U redakciji su, valjda pritisnuti rokovima i potrebama, došli na ideju uzeti dva kratka scenarija neovisna jedan o drugome i spojiti ih u jednu priču. Tako je nastala ova priča, koja se sastoji od dvije potpuno odvojene, sasvim različite priče, čime podsjeća na neka davna vremena, a i okladio bih se kako je nastala puno prije izlaska na kiosku. U svakom slučaju Bonelli je podsjetio na svoj stil iz nekih davnijih vremena. Da je tome tako potkrepljuje to nedosljednost na stranici 86 ZS 807 (odnosno stranica 13 SR 293). Naime, nakon što su naši junaci zaustavili diližansu bez kočijaša, Tex objašnjava šerifu kako nije sam u gradu, kao da već nisu sreli šerifa, dok su samo nekoliko vinjeta prije riješili prvi slučaj. Vjerojatno greška nije ispravljena kada je odlučeno spojiti dvije priče u jednu.
Prvi dio (prva priča) donosi kao što Dnevnikov naslov sugerira „prljavu prevaru“ (spram Navaja), dok drugi dio donosi otmicu bankara Douglasa i njegove kćeri Lize s ciljem ucjenjivanja i kao što Dnevnikov naslov sugerira „Douglasove kao taoce“.
Ako želite saznati što rade prijatelji kad se odmaraju u rezervatu Navaja, a što radi Tiger Jack, kad ostane bez trojice prijatelja u rezervatu, onda pročitajte prvi dio ove priče!
U prvoj priči Bonelli koristi već viđenu situaciju, odnosno pokušaj prevare Navaja s dopremljenim stadom u lošem stanju. Tema otmice, koja je nit vodilja druge priče, također nije nova tema kad je serijal u pitanju. Ili ajmo reći kako je sve počelo s pljačkom diližanse, plijen je skroman, ali srećom po razbojnike putnik je bogati bankar, pa je otkupnina od koje cure sline, izvjesna. Kolo sreće se okreće po otmičare, jer im se na putu nađe naš Tex!
Raritetna je i činjenica, kako su oba slučaja riješena, a da pritom nije bilo mrtvih, što se jako rijetko događa na serijalu, ali dovoljno govori o snazi protivnika i maštovitosti scenarija. Čak štoviše u prvoj priči je jedva i zapucano, a samo je Tiger Jack probušio ruku Billu Ardenu. U drugoj priči bilo je nešto više akcije, čak i nešto pucnjave, a propucan je samo kočijaš od strane razbojnika. Svakako je druga priča nešto življa, tome je pridonijela potjera i jurnjava, te okršaj s otmičarima, uz prisustvo Indijanaca Zuni. Ali sve u svemu ništa posebno!
Galerija likova: ni prevaranti, ni otmičari nisu posebno lukavi, iako su uvjereni u suprotno! Čak štoviše okarakterizirani su na dosta nevjerojatan, pomalo apsurdan, neuobičajen i dosta nepojmljiv način: recimo prevaranti koji su htjeli uvaliti „kostur“ krave Navajima, nalaze pomoć u redovima vojske (narednik Joe Fenner i narednik Terry), a da korumpirani časnici pritom nemaju nikakve osobne koristi, to jest nude besplatnu pomoć (točnije za kutiju cigara)! Ideja vodilja časnicima je kako Tex nije u rezervatu, pa mogu bez problema uvaliti krave Navajima. Dosta škakljiv scenaristički detalj! Glavni um podle prijevare, spomenuti Fenner, dobiva zasluženu masažu i zasluženo je odveden u zatvor u Gallupu zajedno sa svojim partnerima! Kad je o otmičarima riječ, oni se zavaravaju prolaskom kroz spilju, a tragove ostavljaju posvuda! I jedna i druga paleta negativnih likova nije ni pretjerano okrutna, otmičari se ograničavaju na ranjavanje kočijaša i ne maltretiraju puno taoce, dok su prevaranti previše samouvjereni u sebe i ne pomišljaju o bijegu, ne bojeći se Texove slave, a kad je tako to se skupo plaća!
U svakom slučaju lik koji je u ovoj priči najbolje ispao je Tiger Jack, što je i u redu budući da je ovo njegovo jubilarno stoto pojavljivanje. U prvom dijelu ne da se namagarčiti i rezolutan je, dok u drugom dijelu poslovično dobro poznaje kraj i odmah zna kuda su krenuli otmičari, što pridonosi prednosti naših junaka i laganom privođenju akcije kraju! Ostatak četvorke prijatelja prikazan na uobičajen način, uz šalu idu munjevito ka cilju, izvršenju pravde, ali gotovo i bez najmanjeg kamena spoticanja u rješavanju dvaju slučajeva.
Zuni Indijanci prikazani u klasičnom Bonellijevom stilu, ponosni, pošteni i puni divljenja spram Noćnog Orla.
Uvodna tabla priče
Crtež: ono što je svakako dobro i najbolji dio priče jest vrlo lijep Montijev crtež. Nepravedno podcijenjeni crtač, još jednom je podario sjajan crtež i on kad je ova priča u pitanju spašava stvar. Meni jako drag crtač. Jako lijep, elegantan crtež, prikladan tematici Divljeg zapada! Čista uživancija za oči!
Naslovnice: Galepove naslovnice su lijepe, prva sugerira korumpiranog časnika, a druga potragu. Znamo kako često Galepove naslovnice nemaju nikakve veze s pričom koja se nalazi unutar korica, ovdje bismo mogli reći da za promjenu možemo reći kako bi se mogle odnositi na priču, ali baš takve vinjete ne nalaze se u stripu. Druga naslovnica jako sliči naslovnici SR 80. Sve u svemu lijepe naslovnice, ali ne i za najvišu ocjenu!
Rezime: Jedna od čudnijih Bonellijevih priča. Dvije priče spojene u jednu, ali rezultat skroman i slabašan! Vrlo jednostavne priče, bez pravog ritma, točnije prisutan je izrazito blag tempo, pogotovo u prvoj priči. Dijalozi arhaični, podsjetili na starije Texove, nisu briljantni na kakve smo navikli kad je Bonelli u pitanju, ali ipak ima ih dosta vrijednih spomena (s kojima ću završiti recenziju). Lagana priča osmišljena da opusti čitatelja, dok čeka neku uzbudljiviju Texovu avanturu. Crtež odličan. Svjetla točka priče je Tiger Jack, odnosno atmosfera svakodnevne rutine naših junaka (Tex i Kit u navajskoj odjeći i pojava uvijek rado viđenog vrača Navaja Crvenog Oblaka). Prisutni klišeji poput korumpiranih časnika, plačke diližanse, otmice i Indijanaca zadivljenih Noćnim Orlom, no, čak i poslovično pesimistični Carson na kraju priznaje: „Moram priznati da smo oba slučaja lako rešili.“ Lijepo se prisjetiti nekih starih, dobrih vremena, na koja podsjeća ova priča!
Tex je u ovoj priči raspoložen za pozivanje na dolazak u rezervat Navaja:
Tex (šerifu Gallupa): „Čim zatvorite ovu četvoricu, dođite na nedjelju dana nama u selo, u rezervat.“
Tex (poglavici Zunija Tularu): „Noćni Orao je neobično zahvalan poglavici Zunija i ostaje njegov veliki dužnik, ali kad Zuni budu došli u moj rezervat, otkriće da plemenitost Navaja nije manja od njihove. Dođi što pre, pa ćeš dobiti na dar najboljeg konja u rezervatu.“
Šteta što nema takvih priča, gdje netko od prijatelja i navrati u rezervat Navaja.
Tex by Monti
