Ledene zemlje

Zagor

ZG MX 33 | 320 str.

Jedan stari neprijatelj vratio se iz mrtvih i uputio Zagoru izazov.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 73%

Priča 8

Scenarij 7

Crtež 6

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 70%

P*7

S*6

C*6

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Ledene zemlje
    ZG MX 33

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Terre fredde
    ZG MAXI 32

ZANIMLJIVOSTI

  • Izvorno je priča objavljena u siječnju 2018., Ludens ju objavljuje u studenome 2018.
  • Rauch kaže da voli pustolovne priče u kojima se miješaju horor ili fantastika, pa su mu jedne od najomiljenijih “Tjeskoba“ i “Američka odiseja“, ali i da voli teme s heroizmima i ljudskim dimenzijama poput “Slobode ili smrti“. A najljepša mu je “Marš očajnika“..
  • Druga suradnja Raucha i braće Di Vitto, prva je bila na epizodi u sklopu JA odiseje “Na putu za Panamu“.
  • Drugi Maxi rađen po Rauchovom scenariju, prvi je bio “Spasilačka misija“, crtež Sedioli.
  • Kako smo vidjeli u Maxiju “Pripovijesti iz Darkwooda“ čitav niz eksperimentiranja u vidu simbioze starih i novih scenarista i crtača na jednoj Zagorovoj pustolovini na koju se veže pet kratkih priča, s ovim se Maxijem nastavlja s eksperimentiranjem. Ovo je prvi Maxi u kojem će započeti novo putovanje naših junaka, a koje će se protegnuti kroz niz idućih Maxija, jedna vrst mini odiseje. Ovo je putovanje, po obilasku krajeva, pomalo nalik slavnoj SA odiseji. Ovdje smo na sjeverozapadu pacifičke obale. U sljedećem nas Mirko Perniola vodi na Aljasku, Rauch u Kaliforniju, a u svakom ćemo susresti neke stare prijatelje iz SA odiseje, ali i jednoga iz davne Nolittine epizode “U službi cara“.
  • Prvi put da se u ovoj ediciji pojavljuje negativac iz plejade starih Zagorovih neprijatelja. U ovom slučaju je riječ o Eskimu, koji se prvi put pojavio u pričama “Snježni sokolovi/Eskim“ (Nolitta-Donatelli), a drugi u “Zasjeda/Neranjivi“ (Toninelli-Donatelli).
  • Pojavljuju se stari prijatelji princ Rezanov i ađutant mu Igor, i ekipa s broda Dragoon; kapetan Honest Joe, Noah i Felix. Rezanova, Igora i Honest Joea smo upoznali u pričama “Aljaska/Ratnici Gromovnika“, kada je Honest Joe topovima s broda North Star porazio pobunjene Tlingite koji su htjeli uništiti rusku koloniju. U epizodi “Zmajevi gusari“ njegov brod je uništen, a posadu kao taoce drži opaki kineski pirat Žuti Zmaj. Na kraju te epizode Honest Joe, u znak zahvalnosti, od kompanije Hudson's Bay dobiva novi brod. Kasnije, u ekspediciji na Grenland, u istoimenoj Bosellijevoj epizodi, posadi se pridružuje dječak Felix. Dragoonom su naši junaci, zajedno s Guthrumovim vikinzima, prebačeni na Island, u sagi o potjeri za profesorom Richterom.
  • Jacopo Rauch je odradio neke priče u kojima se vraćaju stari prijatelji i neprijatelji: Ylenia Varga (LU 207-209, original 616-618 ), profesor Verybad (LU 225-226), jubilarac s Akkroncima, samuraj Takeda, profesori Mayer i Kruger i Staggler (Maxi 27), Bat Batterton (zadnji almanah), i kolorci s Guthrumom i doktorom Metervelicem.
  • Str. 8, traperi se zabavljaju i plešu uz svirku Rig-a-Jig-Jig, u ono vrijeme popularne, tzv. silly song ili novelty song, pjesme s humorističnom elementima.
  • Str. 32, da već ne znate o kojem se povratniku radi, biste li na prvoj vinjeti te stranice mogli prepoznati o kome je riječ?
  • Str. 62/65 Rauch nas vodi u vrijeme Wandering Fitzyja.
  • Kako je i red kada su povratnici u igri, Rauch nas na stranicama 78-80, 158-162 podsjeća na ranije susrete.
  • Kako bi opravdao Eskimov povratak iz mrtvih Rauch koristi amneziju u istoga, a vjerojatno od velikog šoka kojeg je Eskimo pretrpio prilikom smrtne opasnosti. Za gubitak neranjivosti našao je jedno objašnjenje, a koje bi se po zdravoseljačkoj logici svelo na onu „kako došlo, tako prošlo.“
  • Pacifički sjeverozapad je regija sjeverozapadne Sjeverne Amerike na zapadu omeđena Tihim oceanom. Pri definiranju, u regiju se uvijek uključuju kanadska pokrajina Britanska Kolumbija i američke savezne države Washington i Oregon. Često se uključuju i jugoistočna Aljaska, Idaho, zapadna Montana i najsjeverniji dijelovi Kalifornije.

