Na ivici ponora

Tex Willer

TX ZS 848-850 | 246 str.

Krvnik se vratio, i to s paklenim planom na umu kojeg savršeno realiziraju njegovi jataci. Texov sin i prijatelji padaju u ruke Krvnika. Tex je ostao posljednji, a zadatak da iskusnog teksaškog rendžera namami u paukovu mrežu dobila je lijepa Zelda.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 80%

Priča 8

Scenarij 8

Crtež 9

Naslovnica 5

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 86%

P*8

S*8

C*9

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Lijepa Zelda
    TX LIBKB 16
  • Na ivici ponora
    TX ZS 848
  • Lepa Zelda
    TX ZS 849
  • Četiri pauka
    TX ZS 850

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Cavalcata selvaggia
    TX SR 279
  • Il ritorno del Carnicero
    TX SR 280
  • Il giustiziere
    TX SR 281
  • Cavalcata selvaggia
    TX TT 279
  • Il ritorno del Carnicero
    TX TT 280
  • Il giustiziere
    TX TT 281

ZANIMLJIVOSTI

  • Izvorno su priče objavljene u periodu između siječnja i ožujka 1984. Dnevnik ih objavljuje 1987., a Libellus u srpnju 2016. u kolor knjizi 16 “Lijepa Zelda“.
  • Povratak Paula Baldera, nadimka El Carnicero (Krvnik). Prvo je pojavljivanje imao u brojevima 217/219, objavljenima u mjesecima na prijelazu 1978/79. Dnevnik te priče nije objavio, a Libellus epizodu objavljuje pod naslovom “Rat na pašnjacima“ u prosincu 2009. Scenarij potpisuje Gian Luigi Bonelli, a crtež Fusco.
  • SBE, povodom 70 godina Texa, na sajmu knjiga održanom u Torinu 12. svibnja objavio je dva toma. Prvi, pod naslovom “El Carnicero“ i uvodnikom Luce Barbierija, objedinio je G.L. Bonellijeve i Nizzijeve priče o sukobu s Krvnikom na 496 stranica, a drugi (prvi od tri planirana) na 336 stranica sadrži sve Texove naslovnice objavljene od 1958. do 1980., uvodnik su napisali Gianni Bonno i Graziano Ferdiani. Također su tog svibanjskog dana Michele Masiero, Mauro Boselli i Fabio Genovesi održali tribinu pod nazivom I settant’anni di Tex: storia di un mito a fumetti na kojoj su rastumačili tajnu uspjeha najdugovječnijeg teksaškog rendžera.

U rujnu 2018. slavimo 70 godina Texa Willera. Ej ljudi, 70 godova na starom rendžerskom panju, nije to mala stvar. Kako čovjek kroz sedam desetljeća proživi svoj život? Rodi se, igra se, školuje se, zaposli se, osnuje obitelj, dobije unuke, ode u penziju, netko prdne na rosu, netko poživi još malo. A Tex? Eno ga, kao mladić. Brz, agilan i eksplozivan, i dalje nepokolebljivo mlati zločince raznoraznog kalibra. Da Texa godine nisu ni okrznule dovoljno govori gotovo 700 objavljenih brojeva redovne serije, kao i čitav niz popratnih izdanja kroz koja taj rendžer jaše. Koliko je Tex važan za Bonelli svijet dovoljno govori njegovo najprestižnije izdanje Texone na kojem su ostavila trag mnoga renomirana imena devete umjetnosti, među njima i naše gore list Goran Parlov. Sedam neprekinutih desetljeća izlaženja jednog strip junaka koji je obilježio djetinjstva generacija dječaka na ovim našim prostorima ipak je zahtijevalo određenu dozu poštovanja, i odlučio sam otići u Navajo rezervat kako bi za potrebe ove recenzije osobno intervjuirao najdugovječnijeg teksaškog rendžera i talijanskog strip junaka.

Gospodine Willer, kako se osjećate kao sedamdesetogodišnjak?

