Traper Kerry 4

Alan Ford

TRPK NCR 5&6 | 192 str.

Završne tri epizode serijala iz pera poznatoga Zagorovog scenarista Marcella Toninellija...

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 73%

Priča 6

Scenarij 7

Crtež 9

Naslovnica 7

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 76%

P*7

S*6

C*8

N*7

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Volume cinque
    TRPK NCR 5
  • Volume sei
    TRPK NCR 6

ZANIMLJIVOSTI

  • Tri završne epizode serijala izvorno objavljene između kolovoza 1984. i siječnja 1985. u Collana Araldo ediciji kao dodatci Komandantu Marku, brojevi 216-221.
  • Iako su kao autori scenarija potpisani Staff di IF, Toninelli je jedini scenarist kod sve tri epizode.

Traper Kerry će malo koga ostaviti ravnodušnim. Svojevremeno je izlazio kao jedini pažnje vrijedan strip-dodatak u ediciji "COLLANA ARALDO", s Komandantom Markom kao primarnim junakom, čiji je idejni tvorac bio tada malo poznati Tiziano Sclavi. Ako je nešto sigurno po pitanju neuspjelog serijala o traperu Kerryju, onda je to da sve priče, neovisno o scenaristu, obilježavaju poprilično intrigantne i upečatljive teme, kao i crtež na zaista visokoj razini. Teško je reći koji crtež bolje odgovara ovakvom tipu scenarija, Bianchinijev ili Di Vittov, ali ukupan dojam je između vrlo dobrog i odličnog. Prilikom pripreme za ovu recenziju, pročitao sam ponovno cijeli serijal i moram naglasiti da mi je prilikom svakog novog čitanja dojam sve bolji, a to je jako bitna činjenica, jer loše stvari blijede s vremenom i s većim iskustvom čitatelja. Većina će razlog tome pripisati nostalgiji, ali mislim da to ovdje nije slučaj. Budući da mi je priprema za recenziju bila temeljita (kakva i mora biti) primijetio sam nešto što je očigledno većini promaklo, a to je nekonzistentan potpis unutar stripova navodno crtanih od strane braće Di Vitto, na što upućuju skoro svi popisi. Naime, pregledavajući njihove ostale radove zamijetio sam da im uopće nije običaj ostavljati potpis unutar vinjeta stripa, a ako se već potpisuju, onda potpis sadrži samo prezime.
Zašto je to bitno?
Zbog toga što izgleda da je ovdje većinom potpisan samo jedan od braće - Stefano. Samo na drugoj vinjeti druge epizode serijala, odnosno De Vittove premijerne, imamo za njih standarno samo prezime. Vrlo vjerojatnu mogućnost da je Stefano sam crtao na ovom serijalu dodatno potvrđuje inače nepogrešiv (istina, prilično štur i teško razumljiv) popis na talijanskoj stranici Guida Fumetto Italiano.
Tamo piše: "KERRY IL TRAPPER (nn. 197/221) testi di Tiziano Sclavi e disegni di Stefano Di Vitto e Marco Bianchini;"
S obzirom da je Traper Kerry izlazio u Komandant Mark ediciji kao dopunski strip, više je nego moguće da su krivi podaci u svim izdanjima, kao i skoro svim popisima i osvrtima, i da je zaista Stefano sam nacrtao sedam epizoda ovoga serijala.

Ova recenzija obuhvaća zadnje tri epizode u serijala, za koje je kasnije poznati, pa i ozloglašeni Zagorov scenarist napisao scenarij. Mora mu se priznati da se lijepo nadovezao na Sclavija (7) i Pellizzarija (2), podarivši konačan pečat ovom efektnom mini-serijalu.
Očekivano, Toninelli ne uspijeva zadržati visoku razinu prethodnih priča, te serijal pretvara u banalni vestern s vrlo malo fantastičnog, a najveći je dokaz to da je skoro potpuno izbacio gorostasnog Indijanca Qweega, vrativši ga tek u posljednjoj priči serijala.
E, sada možemo malo konkretnije i o epizodama:

10. epizoda: Nevidljivi čovjek

Scenarij: Marcello Toninelli
Crtež: Stefano Di Vitto

Izdano u:
ZS 956: Kći Sunca (Nevidljivi čovek)
ZS 959: U vučjem prolazu (Sveti orao)

Broj stranica: 60 (4 stranice izbačene)


U prvom dijelu „Nevidljivi čovjek“, KM ZS 956: Kći Sunca, prva izbačena stranica ide nakon stranice 89, a druga nakon zadnje stranice. U drugom dijelu „Sveti orao“, KM ZS 959: U vučjem prolazu, prva izbačena stranica ide nakon stranice 70, a druga izbačena stranica nakon 74. stranice.

Kratki sadržaj:
Prilikom lova na pumu Kerry zatekne nevidljivog Indijanca. Znamo da je Indijanac po odjeći, jer se samo ona vidi. Naš junak ga pokuša slijediti, ali gubi trag. Par tjedana kasnije, Kerry je naletio na bandite koji su oteli indijanske žene. Tu na scenu ponovno stupa nevidljivi čovjek, koji se i pridružuje Kerryju u pokušaju oslobađanja žena. Ni ne sumnjamo da će uspjeti spasiti žene, ali kakva je priča tajanstvenoga Indijanca?

Zanimljivosti:
- Jedina epizoda u serijalu da se uopće ne pojavljuju oba ključna sporedna lika: Qweeg i McBull.
- Dnevnik je iskasapio priču izbacivši tri jako bitne stranice (četvrta i nije toliko bitna za radnju), bez kojih je epizoda još puno konfuznija nego u izdanju sa svim stranicama.
- Kod prvog susreta s banditima, njih je samo pet, dok se kod rijeke pojavljuju još petorica. Ne znam gdje su oni bili ranije, a u priči se to i ne spominje!?
- Na kraju su barem dva bandita ostala živa, ali nigdje se ne spominje što se s njima desilo. Čak nije prikazano ni da su ih zavezali, iako bi svaki drugi scenarij bio poguban za Kerryja, Shaguata i Indijanke. Budući da bi jedino bilo logično da su ih žene svezale, Indijanci, na kraju, nisu pozvali Kerryja da prisustvuje "plesu sjekire" ili nekom drugom mučenju, kako bi svi Indijanci koji drže do sebe napravili. 🙂
- Kerry na početku epizode spominje kako mu je puma jednom spasila život, čime se referira na šestu avanturu pod imenom „Puma“ (treća priča u drugom Phoenix Press integralu).
- Kerryjev crtež na naslovnim stranama piratskih izdanja uzet je iz prve vinjete u epizodi "Nevidljivi čovek" (KM ZS 956: Kći Sunca), s tim da je ostatak s nekog drugog crteža ili docrtan, pa zatim obojen. U svakom slučaju, dobro je ispalo. (zanimljivost by ReemCP).

Komentar:
Još jedna uzbudljiva i atraktivna tema poslužila je Toninelliju za debi na ovom serijalu i idealno se uklopila u ukupnu sliku.
Očigledno je da Toninelli pokušava paziti na detalje (što mu kasnije sigurno nije običaj), ali, prvenstveno zbog malog broja stranica, priča izgleda pomalo konfuzna. Nepotrebno je ubačeno previše bandita, a priča je okrenuta u smjeru borbe umjesto mistike. Po tom pitanju, ipak je samo jedan Sclavi!

Baš kao i u skoro svim epizodama ovoga kratkog serijala, kulminacija radnje, a posebno završnica daju osjećaj nečega vrijednijeg od standardnog Bonelli stripa.
Mislim da je i crtanje ovog stripa bilo jako pipljiv posao, a Stefano Di Vitto je po tom pitanju bio uobičajeno odličan. Shaguat mu zaista opako izgleda onako obojan, a zanimljivo je da (Toninelliju unatoč) ovdje crta oružje koje odgovara vremenu radnje, ne revolvere kao u nekim ranijim epizodama.

