Christopher mora umrijeti

Zagor

ZG LUSP 33 | 160 str.

Čudne stvari se zbivaju u Darkwoodu. Naši prijatelji Zagor i Chico se sukobljavaju s pomahnitalim plemenom, čiji su ratnici nekada važili kao stanovnici sela mirotvorstva s bijelcima. Zatim, čudnovate okolnosti čine Duha Sa Sjekirom prinuđenim da u iscrpnoj borbi ubija svog nekadašnjeg prijatelja trapera. Praćeni tragičnim trenutcima, Zagor i Chico pokušavaju pronaći razumno objašnjenje, ali ne shvaćaju da se odgovori na sva njihova pitanja kriju u malom dječaku Christopheru. Naime, dječak je nadaren izvanrednim, telepatskim moćima, koje mu dozvoljavaju manipulaciju okolnim predmetima i ljudima. Moći maloga dječaka će se kroz niz, još tragičnih momenata objelodaniti, što naše junake neće ostaviti u pogodnom položaju...

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 65%

Priča 7

Scenarij 6

Crtež 7

Naslovnica 5

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 71%

P*7

S*6

C*7

N*6

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Christopher mora umrijeti
    ZG LUSP 33
  • Kristofer mora umreti!
    ZG VCSP 27

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Christopher deve morire!
    ZG SPEC 27

ZANIMLJIVOSTI

  • Originalni specijalac je izdat u Italiji tokom marta 2015. godine, dok ga kod nas prvo objavljuje "Veseli Četvrtak"
  • Christopher nije prvi lik u serijalu koji posjeduje telepatske sposobnosti. Prvi, opasni susret sa telepatijom, Duh-Sa-Sjekirom je doživio u priči "Randal mutant" (#217-219, Toninelli/Bignotti) iz 1983. god., a zatim je imao čast da se po još jedan, posljednji put susretne sa ovim opasnim protivnikom u epizodi "Povratak mutanta" (#496-499, Burattini/Verni) iz 2006/07. godine
  • Telepatija je sposobnost razmjene misli između dvije osobe bez posredovanja poznatih osjetila. Pojam je skovao britanac, Frederic Myers u prosincu 1882. god. u Londonu. Iako su postojala istraživanja, nije utvrđeno njeno postojanje, pa stoga nije priznata od strane nauke. Iako je koncept telepatije nazočan u ljudskoj povijesti od njenih samih početaka, riječ telepatija (grč. tele = udaljenost i pathe = osjećaj) uvodi se tek pred kraj 19. vijeka, točnije 1882. god., kada se na engleskom sveučilištu Cambridge putem donacija osniva Društvo za psihička istraživanja, koje ima za cilj na znanstveni način proučavati psihičke i paranormalne fenomene kako bi utvrdili istinu o njima

Djela, izazvana neočekivanim i neželjenim porivima, zajedno sa teškim osjećajem mučnog kajanja i tjeskobne samoosude, ponekada može da dovede do snažne želje za tjelesnom kaznom. Psihološki efekat koji skoro svi, mada u većini slučajeva rijetko, znamo da doživimo, nebitno da li je prouzrokovano lakšom ili težom traumom. Nesvjesnost moći vlastitog uma, koji se može u potpunosti nazvati najvažnijim organom ljudskoga tijela, ne samo da može izazvati pozitivnu, hemijsku reakciju od čega se poslije osjećamo prijatno i sretno, isto tako može da bude moćno oružje sa okrenutom cijevi, koja pogađa tamo gdje smo najslabiji. Snažna povezanost između ljudskih, rijetko neželjenih mogućnosti, samoosudne tjeskobnosti zajedno u kombinaciji sa izazivačem stanje, rijetkim psihološkim fenomenom, predstavlja noviji scenarista Bartoli kroz malog dječaka u ovome specijalcu. Iako nisam očekivao mnogo od ovog pisca, a i sveukupno od cijelog specijal serijala, na kraju me je ova epizoda, ipak prijatno iznenadila. Ne samo zbog velike ljubavi prema psihološkim dramama, već i zbog zanimljivog, novog lika ali i scenarijom koji uopšte nije bio naporan, dosadan niti pretjerano zavučen.

Specijalac započinje iznenađujućim, nollitanskom scenom šetanjem dvaju junaka kroz prirodne krajolike darkwoodske ljepotice, koju nam je Nollita ostavio za sobom. Nostalgičnom otvorenju priče dodatno doprinosi, meni prijatan stil Venturija, koji mi se ovdje pokazao izuzetno dobrim, pa se čak mogu primijetiti neke ferrijanske crte u njegovom crtežu. Zagora u cijelu pustolovinu uvlači Chicovo otkriće masakriranih kola sa bijelcima, od čijeg posljednjeg, preživjelog člana saznavaju za otetog dječaka koji se nalazi u šakama jednog indijanskog plemena, koji je odgovoran za napad na kola. Oteti dječak, čija se upetljanost u cijele, misteriozne događaje, našim junacima neće biti jasna sve do zadnjih 50 stranica stripa, pokušava da kontroliše svoje moći telepatije što mu, međutim ne ide od ruke. Telepatija je uvijek, kako u svijetu filma tako i među redovima deveta umjetnosti, uvijek predstavljala zanimljivo, inspiracijsko štivo za pisano djelo. Zanimljivo je spomenuti da se naziv teleptija počeo koristiti tek od 1882. godine, čije je ime iskovao Britanac, Frederic Mysers, a dan-danas se telepatija smatra nedovoljno opravdanim, postojećim fenomenom da bi se uvrstila u službene redove naučnih istraživanja. I u modernom vremenu postoji nekoliko prijava od strane ljudi koji svjedoče i svome posjedovanju ovog, još neistraženog, i donekle jezivog fenomena. Generacijama pop-kulture, koji su odrastali na fantas-horror djelima, možda najpoznatiji lik će biti tinejdžerka, Carry, glavni lik Stephen Kingovom, istoimenog, horror romana. Među ljubiteljima avantura, Duha Sa Sjekirom, ipak na spomen telepatija, prvi koji će da dođe na um jeste strašni, Randal Skull, zli telepatista sa čijim se moćima naš junak već dva puta susreo. Prvi put u Toninellijevom klasiku "Mutant Randal" a zatim u četberodijelnom nastavku, kojeg potpisuju Burattini/Verni, imenom "Povratak mutanta", gdje je strašni kraj zadesio ovog nevjerovatnog, ali moćnog Zagorovog protivnika. S druge strane, Christopher, glavna tačka cijele priče, ne donosi vlastitu, odnosno svjesnu odgovornost za svoje moće, koje protiv njegove volje čine pakao u životima njegovih, okolnih ljudi.

Iako je jako mal, tjelesni inferioran naspram našeg omiljenog junaka, Christopher je obdaren nevjerovatnim moćima telepatije, što mu dopušta manipulaciju nad predmetima, prirodom i ljudskim umovima, koji u nekim primjerima iz stripa predstavljaju najjače saveznike. Najbrutalnije scene se pak događaju u utvrđenju Glory, će pod hipnotičkim pogledom, ispunjenim dječakovom željom za samoozlijeđivačku kaznu, vojnici gube zdrav razum te se podmeću ka ubijanju svojih kolega. Dobar primjer jeste, kada je Zagor bio prinuđen da u mukotrpnoj borbi sa svojim, traperskim prijateljem savlada mahnitog protivnika, koji je nažalost izgubio život od vlastitog noža. Iako je Zagor do tada bio praćen mučnim mislima o skorašnjim, neobjašnjivim stvarima koje su ga zadesile, nije shvatao da se odgovor cijelo vrijeme krio u malome dječaku, čija okolina pod željom njegova uma postaje leglo haosa i uništenja. Ipak, Christopheru nije data tolika, mračna uloga okrutnog, svojih zloćina svjesna persona, kao što je to Toninelli učinio sa Skullom. Bilo je nekoliko dirljivih trenutaka, gdje bi se iza moćnih, manipulativnih i jezivih očiju otkrila dječija nevinost, koja se zapravo nalazi u Chritopheru. Najpozitivniji dio priče, gdje sam naročito uživao jesu scenu gdje Zagor, moćni ratnik Darkwooda, umjesto svoje sjekira, simbolika provedene pravde, bira ulogu očevinske figure te prelazi riječima na djelo. Svaki ljubitelj ovog junaka je upoznat sa mučnom prošlošću koja prati Zagora. Njegovo trnovito odrastanje u zabačenim dijelovima šume, nasilna oduzetost djetinstva u vidu ubijanja roditelja, čija se privrženost naročito vidila u majci, koja je Patricka naučila čitanju i poznavanju geografskih karti, pa sve do ponovne traume nakon što mu je oduzete još jedna, očevinska figura i najbolji prijatelj. To je bio momenat koji me je oduševio, iako sitan, ne dramatičan i nikako epski izveden kao neke legendarne scene iz starijih i novijih epizoda, bio je svejedno dovoljan da se malo više zapitam i shvatim te kažem sebi; "Dovraga, koliko je Zagor zapravo moćan strip! " Mislim, hej, čuveni Zagor, neumorljivi, neslomljivi junak sa čeličnim pesnicama, koji toliko godina utjerava pravdu svojim neprijateljima, sada stoji pred nama, naoružan rječivom razumnošću pred mnogo moćnijim likom. Tako da, Zagor se smjestio pored Christophera, ulijevajući u njega povjerenje i nestrah od njega, nakon čega mu se dječak otvoreno obratio i ispričao svoju traumatičnu priču o ocu zlostavljaču, nemoćnoj majci i naposljetku okolnostima koje su ga dovele do razgovora sa Zagorom. Bartolijeva izvedba epizode, inaće bazirana po Burattinijevoj ideji, ovdje mi se itekako svidila. Doduše, i nemam neke prevelike zamjerke na priči i scenariju... Da, priča je već više puta viđena, zbog čije viđenosti ni scenario nije mogao da ispadne specijalan, ali nije sada ni loš pa da kažem kako nisam imao nikakvo uživanje u čitanju. Mislim, sam lik Christopher je blaža kopija Skulla, koji se inaće u serijalu pojavio još prije 40 godina, kada mu je Toninelli prvi put nadahnuo život. Mislim da će ova epizoda ostati upamćena po tom, neočekivanom Zagorovom karakteru, njegovim odnosom sa dječakom, koji uopšte ne želi da bude odgovoran za svoje moći te otvoreno priželjkuje kaznu, što će u više navrata pokušati da izvede kroz manipulaciju Zagora i drugih likova.

Značajan doprinos cijeloj epizodi želim da prepišem crtaću, Venturiju, koji je po mom skromnom mišljenju totalno otkinuo u ovoj epizodi. Nije mi jasno zašto ga neki ne vole. Istina, ima svojih mana, negdje u sjenama, negdje u kadriranju ali i često u samim likovima. Međutim, ne mogu zamisliti mnogo crtača na serijalu koji mogu, poput Venturija da izazovu staru, nollitansku nostalgiju u nekim kadrovima gdje naši junaci kroše prirodnim ljepotama darkwoodskog kraljevstva. Iako njegov Zagor ne liči mnogo na ferrijanskog, na koga su mnogi čitatelji navikli (mada je meni ovo postalo svejedno, počeo sam da volim skoro sve interpretacije Zagora), meni se dopada. Iako mu lik, često zna da bude čudan u anfasu, a ponekada i u portretnom prikazu, dovoljno mi je dobar da ga mogu podnijeti, što ne mogu reći za Cassarove. Malo je fulao i u proporcijama tijela i glave kod Christophera, ali to je razumljivo jer je djecu jako teško crtati. Mnogi umjetnici, pa čak oni iz renesansnog doba su imali anatomske komplikacije tokom gradnje dječijih lica na slikama, što najvjerovatnije leži u premekanim crtama na obrazima i očima, jer su ipak u pitanju djeca sa nerazvijenim karakterom, što naravno dolazi s vremenom. Za Bartolija sam rekao da me je prijatno iznenadio, mislim, na prvi pogled mi se strip nije svidio, pogotovo radi slabe naslovne stranice, ali nakon dva-tri čitanja, počeo sam se uživljavati u priču, vidio sam dobrog lika, zanimljiv pristup glavnom junaku koji je kraj priče (što je jako rijetko) završio pričom, a ne borbom. Najslabiji dio ove priče mi je naslovnica. Jednostavno rečeno, odavno se vidilo kako je Ferri opao iz forme. Previše malih crtica po facama likova, presitne linije, loša postavka likova unutar prostora. Da, boli me srce dati Ferriju malu ocjenu, ali nažalost tu je to što imamo... Čini mi se da je ovo možda posljednji put da smo vidili Christophera, čiji skoriji nastavak ne vidim u bližoj budućnosti. Ne vjerujem ni da to uopšte ima potrebe, ovdje je manje-više sve rečeno što se tiče ovoga lika, ali bih zato itekako volio da vidim ponovo nama dobro, poznatog telepatu, koji se spominje u ovoj epizodi.

Sveukupno, ovaj specijalac predstavlja ugodno iznenađenje, toplu priču između glavnog lika i dječaka, koji na kraju stripa ulaze u otac-sin odnos kako bi zajedno došli do rješenja problema. Iako priča nije najsjajnija, definitivno mi je bolja nego npr. nekoliko prošlih brojeva, naročito oni koji su bili ispod prosjeka. Bartoli mi se dopada kao scenarista, ne vjerujem da će iza sebe ostaviti neku značajno, odličnu epizodu, ali će makar ostvariti po koju zabavnu epizodu u budućnosti...

Naprijed

ZG LUSP 31 Čovjek iz Mavericka

ZG LUSP 35 Banda petorice

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • acestroke

    Ukupna ocjena 81%

    8, 8, 8, 9

    Originalno, napeto i majke mi dosta zabavno.  Stvarno sam se lijepo iznenadio sa kvalitetom crteza i scenarija ... tesko je vjerovat koliko je epizoda throwback na stare horror filmove, poput "The Omen" i "Firestarter".  Mali Christopher je misteriozan i nekako strasljiv djecko, ali je ipak dobre duse; kad smo saznali da je sva ova njegova ljutnja i unutrasnja frustracija rezultat mrznje koje je njegov otac imao prema njemu, onda smo vidili da mali moze da upotrijebi svoje sposobnosti u dobroj mjeri.  Anne ga je osvojila, kao prava Andjel Majka, i na kraju se vidi slicnost izmedju ovog Christophera koji ima ESP, i onog malog Dannya iz Dylanove epizode "Sesto Culo/Opsjednuta Kuca".  Da se njih dvojica sprijatelje... ma, mogu samo zamislit belaj koji bi stvorili.

     

    01.06.2019
    01:25:00 sati
    acestroke
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 70%

    7, 6, 8, 7

    01.06.2019
    06:52:00 sati
    goghy
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 63%

    6, 6, 7, 6

    01.06.2019
    13:45:00 sati
    velka031
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 67%

    6, 7, 8, 4

    Dinamična, živahna priča ponajviše zahvaljujući telekinetičkim ili telepatskim obratima mladog Christophera.

    Najviše zamjerki upućujem naslovnici. Korektno nacrtana, ali katastrofalno pozicioniranje. Za kim u potjeru jaše vojnik krajnje lijevo? Cristopherovim projekcijama??

    01.06.2019
    20:03:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 68%

    8, 7, 6, 5

    Solidna priča, pretpostavljam da će se Kristofer ponovo pojaviti u još nekoj epizodi. Crtež dobar, naslovna nešto slabija.

    02.06.2019
    11:18:00 sati
    delboj
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 71%

    8, 7, 8, 2

    Sasvim korektna priča, u stilu filma Firestarter.

    Nije ovo prvi put da se Zagor susreće da likovima koji imaju telepatske moći, treba spomenuti Randala Skulla, između ostalih. Crtež je takođe korektan, samo naslovnica je užas živi.

     

    04.06.2019
    18:37:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • Gris

    Ukupna ocjena 63%

    7, 5, 7, 6

    06.06.2019
    10:47:00 sati
    Gris
    uredi
  • Ukupna ocjena 49%

    3, 3, 7, 10

    16.06.2019
    18:03:00 sati
    suply1
    uredi
  • macca1985

    Ukupna ocjena 84%

    8, 8, 10, 6

    20.06.2019
    23:36:00 sati
    macca1985
    uredi
  • Ukupna ocjena 92%

    9, 9, 10, 8

    Mislim da je ovaj strip podcijenjen.. Ipak Bartoli kojem je ovo prvijenac na Zagoru zaslužuje veće ocjene zbog originalnih scenarističkih rjesenja, te odbacivanja bilo kakve śablonizacije. I više nego korektno, podsjeća svojim glatkim scenarijem i karizmatičnim likovima na Nolittu.

    25.06.2019
    18:06:00 sati
    Zagorfan01
    uredi
  • allessi

    Ukupna ocjena 82%

    9, 8, 8, 7

    Jedna je to duboka, ali i kvalitetna priča.. Priča o jednom zlom dječaku, ali koji to ipak nije.. Sviđa mi se ova epizoda, najviše iz razloga jer je nabijena horrorom, mistikom i napetošću, a što i nije baš često za Zagora.. Tema telepatije i upravljanja tuđim umovima se u Zagoru i nije baš pojavljivala do sada (osim, naravno dvije epizode sa Skullom), pa mi je ovaj "novitet" svakako dobro došao.. Ostaje u budućnosti za vidjeti u kakvu se osobu mali Christopher razvio.. Crtež je sasvim solidan, bez imalo zamjerki.. Venturi je napravio odličan posao i u prikazu eksterijera i u prikazu samih likova.. Naslovnica je solidna, mada bi mogla biti i bolja da se Ferri malčice više potrudio..

    12.07.2019
    08:48:00 sati
    allessi
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum