Od ove epizode na početku nisam imao neka prevelika očekivanja, tek da ću pročitati još jednu dobru priču o Texu, ali poslije se pokazalo da je to jedna od onakvih epizoda zbog kakvih se čita Tex! Za mene je ovo jedan od najboljih stripova o Texu koji sam pročitao, priča bez mana i što je najvažnije priča koja se čita u dahu i koja te tjera da je pročitaš u komadu. To za mene već jako puno govori o njoj. Nizzijev scenarij je odličan, a i Blascov crtež me vrlo ugodno iznanadio.
Jedan Pinkertonov agent zove Texa i Carsona u Amarillo jer sumnja da se ponovno formirala tajna zločinačka skupina Crvena Ruka s kojom je Tex već imao posla, no u tom obračunu pod zemljom su završili sva šestorica tadašnjih članova. Kasnije taj agent biva ubijen, a Tex i Carson opet moraju početi od nule. U istrazi im pomažu šerif Metson i urednik lokalnih novina Stevens. Postepeno dolaze do dokaza da su šestorica članova Crvene Ruke bogati građani Amarilla koji su nakon pljačka vlakova u prošlosti, nastavili voditi legalne poslove,a smatraju se nasljednicima stare Crvene Ruke. To su hotelijer Olsen, braća Varok, bankar Gruber te dvojica najvažnijih članova, vođa kojeg znamo po imenu Prvi brat (čiji pravi identitet saznajemo tek na kraju) i njegova desna ruka Stillman. Oni vješto manipuliraju ostalim članovima i tako postepeno sva četvorica stradaju od Texa ili pak od Stillmana, pri pokušaju bijega, a dvoje glavnih ortaka vješto izbjegavaju Texovu pravdu. No na kraju Tex ipak dolazi do podataka agenta Lukea McLeana u kojima se nalazi i pravi identitet Prvoga brata. Završnica je prilično neočekivana, doznajemo tko je Prvi brat kojega smo tjekom priče vidjeli samo sa maskom preko lica, a i saznajemo cijelu pozadinu priče i djelovanja Crvene Ruke.
Ovo je jedna od priča kada se Tex (ili Nizzi) potpuno raspuca. Na sve strane pljušte poznati cinični komentari, a ni okršaja ne fali. Priča u kojoj se ne možemo potužiti na loš scenarij ili na slične boljke nekih drugih stripova. Likovi su sjajno obrađeni, potpuno do izražaja dolaze Tex i Carson koji cijelo vrijeme dominiraju pričom, ali i likovi onkraj zakona nisu ništa lošije okarakterizirani. Vrijedan spomena je i simpatični šerif Metson koji je skoro poludio koliko su mu leševa dopremili Tex i Carson otkako su došli do, u tada, miran Amarillo. Još ću jednom pokuditi Dnevnik koji je izbacio 20 strana stripa. To se ukupno gledano ni ne primjeti, ali ako se pažljivije čita strip vidi se da su neki djelovi izrezani. Bez obzira na to, priča je odlična, ali ipak je velika šteta što smo ostali zakinuti za to, pogotovo u ovako dobrom stripu.
Jesús Blasco mi nije među najboljim crtačima Texa, ali za ovu epizodu zaslužuje devetku, čistu ko´suza. I on je u ovoj priči vrlo ugodno iznenadio, bez obzira što je to njegova prva epizoda. Njegov crtež Texa mi je skoro najbolji, barem u ovim ranijim epizodama, ali i ostali likovi su sjajno nacrtani. Ništa slabija nije ni pozadina te ostali elementi crteža. Mora se priznati da je uz ovakav crtež užitak čitati strip. Velika je razlika njegova crteža u toj epizodi u usporedbi sa ovima koje je izdavala Slobodna Dalmacija, ali i kasnijima. Da je ostao na ovakvoj razini vjerojatno bi mi bio najdraži crtač, a pod slabijim dojmom kasnijih njegovih radova svrstavam ga negdje na sredinu u usporedbi sa ostalim crtačima, iza Ville, Civitellija i Ticcija, ali ispred Letterija i Fusca.
Veliki strip, kult, kao što je Tex Willer potpuno je zaslužio scenaristu kao što je Claudio Nizzi, meni je on bolji i od tate Bonellija. Osobno mi je razdoblje kada je počeo pisati scenarije zlatno doba Texa (otprilike ZS od 800 na dalje, kamo spada i ova priča), vrijeme kada su nastajale meni najdraže epizode. Veliki plus scenarija u ovoj priči je i Carsonova uloga u stripu, gdje nije samo sporedni lik već se odlično uklapa u priču što je puno veći plus stripu nego što se čini na prvi pogled. A nema ništa bolje od scena kada dvoje kompanjona smirenošću i pokojom ciničnom izjavom potpuno izlude, «stisnu» protivnika kojemu propada naizgled idealan plan kao i u ovom slučaju. Pravi poznavatelji Texa znaju o čemu se radi. Bez toga Tex nije Tex, puno se osjeti kada su čitatelji zakinuti za to u nekim epizodama. Uostalom, to je poznato samo kod Texa i to ga čini posebnim, drugačijim i potpunijim od ostalih strip junaka. Legendarne su po meni zadnje scene ovoga stripa kada su Tex i Carson razotkrili Prvog brata. To su baš scene o kakvima sam pričao gore. Ne mogu ne spomenuti ovu kada je Prvi brat prijetio Texu da ima moćne prijatelje, da neće sve samo tako proći, a Tex podsmjehno dobaci.
Tex: Nasmrt ste me uplašili! Bojiš li se i ti, Kite?
Carson: Zar se to ne vidi? Još malo, pa ću početi da dozivam mamu!
A od mnoštva takvih izdvojiti ću još dvije. Kada je šerif Metson izjavio obeshrabrujuću izjavu:
Tex: Jesi li čuo, Kite? Evo nekoga ko bi čak i tebi mogao da daje satove iz pesimizma.
ili
Metson: Moji ljudi su vas svugdje tražili, ali ste bili previše zauzeti idući okolo i ubijajući ljude!
Tex: Slažem se, šerife, nas dvojica smo nepopravljivi mangupi.
Bilo je još nekoliko sličnih izjava, zbog kojih se voli Tex. Kada se bolje razmisli vidi se koliko je Tex potpuniji, stvarniji lik od, recimo, Zagora. Često je ono najbolje kod Texa i to što se ne obazire previše na zakon pa pribjegava svojim «nježnim» metodama, a Zagor je nevinašce koje bi i samoga vraga želio dopremiti šerifu. Ali Tex je poseban junak. Grub, hladnokrvan i uvijek spreman na grubi kaubojski cinizam, s cigaretom u ustima i lak na šakama. Pravi je dobitak kada se i Carson nadopunjuje, a ako se još neke stvari poklope nastaje odličan, ekplozivan strip. A ovo gore spomenuto su osnovni temelji dobrog Texa. Nakon ovakvih epizoda još se satima gušta, a i satima kasnije čovjek se opet nasmije na legendarne šale.
Onaj tko iskreno drži do Texa obavezno mora pročitati ovu epizodu.
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
