Jubilarna 200. Texova avantura donijela nam je ovaj klasik. Briljirao je dvojac Nolitta/Galleppini! Odlična priča i scenarij Nolitte! Vrlo dobar crtež Galleppinija! Klasik! Možete li zamisliti Texa u situaciji sličnoj Zagorovoj u čuvenom „Demonu ludila“? Ovaj strip bi se mogao nazvati pretečom legendarnog „Demona ludila!“, koji datira iz 1988. godine. Rijetko kad se vidi Texa potpuno nemoćna, dezorijentirana, bez ikakve ideje, kao u ovoj priči! Slično Zagoru u „Demonu ludila“. Iako je već u serijalu bilo puno priča sa vojskom i Indijancima u glavnim ulogama, gotova svaka je postala klasik, i svaka je ispričana na drugačiji, originalni način, daleko od već viđenog, baš kao i ova! Moram priznati kad sam bio mlađi kako mi se priče sa vojskom i Indijancima nisu nešto sviđale, ali danas sam promijenio mišljenje za 360 stupnjeva i danas su mi te priče vrh serijala i jako drage! Baš kao i ova priča!
Čejeni se pojavljuju po devetii puta u serijalu. Šajeni (engleski Cheyenne, izgovor „šaien“; u hrvatskoj i srpskoj stručnoj literaturi nazivaju se imenom Čejeni) su jedno od najznačajnijih prerijskih plemena jezičnog roda Algonquian, koje je lutalo osobito krajevima oko rijeka Platte i Arkansas. Prema Mooneyu Šajeni su 1780. zajedno sa Sutaio Indijancima brojili oko 3.500 ljudi. Godine 1904. broj Južnih Šajena je bio 1.903, a Sjevernih 1.409. Šajeni po kulturi pripadaju prerijskim Indijancima, poznati su lovci na bizone. U vrijeme dok su još obitavali oko 12 milja (19 km) južno od Lisbona u Sjevernoj Dakoti, oni su uzgajali konje, i imali metalne noževe. Luk, strijela i koplje bilo je glavno oružje. Glavno selo imalo im je oko 70 šatora. Obitelj (proširena) je najvažniji element društva kod Šajena, nakon čega dolazi banda i na kraju pleme kao cjelina. Ratna društva (Wolf Soldiers, Fox Soldiers, Dog Soldiers i Red Shields ili Bull Soldiers, i kasnije, Thunder Bows) Šajena funkcionirala su poput bratstava. Svako od ovih društava imalo je svoje vlastite rituale, svete objekte, simbole, kao i nošnju. Ono što nije slično vojnim društvima drugih plemena, bilo je da dob nije bio faktor ulaska u neko društvo. Od 5 izvornih vojnih društava (gore navedenih) bili su najpoznatiji Dog Soldiers. Kasnije su ovim društvima još pridodana Wolf i Northern Crazy Dog. Kao i kod legendarnih ratnih društava Kiowa, i šajenska su na preriji izazivala strah i respekt. SR 523/525 (avantura 309: Il lupi rossi – Crveni vukovi, VČ 23/25, LU 155/157) donosi odličnu priču o Dog Soldiersima.
Danas oko 8,000 Sjevernih Šajena živi u rezervatu Tongue River ili Northern Cheyenne. Rezervat se nalazi na rijeci Tongue u jugoistočnoj Montani a središte mu je gradić Lame Deer. U rezervatu se nalaze St. Labre Indian School, federalna i plemenska uprava. Indijanci se bave farmerskim i rančerskim poslovima, te sitnim biznisom.
Oko 8,000 Južnih Šajena živi u Oklahomi sa Southern Arapaho Indijancima (Moore, Liberty i Straus 2001).
Moglo bi se o Čejenima još ohoho pričati, no, spomenuti ću kako su običnom laiku najpoznatiji po bitci kod Little Bighorna, te kako je po ovom plemenu nazvan glavni grad Wyominga (Cheyenne). Progooglajte malo, ima čitav niz odličnih tekstova o ovom plemenu!