(priča: 8, scenarij: 7, crtež: 9) - 80%

11. epizoda: Bijeli Indijanac

Scenarij: Marcello Toninelli
Crtež: Stefano Di Vitto

Izdano u:
ZS 964: Izdaja (Zarobljenik Kanavaga)
ZS 968: Ledeni ambis (Noć vukova)

Broj stranica: 60 (4 stranice izbačene)


U prvom dijelu „Zarobljenik Kanavaga“, KM ZS 964: Izdaja, prva izbačena stranica ide nakon stranice 72, a druga nakon 92. stranice. U drugom dijelu „Noć vukova“, KM ZS 968: Ledeni ambis, prva izbačena stranica ide nakon stranice 70, a druga izbačena stranica nakon 76. stranice.

Kratki sadržaj:
Zbog preniske cijene koju im je ponudio pohlepni trgovac Van den Brook, Kerry i još četvorica trapera su se odlučili na opasan put do poštanske stanice s druge strane "Rust Mountains" i prodaju koža u tamošnjoj poštanskoj stanici. Pohlepnom trgovcu se to nije svidjelo, pa je organizirao sačekušu. Ranjenog i onesviještenog Kerryja našli su Indijanci Konovaga i odlučili da im Kerry zamjeni poginulog člana plemena. Ošišali su ga na njihov način i dali su mu ime Činoet. Kerry je odlučio sačekati proljeće i tada pokušati bijeg...

Zanimljivosti:
- Druga epizoda za redom da se ne pojavljuje Indijanac Qweeg.
- Toninelli u ovu priču ubacuje Indijance Kanavaga i Katavaba, a spomenuti su i Mohavci. Po pitanju plemena Kanavaga, čiji je član pod prisiliom postao Kerry, našao sam samo podatak da pleme slična imena pripada porodici Mohavk Indijanaca: Mohawks of Kahnawà:ke, a Katavaba bi mogli biti Catawba Indijanci.
Srećom, pa barem Mohavke mogu jasno identificirati, ali to nas dovodi do drugog problema. Naime, baš kao u većini svojih scenarija, Toninelli se nimalo ne opterećuje geografskim i povijesnim detaljima, pa sva spomenuta indijanska plemena žive na drugom kraju Sjeverne Amerike, budući da znamo da se radnja ovog serijala većinom odvija na području Nacionalnog parka Yellowstone.
- „Bijeli Indijanac“ je ujedno naziv i jedne od početnih epizoda Malog Rendžera.

Komentar:
Ovo je prva Kerryjeva epizoda u kojoj uopće nema niti natruhe fantastičnih elemenata. Nije to ni čudo s obzirom na Toninellijev opus, iako nisam očekivao da će već i na Kerryju u potpunosti izbaciti fantastiku i horor elemente. Unatoč tomu što sam ljubitelj fantastičnih elemenata, za raznolikost serijala ovakva „drugačija“ priča je više nego dobrodošla. Mislim da je ovdje Toninelli dosta imao na umu Kena Parkera. Iako tema odlično odgovara glavnome liku serijala, dojam je da su 64 stranice ipak premalo za višu kvalitetu scenarija. Nema veze, nije to nešto loše! Dapače, priča je tečna i zabavna, a nije nimalo prozirna.

Di Vitto još jednom briljira! Strip obiluje prekrasnim perspektivama, a Toninelli nije baš poznat po tome u svojim pričama, pa bi Stefano Di Vitto trebao biti idejni i vizualni tvorac tih prekrasnih vinjeta.

(priča: 6, scenarij: 6, crtež: 9) - 70%


12. epizoda: Prijetnja s neba

Scenarij: Marcello Toninelli
Crtež: Marco Bianchini

Izdano u:
ZS 975: Dva pukovnika (Prijetnja s neba)
ZS 979: Grob Vikinga (Demon sa planine)

Broj stranica: 60 (4 stranice izbačene )


U prvom dijelu „Prijetnja s neba“, KM ZS 975: Dva pukovnika, prva izbačena stranica ide nakon stranice 67, a druga nakon 81. stranice. U drugom dijelu „Demon sa planine“, KM ZS 979: Grob Vikinga, prva izbačena stranica ide nakon stranice 67, a druga izbačena stranica odmah nakon 68. stranice.