Za početak bez persiranja, odmah se osjetim staro. Ipak se mi znamo još otkako si kao klinac pratio moje avanture, iako smo tamo negdje početkom devedesetih izgubili kontakt, ali evo, ponovno smo se sreli nakon dugog niza godina. A godine? Godine su nebitne, one su samo broj.

Texe, reci nam ukratko nešto o sebi.

Mislim da neću reći ništa novo. Moji fanovi ionako do u detalja znaju moju karijeru, ali evo, čisto radi jednog formalnog uvoda reći ću da sam se prvi put pojavio na kioscima diljem Italije u rujnu 1948. godine, u priči “Misteriozni totem“. Tea Bonelli je htjela ponovo pokrenuti svoju izdavačku kuću novom serijom stripova, a njen suprug Gian Luigi Bonelli, zajedno s crtačem Aureliom Galleppinom, stvorili su me na sliku i priliku Garryja Coopera, legendarnog američkog glumca koji je odigrao niz zapaženih vestern uloga. Isprva moji autori i nisu imali prevelikih očekivanja i tretirali su me kao manje važnog čak do te mjere da je Galleppini crtao moje avanture noću, jer se danju posvećivao junacima od kojih se očekivao veći uspjeh. Pravi uspjeh doživio sam u šezdesetima, i od tada moja slava ne jenjava. Ako me sjećanje ne vara, novosadska izdavačka kuća Dnevnik startala je s kultnim edicijama baš s mojim avanturama, u siječnju i ožujku 1968. godine. Doduše šeprtljavi kakvi jesu bili nisu objavljivali mije avanture kronološkim redom, neke su čak izostavili, ali nije ni bitno, bitno je da su krenuli i uljepšali djetinjstva generacijama danas odrasle djece.

Kako si dobio ime?

G.L. Bonelli je jednom prilikom zamijetio natpis Tex Moda na jednoj trgovini i zapisao ga. Isprva me je mislio nazvati Tex Killer, u skladu s mojim karakterom, ali je urednik bio protiv toga, smatrao je prezime presmionim za ona vremena i jednostavno je predložio malu zamjenu početnih slova, i to je to. Čak je moj jezik u necenzuriranim epizodama prilično grub i nasilan, a u pedesetim godinama pitanje morala u Italiji dosezalo je čak do toga da smo mi, strip junaci, slovili kao loš primjer djeci, pa su mnoge moje priče cenzurirane ublaživanjem govora, u originalu puno grubljih.

Podijeli s nama svoju intimu i tragediju

Gotovo svaki moj grafički brat doživio je osobnu tragediju koja ga je definirala kao strip junaka, pa nisam ni ja iznimka. Zagoru su ubijeni otac i majka, Komandantu Marku Englezi su objesili oca, Kit Teller se morao nositi sa stigmom oca izdajnika, Kenu Parkeru ubijen je mlađi brat. Ako ste čitali moju prvu avanturu onda znate da sam se predstavio kao odmetnik, ali ne onaj klasični odmetnik, već usamljeni osvetnik koji mrsi konce propalicama i kriminalcima zaobilazeći zakonsku proceduru. Ja sam sudac i krvnik, i iste sam metode primjenjivao i kada sam značku teksaškog rendžera okačio, ali i postao Noćni Orao. Tko dirne u slabije, potlačene i obespravljene, za njega imam samo metak. Meni su ubili Lilith, moju voljenu suprugu i kćer poglavice Crvene Strijele. Dramatične su okolnosti bile u kojima smo se prvi put susreli. Završio sam na stupu za mučenje, a kao što znaš, to nije nimalo ugodna situacija, ali Lilith me spasila i postao sam njen muž, kao i poglavica i zaštitnik Navaja. Iz tog kratkog braka dobili smo sina Kita. Moja je Lilith umrla u teškim mukama, zaražena velikim boginjama od strane dvojice kriminalaca koji su, kako bi se meni osvetili, u rezervat Navaja donijeli pokrivače zaražene tom opakom bolešću. Ali naplatio sam dug, i to nemilosrdno.

