Kao što se često događalo u prvim Texovim pričama, postoji kontinuitet, tako je nakon Kitovog vatrenog krštenja (u priči „Texov sin“) krenula kratka turneja jugozapadom SAD-a. Naime, Bonelli je odlučio osmisliti edukativni „izlet“ oca i sina, kako bi Tex sinu ukazao kakav je svijet i opasnosti koje ga okružuju. Tako je ovo prva od četiri priče u kojima mali Kit stječe potrebno „obrazovanje“, putujući s Texom. Kit je prikazan kao i u prethodnoj avanturi kao odvažan i odlučan. Tex i Kit nastavljaju suradnju, a rezultat je opet izvrstan! Ovaj put Kit nije toliko u centru zbivanja, ali opet igra važnu ulogu; opet spašava oca (ovaj put lasom iz nabujale vode), prvi puta biva ranjen, a ovaj put se ne libi i ubijati. Prva postaja: Pecos City, nepredviđena stanica, ali otkriće kukavički ustrijeljenog šerifa uvijek je okidač za akciju, a akcije i buke u ovoj priči nimalo ne nedostaje! Priča je ugodna za čitanje, kratka i zabavna avantura, koju sam po tko zna koji put sa zadovoljstvom pročitao. Istina prisutna je hrpa uobičajenih klišeja, ali usprkos tome priča nije nimalo dosadna! Nemam ništa protiv klišeja, naprotiv, volim ih vidjeti! Tu su svi sastojci koje ćemo pronaći u nebrojenim Texovim avanturama u budućnosti. Ovaj put Tex je prihvatio posao šerifa, kako bi osvetio smrt brutalno ubijenog prethodnog šerifa. Scenarij nije osobito originalan (grad i mali farmeri koji trpe teror lokalnog moćnika, ubijeni šerif, podli sudac i falsificirani dokumenti), ali je majstorski napisan (klasični Bonellijevi trikovi u scenariju koji obogaćuju priču, recimo kad mala Annie Kitu čita o legendi Alama ili kad se Tex igra sa sucem kao mačka s mišem…) i s briljantnim dijalozima. Radnja je dobro pomiješana s puno ironije i vrlo efektnih scena. Brz ritam priča i dalje je prisutan, baš kao i Bonellijev trademark: komične scene (Kit kao Milly Mortimer, lik Tima „Piva“, pa i bitka u salunu se može prikazati kao komična, dijalozi…). Prisutan je i velik broj scena čistog nasilja, ali Bonelli se nije previše brinuo hoće li to nekoga uznemiriti, pisao je što je htio. Svakako su Bonellijeve priče daleko od politički korektnih priča koje prevladavaju danas! Zaplet: klasičan Bonellijev, pravda dostiže negativce u doslovno živopisnim i lako pamtljivim scenama! Grad je ukroćen i ponovno može disati punim plućima. Inače, Tex je prikazan klasično kao superioran svima (vješt planer, oštrouman (odmah zna kako vjetar puše i tko su krivci), neustrašiv, heroj, neracionalan (izlazi iz zaklona usprkos opasnosti i nadmoći neprijatelja) pun vjere u svoje koltove, a stolac za kraj…). Ovaj put je okidač za takvu Texovu akciju bilo ranjavanje sina Kita, a akcija nije izgledala kao samoubilačko ludilo, kako to često zna izgledati. Naravno da takav Tex djeluje kao nepromišljen, no, meni je ok takvo razmetanje Texa, to je u srži lika. Danas su takve scene evolucijom Texova lika postale nemoguće, što mi je žao. Kad se sve zbroji Bonelli je još jednom pokazao svoju maštovitost stvorivši od jednostavne teme nimalo dosadnu priču.
Karakterizacija likova: iako je priča kratka ima dosta likova i svi su korektno okarakterizirani. Kit je mogao naučiti od Texa lekciju o ljudima, npr. Kitu se nakon upoznavanja svidio sudac Vermont, a Tex će na to: „On je od onih koji će te častiti pićem i s tobom lijepo brbljati, a zna da te iza ugla čeka tip sa sjekirom!“. Lik suca je pomalo neuvjerljivo ispao, iako je pokvaren, podmukao i mozak bande, pametan, miran, hladnokrvan i staložen kad ima dobitne karte u rukama, stjeran u kut nakon što su njegove spletke otkrivene, prelagano doslovno poludi! Bogati farmer Sam Truscott okarakteriziran kao i svi tipovi njegova kalibra u serijalu, kao arogantan s ambicijama zagospodariti gradom. Pohlepan. Pokazalo se kako je do početnog kapitala također došao prevarom. Okružen također beskrupuloznim likovima, revolverašima. Ne libi se povući podle poteze, sve za svoj boljitak. I suca i Sama kako to često biva u Bonellijevim pričama dostiže ruka pravde, zaslužena naplata za smrt poštenog šerifa i mnoge druge grijehe. Kazne su uistinu prikazane nezaboravnim scenama! Tim „Pivo“ je komičan lik, stari, bivši vojnik, pijanac, simpatičan lik, s pravom je proglašen junakom i dočekao svojih pet minuta slave. Tim je i prepoznao Texa i time Texu pokvario plan da ne otkrije svoj pravi identitet. Na početku serijala Tex je češće koristio lažni identitet, s godinama, kako je rasla njegova slava, sve rjeđe scenaristi koriste takve scenarističke detalje, iako ih ima cijelo vrijeme, pa i danas. Pošteni građani Pecos Cityja su simpatični i stereotipni likovi, dragocjeni saveznici (Mamie-crna šerifova sluškinja, šerifova djevojčica Annie, doktor Fulton). Sve u svemu kad se sve zbroji solidna karakterizacija likova.
Tex šerif
Crtež: Galep je lijepo dočarao ovu priču, napredak u odnosu na prve avanture je očit, Galep sve bolji i bolji, efektan crtež i jako lijep Galepov posao. Neke prilično neobične poze, crtež i priču čine zanimljivom. Ipak, kolor još uvijek popravlja dojam Galepovog crteža.
Naslovnice: Dnevnikova naslovnica broja 30 po običaju nema veze sa ovom pričom, čak ni sa serijalom. Jedino naslovnica klasika broj 17 ima veze s pričom, pokazuje gužvu u saloonu (već spomenutu u recenziji). Naslovnicu SR 13 je Dnevnik iskoristio za LMS 26, a naslovnicu SR 14 Dnevnik je iskoristio za LMS 37. Galepove naslovnice SR 13 i SR 14 su skromne kvalitete, pa posljedično dajem najnižu ocjenu za naslovnice.
Rezime: klasična western priča, zabavna, dobro nacrtana i napisana. Jedna od legendarnih priča s početka serijala o kojoj se istini za volju malo priča, a valja naglasiti da je to bila jedna od prvih priča ovog tipa, vrlo vjerojatno inspirativna za mnoge Texove priče u budućnosti. Iako je u naslovu riječ drama, priču bismo mogli nazvati upravo suprotno klasičnom western komedijom u stilu G.L.Bonellija. Mogli bi reći i tipična Bonellijeva priča. Meni je priča zabavna i preporučam ju za pročitati! Uživajte!
.jpg)
