Tišina

Nathan Never

TIS PRIZ 1 | 130 str.

Kao Adagio for strings u stripskoj dimenziji, Tišina govori o moći govora, šutnje i čistog srca. Ardensko crnobijelo iz pera jednog od najvećih.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 90%

Priča 9

Scenarij 8

Crtež 10

Naslovnica 9

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 88%

P*9

S*8

C*10

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Omnibus II
    ALBUM KOM 6
  • Tišina
    TIS PRIZ 1

ZANIMLJIVOSTI

  • Didier Comés (1942-2013) bio je belgijski umjetnik, rođen kao Dieter Hermann Comes, u ardenskom selu Sourbrodt blizu njemačke granice. Sin je Nijemca i Francuskinje. Nakon rada u tekstilnoj industriji i crtanja stripova u slobodno vrijeme, upoznaje Hausmana i Deliegea, belgijske strip crtače. Prvi profesionalni angažman ima u dječijoj sekciji magazina Le Soir, i to sa stripovima „Hermann“, „Sventebold“ i „Les Cheeses“. Nakon kratkog angažmana u magazinu Le Spirou, za Pilote 1973.godine kreira svoj prvi serijal „Ergun l'errant“. Tokom 1976 i 1977.godine, Comes stvara „Gavranovu senku“ za belgijsku verziju magazina TinTin. Narednih godina Comes stvara najpoznatija djela „Tišina“, „Iris“ i „Drvosrce“, koja štampa Casterman.
  • Tišina je drugi Comesov album i dovršen je 1980.godine. Prva ga štampa revija A Suiver, prije no Comes potpisuje ugovor za Casterman.
  • Na našim prostorima, prva izdavačka kuća koja štampa Tišinu je Komiko u premijernom broju svoje biblioteke Prvi izbor, u jesen 2011.godine. Ista novosadska kuća u ljeto 2016.godine ovim albumom otvara svoj Drugi Comesov Omnibus.

Comesovo djelo je i dalje velika enigma za mnoge stripoljupce, bez obzira kolika bila njihova radoznalost i želja za istraživanjem. Taj takozvani „autorski pečat“ za kojim žude istinski umjetnici i koji je postavljen kao krajnji cilj i domet njihovog rada prepoznatljiv je u svakom kadru koji je ovaj čudesni Belgijanac crtao, u svakom dijalogu kojim je spajao i razdvajao likove u svojim pričama. S razlogom spočitana povezanost sa velikim Hugom Pratt, koja pod upitnik može staviti i originalnost Comesovih djela, nakon ulaska u njegove svjetove ne ostavlja prostora takvim sumnjama. Dimenzije o kojima Comes pripovijeda ne pripadaju Prattovim, niti ičijim, jer je kristalno jasno da on kroz svoja iskustva, strahove, doživljaje i impresije opisuje tačnu lokaciju u kojoj je odrastao i postao čovjek, ljude kojima je tada bio okružen, sablasti koje su im kružile iznad glava, i naposljetku terete koje su dijelili zbog svog primitivizma, poganštine i nepobjedive želje za stagnacijom, te nazadovanjem i propadanjem u lažnom komforu.

Tihi je nijemi mladić koji robuje lokalnom moćniku Abelu Movi. On je ujedno i glavni čudak u tom jezivom ardenskom selu Bosonžu, nesposoban da razumije i rezonuje, žestoko retardiran, ali u potpuno otvorenom kontaktu sa prirodom i životinjama. Nad selom bdije tamni oblak tmurne prošlosti i mnoštva tajni koje su ga stvorile takvim, divljim i naopakim. Comes postepeno uvodi u priču sporedne likove među kojima su i dva rivala, lokalni vještac Muha i vještica Sara. Sam Abel, ali i čitavo selo zaziru od Muhe ali ga poštuju, dok svi strahuju od pomenute slijepe vještice. Osim toga, zli gazda na sve moguće načine sprečava Tihog da dođe u kontakt s njom. Međutim, sticajem okolnosti, nakon što otkrije tajnu u ambaru gazde Toana, Tihi dolazi do Sare i ona mu otkriva velike tajne sela.


