuje mjesto, smještaj kratera, pa čak i podatak da se tamo nalazi i muzej posvećen krateru. Tako obično pišu svjetski putnici, poput Sergia Bonellija, koji opisuju mjesta gdje su bili, a neki čak i putuju u potrazi za novim informacijama na licu mjesta ili u vječitoj potrazi za inspiracijom. Bonelli stariji međutim nikada tokom radnog vijeka nije otputovao u Ameriku, ali ju je zato proživljavao na drugom kraju svijeta. Postoje jasna svjedočanstva o tome kako se pojavljivao sa stetsonom i replikom revolvera o boku među ljudima, dakle bio je vrlo neobičan ekscentrik, ali i umjetnik kojemu nitko ne može osporiti da je bio autor nekih nezaboravnih stripova. Bio je osvjedočeni obožavatelj američkih vesterna, prije svega filmova Johna Forda, što se donekle primjeti i u njegovom stripovskom opusu. I posljednji u nizu, ali ne zanemariv izvor inspiracije svakako su bila ogromna prostranstva njegove domovine, gotovo beskrajne ravnice sjevera, veličanstveni apeninski masiv i njegove maglovite doline.

"Već mnogo noći u pustinji Gila pojavljuju se velike vatrene oči, a vazduhom se prolama grmljavina... Zatim se iz vode pojavljuju čitava krda stoke."

Na tragu cijelog tog uvoda, možemo pričati i o epizodi zajedničkog naziva Hitroruki. Riječ je o epizodi koja već na početku obećava jako puno. Na prvih 36 stranica imamo barem dvije, tri scene za pamćenje. Naravno, pri dolasku u neki grad valja se prvo pobrinuti za konje i svoj želudac (Bonellijeva posvećenost detaljima), a slavna je lakomost Kita Carsona, gotovo slavna kao i njegova siva bradica. Pri samom dolasku u grad Mohawk blizu pustinje Gila, priprosti konjušar otkriva Willeru i Carsonu kako je glavni u gradu izvjesni major Fariman. Zanimljive stvari počinju se događati kada na vrata konjušnice dođe razmetljivac u Farimanovoj službi i suviše prenagljeno poteže revolver što završava tako da mu je Willer prosvirao ruku. To Farimanove ljude stavlja u pripravnost i dvoje pridošlica u grad postaju glavna smetnja lokalcima. Zbog toga je Willeru nešto kasnije drsko upućen izazov na revolveraški dvoboj na glavnoj ulici grada od još jednog plaćenika u Farimanovoj službi (Farimanu još nigdje ni traga ni glasa). Sa dvadeset koraka udaljenosti Willer brže poteže te i ovom drugom raznese šaku u krajnje napetim stranicama stripa. Već od prvog trenutka gradski šerif Cliff Tucker, koji je tip čovjeka premazan svim mastima, stavlja do znanja da on i sudac štite Farimana, i u toj situaciji jasno dolazi u sukob sa Willerom i Carsonom te ih poziva da hitno napuste grad kojim očigledno gamižu zmije u ljudskoj koži i odbjegli robijaši. Nakon što je svladao dva najbrža revolveraša u gradu, Tex otkriva gomili ljudi na ulici da mu je ime Gil Kid, što je jasan znak da će djelovati pod lažnim imenom. Glavni razlog dolaska u grad na prvom mjestu bio je trag koji je dvoje rendžera vodi prema kradljivcima stoke. Dvije navedene scene pokazuju s kolikom lakoćom je Bonelli provlačio niti napetosti kroz stranice stripa, koja se primjerice odražava kroz dvoboj na opustjeloj ulici grada ili svađi koja mu je prethodila. Ima popriličan broj detalja od kojih svaki može biti zanimljiv, primjerice vrlo drzak ton razgovora među likovima ili "linija smrti", praktički nekakva psihološka barijera, crta, koja je uvedena u gradu Mohawku i koju ako se pređe, riskiraš da završiš u prašini. Ne zaboravimo, svi ovi događaji zbili su se na prvih 35 stranica stripa što je vrlo obećavajuća najava nastavka priče.


