U zoni sumraka

Kade

UZS BIBKV 4 | 48 str.

„Rade Pendrek. Godina četrdeset. Zanimanje – milicioner.“ Starije će se generacije sjetiti ovih riječi kojima otpočinje priča o mukama jednog policijskog službenika. Ne dajte da vas to zavara – iako je sam po sebi prilično nadrealan, ovaj album nema nikakve veze s Nadrealistima.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 75%

Priča 7

Scenarij 6

Crtež 9

Naslovnica 9

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 62%

P*4

S*4

C*8

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • U zoni sumraka
    UZS BIBKV 4

ZANIMLJIVOSTI

  • Zona sumraka: kultna američka televizijska serija autora Roda Serlinga. Izvorno se emitirala od 1959. do 1964. i imala je 156 epizoda. Serija je donosila priče s elementima horora, znanstvene fantastike, fantastike, psihološkog trilera i mnogih drugih žanrova. Kroz prizmu fantastike serija je progovarala o bitnim pitanjima ljudske egzistencije, kao i o socijalnoj stvarnosti SAD-a s kraja pedesetih. Nakon završetka emitiranja, serija je nanovo obnovljena u dvije različite inkarnacije. Najprije od 1985. do 1989., a potom od 2002. do 2003. Zona sumraka referentna je točka legendarnog skeča sarajevskih Nadrealista.
  • Druga priča iz ove kolekcije – Jesen – prva je priča u ambiciozno zamišljenoj, još uvijek nerealiziranoj, pentalogiji. Ostale priče trebale su se zvati Zima, Proljeće, Ljeto i Žudnja. Zima je trebala imati dva nastavka, Proljeće tri i tako dalje sve do Žudnje koja je trebala imati pet nastavaka. Projekt je zbog kako bi se reklo - povijesnih okolnosti – naprasno prekinut no nedavni Kordejevi intervjui daju naslutiti da se od njega još nije odustalo.
  • Ovaj album okuplja pet priča (Zid, Jesen, Tumbleweed, Inspektor Jodler, Kanta) nastalih u razdoblju '86. – '90.
  • Henri Marie Raymond de Tolouse-Lautrec-Monfa: osim što se čini da se neko dobro zajebavao slažući imena i prezimena ovom čovjeku, dotični je jedan od najvećih slikara post-impresionističkog razdoblja; rame uz rame sa Cézanneom, Van Goghom i Gauguinom. Nesputano uživanje u svim porocima Belle Époque dovelo je do rane smrti u 37. godini. Alkohol i sifilis 'oće to napravit čovjeku.
  • Belle Époque: razdoblje francuske povijesti, prilično slobodno datirano od 1890. do 1914. godine. Znanstvena otkrića, izostanak ratova i njima prouzročen optimizam doveli su do zlatne ere francuske povijesti u kojoj su nastala mnoga velika djela slikarstva, književnosti i kazališta. Povratak u Belle Époque i demistifikacija mita o „Zlatnom dobu“ glavne su teme zadnjeg Woody Allenovog filma Midnight in Paris.
  • U anegdoti o Leonardu da Vinciju, kojega nadam se ne treba posebno predstavljati, spominje se bitka kod Anghiarija. Bitka se odigrala 29. lipnja 1440., a u njoj su se sukobile vojske Milana i Firence. Osam tisuća što firentinskih što papinskih vojnika porazilo je brojčano nadmoćnu milanešku vojsku. Leonardo da Vinci naslikao je fresku ove bitke 1505. godine za potrebe firentinskih velikaša kojima je palo na pamet urediti palaču Vecchio. Kasniji firentinski vladari i njihove potrebe za redizajnom ukusa svojih prethodnika doveli su do nestanka da Vincijeve freske za koju se vjeruje da leži skrivena negdje ispod brojnih kasnijih fresaka u Salone dei Cinquecento
  • Glava koja otvara priču Tumbleweed pripada Snoopyju. Radove Charlesa Schulza i likove iz Peanutsa ne treba, nadam se, posebno predstavljati.
  • Don Huan koji se spominje na stranici 103. nema veze s poznatim ljubavnikom, već s likom iz serije knjiga Carlosa Castanede. Castaneda je 1968. objavio knjigu Učenje don Juana u kojoj je donio šamanistička učenja navodnog vrača plemena Yaqui don Juana Matosa. Jedanaest knjiga i osam milijuna prodanih primjeraka kasnije, još uvijek se ne zna je li don Juan stvarna osoba ili plod Castanedine, halucinogenim sredstvima potaknute, mašte. Castanedine knjige bile su iznimno popularne na ovim prostorima.
  • Po tome što Kordej priča u ovom intervjuu naslovnica ovog albuma nije trebala izgledati ovako kao što izgleda sad. Umjesto Rika, na njoj je trebao stajati đavolak iz posljednje priče (Kanta). Izgleda da su neki predstavnici Katoličke crkve, na sastanku povjerenstva MH Bizovac, uložili protestnu notu pa se đavolak skrasio na stražnjoj korici albuma.