Jedan od stupova Zagorovog svijeta i serijala su povratci. Nolitta je započeo legendu o Duhu Sa Sjekirom, zatim predao scenarijsku palicu svome ocu i Gallienu Ferriju, pa se vratio i odveo Zagora u vječnost. Vratio se Zagor na hrvatske kioske nakon skoro trogodišnjeg izbivanja, vraćali su se fanovi svome najvećemu junaku djetinjstva nakon višegodišnje apstinencije. Vratio se Toninelli s kratkom pričom, vratio se Ade Capone, ali, nažalost, nije doživio objavljivanje svoje priče. Vraćali su se naši junaci u Darkwood nakon putovanja i odiseja, vraćali su se Zagorovi dragi prijatelji, vraćali su se omrznuti neprijatelji, a neke od najintrigantnijih povrataka činili su neprijatelji za koje smo mislili da su mrtvi.

Svaki zagorovac zna da je prvi neprijatelj koji se vratio iz mrtvih bio Hellingen, i to ne jednom. Taj profesor zla koji je preživio eksploziju laboratorija i plameni gnjev, Fishlegov harpun posred grudi i dezintegriranje u teleportacijskoj kabini, oličenje je ultimativnog Zagorovog neprijatelja i drži rekord po broju povrataka iz mrtvih, a trenutno ga, zajedno s njegovim klonom, zatočenog u demonskom paklu drži Wendigo. Naravno, ima tu još opakih negativaca koji ludom profi pušu za vratom ne bi li oborili rekord. Nadvampir Rakosi se vraćao dva puta, a treće uskrsnuće ovog noćobdije je u pripremi. Ben Stevens je oživljavao dva puta, baš kao Kandraks i Eskimo, a Jednooki Jack, Pekot, Butcher, Hegel von Axel, Robert Gray, Demonska Maska, profesor Richter, Veliki Marcus i Thunderman po jednom. Vratili su se iz mrtvih Nat Murdo i Marie Laveau, ali njih više ne ubrajamo u neprijatelje. Dakle, u 58 godina trajanja serijala uskrsnulo je nešto više od tucet neprijatelja. Puno? Malo? Je li ih uopće trebalo vraćati? To su tek neka od pitanja iz Zagorova svijeta oko kojih se lome koplja fanova.

Vraćanja mrtvih neprijatelja koji su zadobili naizgled fatalne rane, ostali pokopani pod tonama kamenja ili im je hladna rijeka trebala biti grob u nas čitatelja i fanova uzimana su kao općeprihvaćeni fenomen u jednom serijalu kao što je Zagorov, uzimana su zdravo za gotovo. I tako treba biti. Kog, da prostite, boli dupe kako je Pekot preživio metak posred čela, kada se vratio živahan ali osvetoljubiv i umalo zakuhao sveopći rat u Darkwoodu! Jel' nekome bitno naivno objašnjenje kako je Hellingen preživio harpun koji se nije zabio direktno, već par milimetara kraj srca, kada se vratio s još luđim i opasnijim izumima i planovima? Još su se neki vratili u velikom stilu, meni je, recimo, epizoda o povratku Rakosija odlično odrađen Castellijev projekt, kao i Toninellijev Jednooki Jack.

Povratke glasovitih negativaca možemo promatrati kao periodične pokušaje revitalizacije serijala i uzburkavanja krvi fanova, iako, neki na takve fenomene gledaju kao na reciklažu već viđenoga, a Jacopo Rauch nam je u ovome Maxiju vratio jednoga starog Zagorovog neprijatelja. Taj neprijatelj nije najzanimljiviji, a bogami niti najopasniji zločinac s kojim se Zagor sukobio u prošlosti. Naravno, sigurno znate o kojem se povratniku radi pa mi je ovdje olakšano pisanje jer bih u protivnom otišao u spoilanje, jer ono što slijedi je moj mali narativni flashback. He, he, ako može omraženi Burattini, mogu i ja.

