U prošlim avanturama mladog trapera pratili smo njegov put sazrijevanja. Od neiskusnog i prgavog mladića, do stoičkog trapera s nemjerljivim iskustvom preživljavanja u divljini i stečenom mudrošću. Nije taj put bio lagan, Sclavi je Kerryja suočio s nizom izazova. Napadi Indijanaca željnih skalpova bljedolikih, zločinci koji imaju namjeru ubiti mladića kako ne bi saznao za sudbinu nestalog oca i sukob sa demonskim Spectrom, prva su teška iskušenja kroz koje je morao proći Kerry kako bi očvrsnuo i bio spreman za ono što mu Sclavi tek priprema.
Znamo da je ovaj mini serijal spoj avanture u divljini, vesterna, horora i ZF-e. Međutim, serijal nije odmah startao sa svim tim komponentama. Kada sam davne '88. kupio najnoviju Markovu priču #883 “Poslednji juriš“, na zadnjih 30 stranica čekao me je novi junak. Misleći da će biti tek još jedan sporedni junak u nizu, nisam previše očekivao od tih pustolovnih avantura. Tek klišeji kakvi se vuku za tim žanrom. Prva Kerryjeva epizoda jednostavno je odrađena i ničim ne odskače od avanture na granici. Pratimo mladog Kerryja na mukotrpnom putu rasvjetljavanja sudbine nestalog oca i pri tome preživljava napade ratobornih Indijanaca i zločinaca bijele boje kože, zadobiva simpatije zgodne i temperamentne plavuše Meryl, upoznaje Queega i McBulla, i za sada Sclavi ne odaje pravu prirodu serijala.
Iduća, druga epizoda, također ne odskače od rutine prve. U biti, nastavak je započete potrage za nestalim ocem, samo neki likovi više dolaze do izražaja. Pa tako detaljnije upoznajemo Queega i Rustyja McBulla, produbljuje se njihov odnos sa Kerryjem vežući ga kroz neraskidivo prijateljstvo, opet su Indijanci u igri, saznajemo za sudbinu Basila, ali i otkrivamo Dolinu tišine, i upravo na tim zadnjim stranicama Sclavi nam donosi malo fantastike i indijanske mistike.
Priče treće epizode nose naslov “Ratnici Bez Lica“ i “Spectrina kandža“, i konačno Sclavi pokazuje elemente kojima se proslavio u Zagorovom, a poglavito Dylanovom serijalu. Veže halucinacije, avanturu i horor kroz demonski lik Spectre, Queegovog zlog brata blizanca, podsjećajući nas tako na vječitu borbu između dobra, utjelovljenog u Kerryju, i zla, čiji je predstavnik Spectre. Ova avantura sa Spectrom bilo svojevrsno inicijacijsko Kerryjevo putovanje u kojem se miješaju san i java predstavljajući nam prvog demonskog lika u serijalu, a Sclavi je dodatno produbio psihološki profil mladog trapera dajući nam do znanja da je postao Manituov štićenik, a tu privilegiju zaradio je unatoč svim nedaćama koje nisu iskvarile njegovu čistu i nevinu dječačku dušu.
A onda, po mom mišljenju, dolaze najbolje Sclavijeve epizode u tom malom serijalu. Magična i duhovna komponenta ovdje dolaze do punog izražaja stavljajući mladog trapera na ultimativne testove. Neobičan, nadnaravan i stravičan svijet počinje prožimati Kerryjeve avanture, svijet sazdan na indijanskoj mitologiji, vizijama i tajnama. Četvrta epizoda sastoji se od dvije priče pod naslovima “ Onaj-Koji -Ne –Umire“ i “ Okanina osveta“, i donose epizodu o uskrsnuću i osveti nekako u isto vrijeme kada je James O'Barr proživljavao životnu tragediju i pokušavao pronaći katarzu u realizaciji scenarija za strip “Vrana“. Naime, 1978. godine zaručnicu mu ubija pijani vozač, a on se nakon tragedije priključuje marincima, misleći kako će se bijegom u jedan sasvim drugi svijet lakše nositi s gubitkom i pronaći neki smisao u životu.