Kad smo kod tvoje grafičke braće, reci nam nešto o njima.

Što reći o ljudima, istinskim muževima Zapada s kojima sam dijelio mjesto na kioscima sva ta desetljeća. Legende, heroji, neustrašivi borci za pravdu, jednakost i suživot. Nažalost, mnogi od njih završili su svoju karijeru. Evo, Komandant Mark je nakon 27 godina ratovanja za američku neovisnost i konačne pobjede okačio mač o klin i oženio svoju vjernu zaručnicu Betty. Blek Stena, sa svojim vjernim traperima, Occultisom i Roddyjem, također je živ dočekao kraj rata i otišao u legendu. Kit Teller, moj rendžerski suborac, časno je okončao svoju karijeru, i sa svojom Claretom i prijateljima iz službe započeo novi život kao civil. Obitelj MacDonald nakon niza pustolovina i godina razdvojenosti okupila se na ranču u Teksasu. Zagor se dobro drži, unatoč 57 godina na leđima. Nažalost, jedan od nas je pao za svoje ideale. Kene, počivaj u miru.

Kako si uspio uklopiti rendžersku službu i titulu bijelog poglavice Navaja? Nije li to kontradiktorno?

Znam na što ciljaš i tu se grdno varaš. Službeno, teksaški rendžer je strogo upućen na provedbu zakona bijelaca i autoritet značke daje mi prednosti u tom svijetu, međutim, ja kao poglavica Navaja, naroda čiji su interesi u suprotnosti nadirućoj bjelačkoj civilizaciji, stojim kao neupitni autoritet i brana između ta dva nespojiva svijeta. Nastupam brzo i odlučno, nemilosrdno i beskompromisno. Ja ću se istim žarom suprotstaviti častohlepnom vojnom časniku, sirovini od bogatog rančera i indijanskom ratobornom poglavici. Moje nepogrješivo prosuđivanje dobra i zla daje mi za pravo da se obračunam s usijanim glavama željnih rata na obje strane. Da se razumijemo, ja ne mogu spriječiti ekspanziju bijele civilizacije i neumitnu propast indijanskog načina života, mogu tek odgoditi taj konačan sraz u kojem će jedna civilizacija biti pokorena, a kao što vidiš, to radim uspješno već 70 godina.

Je li se kod tebe što promijenilo u sedamdeset godina izlaženja?

Što se tiče grafičkog izražaja puno toga. U crtanju mojih avantura sudjelovali su mnogi crtači i svaki je donio nešto novo kroz svoj stil. Od Galleppinija, preko Ticcija, Fusca, Letterija, Montija, Nicola, Civitellija, Ortiza i drugih, do Frisende koji je s “Patagonijom“ postavio ljestvicu visoko. Što se tiče scenarija većinom je ostalo isto. Vestern tematika Divljeg zapada, ali ponekad limitiranost žanra razbija Zapad koji pripada fantastici. Što se tiče moje srži, još od samih početaka postavljen sam na temeljima bezgrješnosti i nepogrješivog instinkta u razlučivanju dobra i zla. Moj se karakter nije mijenjao, nije bilo preispitivanja motiva kojima se vodim. 50 godina jahao sam na G.L. Bonellijevim kanonima koje je uspješno nastavio Nizzi. Bez lažne skromnosti mogu reći da sam u njihovim pričama ja važniji od samih priča. Ipak, činjenica je da neki scenaristi, poput Segure, nisu znali pogoditi moju srž, nije dovoljno poznavao moj karakter i zbog toga su se priče odmakle od tradicionalnog i bile su nedorečene. Dolaskom Bosellija neke stvari su se promijenile, napravio je odmak od tradicionalnog i naglasio bit na pričama, mijenjao je temeljnu sliku davši više prostora sentimentalnosti i psihologiji, dao veći naglasak na likove koji se pojavljuju, što neki čitatelji vole, dok mu drugi, tradiciji naklonjeni zamjeraju, baš kao kod Zagora. Južne američke države s povremenim izletima prema sjeveru i Kanadi ili Meksiku su teritorij na kojem djelujem, ali zahvaljujući Boselliju odmaknuo sam se od sputanosti granicama, pa sam svojedobno završio u već spomenutoj argentinskoj Patagoniji.