Eskimo je prvi sukob s našim junacima imao davne 1972., a prethodi mu putovanje Zagora, Chica i profesora Talbota na sjeveroistok sve do Kanade, u epizodi “Molok“. Vraćajući se u Darkwood, u divljini prekrivenoj snijegom preživljavaju napad pljačkaša i ubojica zvanih Snježni sokolovi, a predvodi ih Eskimo. Dakle, klasična priča o hrpi bandita i njihovom lukavom, nemilosrdnom i podlom šefu, a ovdje glavni negativac odskače svojim etničkim porijeklom. I ne samo to, Nolitta ustaljeni opis jedne bande razbija nesvakidašnjim scenarijem; skijaju bolje od “Profesora“. Iako je ranije bilo priča sa snježnim ugođajem, ovu bi službeno mogli proglasiti prvom pravom “ snježnom pričom“. E, da, umalo zaboravih, Eskimo je na kraju skončao u hladnoj rijeci. Bar smo tako mislili.

Često su povratnici iz mrtvih imali na umu samo jednu stvar-osvetiti se Zagoru i razoriti krhku darkwoodsku idilu, ali Eskimo nije jedan od njih. Toninellijev Eskim je zaokupljen megalomanskim planovima, jer zahvaljujući neranjivosti koju je stekao prirodnom mutacijom, nesretne Indijance huška na pobune protiv bljedolikih, a Zagor mu je pukom slučajnošću pao u šake. Iako je Toninelli pokušao Eskimovom neranjivošću i proglašenjem Manitovim glasnikom idejno parirati Nolittinoj karakterizaciji Eskima, na kraju smo dobili upravo onog Eskima kakvog smo ranije vidjeli-kad zagusti, daje petama vjetra i ostavlja svoje suborce na cjedilu.

Jacopo Rauch nije novo ime u Zagorovom serijalu i SBE-u. Davnih je godina on poslao dvije cjelovite, dobro osmišljene priče. Jedna je bila na 400 stranica o Mister Nou na Kubi za vrijeme revolucije, a druga na dvjestotinjak o Texu suočenim sa zajednicom religijskih fanatika (motiv koji će uspješno ukomponirati u Zagorovu priču “Grad ludila“). Scenariji su proslijeđeni ondašnjem Texovom uredniku Deciu Canziu i Masieru, uredniku pilota, koji “vrući krumpir“ uvaljuju Mauru Boselliju, a koji kontaktira Raucha kako bi mu dao šansu da se okuša na Zagoru. I ubrzo dolaze “Delaware“, nedugo potom “Brodolomci.“ Isprva njeguje poseban način pisanja scenarija, tj.skiciranja scenarija podijeljenim u vinjete s potpunim dijalozima, a danas takav način skiciranja scenarija radi samo na akcijskim scenama. 2002-2006. su godine Rauchove kreativne blokade, odustaje od pisanja i seli se u Englesku. Promjena okoline pozitivno djeluje i vraća se s “Oklopljenim vagonom“.

Iza ovog formalnog opisa rada jednog scenariste krije se autor koji zna svoj talent svrsishodno upotrijebiti na pričama objavljenim u raznim edicijama, ali su scenariji dani u ruke crtača čiji stil većina fanova ne preferira, poput d'Arcangela, Chiarolle, Sediolija. Jednostavna i tečna narativna linija s gomilom likova koji aktivno sudjeluju u priči bez da se gubi dinamika iste Rauchovi su aduti kojima pridobiva čitatelje. Njegovi likovi igraju odlično svoje uloge, aktivni su i živopisni, a kada se dobar scenarij poklopi s odličnim crtačem poput Della Monice, ne možete biti previše kritični prema “Gradu ludila“ ili prvoj promjeni žanra s pričom “Vampirica Ylenia“. Da ne nabrajam sada sve njegove priče osvrnuo bih se na još dvije. Dopala ga je čast, a bogami i teret pisanja priče o Akkronijancima, i tako nastavlja tradiciju da svaki jubilarni broj piše drugi autor (Nolitta, Sclavi, Toninelli, Boselli, Burattini). Prokletstvo koje prati jubilarce u ograničenom broju stranica Rauch kompenzira u svoju korist, a u “Bubnjevi u noći“ još je jednom pokazao odlično umijeće pripovijedanja i poigravanja sa sudbinama likova na relativno malom broju stranica.

Ali, Maxi edicija, kao što znamo, ipak broji nešto više stranica. Redovna (mjesečna) serija oduvijek je bilo mjesto gdje su se sage, putovanja i odiseje razvijale, stavljajući čitatelja na slatke muke nestrpljivog očekivanja novog nastavka i apsorbiranja idućih događaja. S obzirom da iduće godine kreće novo putovanje naših junaka, ono po Europi, Moreno Burattini je odlučio putovanja po sjeverozapadu pacifičke obale, Aljaski i Kaliforniji smjestiti u ovu ediciju dajući nam tako svojevrsnu trilogiju (vidi pod zanimljivosti).

Rauchov jednostavan način pisanja ovdje nas vodi u avanturu s gomilom znanih i neznanih likova koje brzo baca usred akcije. Narativna nit jedne klasične avanture u šumama sjeverozapada, u koje su uključeni traperi i Indijanci, u jednom trenu, vrlo brzo, prelazi u povratak jednog starog neprijatelja.

Svaka epizoda u kojoj postoje reference na prijašnje povratke negativaca ima retrospektivne sekvence, a ni ova priča nije iznimka. Što se toga tiče, Rauch ih piše u kratkoj formi, naglašavajući samo bitne stvari i ne ostavlja praznine u sjećanju. Iako mi, stari čitatelji, znamo do u detalja svaki susret Zagora i Eskima, stvari nikada ne treba uzeti zdravo za gotovo jer flashbackove Rauch koristi kako bi čitatelja uveo u atmosferu dajući tako priči prepoznatljive elemente neprijatelja-povratnika, a u ovom slučaju se postavlja glavno pitanje: je li Eskimo i dalje neranjiv?

Do razrješenja tog krucijalnog pitanja potrebno se vratiti na početak epizode. Sjećate se ranijih prikaza Eskima? Zločinac koji ne sudjeluje direktno u zločinima, ne sudjeluje u borbama, više je mastermind iz sigurne pozadine. Rauch je zaobišao staru karakterizaciju i dao Eskimu upečatljivu dozu rabijatnosti. Njegov je Eskim zastrašujući nemilosrdni vođa i realniji je lik jednoga vremena, a to je mogao postići samo tako da mu oduzme Toninellijevu neranjivost. E, ali i tu se krije jedna caka; Eskimo kao krinku koristi ime jedne zvijeri- Carcajou. Rauch mu je oduzeo neranjivost i dao mu auru zlokobnog i natprirodnog kroz korištenje imena neuhvatljive, gotovo mitske kanadske zvijeri, i mogu reći da me je više impresionirala ova Rauchova karakterizacija negoli Toninellijeva. Vratio ga je Nolittinim korijenima, pojačao mu karizmu, ali ga i malo degradirao, jer je on sada vođa otpadnika, ali u službi podmuklog Pearsona, jednoga od šefova Hudson's Bay kompanije, a koji želi sabotirati američke trapere i doseljenike.

Naravno, kada su u pitanju povratci neprijatelja postojanje ne samo naših junaka već i mitskog Darkwooda bili su stavljeni na kušnju. Po toj logici stvari neki su negativci savršeno funkcionirali na toj razini; Hellingen razara Darkwood krstarećim projektilima, priprema teren za invaziju krvožednih svemiraca, razara Darkwood u paralelnom svemiru, Pekot ruši ugled Zagora i ostavlja ga osramoćenog pred poglavicama istovremeno pripremajući sveopći rat, Butcher kidnapira Zagorove najbolje prijatelje diljem Darkwooda…

Eskimo tako ne djeluje jer on ne pripada darkwoodskom univerzumu i u tom je segmentu Rauch bio dosljedan pri povratku ovoga lika. Eskima, kao jednoga arhetipskog neprijatelja, Rauch uvodi u priču bez megalomanskih pripovjedačkih pretenzija kakve je Toninelli imao kada mu je dao status Manituovog izaslanika, a sukobe između njega i Zagora vodi kroz upetljavanja niza likova, taktiziranja, strategije i čekanja da plijen upadne u zamku. Još je jedan segment Rauch upotrijebio u ovoj epizodi a čini neizostavni dio Zagorovog svijeta još od najranijih avantura; putovanja i odiseje kroz koje je upoznavao nove prijatelje i zajedno s njima suočavao se s izazovima, a ovdje mu je izazov uputio stari neprijatelj dirnuvši u njegove prijatelje. Ništa novo po tom pitanju, slično djeluje i Mortimer, samo svaki negativac ima svoje finese pri djelovanju. U tom početnom stadiju priče Rauch je dao fokus na Honest Joeu, Noahu i Felixu, dobro nam znanoj ekipi s Dragoona. Tu smo dobili klasičnu podlogu sa zanimljivim dešavanjima u vidu sukoba Indijanaca i trapera, a konačni će rezultat biti sukob oči u oči dva stara neprijatelja.