Kratki sadržaj:
U okolici Yellowstonea počinju se događati čudni napadi ptica na ljude. Dok je bio s McBullom u lovu, Queeg je dobio tajanstveno upozorenje da je Kerry u opasnosti, pa obadva hitaju u pomoć. Za to vrijeme Kerry i Meryl uživaju zajedno u Kerryjevoj kolibi, ali idila je kratko trajala jer su par napale bezbrojne ptičurine.

Zanimljivosti:
- Posljednja priča Traper Kerry serijala i treća Toninelijeva.
- Toninelli je konačno odlučio i da Qweega ubaci u scenarij, a čak je iskoristio originalno Sclavijevu foru s McBullovim slabim vidom.
- Priča je inspirirana kultnim horor filmom „Ptice“ (1963.) Alfreda Hitchcocka. U prvom dijelu „Prijetnja s neba“ (KM ZS 975: Dva pukovnika), na 74. stranici (prva vinjeta) nacrtani su sam Hitchcock (lik koji izgovara: „Ptice koje ubijaju ljude! Da li ste ikad čuli nešto slično?“) i scenarist Toninelli (lik s bradom i naočalama koji izgovara: „Kakva je to priča?“). Nekih sedam godina kasnije od ove epizode, Toninelli će se ponovno nadahnuti Hitchcockom u jednoj od priča Nicka Raidera. (zanimljivost by ReemCP).

Komentar:
Toninelli je konačno morao ubaciti jednog od glavnih likova serijala - Qweega, jer bez njega ne bi znali što se dešava s pticama, a još manje kako problem riješiti. Ukratko, Qweeg kaže da je za sve kriv Ahuatantak - grabljivac, gospodar niskih nebesa, prokleto stvorenje Miči-manitua - duha zla, dok je naš Kerry Manituov štićenik, koji pomoću vatre može riješiti problem. A kako? E za to ćete ipak trebati pročitati strip! 🙂
Malo je kazati da je razrješenje situacije iritantno i glupo. Jednostavno se vidi da ovaj serijal bez Sclavija ne funkcionira i da nije čudo što je ovo posljednja epizoda.
Toninelli opet pokazuje da ne zna kako napisati scenarij adekvatan manjem broju stranica, koliko broje Kerryjeve epizode. Prilikom čitanja se jasno osjete scenarističke rupe i manjak fluidnosti. Iako ispada da bespotrebno gubi stranice na (za glavnu priču) nebitne detalje, ti detalji su jedino što zaista vrijedi u ovoj adaptaciji Hitchcokovog planetarno poznatog filma „Ptice“, a njima kvalitetno produbljuje odnos između Kerryja i Meryl, opušta napetost u komičnoj interakciji između Qweega i McBulla, kao i daje malo lokalnog folklora u reakcijama i razmišljanjima žitelja tih izgubljenih krajeva. Stoga, „zbrzani“ svršetak na malom broju stranica nije toliko ni bitan, jer priča kao priča je samo efektna, nikako smislena. Jasno je da tu svakako pomoći nema, pa se uvijek najbolje zadovoljiti pozitivnim elementima izvan glavne priče, a njih ima napretek.
Dobra stvar je i što nam je Toninelli za kraj zaokružio Kerryjevu priču, pa je konačno pokazao da su Kerry i Meryl završili zajedno, kako se dalo i pretpostaviti odmah u prvoj epizodi.

Bianchini odličan za kraj. Možda i najbolje nacrtana njegova epizoda u serijalu! Uvijek se može naći nekih zamjerki, kao što su neke facijalne ekspresije likova neadekvatne trenutku, situaciji i stanju u kojem se isti nalaze. Uz to, likovi su mu još malo „drveni“, ali u globalu odličan uradak.
Uz to, Meryl je zaista izazovno nacrtana!