Ponekad mi se čini da je fantastika najperfidniji žanr ikad izmišljen. S noirom, recimo, nema zajebancije. Nema vrludanja i zna se koji i kakvi uvjeti moraju biti zadovoljeni. S detektivskim ili kriminalističkim romanom stvari su također jasne. Kao i s ljubićem, sonetom, haikuom, psihološkim trilerom ili špijunskom avanturom. Pravila, više ili manje rigidna struktura i vjera u narativni kauzalitet – svaki uvedeni lik, svaki uvedeni element, svaki dijalog i svaka sitnica koja eto zabasa u finalnu verziju teksta mora biti svrhovita. Objašnjena. To je osnovna točka po kojoj razlikujemo dobru od loše žanrovske priče. Nadgradnja osnova je, dakako, stvar ukusa. Istina je da Sherlock Holmes ili Hercule Poirot ključnu informaciju uvijek dobiju kad pripovjedač ne gleda, pa zaskoče čitatelja rješenjem iz vedra neba, al' u tome nema nikakve tajne. Vidljiv ili ne, kauzalitet je održan.

A onda naleti pisac fantastike, izbelji se, pokaže srednji prst i kaže: „E ne može, crknite svi odreda, al' ja se ne igram po tim pravilima. Fantastično nema veze s diskursom uma već s diskursom sna. Logika i kauzalitet ograničavaju simbolički potencijal jezika, a umjetnost bez simbola ne služi ničemu i ekvivalentna je pornografiji.“ „Plus“ – nastavi dotični – „kako se podrazumijeva da sve što je stavljeno na papir i označeno kao djelo ima neku unutrašnju logiku ili smisao, to mi omogućava da vas zajebavam od samog početka.“ Nakon ovog ispada čitatelju je na raspolaganju ostala samo jedna stvar – slegnuti ramenima. Što god Barthes smandrljao o smrti autora, isti je još uvijek bog jedini kojega svi mi, pomalo nekritički, štujemo.

Poanta ove dijatribe zapravo je vrlo jednostavna. U zoni sumraka Igora Kordeja i Nenada Mikalačkog – Djanga zbirka je stripova koja se opire jednostavnoj racionalizaciji do te mjere da s pravom možemo posumnjati u benevolentnost njenih autora. Mješavina raznoraznih žanrova (svi odreda fantastičnog predznaka) dozvoljava autorima labavu strukturu i asocijativno nizanje motiva, slika i simbola koje bi, da je kojim slučajem Kordej slabiji crtač no što jest, imalo velikih problema nagovoriti čitatelja da mu posveti zasluženu pažnju. Granica između trasha i umjetnosti krhke je naravi, a Django i Kordej sasvim suvereno i bez imalo straha plešu po njoj. Dovoljno je baciti letimičan pogled na Kordejeve table Jeseni, na maestralnu slikarsku rekreaciju Belle Époque, da zaboravimo na sva pitanja o smislu i utemeljenosti samog narativa i prepustimo se čaroliji istinskog demiurga. U tom smislu, postaje jasno kako je U zoni sumraka jedan od rijetkih albuma u kojima dolazi do savršene sinergije između pripovjedača i crtača. Kordej nadopunjava Djangove prozračne scenarije, konkretizirajući njegove fantastične apstrakcije, a Django zauzdava i usmjerava stvaralačku neobuzdanost Igora Kordeja. Konačni rezultat ove kolaboracije, okupljen u albumu prigodnog naziva, čita se kao fascinantno putovanje somnabuličnim topografijama – putovanje u kojem se prizemno isprepliće s fantastičnim, a snovi na momente postaju čvršći i pouzdaniji od stvarnosti.

Jungova teorija snova skreće pozornost na diskurzivnu logiku snova. Nasuprot Freudu koji je teoretizirao kako su snovi vrata u podsvijest, Jung je tvrdio da snovi predstavljaju poruku tj. enigmatski problem kojeg sanjač treba odgonetnuti kako bi razriješio emocionalne, ontološke, religijske i ine strahove. U budnom stanju, spoznaja svijeta i interpretacija vanjskih signala odvija se putem jezika (o čemu je, na pomalo kriptičan način, govorio Wittgenstein). Za vrijeme sna, um odustaje od jezika i okreće se slikama, zamjenjujući isprekidanu, sekvencijalnu spoznaju jezikom, sveobuhvatnom (trenutačnom) spoznajom slikom. Diskurzivno-demiurška moć slike i sna jedan je od glavnih motiva koji se proteže kroz sve priče ovog albuma.

U Zoni sumraka slika se pojavljuje u više aspekata. Najprije se pojavljuje (u priči Zid) kao prethistorijska dokumentarna forma (proto-strip: prema nekim teorijama, špiljski crteži su najstariji pojavni oblici onoga što će kasnije izrasti u medij stripa) pomoću koje pleme špiljskih ljudi pripovijeda vlastitu svakodnevnicu. Potom se pojavljuje kao okamenjeno vrijeme; slika-fotografija pomoću koje „pleme“ turista reinterpretira samo sebe stvarajući pseudo-svijet sreće i bezbrižnosti u suprotnosti sa svijetom njihovih stvarnih, svakodnevnih života. Metanarativna dimenzija slike ostvaruje se na dva načina. Najprije kao strip (u slikama) kojim Kordej istovremeno stvara i dokumentira tekstualnu stvarnost, a taj se aspekt potom reflektira u liku djevojčice koja flomasterom intervenira u špiljski crtež mijenjajući time (pri)povijest koju isti prikazuje.

U drugoj priči (Jesen) slika je osnovni alat Tolouse-Lautreca kojim ovaj obuhvaća i interpretira svijet oko sebe. Slike impresionističkih i post-impresionističkih majstora, koje su – platonističkom terminologijom rečeno – bile samo jedan korak udaljene od izvorne stvarnosti sada predstavljaju podlogu na kojoj Kordej stvara sasvim novi fikcionalni svijet. Potom se u Tumblweedu slika pojavljuje kao integralni dio šamanističkih vizija induciranih narkoticima, a kako stvar ne bi ostala na tome slici se ponovno dopušta konkretniji utjecaj na stvarnost u trenutku kad indijansko pleme, naslikano na jumbo plakatu Navajo rezervata, silazi sa slike i počinje proganjati protagoniste. Slike na „jednorukom Jacku“ iz priče Inspektor Jodler otkrivaju skriveno (prizivajući tako Freuda i njegovu teoriju snova), a kanta iz posljednje, istoimene, priče funkcionira kao spremište odbačenih, makabrističkih vizija-slika koje se nepažnjom otpuštaju u svijet.

Slikovna priroda univerzuma kojeg su stvorili Kordej i Django navodi nas da istu logiku primijenimo i na svijet izvan granica stripa. Kaotični svijet u kojem živimo opire se uzdama ratia koji jest u stanju spoznati njegove manje ili više izolirane fragmente no nije u stanju ponuditi plauzibilnu sliku totaliteta. Da bi ukrotili kaos ne preostaje nam ništa drugo nego poslužiti se intuicijom – neposrednim uvidom koji progovara kroz slike i njima posredovane ideje. Kroz slike koje donosi Kordej, a kodira Django nazire se bogata i raskošna vizija pomalo suludog svijeta, svijeta onkraj granica razuma koji se ne može pojmiti već se mora iskusiti.

Svijet u slikama i svijet kao posljedica slika ideje su neraskidivo povezane s platonističkom epistemologijom, a naići na odraz takvih ideja u seriji jugoslavenskih stripova s kraja osamdesetih godina dvadesetog stoljeća predstavlja zanimljivo otkriće. Premda su stripovi okupljeni u Zoni sumraka odraz svog vremena (ponajprije u postmodernističkom pastišu žanrovskih poetika), isti s lakoćom prelaze njegove granice i nepromijenjeni se nude novim generacijama na čitanje i tumačenje. Premda u ovoj kolekciji ima pokoja staromodna (Zid) ili neuspjela (Kanta) priča, ukupni dojam je više nego pozitivan. Asocijativno-eksperimentalni stripovi suvremene hrvatske produkcije (predstavljeni uglavnom u Komikazama) odvojili su se od naslijeđa na kojem su nastali Djangovi i Kordejevi stripovi (grafički su minimalizirani i bliži underground poetikama, a pripovjedno se naslanjaju na radikalnije pravce političkog aktivizma) stoga je pojava ovog albuma prava prilika svim zainteresiranima da zavire u snove i opsesije autora koji su radili velike stvari u stilu „kakvim se to radilo nekad“. To što je riječ o „našim“ autorima, samo je dodatni bonus – jedna od onih stvari zbog kojih valja biti ponosan. Nije da se utrkujemo, al' kad bi se utrkivali – konje bi imali.

Naprijed

N/A

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • paro

    Ukupna ocjena 73%

    6, 6, 9, 10

    Crtež naprosto fenomenalan, priče variraju, više-manje srednja žalost, da ne ulazim u neke detaljnije analize, jer trenutno stvarno nemam volje, ali recenzija...Recenzija 5+++ Svaka čast Mate, ovaj put si nadmašio samog sebe. Good job!!

    09.06.2012
    01:10:00 sati
    paro
    uredi
  • mpavin

    Ukupna ocjena 54%

    4, 4, 8, 6

    Sviđa mi se crtež u priči Jesen, a same priče i nisu nešto posebno.

    27.04.2014
    10:49:00 sati
    mpavin
    uredi
  • Oki

    Ukupna ocjena 60%

    4, 4, 9, 9

    Došao mi je ovaj album pod ruku pa sam čitajući isti odmah shvatio da sam sve te priče već negdje pročitao u djetinjstvu (vjerovatno u onim plavim comiconima),no nisam se toga sjetio zbog kvalitetnih priča jer sve te priče me nisu niti najmanje impresionirale ni nekad ni sad, već je jednostavno stvar u scenama koje su u fantastičnom crtežu odrađene na najkvalitetniji mogući način...pa tko bi recimo mogao zaboraviti onog revolveraša koji buši "torbicu" onoj gospođi iz autobusa....no svu tu lucidnost i sf elemente u pričama opravdava upravo sami naslov albuma.
    02.04.2015
    23:00:00 sati
    Oki
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • Izgubljeni svijet
        Kod: ZG VEC 107/109
        Ocjena: 95%
        Vrijeme: 14.4.2020. 23:55:00
        Autor: igor 12
        Broj komentara: 17
        Broj pogleda: 2531
      • Poslije apokalipse
        Kod: NN LIB 55
        Ocjena: 100%
        Vrijeme: 23.5.2020. 17:54:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 1
        Broj pogleda: 2425
      • Svijet Nancy Porter
        Kod: NN ALM 7a
        Ocjena: 61%
        Vrijeme: 21.4.2020. 18:47:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 0
        Broj pogleda: 1557
      • Bokser Pat
        Kod: TX ZS 370/371
        Ocjena: 57%
        Vrijeme: 11.4.2020. 0:26:00
        Autor: tex2
        Broj komentara: 6
        Broj pogleda: 1376
      • Dame sumnjiva morala
        Kod: FB KP 41
        Ocjena: 96%
        Vrijeme: 23.4.2020. 22:05:00
        Autor: luxi68
        Broj komentara: 12
        Broj pogleda: 1230

      Aukcije

      Forum