Naravno, danas nismo klinci koji smo bili i danas takve povratke sagledavamo kritičnijim stavom, pokušavajući emocije i nostalgiju držati po strani, i Rauch je učinio odličnu stvar oduzevši Eskimu neranjivost, ali i dao realističniji Zagorov položaj u toj epizodi. Zagor ovdje surađuje s nizom likova kako bi nepovoljna zbivanja pokušao okrenuti u svoju korist i nadmudriti Eskima, jer se ovaj pokazao kao vrstan strateg. Zbivanja se redaju jedna za drugim. Nakon što mu je Eskimo uputio izazov efektnim, odlično pripremljenim napadom na trapersku utvrdu, a time nam je Rauch suptilno natuknuo da će se sukobi Zagora i Eskima voditi taktički, i stavljajući tako Zagora u početnom stadiju priče u nepovoljniji položaj jer se nalazi na Eskimovom terenu, narativna linija nas upoznaje s likovima koje ćemo pratiti u ovoj avanturi. I upravo su ti likovi najslabija karika. Likovi koji defiliraju pričom su manje-više odrađeni bez nekih većih uzbuđenja u njihovim pojavama. Jedan od njih je traper Sam Dougal, stari Zagorov prijatelj iz vremena dok je s Wandering Fitzyjem lutao divljinom. Rauch mu nije dao osobnost i karizmu kakvu je Colombo dao Škiljavom Bobu i učinio ga tako nezaboravnim likom, već ga je učinio likom koji se stopio s karakterizacijama drugih trapera.

Eskalacija priče počinje u trenutku zarobljavanja Zagora. Naravno, sada je svima jasno da će uskoro uslijediti susret Zagora i Eskima, taj sudbonosni trenutak pražnjenja nagomilanih emocija, ali braća Di Vitto nisu dorasla tom zadatku. Pogledajte stranicu 148 pa mi recite izaziva li kod vas ta vinjeta ikakvu pozitivnu reakciju? Plastično dočaran susret oči u oči dva stara neprijatelja jedna je u nizu njihovih boljki. Nema osjećaja povratka starog neprijatelja, nema emocija, nema Zagorovog facijalnog grča, sve to izgleda izvještačeno crtežom braće. Neću pretjerati ako napišem da braća nikada nisu uspjela osvojiti srca zagorovaca svojim stilom crtanja. Priznajem ja njima prekrasno nacrtane krajobraze, surove moći prirode i interakciju između većine likova, ali taj drvenasti Zagor u pokretu, i u ključnim trenutcima njegovo lice ponekad bez emocija, a ponekad izvještačeno, mane su preko kojih ne mogu prijeći.

Nema sumnje da je Rauch odradio jednu ambicioznu priču, tehnički solidnu, koja u jednom trenu prelazi u klasično strategijsko nadmudrivanje. Tu pomalo krivim scenarij u onom dijelu dijaloga i Eskimovih objašnjena kako namjerava uvući neprijatelje u zasjedu. Malo se gubi ritam naracije, sve se svelo na puko taktiziranje, ali se Rauch donekle iskupljuje scenama bijesnog psa i zarobljenog Zagora.

Kulminacija počinje Zagorovim oslobađanjem. Jedna efektno izvedena scena priprema nas na konačni obračun dva ljuta neprijatelja, pitanje je trenutka kada će se sukobiti Zagor i Eskimo. Ali ovdje Rauch radi jednu diverziju i odgađa taj sudbonosni trenutak. Sada spaja sve likove iz ove priče u finalnoj borbi, koja i nije nešto spektakularno izvedena, ali nam servira novo iznenađenje u liku princa Rezanova, ađutanta mu Igora i kozaka. Pretpostavljao sam da će se borba Zagora i Eskima odigrati u trenutku pobjede pozitivaca, gdje će Eskimo posljednji ostati na poprištu i Rauch će priču zatvoriti dvobojem, ali bespotrebno razvlači priču na slijedećih četrdesetak stranica.

Kraj priče je jedan od ključnih elemenata po čemu se pamti dobar scenarist, ali, nažalost, Rauch se tu pogubio, baš na samome kraju, finalnom sukobu dva stara neprijatelja. Nepotrebno je ubacio gomilu likova u finalni krešendo, a koji guše interakciju Zagora i Eskima, kao i ono iznenađenje s tunelom, a koje izgleda usiljeno. Koliko bi kraj puno efektnije bio izveden, na tragu Zagora kakvog svi volimo, da su se u toj snijegom omeđenoj kolibi suočili samo njih dvojica. Bez Chica, bez Sama i Honest Joea, bez Metisa. Samo Zagor sa sjekirom i Eskimo s nožem.

Na kraju svega postavlja se pitanje je li Rauch blefirao kada je Eskimu oduzeo neranjivost? Istina, vidjeli smo tog negativca s nožem posred grudi kako ga odvlači hladna rijeka. Ali, jedinu egzibiciju koju je izveo kako bi pokazao da nije neranjiv je tek mali rez nožem po dlanu. Zagor nije testirao njegovu besmrtnost oštrom stranom sjekire ili metkom. Što ako je neranjivost i dalje tu, uklonjena tek površinski da može ozlijediti kožu, probiti meso, a vitalni organi ostanu netaknuti? Hoće li se Eskimo ponovo vratiti?

U zadnjih nekoliko godina vidjeli smo raznorazne povratnike u serijalu. Zahvaljujući Ludensu i Veselom četvrtku podsjećamo se na već davno apsorbirano, ali i na nove avanture u kojima su se vratili neki stari negativci, ali i prijatelji. Podsjetili smo se na Hellingena u Sclavijevoj bezvremenoj genijalnosti, Burattini je vratio i ubio Mortimera, Capone je vratio Crne vukove, Mignacco je vratio Vuka Samotnjaka i odveo nas u Golnor, a u idućem periodu čekaju nas profesor Oldbones, Craig Turner, Ylenia Varga, samuraj Takeda, Smirnoff, Blondie, Veliki Marcus i Thunderman. I upravo će ova dva potonja izazvati najviše kontroverzi u čitatelja.

Naprijed

ZG MX 31 Pripovijesti iz Darkwooda

ZG MX 34 Yukonski kozaci

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • King Warrior

    Ukupna ocjena 76%

    8, 7, 7, 10

    Eskimo je jedan od najmarkantnijih Zagorovih neprijatelja. Prvo pojavljivanje je bilo izuzetno dobro, u drugom se pomalo otišlo u natprirodno i sve j to onda stvar ukusa. U ovom maxiju se Eskimo pojavljuje po treći put, možda i zadnji, vidjećemo, ništa nije nemoguće.

     

    Sviđa mi se kako je priča otvorena, podsjeća me dosta na Nolittino doba. Prvi dio je izuzetno dobar i napet, Eskimo se drži u sjenci i za one koji se nisu informisali putem interneta bi njegovo pojavljivanje moglo da bude iznenađenje. Ipak, čak i ako smo saznali unaprijed o kome se radi, mislim da to prikazivanje iz sjene doprinosi atmosferi i napetosti priče.

     

    Drugi dio maxija je pomalo razvodnjen, ide se nekim već poznatim putem i autoru ne polazi baš najbolje za rukom da održi visok kvalitetan nivo do kraja. Eskimo, čovjek koji je izuzetno snažan i pametan, ovdje pokazuje i svu svoju okrutnost. Može da se vidi kako drži žene iz indijanskih plemena kao robove, iako nije tako tačno rečeno, jasno je da pored domaćinskih usluga obavljaju i seksualne radnje. Mogao je to autor i naglasiti, čisto da još više pokaže okrutnost Eskima i njegovih ljudi.

     

    Di Vittovi mi ne spadaju među najdraže crtače, međutim mora se reći da su ovdje obavili njihov najbolji rad na Zagoru do sada. Imaju oni problema sa proporcijama, pogotovo glave crtaju čudno, kao da im likovi imaju polomljene vratove. To izgleda ne mogu poboljšati, ali opet, kao što rekoh, vidi se na drugim stvarima da su se potrudili da nam podare što bogatiji crtež.

    03.05.2019
    07:52:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 85%

    9, 9, 7, 10

    Meni jedan od boljih maxija.