(priča: 3, scenarij: 7, crtež: 9) - 63%


Zaključak o serijalu:

Sve u svemu, Traper Kerry je jedan iznadprosječno simpatičan serijal s ukupno dvanaest objavljenih priča. Sclavi potpisuje prvih sedam, dajući im svoj nepogrešivi pečat i čineći ih gotovo generalnom probom Dylana Doga. Preporučam svakome da pročita serijal u cijelosti, pogotovo ljubiteljima Sclavija. Savjet za kraj je da se (tamo gdje se može) izbjegavaju izdanja Zlatne Serije, jer (uz loš otisak) izbačene četiri stranice po epizodi uvelike kvare ukupan dojam. Druga mogućnost je da se uz pomoć četiri recenzije na ovom sajtu (koje obuhvaćaju cijeli serijal) pronađu stranice koje nedostaju u svakoj epizodi.

Na kraju mogu samo s popriličnom sigurnošću ustvrditi da je ovaj serijal bio ispred svog vremena, što ga je (uz potpuno neadekvatan, primarno banalan i stereotipan serijal u kojem je izlazio kao dopunski strip) koštalo toga da je ukupno izašlo samo 12 epizoda. Budući da nikada „nije svako zlo za zlo“, tako niti Traper Kerry nije mogao ući u kolotečinu, bezidejnost i ponavljanje kao svi ostali dugovječni Bonelli serijali, pa imamo jedan istinski dragulj vestern stripa, koji nikada nije dobio ono pravo izdanje kakvo zaslužuje.
Budući da s ovom recenzijom smo na ovom sajtu pokrili sve epizode serijala, moram još jednom izreći neskrivenu želju da ga jednom netko, barem kod nas, izda u izdanju kakvog jedan skriveni dragulj talijanskoga stripa i zaslužuje.

Recenzije čitatelja

  • ReemCP

    Ukupna ocjena 83%

    8, 7, 10, 8

    Evo napokon i zadnje recenzije ovog mini serijala, 'ajde da smo i to doživjeli :). Vjerujem da će se većina složiti, na kraju krajeva, da je Sclavi neprikosnoven na ovom serijalu, a Pelizzari i Toninelli su nastojali da drže taj neki korak sa Sclavijem i pružili nam u konačnici solidne priče. Sad kad bih morao analizirati njih dvojicu (Pelizzari & Toninelli) i pokušati dati neko svoje mišljenje tko se bolje tu snašao, možda mi je Pelizzari mrvicu bolji (što na neki način i sugeriraju moje ukupne ocjene), ali rekao bih da su obojica tu negdje.

     

    Nekako mi je uvijek bilo krivo što nema više tih epizoda Trapera Kerryja i što je ovo relativno kratak serijal, ali upravo je recenzent dobro objasnio u završnoj riječi da je možda tako i najbolje, jer pitanje je u kojem bi smjeru ovo otišlo da se dalje nastavilo (a poslije Sclavija je očigledno vidljiv lagani pad u kvaliteti priča, mora se priznati). Ovako će nam priče Trapera Kerryja ostati zauvijek u lijepom sjećanju, s kojima ćemo se povremeno, nakon određenog protoka vremena, ponovno susretati i uživati iznova u avanturama mladog trapera.

     

    Ispod slijede moji komentari po epizodama (ovo su sve neki dojmovi nakon prvog čitanja tih priča):

     

    Zlatna Serija: 

    20. Nevidljivi čovek (ZS 956)

    21. Sveti orao (ZS 959)

     

    Lagana, opuštajuća i tečna priča, prvijenac Toninellija u ovom serijalu. Pomalo mi je bilo čudno da se Queeg i McBull uopće ovdje ne pojavljuju, ali iskreno, nisam niti osjetio njihov izostanak. Možda je za to zaslužan taj lik "Nevidljivog čovjeka" - Indijanca, koji je imao zanimljivu ulogu u priči te dobra ideja Toninellija kako da ga uklopi u ovu epizodu i iskoristi ga kao Kerryjevog suborca. Interesantna je i ta indijančeva prošlost, a i sudbina je htjela da se baš on zatekne u ovoj priči i da na kraju dobije ponovno priliku za novi život i novu obitelj.