1981. godine bio je stacioniran u Berlinu, i u novinama je pročitao o nemilom događaju u Detroitu gdje je ubijen mladi par zbog prstena vrijednog 20 dolara, i to mu je dalo ideju za “Vranu“. Nakon što je završio karijeru u marincima, i dalje radi na stripu u kojem su glavni lik i njegova zaručnica ubijeni, a potom se osvete željan Eric Draven vraća iz mrtvih kako bi kaznio ubojice. Nažalost, kako je vrijeme odmicalo tako se O'Barrovo psihičko stanje pogoršavalo. Mislio je da će pronaći katarzu kroz realizaciju stripa, ali je svakom novom stranicom postajao autodestruktivniji, mračniji i bjesniji. Strip je 1994. adaptiran u film pod palicom redatelja Alexa Proyasa, ali je rezultiralo još jednoj tragediji. Brandon Lee, sin Brucea Leeja, smrtno je pogođen metkom prilikom snimanja jedne scene.
Sclavijeva premisa priče gotovo je identična O'Barrovoj, bar u onome dijelu oko motiva uskrsnuća. Umjesto uskrsnulog osvetnika Erica Dravena, imamo Indijanca Okanu. Zaplet počinje kada banda lovaca na skalpove ubija Okaninu obitelj, a vodeći se slijepim bijesom Okana za pokolj okrivljuje Kerryja i nasrće na njega, koji mora ubiti prijatelja kako bi spasio svoj život. Manitu, u liku dječaka (ovdje je jasno vidljiva ideja kojom će se Sclavi voditi u Demonima), odlučuje vratiti Okanu u život da osveti pobijenu porodicu i nađe mir.
Kulminacija se dešava u Kerryjevoj brvnari, gdje se na vrhuncu priče nalaze svi akteri. Ograničenost prostora neće vas uskratiti uznemirujuće i jezive atmosfere, naprotiv, klaustrofobija male brvnare produbljuje osjećaj straha i nemoći, a muzika grmljavine dodatno pojačava fokus na bijesnom i nezaustavljivom Okani kada se pojavi na vratima tražeći osvetu. Odlična kratka priča koja naglašava kako nas bijes, mržnja i osveta mogu natjerati da podignemo ruku i na prijatelja, ali i uzdiže snagu čovjeka da prizna pogrešku.
Druga epizoda nosi naslove “Skelet u ledu“ i “ Noćna mora“, a bavi se grizodušjem pojedinca. Vraćajući se iz lova, Kerry se izgubio i slučajno pronašao stari napušteni rudnik. Ušao je u rudnik kako bi se sakrio od nadolazeće oluje i pronašao je skelet zarobljen u ledu. Na putu prema brvnari pronalazi ozlijeđenog Davida, kojeg muče noćne more i krije mračnu tajnu iz prošlosti. Grizodušje je centralna tema ove kratke priče, a Sclavi nam hladnokrvno, minimalističkim stilom pripovijedanja, koji se na kraju preobražava u konfuznu horor atmosferu, donosi likove koji su svedeni kroz osnovne crte. Dylan je ovdje predstavnik zla, David mladić koji je potpao pod njegov karizmatični utjecaj, ali se i othrvao kada je uvidio kakav je Dylan gad, a Kerry je vodič do razrješenja njihovih sudbina, koje će se ispreplesti u napuštenom rudniku.