Može se reći kako su Čejeni relativno kasno uvedeni u serijal, 1959. godine, odnosno u Bonelli formatu 1964. godine, SR 40/41 (avantura 54: „Sulla frontiera del Nevada“ – Na granici Nevade, ZS 401). Svaki je početak težak, pa tako možemo reći kako prvo pojavljivanje Čejena u serijalu nije donijelo vrhunsku priču, baš naprotiv, to je jedna od najslabijih priča kada se pojavljuju Čejeni. Sljedeća pojavljivanja bila su puno bolja, pa tako sedmo pojavljivanje donosi i svojevrstan klasik, SR 146/149 (avantura 130: Terra promessa – Obećana zemlja, ZS 261/262, 265/266, LL KB 24). U većini slučajeva Čejeni su bili pobunjeni, kao i u ovoj priči, a pritom smo ih sretali u saveznim državama: Nevada, Wyoming, Novi Meksiko, Arizona, Missouri, Kanzas, Utah, Kalifornija. Ako pogledamo sliku sliva rijeke Platte i znamo kako su Indijanci bili lutalice, možemo reći kako ih s pravom i vjerodostojno nalazimo na navedenim teritorijima. Po prvi puta u ovoj priči srećemo Čejene u Montani.
Kad je o Montani riječ, po treći puta je Tex u Montani i baš svaka avantura u Montani dala je odličnu priču! Što se toga tiče očekivanja su ispunjena i ovaj put smo dobili odličnu priču! Prvi puta Tex je bio u Montani u SR 166/168 (avantura 139: Il messaggio dei Dakotas – Poruka Dakota, LL 5). Priča je vrlo dobra, meni jako drago razdoblje Texa. Drugi puta Tex je u Montani u po mnogima jednoj od najboljih Texovih priča uopće, opjevanoj SR 203/207: Missione a Great Falls- Zadatak u Great Fallsu, LL 25). Možemo s pravom reći: samo nam pošaljite Texa u Montanu i imamo super priču!
Šajenska košulja, Woolaroc, Oklahoma
Budućnost će donijeti još mnogo puta u serijalu i Čejene i Montanu, a nastaviti će se i tradicija odličnih priča! Spomenuti ću samo neke uistinu odlične priče, klasike, u kojima se pojavljuju Čejeni ili Montana, a koje dolaze kronološki nakon ove priče: SR 302/304 (avantura 209: Riserva indiana - Indijanski rezervat, ZS 913/915, LL KB 21), SR 314/316 (avantura 215: I quattro assassini – Četvorica ubojica, ZS 976/978), SR 358/362 (avantura 236: Uno strano incontro – Čudan susret, LL 87), SR 407/409 (avantura 258: Il passato di Carson- Carsonova prošlost, LL KB 19, SD 38/40), SR 480/482 (avantura: 290: Le colline dei Sioux - Brežuljci Siouxa, LU 112/114), SR 490/492 (avantura 294: Congiura contro Custer- Urota protiv Custera, LU 122/124), SR 523/525 (avantura 309: Il lupi rossi – Crveni vukovi, VČ 23/25, LU 155/157), SR 569/571 (avantura 331: Buffalo Soldiers – Buffalo Soldiers, LL 42, VČ 69/71).
Spomenut ću još ono što svi znaju, a to je kako se u serijalu Indijanci pojavljuju vrlo često. Vjerovali ili ne, u prosjeku to bi bilo gotovo 8 puta u 10 avantura (157/200). Znamo kako je Texov serijal od praktički prve vinjete (Tesah) bio zastupljen Indijancima. Najčešće se pojavljuju naravno Navaji. Možda se malo pretjeralo s Apašima (gledamo li prvih 200 avantura, pojavljuju se 37 puta). Češće od Čejena pojavljuju se još Yaquiji (13 puta) i Komanči (11 puta). Tradicionalni prijatelji Navaja Hopi (9 puta), dok neprijateljski nastrojeni Hualpaiji (5 puta) i Utesi (6 puta).
Timothy Henry O’Sullivan
Sam strip mi se jako svidio. Scenarij je odličan! Nolittina ideja o ubojici bez lica, do kojeg ne vodi dugo niti jedan jedini trag je odlična! Čitatelj dugo ne zna tko stoji iza niza sabotaža i zločina, koji siju sjeme mržnje i nemira između dvije rase. Što je svakako odličan scenaristički detalj!