Jedan od crtalačkih potpisa Virgilia Muzzija jesu razne teksture
kaubojskih košulja, najčešće sitni kvadratići i sl. Na slici je šerif Cliff Tucker.

Slijedi sadržajan dio priče vrlo visokog tempa gdje u neprestanom metežu koji je nastao u gradu, šerif Tucker uspijeva na račun barske tučnjave spremiti Willera i Carsona iza rešetaka. Događaji se odvijaju munjevitom brzinom, a dvojici rendžera servira se "zakon bijega", tj. dobijaju priliku da pobjegnu iz zatvora, ali da na izlasku budu izrešetani mecima. Ovaj dio priče ističe se u neprestanom nadmudrivanju između Willera, Carsona i nekolicine njima sklonih ljudi protiv zakona oružja koji predstavlja Fariman i njegova desna ruka Fred Mayer. Događaji se doista brzo izmjenjuju, međutim vrlo brzo Fariman i Mayer uviđaju kako dvojica došljaka u grad za njih predstavljaju preveliku prijetnju te se poput mnogih prije njih odlučuju da ih pokušaju maknuti s puta. Iako odličnih scena ne manjka, izdvojio bih samo trenutak kada Willer shvati da im je netko "u pomoć" kroz prozor zatvora gurnuo pištolje za lažni bijeg, jer na površini metka primjetio sitne rupice nastale zbog izvlačenja baruta. Odlična scenaristička rješenja bila su najjači adut Gianluigia Bonellija. Za sada su, zbog neprestane opasnosti kojoj su bili izloženi u gradu, Willer i Carson još uvijek bili pred zidom što se tiče njihove istrage o kradljivcima stoke, međutim velike vatrene oči i tutnjava koje spominje indijanac pustinjak i dalje su bile jedan od tragova koji je pardove odveo na "kaubojski put" i u grad Mohawk. Što se tiče spomenutih prijatelja u gradu, odnosno ljudi koji su im naklonjeni, spomenuti treba Lenu Ross, djelatnicu u kockarnici i njezinog oca, te udovicu Payson koja je pošteno ispunila svoje stranice stripa u humorističnom tonu jer je riječ o oštroj ženi, ali u potrebi se ne libi pomoći. Carsonovi komentari o njoj su urnebesni (Ne bih se nimalo iznenadio da joj je muž umro od srčane kapi itd.). S druge strane, Lenu Ross bih još samo spomenuo u crtalačkom kontekstu, jer je izvrsno nacrtana od strane Muzzija, onako baš fino u starinskom stilu. Ona i njezin otac su žrtve Farimanove bande, i potpomažući dvojici rendžera na tajnom zadatku, nadaju se pobjeći od njega. Vrlo je duhovit dio priče gdje Willer i Carson bezuspješno pokušavaju pronaći prenoćište, jer ih je stara Paysonova zbog dolaska u sitne sate otjerala iz svog pensiona sačmaricom napunjenom krupnom soli.

Iako i inače nemaju običaj postupati u svilenim rukavicama, ovoga puta su Willer i Kit Carson svojom žestinom nadmašili čak i svoje najtvrđe metode. Prije nego li će se skloniti u planine Mohawk, zapalili pola grada u vlasništvu Farimana, uključujući njegovu kockarnicu "Dixie" i hotel, a nakon toga i njegov ranč. U područje planina za sobom su povukli potjeru od više desetaka Farimanovih plaćenika, koji su vruće glave i u prevelikoj želji za visokom nagradom za hvatanje Gil Kida i njegovog kolege podcijenili tip ljudi s kakvima imaju posla. Nakon zgarišta koje ostavljaju sa sobom, Willer i Carson priređuju još jednu neslanu šalu Farimanovim ljudima u planinama Mohawk nakon čega odlaze u grad Yumu i nakon toga u Phoenix kako bi u komandi rendžera dogovorili završne planove za hvatanje velikih kriminalaca, od kojih je najkrupnija riba Fariman. Jedan detalj posebno je zanimljiv iz tog završnog dijela priče, a riječ je o iznenađujućem pojavljivanju Bena Hornea, teksaškog rendžera koji se također pojavljuje u Civitellijevom gigantu Mrtvi jahač. Ako ćemo ići u detalje raspleta cijele ove priče, ugrubo možemo reći kako se ispostavlja da je Fariman vođa vrlo velike bande kradljivaca stoke, koja duž granice i na "putu kauboja" kojim prolaze krda stoke, krade grla i u vlaku ih, u dosluhu sa nekim ljudima iz željeznice, šalje prema svom ranču gdje se mijenja žig i prodaje dalje. Bonelli ide i u detalje, čak toliko da spominje krivotvorenje teretnih listova, što je dokaz koliko daleko ide u svojoj posvećenosti realizmu. Jedan od zaštitnih znakova u Texu je također i zadirkivanje između Texa i Carsona, a to spominjem iz razloga što je ova epizoda prepuna takvih scena. Bonelli na taj način malo osvježava kompletnu radnju.