Da se dotaknemo srži ovog intervjua reci nam nešto o temi recenzije.

E, to sam čekao. Dakle, Nizzi je klasično bazirao i razradio jednu priču o povratku starog neprijatelja za kojeg sam mislio da je mrtav i pokušaju da mi naplati račun za nevolje koje sam mu prouzrokovao nekih šezdesetak brojeva ranije.

Misliš li da je Nizzi dobro postupio kada je sa svojim tek drugim nastupom u tvome serijalu odlučio uskrsnuti El Carnicera?

Ne da mislim, već odgovorno tvrdim da je Nizzijeva ideja pun pogodak. Nizzija smatram za jedinog pravog Gian Luigijeva nasljednika, a kojem je on dao odriješene ruke pri kreiranju Krvnikova povratka. Moram naglasiti da je Nizziju ovo prvi napisani scenarij jedne moje avanture, iako je objavljen drugi po redu, a tijekom vođenja scenarija sve konce čvrsto drži u rukama i znalački manipulira radnjom i likovima. Dugi niz godina Nizzi me vodi kroz pustolovine, a 1992. godina je bila posebno teška za njega. Praktično je sam radio na mojim avanturama, pa je došlo do zasićenja i zamorne krize zbog prekovremenog rada. Kreativno zamračenje, uz osobno loše raspoloženje, prekinuo je Nizzijev apel u pomoć, i Sergio Bonelli okuplja Canzija, Meddu, Bosellija, Seguru i Manfredija koji su nesebično uskočili sa svojim idejama.

Tko je El Carnicero? Moram naglasiti da mi, odrasli na Dnevniku, nismo imali prilike uživati u tvom prvom obračunu s njim.

To su izvorno priče 217 218 i 219, napisane od Bonellija i objavljene od prosinca 1978. do veljače 1979. Taj prvi susret, ta prva epizoda počinje klasičnim uvodom, rekao bih standardnim klišejem. Kod bilo kojeg drugog junaka mogli bismo takve uvode nazvati ofucanim, ali kod mene je to adut na kojem je Bonelli položio svoje scenarijsko umijeće i to je postala čvrsto ukorijenjena tradicija. Moram naglasiti da se najbolje osjećam kada se nađem u takvim avanturama, to je moja zona u kojoj najbolje djelujem. Grupa maskiranih ljudi napada jedan ranč u blizini Nogalesa. Carson i ja stižemo na vrijeme kako bi spriječili bandite u njihovim nečasnim namjerama, i brzo nam postaje jasno u čemu je stvar. Grupa bandita je u službi klasičnog beskrupuloznog zlostavljača i silnika, zemljoposjednika koji koristi sva nezakonita sredstva kako bi se domogao još zemlje. Dakle, klasična mučna situacija za male farmere, ili prodaj svoju zemlju u bescjenje, ili umri. Iza svega stoji Paul Balder, zvani Krvnik, a svoj ozloglašeni nadimak je stekao ubijajući apaške žene, djecu, starce i prodajući njihove skalpove guverneru Chihuahue.

I ovdje Gian Luigi radi sjajnu stvar; Krvnikovu prošlost uzima kao temelj na kojem će postaviti radnju koja uključuje slavnu povijesnu ličnost Thazaya, Cochiseova sina. Uglavnom, za sudbinu Krvnika vrijedi stara poslovica; kako siješ, tako ćeš i žeti. Na kraju epizode on je suočen s dva izbora; predati se u ruke Apaša ili skončati život u plamenu hacijende.

Znamo da je Krvnik preživio i sada je osmislio lukavi plan kako bi te namamio u zamku i naplatio račun.