Pogotovo ako znamo kako je Tex odličan prognozer i uvijek razmišlja poput šahista nekoliko poteza unaprijed i redovito bude odličan pogađač, a ovdje je Tex potpuno nemoćan, bez ikakve ideje i bez nade, što je rijetkost u serijalu! Sve lađe mu potonule! Sve dok mu ruka sudbine ne nanese na put fotografa Timothyja Henryja O’Sullivana.
Timothy Henry O’Sullivan je stvaran lik. Rođen 1840. godine, bio je pionir fotografije: prije svega povijesnog, antropološkog i zemljopisnog karaktera. Ovjekovječio je građanski rat, pratio nekoliko znanstvenih ekspedicija i zapravo nosio svoju fotografsku opremu u džungli Darién, dokumentirajući, među tisuću poteškoća, prepoznavanje mjesta budućeg panamskog kanala. Kasnije se vratio na Zapad kako bi fotografirao Indijance, kanjone i pustinje. Ekstremna hladnoća Stjenovitih planina i žestoka vrućina Doline smrti zasigurno su bile povezane s njegovim žilavim, ali krhkim stasom: O'Sullivan umire mlad 1882. godine.
Ovo je drugi puta u serijalu da se pojavljuje simpatični fotograf. Prvo Timothyjevo pojavljivanje bilo je u odličnoj priči: Il solitario del west – Usamljenik zapada, SR 250/252, LL 52, (Nolitta/Ticci, kronološki gledano avantura 180 iz 1981. godine), u spomenutoj džungli Darien.
Villina kartolina iz Tex Nuova Ristampa 160, prikazuje simpatičnog Timothyja kako fotografira naše junake. Scena iz prvog susreta naših junaka sa Timothyjem. Villina kartolina koja je izazvala oduševljenje kod ljubitelja Texa, jer rijetko se na naslovnicama pojavljuju sva četvorica prijatelja. Prekrasan Villin uradak!
Sama ideja priče je jednostavna: Tex nagovori ponosnog poglavicu Čejena Appanoosu da sklopi mir sa vojskom i obustavi ratne pohode. Dobar klišej! Međutim, netko je zapucao prema Appanoosi i u pomutnji Appanoosa ranjava Texa (vidi Villinu kartolinu!), bijesan zbog prevare, te bježi sa mjesta sastanka sa svojim ratnicima. U trenu sav trud naših junaka odlazi u vjetar, a može biti još i gore! Krvavi rat je na vidiku?! Appanoosa kao krivca vidi Texa, koji ga je izdao, pa je Texu pokušaj uspostave mira uvelike otežan!
Villina kartolina iz Tex Nuova Ristampa 198: scena iz stripa (stranica 19, ZS 877), gdje vidimo napad čejenskog poglavice Appanoose na Texa, nakon pucnja, unutar šatora u Fort Smithu, Montana, najizoliranijoj utvrdi na cijelom Zapadu, u vrijeme potpisivanja mirovnog sporazuma između američke Vlade i Appanoose. Dovoljno da Appanoosa pomisli na izdaju i krene na Texa!
Jasno je kako čitatelj očekuje da će se nešto dogoditi na početku stripa, pogotovo nakon razgovora Carsona i generala Madisona netom prije pucnja. Pucanj označava i kulminaciju! Tex je ranjen i izvan stroja, a Carson pokuša zaustaviti pucnjavu, ali stvari se očekivano otrgnu kontroli! U zbrci Carson uspjeva zarobiti Appanoosinog sina Volazinija (Crnog Mrava). Lijepo je vidjeti ponekad i Carsona u glavnoj ulozi, još jedan plus! Spomenuo bih kako je Carson ovdje oslovljen sa “pukovnik” Carson, što se već dugo nije dogodilo u serijalu!
Nakon tri dana Tex se budi, Čejeni su već počeli sa krvavim pohodima! Tex kreće u akciju, naravno kontra preporuke liječnika, kako to obično biva u serijalu. Nekad je teško provariti takvo ponašanje Texa, ali simpatičan klišej! Pritom su dijalozi/prepucavanja Texa i Carsona duhoviti i legendarni! I dok čitatelj misli što sad, kako to obično biva Tex povlači jedini mogući potez, moli za oslobađanje Appanoosina sina, kako bi ih Volazini odveo do oca, nakon čega bi slijedila nova runda teških pregovora.
