U blizinu Jacksona, maloga gradića u Wyomingu, Tex i trojica prijatelja nailaze baš na vrijeme da pokvare zabavu razbojnicima koji mlate izvjesnog Larsena. Odvodeći ga liječniku, prijatelji saznaju da je tip u biti izviđač i vodič, no da je nedavno doživio strašnu tragediju predvodeći malu karavanu preko obližnjeg Teton Rangea, planinskog lanca neizmjerne ljepote, ali i jako opasnog u zimskom razdoblju (usporedba sa stvarnom ekspedcijom Donner). Priča kaže kako je Larsen jedini preživjeli; spominje se mogućnost kanibalizma, no čovjek ne želi o tome pričati i tvrdi da je izgubio pamćenje, a kćer mu, Katy Larsen, stoji čvrsto uz svog oca.
Rendžeri su pak došli rasvijetliti slučaj ubojstva prijatelja, rendžera Malona, a tijekom večere sa šerifom u “Blue Moonu” dolazi do obračuna između Texa i Hogarta, lokalnog razbojnika, koji se, izgleda, bio zakačio i s Maloneom, te mu prijetio ubojstvom. U vatrenom okršaju Hogart izvlači deblji kraj, a pretresajući njegovu jazbine šerif Ryan pronalazi Maloneovu značku. No rješenje je prejednostavno. Čini se kao da je netko namjerno podmetnuo nesretnog Hogarta; veliki lutkar, netko tko vodi igru iz sjene.
Uskoro se družini priključuje i simpatični Winfred Macredy, novinar koji radi reportažu o nesvakidašnjim ljepotama Teton Rangea. Ali tijekom noći, nespretni novinar biva otet, a Tex i šerif organiziraju potjeru. Nakon izvjesnog vremena postaje jasno da je sve organizirano s ciljem zasjede. Srećom, nije lako uzeti mjeru prekaljenim rendžerima (pa još s Tiger Jackom i mlađim Willerom), te Macredy biva spašen. U tom trenutku, na sveopće iznenađenje, naizgled bezazleni novinar otkriva pravu istinu: on je Pinkertonov agent! Macredy je tu zbog Larsena, i konačno imamo motiv - zlato (a koji bi drugi bio). Mali karavan prevozio je sto tisuća dolara u zlatu, plijen iz pljačke vlaka u kojemu je bio novac za banku u Cheyennu.
I baš se tada Larsen odlučio progovoriti. Naime nije bilo nikakvog kanibalizma, već je vodič načuo razgovor četvorice kompanjona koji su ga se po završetku putovanja odlučili riješiti. Larsen ih je stoga preduhitrio; dovevši kola na tanak led, odvukao je pljaškaše u ledenu smrt. Ipak, more ga otada nisu napustile.
Na Texov nagovor Larsen pristaje voditi ekspediciju koja bi pošla u potragu za izgubljenim zlatom. Tada konačno na scenu stupaju i protivnici. Butler, direktor hotela u kojemu su rendžeri odsjeli, u dosluhu je s Griffinom, petim saučesnikom pljačkaša koji se s bandom koljača smjestio u blizini Jacksona, ne bi li izvukao štogod od Larsena. Ipak račun ne bi bio potpun bez male i divlje skupine Shoshona, lakomih na alkohol i oružje. A Butler, lukavi hotelijer, ima toga na pretek. Tri skupine ljudi naoružanih do zuba i lakih na okidaču garantiraju vatrenu završnicu, a nagrada nije zanemariva: sto tisuća dolara u zlatu.
Ah, Nizzi u mladim danima nije isto što i Nizzi danas. Živopisna priča s puno manjih podzapleta, prilično je kompleksna i lakoćom vas odvlači iz nastavka u nastavak. Istina, motivi nisu novost; pljačka, zlato, ubojstva, grižnja savjesti i slično, ali ih je scenarist vrlo spretno zapleo u itekako čitljivu priču. Konkretno govoreći ovo je treći Nizzijev scenarij za Texa, a drugi objavljen u Zlatnoj Seriji. Puno je više energije, truda i smislenosti nego u njegovim današnjim uradcima. Priča ne pršti akcijom, više je detektivska, pomalo čak na tragu Nick Raidera, a i to ima svojih draži. Nema nikakvih tajnih sekti, dakle, western, ali s detektivskim elementima, i to je ono što Nizzi radi najbolje.
Likovi kao i obično kod ovog su autora solidno razrađeni, no ne bih detaljno ulazio u karakterizaciju. Spomenut ću samo da je tu morama izmučeni Larsen, mladi i ratoborni Wanekay sa svojim Shoshonima, lukavi Macready, previjani lisci Butler i Griffin, te naša standardna četvorka; dakle ništa prezahtjevno da bi tražilo podrobnu analizu karaktera, ali sve skupa uopće ne djeluje loše.
Guglielmo Letteri nacrtao je mali milijun Texovih epizoda, i bio jedan od najplodonosnijih crtača. Istina, stvorio je čovjek i malu vojsku kritičara, ali neporeciva je njegova važnost u formiranju Texa kao lika. Crtež mu je pomalo statičan, a izrazi lica uglavnom blagi. Katkad čak neprirodno spokojni, toliko da pomislite kako bi svaki od njih mogao biti prikriveni manijakalni ubojica. Letteri je poznat i kao crtač koji je po Bonellijevom predlošku prvi vizualno dočarao El Morisca, jednog od najintrigantnijih likova cijelog serijala.
Ruku na srce, njegovi su posljednji uradci gotovo i degradirajući, ali ovo nije jedan od tih. Ovdje je Letteri u starom dobrom izdanju, stoga ne dozvolite da vas crtež odbije od priče. Isto tako, prvi je to rad odličnog tandema Nizzi-Letteri koji je dao nekoliko jako dobrih epizoda (npr. ZS 906/907 "Iščezli leš"), ali za primijetiti je da ipak nisu baš previše surađivali.
Slika 1: Teton Range u punom sjaju (ma imamo mi atraktivnijih NP-a ;))
Galep je napravio sasvim solidne naslovnice. Nije to ništa neviđeno, ali više nego pristojan uradak iskušanog majstora. Osobno mi se najviše dopala druga naslovnica s finom pozadinom i dobrim odabirom boja. Treća naslovnica je solidna, a ni prva nije za odbaciti.
Kratki osvrt za sam kraj; ukoliko vam se barem malo dopadaju detektivske priče koje se polako odmataju, s više mozganja nego akcije, uvjeren sam kako nećete ostati razočarani ovim stripom. Sve to u western okruženju Wyominga, začinjeno s malom, ali okrutnom indijanskom bandom i pronicavim zločinačkim umom, garantira ugodnu razbibrigu, te moju toplu preporuku.
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