Interesantno je da su talijanski fanovi ostali uskraćeni za efekt razotkrivanja tko stoji iza dijaboličnog plana, jer se u naslovu druge priče odmah sve zna, dok su dnevnikovci uradili odličan posao i odgodili taj trenutak iznenađenja naslovivši drugu priču s “Lijepa Zelda“, mada, vjerujem da to čitateljima ništa nije značilo jer je Dnevnik izostavio objavljivanje Krvnikovog i mog prvog susreta. Libellus je ispravio tu pogrešku, jednu od mnogih, i objavio taj sraz u prosincu 2009. Tog prokletnika ni sam Sotona nije htio u paklu da mu pravi društvo pa se vratio da se osvećuje, i to na najpodmukliji način. Moj sin Kit i ja krenuli smo u lov na pumu koja je zagorčavala život Navajosima, ali umjesto pume zbio se incident sa čegrtušom. Odlično je Nizzi započeo priču, i sada, nakon protoka događaja, mogu zaključiti da je uvod u tu epizodu proročanski dočaran, najava onoga što me čeka. Zanimljivo je dalje pratiti Nizzijeve ideje. Krvnikov um usredotočen je na osvetu i okuplja malu zločinačku organizaciju. Skovao je dijaboličan plan, rasporedio figure i strateški povlači poteze. Pijuni u njegovim rukama imaju zadaću namamiti mog sina i Tigera Jacka u zamku, produžavajući tako neizvjesnost do te mjere da se čitatelj zapita kakav je plan smislio za mene i Carsona. Najvažniji pijun u njegovim rukama je Zelda Barret, hladnokrvna ljepotica s instinktom zmije otrovnice i zadaćom da mene namami u klopku.

Govoreći o ženama, Krvnik je uvijek imao ljepoticu pokraj sebe. Zelda Barret ovdje i Nita u prvom susretu.

Obje su odigrale svoje uloge savršeno. Nita je odlično odigrala ulogu bruje, zgodne vještice s darom predviđanja. I ona i Zelda dolaze iz prepoznatljive vestern kulise. Nita je bivša prostitutka iz nekog prljavog bordela, a Zelda je bivša saloonska igračica i pjevačica. Međutim, velike su razlike među njima. Nita je voljela Krvnika, i cijelo vrijeme upozoravala ga je na loše znakove koje su karte predviđale, ali on je u svom bijesu nije slušao. Zelda je drugog kova. Lukava i hladnokrvna, igra na kartu ženstvenosti i sažaljenja, i vodi se motivom novca.

Poznat je tvoj način da natjeraš nekoga da „propjeva“.

Nema mi draže nego neku bitangu i lažova šakama natjerati da ispljune sve što zna. Ali kakvu mi je Nizzi ovdje zavrzlamu priredio, baš zbog tog poriva. Krvnik je iskoristio tu metodu protiv mene, a savršeno su svoje uloge odigrali vlasnik krčme i njegova žena. U tom smislu scenarij je narativno jasan i čist, prateći tragove koje otmičari ostavljaju za sobom, što opet donosi nove zanimljivosti i neizvjesnosti. Toliko izgaram samopouzdanjem i željom da otkrijem tko stoji iza otmica da sam namjerno „gurnuo glavu u omču“ samo da ovu igricu odigram do kraja. Moju naviku da se impulzivno bacim u avanturu Nizzi je nadogradio susretom sa Zeldom Barret. Vjerojatno bi nekom manje iskusnom bio samoubilački zadatak prihvatiti njenu igricu, i moram priznati da nije bilo jednog slučajnog susreta vjerojatno bih postao njena žrtva i u konačnici se našao u Krvnikovim rukama. Činjenica je da priče u kojima su uključeni moji vjerni prijatelji i moj sin najbolje prolaze kod čitalačke publike, a Nizzi u ovoj ide korak dalje, i jednog po jednog ih izbacuje iz igre, stvarajući tako efektnu dozu nepredvidljivosti idućih Krvnikovih poteza, ali i mojih.

Susret s Krvnikom, oči u oči.