    03.05.2019
    08:37:00 sati
    velka031
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 88%

    9, 8, 9, 10

    03.05.2019
    10:10:00 sati
    goghy
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 64%

    6, 6, 7, 7

    Naslov je promašen, tek kao u nekom dodatku počinje da dobija smisao. Naslovna je naoko lijepa, ali odmah otkriva Eskima, nije ga teško prepoznati. Priča donekle teče dobro, kasnije nekako to ne biva vješto scenaristički privedeno kraju. Crtež tu i tamo.

    03.05.2019
    15:15:00 sati
    delboj
    uredi
  • macca1985

    Ukupna ocjena 92%

    10, 10, 8, 8

    03.05.2019
    18:19:00 sati
    macca1985
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 82%

    9, 8, 8, 7

    Jedan od boljih maxija. Povratak starin neprijatelja nije loš izbor, posebno kada se uklope u dobr priču.

    03.05.2019
    22:46:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • anto

    Ukupna ocjena 57%

    5, 4, 7, 9

    generalno,nisam zadovoljan ovim Maksijem - priča mi je baš mlaka,crtež korektan.Jedino mi naslovnica valja.

    04.05.2019
    09:45:00 sati
    anto
    uredi
  • Gris

    Ukupna ocjena 62%

    6, 6, 6, 8

    05.05.2019
    09:46:00 sati
    Gris
    uredi
  • Gru

    Ukupna ocjena 40%

    5, 3, 3, 7

    Moj komentar sa forumske teme "Ledene Zemlje":

    Koliko puta sam sebi rekao da neću kupovati Maxije i ponukan pozitivnim dojmovima sa foruma uzmem ovo. Prvo Di Vitto fratteli, užas su, bode oči njihov crtež, likovi im drveniji od Pinokija, Zagor malo izgleda poput kromanjonca, malo kao da mu je slomljen vrat, ni Chico nije sasvim svoj, većina likova najverovatnije ima iščašenu vilicu - sve su to Di Vittovi. Onaj tko je rekao da izbjegava Di Vittove - svaka mu čast.
    Pa na tapet dolazi Rauch, jadna li mu majka! Ako je on budućnost Zagora...(evo mu jedan licetres ). Ovdje se vidi da je istinski Burattinijev učenik, (ja sam jedno vrijeme smatrao da Rauch ni ne postoji i da je to samo Burattinijev pseudonim dok mu na guglu nisam vidio sliku sa Ferrijem) kad ostane bez ideje onda vratiš neki lik iz Zagorovog svijeta, pa kad niti to ne pomaže onda vratiš još jednog, pa još jednog, pa još jedno dvoje troje i ionda ih ima toliko da ni sam neznaš što ćeš s njima, samo nebo zna zašto Rauch ovdje nije kojeg povratnika i ubio, onako u Burattinijevom stilu. Dakle, Rauch je ovdje od neprijatelja vratio: spojler: Eskima, od prijatelja je vratio: spojler: Honest Joea, Felixa i ekipu sa Dragoona te princa Rezanova. Mada priča vrlo dobro počinje, vrlo brzo slijedi šablonsko nizanje radnje i kopiranje nekih dijelova epizoda sa povratnicima. Jadnome spojler: Honest Joeu zapale brod, nije li dovoljno što mu je svojedobno Žuti zmaj zapalio brod, nego treba napraviti i Eskimo, a to paljenje broda nije niti prikazano? već se onako spominje, kao zapalili smo ti brod hajde kupi novi....
    Zaključak: tko ovo može probaviti svaka mu čast, a meni je ovo bio stvarno zadnji kupljen Maxi.

    06.05.2019
    17:28:00 sati
    Gru
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 42%

