
TNT!!!
To je najbolja riječ kojom se može opisati ova epizoda Texa. Kad ste čitali priču u kojoj glavni junak ima ne jedan već tri dvoboja pistoljem, pricu u kojoj se ne zna čega ima više, sukoba ili junakovih sarkastičnih komentara.
Neke epizode Texa su odlične radi neke zagonetke ili problema koji Tex i njegovi partner (i) rijesavaju jednakim dijelom mozganjem i akcijom, ali ovo definitivno nije jedna od njih. U ovoj epizodi Tex jako liči na Clint Eastwoodovog lika iz filmova, Prljavog Harry-ija, koji također riješava probleme na jedan način—pištoljem (O.K. možda koristi i šake, ali vrlo rijetko;-) ).
Tex se pojavljuje bez svojih prijatelja u čitavoj priči, ali to se ni ne primjećuje jer je njegova pojava i te kakva. On je toliko siguran, hladan, nepokolebljiv i nezaustavljiv lik da pretvara čitatelja u neku vrstu navijača. Osjećao sam se kao kad sam kao dječak gledao Dirty Harry-ijeve filmove, a Tex baš kao i Harry u nekoliko navrata referira svoj pištolj, Colt 45 kao što je Harry referirao svoj omiljeni Magnum.
U ovoj epizodi imamo toliko nevjerovatnih trenutaka koje je teško citirati jer u pitanju nisu samo riječi već čitave scene, ali evo ova se moze nekako lakše opisati:
Šerif Cheyennea daje Texu 20 sekundi da baci pojas s pištoljem na zemlju i ode u zatvor na što mu Tex odgovori : “Dvadeset sekundi? Ja vama dajem samo deset šerife! Toliko vremena imate da se predomislte!”
Nakon što ga šerif pokusava ubiti s leđa pred pola grada, Tex ga “sređuje” i zatim govori ljudima: “Hm…kako mi se čini prijatelji, imali ste šerifa koji ne može pogoditi čovjeka čak ni kad mu puca u leda.” Nakon toga Tex baca pogled na mrtvo tijelo i dodaje: “Ne vjerujem da će netko plakati za njim.”
Što mi je jos smijesno u ovoj priči je kako Tex uvijek opominje one koji mu se nađu na putu da će loše završiti po njih, a tako uvijek i bude.
Odličnoj prici i scenariju Guida Nolitte pridonosi i izvanredan crtež Fernanda Fusca koji stvarno paše za ovakvu dinamičnu radnju. Jedina minimalna zamjerka crtežu je sto sva tri revolveraša s brkovima koja se pojavljuju u ovoj priči izgledaju previše jednako.
Jedini pravi manjak ovoj epizodi je prva naslovnica našeg izdanja koja izgleda pre jednostavno. (Moja ocjena je za originalne naslovnice). Ali puno važnije je ono što je unutar korica nego same korice. Kad smo već kod toga; tek sa usporedbom sa Bonellijevim site-om sam ustanovio da je Dnevnik izbacio 21 stranicu iz ove priče. Ali da to nisam provjerio nikad ne bih sam primjetio.
Ako želite čitati strip koji je čisti adrenalin, čista akcija od samog početka pa do kraja uz odlične “macho” dijaloge, nabavite ovu epizodu jer ovo je prava rijetkost.