Kraj priče Nizzi je klasično zamislio. Teško da će čitatelj naći neki novi element i biti iznenađen raspletom, jer sve je poslovično predvidljivo kod kraja većine mojih avantura. Možda će čudno zvučati, ali između mene i Krvnika nije bilo interakcije dijalozima, ni prilikom prvog pojavljivanja, niti ovdje. Oba scenarista nisu vidjeli potrebu za tim, možda da čitatelji ne bi pomislili da je riječ o još jednoj reciklaži već izgovorenog i viđenog. Znaš ono; Krvnik mi prijeti, ja ga šamaram. Ovako je puno bolje ispalo.

Fernando Fusco je grafički dočarao ovu epizodu, baš kao i tvoj prvi susret s Krvnikom.

Volim Fuscov stil crtanja. Debitirao je 1974. s Gian Luigijevom epizodom “Smaragdni idol“. Crtače stripova se pamti po načinu kako su ideju scenariste pretočili grafički na papir, a Fusco je odradio neke moje ponajbolje avanture. Sigurno pamtiš legendarni sukob s pukovnikom Watsonom u Čejen klubu, moje maskiranje u Čovjeka-kostura, legendu o bijelom bizonu, sukob s ljudima-aligatorima, kanadske pobunjenike. Nije to tek puka sreća, jer su Gian Luigi, Nolitta i Nizzi znali da će njihove ideje Fusco znati dočarati svojim prepoznatljivim grafičkim izričajem, i na tome počiva veličina Fernanda Fusca, crtača 6.980 tabli mojih avantura. Naravno, kao i većina crtača u svom početnom periodu i Fusco je tražio svoj stil, a ova epizoda spada u njegovo zlatno razdoblje. Fusco je prepoznatljiv po još jednom junaku, Dnevnik generaciji dobro poznat Lone Wolf.

A Galepove naslovnice, kako ove tako i općenito?

Moram biti iskren i reći da s većinom i nisam pretjerano oduševljen. Osjeti se na njima atmosfera Divljeg zapada i vesterna, ali što se tiče većine Galepovih naslovnica nisu nešto pamtljive i odlične, ali dolaskom Claudia Ville naslovnice su doživjele renesansu.

Texe, za kraj, otkrij nam tajnu svoje dugovječnosti.

Nema tajne. Sve je u friškom zraku otvorenih prostranstava Divljeg zapada, u vjernim prijateljima Carsonu i Tiger Jacku, sinu na tatinu sliku i priliku, biftecima debelim tri prsta s gomilom zlaćano prženih krumpirića zalivenih s par krigli hladnog piva, cigaretama, u redovnom održavanju fizičke kondicije kroz šaketanje nitkova, odličnim scenaristima i crtačima. I generacijama fanova koji neumorno prate moje avanture sva ta desetljeća. Hvala im.

Naprijed

TX LIB 52 Operacija Panama

TX ZS 586/587 Izgubljeni svijet

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • goghy

    Ukupna ocjena 82%

    8, 8, 9, 7

    15.09.2018
    07:10:00 sati
    goghy
    uredi
  • tex2

    Ukupna ocjena 98%

    10, 10, 10, 8

    Odlična priča, pravi Tex klasik koji spada u sam vrh serijala, svatko će naći svog favorita, ovoj priči dajem maksimalne ocjene, osim naslovnica koje mi nisu sjele. Sviđaju mi se priče sa genijalnim planovima kontra Texa, gdje Tex ne zna dugo puno stvari, poput ove ili Zvona za Lucera ili Zloćina na zaleđenom jezeru, Fusco ovdje u naponu snage, njegov Tex mi je možda i najupečatljiviji sa cigarom u ustima ☺. Sve u svemu odličan strip!

    Neka Texa još 70 godina!

    15.09.2018
    10:20:00 sati
    tex2
    uredi
  • Ukupna ocjena 71%

    7, 6, 8, 8

    Sviđaju mi se negativci u priči, od Zelde, do krvnika i onog bankira. Cijela ta zarota, da unište Texa je dobro smišljena. Ima puno dobrih momenata ali i nekoliko propusta. Ali priča brzo i zanimljivo teče, od početka do kraja, nije zamorna pa zato dajem dobre ocjene.