Službeno, kao crtači ovoga komada potpisani su Virgilio Muzzi i Aurelio Galleppini. Dvojac koji je usko surađivao tih godina. Praktički ne postoji Muzzijeva epizoda u kojoj Galleppini nije docrtavao Texovo lice iako je Muzzi kao autor fantastičan crtač vesterna, ali očigledno je u to vrijeme bilo važno da lik Texa uvijek bude isti i to je, koliko sam ja upoznat sa stvarima, samo nepravda prema Muzziju. Kod njegovog crteža posebno se ističe realizam klasičnih scena staroga Zapada, dobri kadrovi te crtanje ljudi, bilo u gradskom okruženju, bilo kauboja na otvorenome. Pogrbljenost jahača u sedlima može se primjetiti ako se bolje zagleda u crtež. I to je jedan sitan detalj, ali lijepo izgleda na papiru. Za Muzzija se pričalo da je suviše pedantan i vrlo spor crtač, ali rezultati su izvrsni, barem na radost svakog iskrenog ljubitelja starijeg stila crtanja vestern romana. Muzzi je nacrtao cijelu priču, Galleppini je uskakao u detaljima. Konačan sud o ovoj epizodi svodi se na par riječi... Prije svega, velike vatrene oči u pustinji nisu nikakav prirodni ili natprirodni fenomen već svijetla lokomotive koja pod okriljem noći prevozi ukradena goveda. Tako da taj početni trag kojega je Willeru i Carsonu za boršu suhoga duhana otkrio stari indijanac na početku priče, na kraju se otkriva kao točan, iako je bio opskuran zbog njegovog neznanja i praznovjerja. Što se tiče konačnog suda o kvaliteti, bilo bi nepravedno prema nekim drugim pričama kada bi se razmetao velikim riječima. Međutim, ova epizoda zadovoljava iz više razloga. Prvi je crtež. Drugi jesu situacije u scenariju, koji sveukupno nije među najboljima, ali... Postoji cijeli niz malih scenarističkih trikova i zanimljivih situacija u stripu, što je zgodno za malo opustiti misli, čak i istraživati strip. Tri, Bonelli je, uz pomoć Muzzija, uspio vrlo lako stvoriti atmosferu napetosti u mnogim situacijama, prije svega u dvoboju na glavnoj ulici. Pod brojem četiri su dijalozi, koji su, zaključimo, možda i najveći adut ove priče.

Možda će netko reći: "Gdje je još stota obljetnica serije". Međutim sedamdesetpet godina je cijeli životni vijek. Možda to pokazuje kolika je veličina ovaj strip. Možemo se slagati ili ne slagati o kvaliteti suvremenih priča, ali na kraju dana, najvažnije je da se održava tradicija. Ne libite se uzeti starije romane s polica, prolistajte ih s vremena na vrijeme, ali oni ne služe za skupljanje prašine, otarite prašinu i pročitajte dobar strip po vašem ukusu.


Igra živaca koja nastupa u Mohawku dolaskom Willera i Carsona
kulminira revolveraškim obračunom na pustoj, prašnjavoj ulici grada.