Treća epizoda zalazi u sferu znanstvene fantastike. U pričama pod naslovima “ Puma“ i “ Čovjek koji je došao iz daljine“ Sclavi se oslobađa spona i ekstatično spaja ideje iz svoje dvije priče iz Mister No serijala u jednu. U ovoj posveti na “Anangu“ i “Tuđinca“ donosi nam bliski susret s jednim vanzemaljcem, puštajući mašti da se razbukta u divljim predjelima Yellowstonea. Kerryja napadne puma, ali iznenadna tajanstvena svjetlost spriječila je zvijer u namjeri da ga rastrga, i ona bježi. U priču se zatim uključuje nekoliko lovaca na pumu, ali i Quegg i McBull, kao i jedno onostrano biće. Sclavi nam kroz svoj narativni pogled pripovijeda o ljudskoj destrukciji, a ovdje osuđuje i presuđuje autoritetskim figurama i sistemu kojeg predstavljaju lovci na pumu. Vanzemaljac ovdje, svojim djelovanjem, u alegorijskom smislu predstavlja rješenje nedokučive zagonetke ljudske moći ljubavi i uma, ali i krvnik onome tko ne poštuje zakone prirode i bližnjega svoga.
Četvrta epizoda govori nam o indijanskom šamanu Behemothu, a priče nose naslove “ Krvavi Mjesec“ i “ Snaga tame“. Sclavi donosi neposredni dodir imaterijalnih supstancija, tj. ljudskih duša odvojenih od tijela, ali pod Behemothovom crnom magijom takve odvojene supstancije se formiraju u nakazna čudovišta koja napadaju kolonizatore diljem Yellowstonea. Naravno, i ovdje se miješa fizički i duhovni svijet, a ljudi su ovdje sredstvo kojima šamani bijele i crne magije upravljaju koristeći se njihovim dušama, a koje nadilaze granice prostora i vremena. Behemoth ima svoje viđenje istine i pravde, u ovom slučaju želi otjerati bijelce s indijanske zemlje, ali njegov razum je pomućen i manifestacija je ultimativnog zla koje kroz rat želi ostvariti svoj cilj. Sukob duša je neizbježan, a ogledat će se kroz čistu i neiskvarenu Kerryjevu, i Behemothovu, nepripadajuću ovom svijetu, demonsku i vražju.
Ove četiri posljednje Sclavijeve epizode meni su najbolje od njegova opusa u ovome mini serijalu, a i cjelokupno gledajući, i ovaj mali vestern-horor dragulj možete pročitati u Zlatnoj seriji ili u Phoenix Pressovom drugom integralu. Dakle, mladi Kerry je postao traper. Ali, umjesto u lov na krzna, Sclavi ga vodi u lov na raznolika čudovišta i rasvjetljavanja misterija. Gradeći Kerryjev svijet na temeljima pustolovine u divljini, Sclavi je ubrzo pokazao svojstven stil pripovijedanja. Nakon Sclavija, avanture mladog trapera pišu Giorgio Pellizzari i Marcello Toninelli, ali tu se već gubi ona istančana narativna nit kakve su imale Sclavijeve priče. Iako, doduše, nisu one loše. Pellizzari je, recimo, ubacio u svoju priču Sama Glassa referirajući se na Hugha Glassa, kojeg je tridesetak godina kasnije utjelovio Leonardo Di Caprio u “Povratniku“. Pellizzari je došao na ideju i spojio priču o povratniku željnom osvete i legendu o maču u kamenu, i pokazao nam kako nezajažljiva žeđ za osvetom i moći može upropastiti čovjeka i sve oko njega. U svojoj drugoj epizodi uzima lik iz mnogobrojnih folklornih legendi, vukodlaka, i pripovijeda nam da je čovjek ipak najveća zvijer. Toninelli nam u svojoj prvoj epizodi govori o kukavičluku i suočavanju sa samim sobom, u drugoj radi odmak od horora i paranormalnog i donosi jednu sasvim običnu priču i klasičnu avanturu u divljini, a u zadnjoj se referira na Hitchcockove “Ptice“.
Nažalost, iako serijal ima određenu dozu originalnosti i primamljivu narativnu strukturu, Traper Kerry nije polučio veliki uspjeh kod publike i napustit će scenu nakon dvanaest objavljenih epizoda.
.jpg)