Nakon osvrta na Comesovo „Drvosrce“, našao sam se pred velikom dilemom koji je idući album ovog majstora na koji treba obratiti pažnju. Poredeći „Tišinu“ sa pomenutim radom, može se reći da se osjeti velika razlika u intenzitetu kojim crtež stvara i prati atmosferu u priči. Naime, u „Drvosrcu“ Comes nekako ravnomjerno raspoređuje značaj konvencionalnog narativa i crteža u stripu, dok se u slučaju ove uspješnice, „Tišine“, primjeti kako autor posvećuje dodatnu pažnju montiranju kadrova na „filmski“ način, a što u ukupnom utisku donosi dodatnu slojevitost i burniji doživljaj ispričanog. U kreaciji sablasne atmosfere jedne tipične zabiti u obliku planinskog sela, da bi se okusio strah koji vlada tim područjem zbog pomenutih paganističkih vradžbina i „moći“ koje posjeduju određene osobe, Comes je upotrijebio nešto oštriji chiaroscuro. Nekoliko je sekvenci u vrlo napetom tonu donijelo skoro-pa-horor momente koji naglašavaju karakter seljana upletenih u paučine svojega zla. Količina sjena i tame u stripu nije recipročna bjelini snijegom zavejanog sela ili krezubom suncu kasne jeseni: naprotiv, Comes neprekidno dodaje crnu boju po već zamračenim konturama u svojim vinjetama, ne kontrolišući mjeru u nadogradnji napetosti/trilera tokom čitave priče. Od ostalih tehnikalija u ovom stripu, mogu se istaći i naglašeno oštri dijalozi kojima Comes čitaocu jednostavno objašnjava karakter relacija među likovima, te njegov trejdmark u obliku analepsi u kritičnim momentima koji diktiraju tempo razvoja čitave priče.


Kao i u „Drvosrcu“, ali i većini svojih djela, Comes za glavne likove bira posebne ljude. U pomenutom albumu prošli smo pakao jedne nedozrele, oštećene i mentalno samljevene djevojčice koja je bježala od svoje sudbine na kraj svijeta, da bi se s njom suočila u svom rodnom selu; isti je slučaj i sa ovom pričom, jer je Tihi marginalac, retardirano čeljade puno iskrene ljubavi, čistote koju priroda ljubi, dječak koji ne poznaje šta je to mržnja. Jantar se sukobila sa realnošću i „sada“ preko grupe jalovih, tzv.“muškaraca“ koji su se napucavali po njenoj šumi, dok je Tihi u okršaj krenuo iz dubokog minusa, bez razuma i rezona, direktno na zlo koje se uvuklo pod kožu seljana iz Bosonža. Tihi je nus-produkt Zla koje spava u Bosonžu onoliko koliko je Jantar drevni super-heroj koji lomi koljena nadolazećim bezveznjacima. Oboje su frajeri na svoj iščašen način, operisani od realnosti, oboje stoje na pragu između stvarnog i izmišljenog svijeta i za pojasom nose opasač satkan od hrabrosti, poštenja i neukaljanosti.

Specifično za ovog autora je i konstantno potenciranje svijeta magije. U skoro svim svojim stripovima Comes suprotstavlja dimenziju realnog i racionalnog protiv sablasnog, magičnog i okultnog. Simbologija je jasna i precizna: njegove su priče prepune epizodnih uloga raznoraznih životinja, jedinstvenih za lokaciju o kojoj govori, tj.lokaciju na kojoj je i sam odrastao. Kako je sam Comes mješanac, od oca Nijemca i majke Francuskinje, primjetno je i kako se očitovao u pogledu balansiranja strana – svijetla je strana ona kojoj pripada majka, dok tamna strana magije ima njemački prizvuk. Dakle, govorimo o vrlo komplikovanom umu koji uproštava relacije u svom shvatanju odnosa svjetla i tame. Kako je to na određenim mjestima ovog foruma već utvrđeno, te provjereno u spisima zapadnjačke filozofije (Ardeni i pripadaju Zapadu), životinje u paganizmu imaju posebno mjesto. Po Jungu, životinje su dio prirode i nemaju osobenost i pripadnost Dobru ili Zlu. One su samo dio prirode i ne žele ništa što je van njihovog postojanja, a pošto sve rade nagonski – u nagonu je jedina poveznica životinja sa ljudima. U ovom stripu, te u svim Comesovim stripovima srešćemo se sa sovama, paucima, jarčevima, kravama, vranama, zmijama itd., ali su zbog paganističke prirode primitivnih naselja u Ardenima one iako neutralne, iskorištene kao oružje u malim borbama koje ondašnji seljaci vode međusobno, a pogotovo protiv drugih i drugačijih. Ako se te dvije teorije matematički saberu, dolazi se do rješenja ovog dijela šifre: primitivci kojima smeta odmak, iskorak i kretanje naprijed, odnosno napredak, nagonski iz straha upotrebljavaju sva sredstava da bi se oduprli drugom i drugačijem, a taj ključ šifre je bezvremenski primjenjiv na sva doba i ere. U slučaju dobrice Tihog, pohlepni zlotvor Abel Movi će uraditi sve da spriječi sirotog momka da sazna i spozna, jer bi time ugrozio kompletan poredak koji vlada selom (i svoju poziciju na pijedestalu), a putem lokalnih vračeva – iako konstantno u strahu od Sare, koristiće i životinje kao medij između svjetova da bi eliminisao sve one koji mogu ugroziti njegov plijen.