    15.09.2018
    10:37:00 sati
    tekumze
    uredi
  • Combatrock

    Ukupna ocjena 99%

    10, 10, 10, 9

    Iskonski Tex.
    15.09.2018
    14:08:00 sati
    Combatrock
    uredi
  • Ukupna ocjena 54%

    5, 4, 7, 6

    skoro obnovio, vreme pregazilo, stalno sam kolutao ocima. ima i tog nekog smeka, al djaba. bolje da sam je ostavio istoriji da tamo trune

    15.09.2018
    16:00:00 sati
    kasper
    uredi
  • Ukupna ocjena 63%

    5, 5, 9, 6

    Što reći standardna klasična radnja, dosta razvučena epizoda, mogla je stati i u jednu svesku.

    15.09.2018
    21:54:00 sati
    gogowins
    uredi
  • Deki86

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Moja omiljena Texova epizoda svih vremena!

    16.09.2018
    16:56:00 sati
    Deki86
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 98%

    10, 10, 10, 8

    17.09.2018
    06:45:00 sati
    velka031
    uredi
  • El Morisco

    Ukupna ocjena 88%

    9, 8, 9, 10

    Igore, veliko HVALA za ideju recenzije kroz intervju s Texom! Uživao sam čitajući...

    17.09.2018
    13:18:00 sati
    El Morisco
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Omiljeni Teksov period...ova prica, Zlocin na zaledjenom jezeru, Cejen klub... potseca na detinjstvo

    17.09.2018
    14:07:00 sati
    floki
    uredi
  • gigi

    Ukupna ocjena 96%

    10, 10, 10, 6

    moj prvi procitani strip, pa je s tim prisutna i odredena doza nostalgije.

    20.09.2018
    11:41:00 sati
    gigi
    uredi
  • MisterYES

    Ukupna ocjena 87%

    9, 9, 9, 6

    Ovo je vec teška nostalgija, jedna od prvih epizoda koje sam procitao uopste kada sam i poceo citati stripove generalno, tako da visoko dajem iz poprilicno subjektivnih razloga ali...ipak mislim i da jest dobra.

    15.10.2018
    00:59:00 sati
    MisterYES
    uredi
  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    Više ocijene nakon novog čitanja. Davno čitao...

    19.11.2018
    14:06:00 sati
    hrvoje23
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Prikazanja
    Kod: DD SD 15
    Ocjena: 67%
    Vrijeme: 14.12.2018. 15:51:00
    Autor: Jocko
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 155
  • Legionari
    Kod: LEG KOLORKA 24
    Ocjena: 86%
    Vrijeme: 14.12.2018. 15:40:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 119
  • Duhovi u tami
    Kod: SIR DRKW 4
    Ocjena: 78%
    Vrijeme: 29.11.2018. 23:53:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 820
  • Tajne
    Kod: LUK PHPR 4
    Ocjena: 90%
    Vrijeme: 23.11.2018. 0:46:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 1075
  • Stranac u Redencionu
    Kod: MRNO SA 48-49
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 16.11.2018. 1:15:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1370

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Pleasant City
    Kod: NN MX 3b
    Ocjena: 68%
    Vrijeme: 23.9.2018. 22:10:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 3430
  • Zakletva
    Kod: TX ZS 721-723
    Ocjena: 93%
    Vrijeme: 18.9.2018. 20:53:00
    Autor: Koresh
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 2923
  • U službi kaosa
    Kod: DD VEC 132
    Ocjena: 87%
    Vrijeme: 11.10.2018. 22:21:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 2655
  • Čovjek vrijedan 2000 dolara
    Kod: TX LIB 36
    Ocjena: 64%
    Vrijeme: 18.10.2018. 23:36:00
    Autor: hrvoje23
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 2532
  • Montalesova osveta
    Kod: TX LIB 54
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 18.9.2018. 20:26:00
    Autor: WOLF-HUNTER
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 2439

Aukcije

Forum