Phantom Stranger je jedan od onih rijetkih DC likova koji su desetljećima uspješno izbjegavali prikaz bilo kakvog origina, ostavljajući gotovo sve na maštu čitateljima. Fanovi su praktički sve do 2012. godine i linije naslova poznate kao "The New 52" imali samo spekulacije i kontradiktorne komadiće priča koji su ih upućivali na raznorazane oblike Strangerovog porijekla. Nijedna od tih varijanti porijekla nikada nije prihvaćena kao definitivna. Sve do 2012. je Stranger je prkosio svim Crisisima, rebootovima i sličnim revizijama, ostavši manje-više na unikatnoj poziciji u DC univerzumu. U modernom dobu američkog stripa Stranger je gotovo redovito bio sveden na sporednu ulogu i rijetko se pojavljivao kao glavni lik; od 1988. pa sve do 2012. godine nije imao svoj vlastiti serijal.
Kada je DC je 1986. godine pokrenuo ediciju "Secret Origins" u kojoj su razni timovi autora predstavljali porijekla velikog broja junaka (najčešće dva po broju), Phantom Stranger je dobio kompletan broj za sebe. Četiri autorska tima su predstavila četiri moguća Strangerova porijekla: Mike W. Barr i Jim Aparo s pričom "Tarry Till I Come Again", Paul Levitz i Jose Luis Garcia Lopez s "...And Men Shall Call Him Stranger", Dan Mishkin i Ernie Colon s "Revelations" te na kraju Alan Moore i Joe Orlando s "Footsteps".
Moore nam na svega deset stranica donosi dvije isprepletene priče, jednu koja se odvija u današnje vrijeme i jednu milenijima staru. Tisućljećima prije današnjeg vremena pratimo situaciju u Raju tokom posljednjih dana prije pobune. Anđeli Etrigan i Azmodus vrbuju Strangera (tada još uvijek anđela) da im se pridruži u otvorenoj pobuni protiv Raja, no Stranger ne uspijeva odlučiti je li to dobra ideja ili ne... Za vrijeme pobune se postavlja kao neutralni promatrač da bi kasnije bio odbačen prvo od Raja, a zatim i od palih, prokletih koji mu čupaju krila i proklinju ga da vječnost provede hodajući Zemljom.
U drugoj priči pratimo Strangera dok svjedoči sličnoj situaciji u današnjim danima, a glavni likovi su nekolicina običnih ljudi čija situacija strašno podsjeća na gore spomenutu Strangerovu. Moore u ovih kratkih deset stranica uspijeva spojiti naizgled nespojivo - dileme i sukobe običnih ljudi poistovjećuje s bićima s više razine postojanja tisućama godina prije današnjeg dana. Kraj priče očekivano spaja dva glavna lika, dvije individue odbačene od onih kojima su u određenom trenutku pripadali. Svatko sa svojom naizgled unikatnom pričom i patnjom za koju je siguran da je samo njegova. No ova priča nam govori da i u najcrnijim trenucima možda negdje postoji netko s kime se možemo poistovjetiti, bilo da se radi o nekome s kime smo bliski ili da je u pitanju nitko drugi negoli stranac...
Footsteps
Alan Moore je mnogo puta dokazao da je majstor kratke forme i "Footsteps" nije iznimka. Kroz deset stranica nam uspijeva ispričati priču koju bi neki manje vješt pisac nepotrebno razvukao na puno više stranica. Za crtež je bio zadužen Joe Orlando koji je sasvim korektno odradio svoj dio posla. Ako vam ime zvoni u ušima, moguće da ste negdje uhvatili informaciju da je nacrtao jednu stranicu u petom poglavlju Watchmena. Njegov crtež fiktivnog stripa "Tales of the Black Freighter" je jedini crtež u kompletnim Watchmenima koji ne potpisuje Dave Gibbons.
Kako je bilo i očekivano, DC se nikada nije izjasnio koja je od četiri navedene priče iz ovog broja službeno porijeklo Phantom Strangera te su kroz sljedeća desetljeća raznorazni pisci koristili enigmu njegove prošlosti kao poligon za plasiranje svojih ideja. Ipak, Mooreova priča je je ostala svojevrsni sakriveni biser koji se isplati pročitati.