Naprijed

TX ZS 678/679 Klopka za Vendija

TX LIBKB 22 Posljednje putovanje u Silver Bell

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Salkan

    Ukupna ocjena 80%

    8, 8, 8, 8

    Meni je ovo pravi Tex iz mog djetinjstva, vrlo dobra epizoda. Imam sve ove ZS i smatram ih blagom :)

    13.03.2024
    20:36:00 sati
    Salkan
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    13.03.2024
    21:03:00 sati
    14act3
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 87%

    9, 9, 8, 9

    14.03.2024
    14:39:00 sati
    goghy
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    14.03.2024
    15:16:00 sati
    srlekralj
    uredi
  • Deki86

    Ukupna ocjena 84%

    7, 9, 9, 9

    Crtež i dijalog na visokom nivou.

    14.03.2024
    15:34:00 sati
    Deki86
    uredi
  • Ukupna ocjena 90%

    8, 10, 9, 9

    Jedna od najboljih Texovih priča. I ja ju još uvijek imam u ZS brojevima. Klasičan Tex koji demolira protivnike. Dijalozi su fenomenalni, a i akcija kada krene.

    14.03.2024
    18:50:00 sati
    tekumze
    uredi
  • Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    Kultna epizoda. Sjajan western, samo s pokojom manom. Poslije ovakve epizode se navučeš na Texa.

    14.03.2024
    21:24:00 sati
    mars1
    uredi
  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 91%

    8, 9, 10, 10

    Pravi, klasični western. Odlično urađeno, užitak za čitanje. Naslovnice- predobre! 'Ruke uvis' jedna od najdražih texovih naslovnica iz djetinjstva.

    15.03.2024
    13:03:00 sati
    hrvoje23
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 85%

    8, 9, 9, 7

    Kvalitetno do u detalj, pravi Tex iz starih vremena. 

    19.03.2024
    08:25:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • bristova

    Ukupna ocjena 84%

    8, 9, 8, 9

    Hvala na dobroj recenziji meni jedne od najdrazih Texovih epizoda iz moje mladosti.

    Jako mi se svidjala naslovnica u epizodi "Zamka"

    Citao sam ove Teksove epizode vise puta

     

    24.06.2024
    20:46:00 sati
    bristova
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    • Užareno olovo
      Kod: TX SA 20
      Ocjena: 77%
      Vrijeme: 18.7.2024. 23:05:00
      Autor: tex2
      Broj komentara: 0
      Broj pogleda: 254
    • Lovac na ljude
      Kod: KT VG 17b/18a
      Ocjena: 70%
      Vrijeme: 16.7.2024. 23:14:00
      Autor: Ivan Liverpool
      Broj komentara: 2
      Broj pogleda: 1118
    • Grupna terapija
      Kod: KOLORKA 264
      Ocjena: 88%
      Vrijeme: 15.7.2024. 0:15:00
      Autor: night
      Broj komentara: 4
      Broj pogleda: 1113
    • Rat na pašnjacima
      Kod: TX LIB 30
      Ocjena: 92%
      Vrijeme: 12.7.2024. 23:24:00
      Autor: tex2
      Broj komentara: 5
      Broj pogleda: 1387
    • Falange crnog reda
      Kod: KOLORKA 77
      Ocjena: 80%
      Vrijeme: 10.7.2024. 21:58:00
      Autor: Salkan
      Broj komentara: 4
      Broj pogleda: 1160

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • Poltergeist!
        Kod: DD LEX 132
        Ocjena: 83%
        Vrijeme: 8.5.2024. 11:33:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 2
        Broj pogleda: 1781
      • Stijena koja se miče
        Kod: KM LU 8b
        Ocjena: 82%
        Vrijeme: 17.5.2024. 9:45:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 12
        Broj pogleda: 1749
      • Planina tajni
        Kod: TX ALM 3b
        Ocjena: 76%
        Vrijeme: 21.6.2024. 15:51:00
        Autor: tex2
        Broj komentara: 4
        Broj pogleda: 1740
      • Cesta
        Kod: ALBUM ORKA_SP 57
        Ocjena: 94%
        Vrijeme: 29.6.2024. 0:16:00
        Autor: paro
        Broj komentara: 3
        Broj pogleda: 1738
      • Put za Serenity
        Kod: TX SAK 7
        Ocjena: 94%
        Vrijeme: 10.6.2024. 0:09:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 9
        Broj pogleda: 1725

      Aukcije

      Forum