     

    (priča: 9, scenarij: 10, crtež: 10) = 97%

     

     

     

    Zlatna Serija: 

    22. Zarobljenik Kanavaga (ZS 964)

    23. Noć vukova (ZS 968)

     

    Dobra priča, Toninelli nema problema s ritmom pripovijedanja i nema praznog hoda. Ono što je Spock dobro primjetio u recenziji, ovo je prva priča u kojoj nema tih natprirodnih elemenata po čemu je Traper Kerry serijal prepoznatljiv. Toninelli čak nije koristio niti Queega i to dvaput zaredom.

     

    Kad pomisliš za braću Di Vitto, da li može bolje od ovoga što su dosad uradili za ovaj serijal, oni ponovno pozitivno iznenade i opet nam podare nekoliko prekrasnih i upečatljivih vinjeta. Svidjelo mi se kako nam je Toninelli servirao rastanak Kerryja od Indijanaca i ponajprije, od njegove "nove" majke. Već se bio zbližio s njima i sve, ali očigledno je bilo da se on tu neće moći vječno zadržati, pa je Toninelli nekako to uspio riješiti na obostrano zadovoljstvo. Epilog je isto zadovoljavajući, taman odgovara jednoj ovakvoj epizodi.

     

    (priča: 8, scenarij: 9, crtež: 10) = 90%

     

     

     

    Zlatna Serija: 

    24. Pretnja s neba (ZS 975)

    25. Demon sa planine (ZS 979)

     

    U zadnjoj Toninellijevoj epizodi, od koje sam možda najviše očekivao, nekako sam se na kraju osjećao uskraćenim nakon završenog čitanja, ovo mi je možda i najlošiji uradak na serijalu. Veoma volim posvete u stripu, naročito kad je Hitchcock u pitanju kao jedan od najutjecajnijih redatelja u povijesti filma. Simpatična je ta posveta na onoj jednoj vinjeti, kao i pokušaj adaptacije kultnog filma „Ptice“, ali nažalost, ništa nismo konkretno dobili ovom pričom, imao sam na kraju osjećaj da je više Bianchini „pričao“ svojim crtežom nego što smo to možda dobili od Toninellija. Čak i ubacivanje Qweega (po prvi put nakon zadnje dvije epizode u kojima nije bio prisutan) nije urodilo plodom, ali barem smo, ovo što je naglasio recenzent, u većoj mjeri dobili lik Meryl s kojim je s nekim zadovoljstvom i osmijehom na licu zaokružen ovaj mini serijal.

     

    (priča: 8, scenarij: 2, crtež: 10) = 67%

    16.06.2022
    22:40:00 sati
    ReemCP
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 77%

    7, 7, 9, 8

    16.06.2022
    22:52:00 sati
    velka031
    uredi
  • Salkan

    Ukupna ocjena 69%

    7, 6, 8, 6

    Shvatam u potpunosti zašto je ovaj junak tako poseban, a treba shvatiti i kakvo je osvježenje predstavljao kad se onomad pojavio u ZS. Sad kad sam uspio skupiti sve Markove i nije mi toliki ćejf ponovo čitati Trapera hronološki - dovoljno mi je ono što sam već spomenuo. Osim ekstravagantne atmosfere i kojekakvih duhova/prikaza, onog ogromnog indijanca Kviga i slijepog trapera MekBula ili kakosevećzove, najviše se sjećam sisate plavuše koja se povremeno znala pojaviti. Međutim, ovaj komentar pišem isključivo da bih pohvalio ovakvu recenziju. Trebalo je vremena i vremena i živaca da se svi ovi podaci prikupe: svaka čast!

    19.06.2022
    21:11:00 sati
    Salkan
    uredi
  • Ukupna ocjena 77%

    8, 7, 8, 8

    20.06.2022
    22:38:00 sati
    LL1986
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum