Preuzeti pisanje nekog strip junaka nakon velikog eventa za scenariste može biti pravi dvosjekli mač. Dok se neki odlučuju na ajmo reći Mooreovski pristup i lagano odbacuju sve što se dogodilo prije nego li su došli za kormilo, dobar dio ih nema toliko odriješene ruke te moraju ići po zadanim smjernicama. Međutim, nađe se i međusituacija u kojima scenaristi jednostavno pričaju svoju priču većinom neovisno o događajima koji su prethodili, no ne odbacuju ih, već njihove fragmente u sitno ukomponiraju u svoj run. Otprilike takvu priču je ovdje ispleo J. Michael Straczynski. Preuzevši Thora nakon događaja znanog kao Ragnarok, odlučio je vrlo malo toga uzeti za ono što je imao u planu. Radujte se, jer Straczynski donosi stvarno dobru priču za koju se ne trebate brinuti oko događaja koji su joj prethodili.
Ragnarok je bio i prošao i iako se ovaj strip direktno nastavlja na spomenuto uništenje Asgarda, ne brinite, od ovog trenutka sve što trebate znati za bezbrižno čitanje je sljedeće: Nešto prije početka ove priče Loki je uz pomoć Surtura pokrenuo ciklus znan kao Ragnarok u kojem je došlo do uništenja Asgarda i svih njegovih stanovnika, svih osim Thora koji netragom nestaje. Avengersi, ne znajući za išta od ovoga, pretpostavljaju da Thor više nije među živima. Njegov čekić je naknadno pronađen na Zemlji, no nitko ga ne može podignuti, sve do trenutka kada ga dotakne čovjek na čijoj su torbi utkane inicijale D.B. Samim dodirom Mjolnira, čovjek biva prebačen u vandimenzijsku prazninu u kojoj nailazi na Thora.
Ovdje počinje naša priča. Sve što vam je potrebno za daljnje čitanje je navedeno u gornjem paragrafu i iskreno savjetujem da ne razbijate glavu previše time, s obzirom da odavde nastupa Straczynski i vodi priču na način da se uopće ne trebate zamarati prethodnim događajima. Čovjek koji je dotaknuo Mjolnir je naravno doktor Donald Blake, osoba u koju bi se (kroz prvih nekoliko desetljeća njegovog stripovskog života) Thor preobrazio kako bi mogao živjeti među običnim ljudima. No, Blakea nismo vidjeli već dugo dugo vremena, još otkad je na Thoru radio legendarni Walter Simonson 80ih godina prošlog stoljeća. Jedna od promjena koje je Simonson uveo je to da je Odin prekinuo Thorovu mogućnost preobraženja u običnog čovjeka (i podario je u nešto drugačijem obliku Thorovom savezniku Beta Ray Billu, no to je već neka druga priča...), prebacivši tako Blakea u istu onu prazninu u kojoj počinje naša priča. Smrću Odina i rušenjem Asgarda, čarolija prestaje i Donald Blake nakon dugih desetljeća ponovno oživljava na Zemlji.
"I am Thor! And I... wish... to live."
Slika 1. Buđenje iz ništavila
Razgovorom između Blakea i Thora unutar praznine Straczynski kreće s odmotavanjem svoje priče. Spoznavši događaje nakon Ragnaroka i sudbinu svojih ljudi, Thor odluči izaći iz praznine i vratiti se u svijet živih. No svijet je drugačiji nego prije Ragnaroka, puno se stvari promijenilo. Asgarda više nema, njegovih stanovnika isto tako i Thor je odjedom sam na svijetu, a Blake je jedina osoba kojoj se može povjeriti. Interesantan pristup koji Straczynski ovdje predstavlja je taj da Donald Blake nije samo klasični alter-ego jednog superheroja, već da se radi o kompletno samostalnoj osobi sa svojim razmišljanjima, stavovima i postupcima. Na taj način stječemo dojam da ne pratimo samo jednog lika cijelo vrijeme, već da se kormilo prebacuje čas na Thora, čas na Blakea. Blake kreće sa svojim novim životom u malom gradiću u Oklahomi, u sred ničega. Nastanivši se u jednom ho(s)telu, stječe poznanstva mještana, no u isto vrijeme odlučuje kako uništenje Asgarda neće biti njegov kraj. Jer moć samog Thora, Asgarda i svih ostalih bogova leži u tome da ih vjerovanje čini jačima i realnijima, tako da dok god ima nekoga tko vjeruje u njih, oni će postojati.
"Where there is Thor, there is Asgard."
Vođen tom idejom, Thor vraća Asgard natrag u postojanje tik nedaleko od gradića u kojem Donald Blake trenutno živi. No Asgard se vraća prazan, bez svojih stanovnika koji su negdje ostali zarobljeni unutar ljudskih tijela, ni sami ne znajući za svoje sužanjstvo. S obzirom da mu prazni Asgard ne predstavlja ništa bez njegovih stanovnika, Thor se daje u potragu za izgubljenim bogovima. U međuvremenu, ogromni grad koji je tek tako niknuo u blizini njihovog gradića naravno budi maštu i interes mještana. Treba ovdje odati priznanje Straczynskom za te male trenutke u stripu u kojem do izražaja dolazi njegova sposobnost razbijanja ozbiljnosti odlično doziranim humorom. Nema ga previše kako ne bi odvukao pažnju s glavne priče, no ti kratki trenuci odišu svježinom koja se tako dobro uklapa. Kao već iskusni scenarist, Straczynski nikako nije usiljen u humorističnim trenucima, već ih ukomponira s rijetko prisutnom dozom ukusa i stila.
No, vratimo se na Thora i njegovu potragu. Ono što je u ovom trenutku bitno za spomenuti je nešto što će većina čitatelja vjerojatno najprije znati iz Marvelovih filmova. Baš kao i tamo, negdje u vrijeme koje prethodi ovom stripu kroz Marvelov univerzum se odigrao događaj znan kao Civil War. Baš kao i u filmovima, Thor nije sudjelovao u njemu iz razloga spomenutih pri početku ove recenzije. Kako sam već spomenuo, za to vrijeme je Thor bio u praznini i njegova sudbina je bila nepoznata ostatku svijeta, no to nije spriječilo Tonyja Starka da od postojećeg Thorovog genetskog materijala napravi klon koji je koristio u svoje svrhe tokom građanskog rata. Povratkom pravog Thora u život, okršaj s Iron Manom je bio neminovan te nam tek ovdje Straczynski pokazuje koja je zapravo razlika između čovjeka u oklopu i boga groma. Ukoliko ste ikako zaboravili da među Avengersima nisu svi jednaki, ovaj okršaj zorno prikazuje da je Thor na daleko višoj razini od ostatka tima, samo to nemamo priliku tako često vidjeti. Iako je za ovaj dio radnje potrebno nešto sitno predznanja, vjerujem da je većina čitatelja ove recenzije svakako pogledala "Captain America: Civil War" (a možda i pročitala stripovski predložak), tako da otprilike znate osnovne informacije o građanskom ratu. Ukoliko pak niste upoznati, u rubrici "zanimljivosti" imate ukratko opisano o čemu se tu radi. Lijepo je za vidjeti da se Straczynski lagano nadovezuje na aktualno stanje Marvelovog univerzuma, iako gradi priču ispočetka. Nadalje, ostatak ovog trejda donosi Thorovu potragu za ostatkom Asgarđana koje otkriva malo po malo. I dok mu je neke drago vidjeti, jasno nam daje do znanja da je moglo proći i bez pojavljivanja nekih drugih... Da, nema smisla skrivati išta, naravno da se radi o Lokiju i baš kao što bismo očekivali od njega, spletke tu kreću praktički od samog starta s obzirom da Loki u igru potajno uvodi jednog sasvim nam neočekivanog lika. No, to su tek temelji za širu priču koja nas čeka u ostatku serijala...
Slika 2. Povratak Asgarda u izrazito atmosferičnom Coipelovom crtežu
Što se crteža tiče, za njega je u ovom početnom poglavlju kompletno zadužen Olivier Coipel. Iako se na momente čini kao standardni američki superherojski crtež, Coipel ima nekoliko karakteristika koje ga lagano odvajaju od ostatka mainstreama, što se posebno vidi na licima likova, ponajviše na Thoru i ostalim Asgarđanima. Na crtež nemam nikakve posebne zamjerke s obzirom da su Coipelovi kadrovi stvarno lijepi i vidi se da se stvarno potrudio kako s likovima, tako i s okolinom tako da mu se rijetko kad zna zalomiti da imamo kadrove s praznom pozadinom. Još jedna stvar koja pridonosi vizualnom dojmu su stvarno lijepe boje koje, iako dosta žarke, nisu prenapadne niti bodu oči. Osim što ima itekako zadovoljavajuću priču, ovaj strip vizualno izgleda jednostavno lijepo, gušt ga je čitati.
Za kraj, imajte na umu da je ovo samo prva trećina cjelokupne priče i sama po sebi ne ide u neku veliku dubinu i širinu, već više služi kao prolog za sljedeća poglavlja i događaje. U sljedećem dijelu priče Straczynski lagano gradi napetost i priča se zahuktava, no za sada to sve više-manje ide polako, figure se tek postavljaju na ploču i još uvijek nismo sigurni u svačije motive. Cijeli run J. Michaela Straczynskoga nije trajao nešto pretjerano dugo kao neke druge, poznatije sage kod Thora, no ne znači zbog toga da je išta manje vrijedan čitanja. Naprotiv, ovaj pristup odiše svježinom kakvu ne viđamo tako često kod likova koji idu već desetljećima i upravo zbog te lakoće čitanja i razumijevanja protkane kroz zanimljivu priču, run J. Michaela Straczynskog je itekako vrijedno pročitati.