Svakako treba spomenuti možda i najdojmljiviji i najemotivniji dijalog/oproštaj između prijatelja u cijelom serijalu: Carson se oprašta od Texa i Tiger Jacka, koji idu sa Volazinijem do Appanoose, znajući kako to neće biti nimalo lak i ugodan zadatak, Carsonu nije dovoljan jedan oproštaj, nakon prvog, ponovno zabrinut zaustavlja prijatelje, te slijedi nezaboravan dijalog:
Carson: Hteo sam da vam kažem da se čuvate!
Tex: Ne brini, momče! Ne nameravamo da te ostavimo samog na ovom svetu. Je li tako Tigeru?
Tiger Jack: Naravno Tekse! Zar bismo se usudili da pođemo u večna lovišta, a da nas ne vodi čuveni izviđač Kit Carson? Ha ha ha.
I svi se grohotom nasmijaše, skupa sa mnom. Zato volimo Texa!
Čini se kako stvari napokon polako idu u željenom smjeru, ali slijedi novi, dramatičan obrat! Novi napad ubojice bez lica, ovoga puta žrtva je Volazini, Appanoosin sin. Svakako odličan scenaristički detalj, čitatelj i Tex tapkaju u mraku, tko bi to mogao biti? Naši junaci su opet u bezizlaznoj situaciji, a da stvar bude još gora nekoliko trenutaka nakon ubojstva, dolazi i Appanoosa na dogovoreni sastanak. Dijalog naravno nije moguć, te slijedi bijeg naših junaka, te dramatična bitka za goli život, sve do spasa kod mosta (vidi Villinu kartolinu!). Pritom imamo standardno nemoguće promašaje Čejena s leđa tri na jedan i slično.
Villina kartolina iz Tex Nuova Ristampa 199: scena iz stripa (stranice 20-22, ZS 878). Tex promatra užasan, ali praktičan i spasonosan rezultat njegove i Tiger Jackove akcije rušenja starog mosta Shoshonesa u Dugoj brazgotini.
Kao što spomenuh ranije, Texu su u ovoj priči odavno potonule lađe, pa je ideja za spas došla od strane Tiger Jacka, Inače, u serijalu, Tiger Jack je ne samo najbolji čitač tragova, već i sjajni poznavatelj svih teritorija, pa se tako i on sjetio spasonosnog mosta. Čejeni srećom ne znaju kako su naši junaci ostali bez konja!
Rješenje bezizlazne situacije nudi dolazak Timothyja Henryja O’Sullivana, koji prepoznaje medaljon i sve kockice su složene! Naravno kako prikazivanje medaljona odmah nas asocira i na rješenje i tako je i bilo! Naši junaci uvjeravaju mudrog generala Madisona da se saboter krije pod odorom majora Cartera, koji je vođen neizlječivom i strašnom mržnjom. Truba samo što nije označila početak napada na logor Čejena, kad stižu naši junaci sa generalom Madisonom i sprečavaju pokolj!
Villina kartolina iz Tex Nuova Ristampa 200: scena iz stripa (stranice 29 i 30, ZS 879). Vidimo poremećenog majora Cartera kako napada Texa, nakon što ga je Tex razotkrio. Čin koji će dovesti do njegove smrti od ruke Tiger Jacka, koji na taj način postiže osvetu za kojom žude Čejeni. Kartolina je korištena u Brazilu kao naslovnica Velikih Texovih pustolovina, u broju 2.
Kraj je dinamičan, ali je i neuobičajeno što nudi dosta pitanja? Kao npr. kako je major Carter došao tako lako do Appanoose i Čejena, kad je spomenuto kako je Appanoosa godinama zadavao muke vojsci, a sada ih čeka na lošem taktički postavljenom mjestu (što je opet čudno za Indijance, ako znamo kako su u serijalu Indijanci redovito lako izlazili na kraj s vojskom baš zbog super poznavanja teritorija)? Zašto smrt majora Cartera toliko puno znači Tiger Jacku, pa se totalno emotivno prazni uz poklič? Zašto su vojnici Merit i Stivenson toliko odani majoru, da kad vide kako je sve otišlo u krivom smjeru, svejedno ostanu do kraja odani, što ih na kraju košta glave?