Mali je broj stripskih umjetnika koji tako vješto manipulišu sjenama u dočaravanju karaktera likova: kako sam već spomenuo u nekoliko navrata, i Comes kao i Munoz, pa donekle i Risso, Caramuta i Trigo, insistira na sugeriranju psiholoških stanja likova korištenjem chiaroscuro tehnike u krupnim kadrovima. Onako kako Munoz transformiše Alackovo hladno lice u očaj, uzbuđenje ili hir, tako i Comes svoje Jantar, Muhu ili Abela sjenama preobraća u drugačije emotivne okvire. Ruku na srce, ta je tehnika usavršena u „Drvosrcu“ osam godina kasnije, dok se u „Tišini“ Comes služi tim alatom na samom kraju priče, kada Tihi dospijeva u cirkus i upoznaje patuljčicu Zeldu. Nasuprot tome, Comes slijepu vješticu Saru maskira tamnim naočarima i naglašavanjem praznih očnih duplji, što uporedo sa jezom donosi i nestrpljenje za čitaoce u vidu pitanja: „Kako bi Sara izgledala da ima oči?“, a Tihom – ostavlja hladan izraz kao preslik njegove duševne zaostalosti, ali i opet ponavljam – čistote. Sve pomenuto dokaz je konstantnog napredovanja ovog umjetnika u svojoj sferi, jer je svaki sledeći rad nadogradio kvalitetom i u narativnom, a pogotovo crtačkom dijelu posla.


Veliko je pitanje završni čin u stripovima ovog velemajstora, odnosno koliko je naglašena teatralnost u raspletima njegovih priča doprinijela snazi koju odašiljaju. Prema dostupnim podacima, ova priča je isprva teško prihvaćena od strane glavnog urednika revije za koju u to vrijeme Comes radi – A Suiver, zbog sličnosti sa radovima Huga Pratt. Kako je na kraju ipak postignut dogovor za štampanje stripa, a Comes u uredništvo šalje 4-6 novih tabli svaki mjesec, postoji mogućnost da je Comes postepeno nadograđivao tu sentimentalnost koja je u raspletu priče morala eksplodirati. Međutim, da je istina kako postoji nešto što se zove sinkronicitet iznad kauzalnosti (opet Jung, fuj) – dokaz je i završna scena „Tišine“ – pa tako, povezujući je sa činjenicom da je Comes odustao od svojih radova kada ga je napustila njegova muza, supruga, te se i on relativno brzo potpuno ugasio, u konačnici mora značiti da su teatralnost, odnosno sentimentalnost kojom zatvara svoje priče poruke o jedinom smislenom kraju ovog življenja, pa možda čak i više – da je smrt samo treptaj i sledeća faza našeg postojanja.

Naprijed

N/A

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • naker

    Ukupna ocjena 88%

    9, 8, 10, 7

    Učmala sredina zabačene selandre čiji žitelji i dalje veruju u veštice i vradžbine i koji svoju zatucanost iskaljuju na umno zaostalog Tihija i time ga uvode u njemu nepoznat svet - svet mržnje. Ali vrela je ciganska krv i Tihi će pobrati sve simpatije što više budete ulazili u strip jer ovaj neobičan lik vodi Sizifov posao da pobedi maltretiranja sa kojima se ceo život sučeljavao. Crtež bogat elementima crne magije, tarota i teatra, sa dosta sitnih detalja, ali sve skladno povezano da zajedno odlično funkcioniše. Tišina je odličan strip, sa prelepim krajem.

    22.05.2024
    22:40:00 sati
    naker
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • Zlato Colorada
        Kod: TX LIB 23
        Ocjena: 89%
        Vrijeme: 6.4.2024. 13:18:00
        Autor: tex2
        Broj komentara: 6
        Broj pogleda: 1928
      • Zlato
        Kod: TX SAGK 47c/48a
        Ocjena: 100%
        Vrijeme: 25.3.2024. 8:21:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 7
        Broj pogleda: 1773
      • Poltergeist!
        Kod: DD LEX 132
        Ocjena: 83%
        Vrijeme: 8.5.2024. 11:33:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 2
        Broj pogleda: 1663
      • U tami
        Kod: TX SAK 6c
        Ocjena: 94%
        Vrijeme: 16.4.2024. 10:06:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 8
        Broj pogleda: 1647
      • Sretni Randy
        Kod: TX SAK 6d
        Ocjena: 85%
        Vrijeme: 27.4.2024. 8:17:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 9
        Broj pogleda: 1599

      Aukcije

      Forum