Zadnje stranice stripa ne pokazuju sretnima naše junake, a ni Appanoosu. Samo su senatori, vojska i simpatični fotograf sretni. Izostalo je i uobičajeno polemiziranje naših junaka o sudbini Indijanaca. Kraj mi se svidio baš zbog toga što su naši junaci odahnuli, ali nisu sretni! Odradili su zadatak i to je to!
Broj likova nije velik, ali je karakterizacija odlično napravljena. Ponosni poglavica Čejena Appanoosa prikazan je sa svim odlikama hrabrog indijanskog ratnika. Mudri i pošteni general Madison (što je rijetkost za generale u serijalu), čak je i Tex pretjerao s podcjenjivanjem generala. Fotograf Timothy Henry O’ Saliven - uvijek simpatični avanturist, krhke prirode, pravi prijatelj.
Naslovnica Tex Albo d´oro (1º serie) broj 51
Čak su i senatori iz Washingtona prikazani kao mudri i strpljivi, što je također rijetkost u serijalu. Glavni negativac major Carter okarakteriziran je kao što kaže naslov ZS 879 kao zaslijepljen mržnjom, žena Elizabet mu je poginula prilikom jednog indijanskog napada na diližansu i to ga je pretvorilo u monstruma s jednim jedinim ciljem uništenjem Indijanaca. Naši junaci u pravom elementu, kakve ih volimo vidjeti! Sve u svemu jako lijepo!
Crtež: Galeppini je lijepo nacrtao ovaj strip! Crtajući neke pejzaže, Galep se katkad zabavljao stavljajući u njih nepomične i moćne obrise planina rodnog kraja, lelujave gustiše jelovih šuma i rustikalne pastirske nastambe. Čak je i medvjed, kojeg je ugledao na brežuljku u okolici Trenta, imao čast pojaviti se u jednome kadru u ovoj Texovoj priči (prva sličica na stranici 71, ZS 877). Galep je uz crtanje jako volio i slikati, fotografirati, modelirati i ako se udubimo možemo to vidjeti i u ovoj priči. Ipak, dosta često Galep koristi krupne kadrove (samo glava na sličici) i nekoliko je puta promašio proporcije. Na stranici 18, ZS 878 jedva se vidi Texa kako trči prema mostu. Tu svakako kvari dojam loš Dnevnikov otisak. Ali kad se sve zbroji dojam je vrlo dobar!
Naslovnice: naslovnica SR 278 je možda jedna od najupečatljivijih u cijelom serijalu, mislim na naslovnicu Tutto izdanja, gdje nebo nije šareno. Meni jedna od najljepših Galepovih naslovnica uopće! Dnevnikova naslovnica ZS 878 ima na naslovnici velikog Texovog prijatelja Gros-Jeana, iz jedne davne Texove avanture, kronološki gledano devetnaeste Texove avanture: L´orma della paura – Tragovi straha, i to je naslovnica od trećeg izdanja tog stripa, striscia izdanje Albo d´oro (1º serie) broj 51 iz 1954. godine.
Naslovnice izdanja Repubblica collezione storica a colori sa motivima iz ove priče su prelijepe!
Naslovnice Tex Repubblica 117 i 118
Rezime: odlična Texova avantura, dinamična, puna akcije, ali i strepnje, napetosti. Meni posebno draga priča! Tex u uzbudljivim dvobojima sa Čejenima. Moto priče su Texove misli sa stranice 46 (ZS 878): „Još smo živi, ali je tačno i to da smo, da bismo sačuvali glave, morali da prekršimo neke svoje principe. Zar nije strašno što sam ja, čovek koji je uložio toliko truda da Čejene spase od istrebljenja, bio prisiljen da se protiv svoje volje sukobljavam sa njima?“. Rijetko kad ćemo u serijalu vidjeti Texa ovako loše raspoloženog, bez nade, izgubljenog u vremenu i prostoru, dezorijentiranog. Baš kao što ćemo rijetko vidjeti i Texa kako gunđa kad ga se budi prije završne akcije. Dosta dobri scenaristički detalji, malo promjene je lijepo vidjeti! Vrlo dobar crtež Galepa, dojam svakako kvari loš Dnevnikov otisak. Nemam što reći za kraj nego velika preporuka za ovu priču!
.jpg)