    2, 2, 7, 9

    Je'l stvarno bilo potrebno vracati JOS JEDONG Zagorovog neprijatelja, a pogotovo onog koji je (kobejagi) umro ne samo jednom, vec dvaput?  I sa ovom pricom, predpostavljam da ce se jednog dana ovaj bibac PONOVO vratiti iz trece smrti, jer Zagorovi scenaristi su ocito idioti bez ikakve maste i originalnosti, koji zvacu jedan te isti kurac do ilindana... Takodje, bilo koji Zagor fan koji nije mogao da predpostavi da je ovdje rijec u Eskimou, i u onim ranim scenama kad nismo mogli da mu vidimo lice, je teska naivcina...  Usput, je'l ima ikakvog smisla nazvati epizodu LEDENE ZEMLJE, iako se snijeg ne pojavljuje do stranice 290???  I naravno, najveca mana ovdje je ono sto stvarno unistava ovaj strip iz epizode u epizodu: PROTIVNICI PUCAJU NA ZAGORA PAR METARA OD NJEGA, MEDJUTIM ON UVIJEK IZBJEGAVA METKE, JER ON NIJE COVJEK, ONE JE FLASH SUPERHERO! MAJKO MILA, OVO POSTAJE NEPODNOSLJIVO!  Drugacije receno, Zagor je neunistiv, a taj elemenat ga cini totalno i besmrtnim, tako da je on junak koji ne stvara nikakvu tenziju kod (pametnih) citalaca, jer je ocito da je brzi od metaka, ali zar se ovo mora dokazat u bar SVAKOJ MOGUCOJ AVANTURI?  Na zalost ovaj strip polako tone do dna, nema ovdje nista vise zanimljivo, najbolje epizode serijala su vec vidjene, sve sto dolazi je suvisno, ovo se trebalo vec davno ugasiti, jer u 50 brojeva mozda dobijemo 2 sveske koje nisu pune kliseja, a to nije dosta da se i dalje ovaj ocaj od stripa nastavlja.  Dobri junaci se razvijaju od decenije u deceniju, ali ne Zagor, on ce zauvijek ostati strip za klince, ali bogami ne i pametne, pogotovo jer ima 10000000 boljih stripova trenutno.  Otrov za mozak i zdrav razum.

    08.05.2019
    05:14:00 sati
    acestroke
    uredi
  • allessi

    Ukupna ocjena 76%

    8, 8, 7, 7

    Ponovni povratak jednog od najstarijih Zagorovih neprijatelja, Eskima.. Odnosno ovaj put se zove Carcajou.. Okupio je bandu ubojica oko sebe i plaćen od strane nekog glavešine iz Hudson Bay Company sije smrt i pljačka brodove duž sjeverne obale Pacifika.. Nakon što je napao Honest Joea i potopio Dragoon, ovaj zove Zagora u pomoć, a što je bio i Eskimov cilj.. Nakon raznih peripetija Zagor i ekipa mu uspijevaju razoriti bandu i na kraju, izgleda i da jednom zauvijek, ubiti Eskima..

    Meni osobno najinteresantniji dio ovog maxija je ponovno pojavljivanje princa Rezanova iz Novog Arhangelska kojeg smo posljednji put vidjeli u epizodi "Aljaska" u izdavača Slobodna Dalmacija.. Također, i povratak Noaha i malog Felixa budi uspomene iz prošlih epizoda.. Sve u svemu, epizoda uopće nije loša (nastavlja se niz zanimljivih maxija) i smatram da se Rauch dosta potrudio i napravio solidan posao.. Crtež je djelo braće Di Vitto koji su se možda malo manje potrudili.. Nije im crtež loš, ali sam čitao i njihove bolje crteže.. Pogotovo kad je riječ o likovima i njihovim licima, tu su najviše kiksali.. A naslovnica mi je čak i najgora od svega.. Nije ona loša, Zagor u frajerskoj pozi, sve okolo snijeg i led.. Jako lijepo.. Ali na prvih skoro pa tristo stranica priče nema ni snijega ni leda.. Tek na kraju kada Zagor namješta zamku Eskimu imamo malo snijega i leda.. Da je suditi prema naslovnici cijela je epizoda trebala biti u snijegu i ledu.. Smatram da je naslovnica promašena, iako jako lijepo nacrtana..

    24.05.2019
    08:29:00 sati
    allessi
    uredi
  • Dexters

    Ukupna ocjena 71%

    8, 8, 5, 8

    Vrlo dobra priča. Rauch kao i obično konzistentan u kvaliteti, ali ništa spektakularno. Situacije s otmicama, slanjem poruka i slič. mi se ne dopadaju, ali bilo je i par neočekivanih scenarističkih rješenja što je pohvalno. Osobito mi je dojmljiv kraj, i konačna borba koja podsjeća na scenu s naslovnice prvog pojavljivanja Eskima. Ovaj put se pokazao kao dostojan protivnik, i donekle izbrisao razočaravujuću uspomenu na prvi sukob.

    16.06.2019
    16:04:00 sati
    Dexters
    uredi
  • Ukupna ocjena 78%

    7, 8, 8, 9

    Nema smisla raspravljati treba li neki lik vraćati ili ne, pitanje je hoće li realizacija tog povratka biti na razini zadatka.

    U ovoj priči, da je Eskimo bio izravni Zagorov neprijatelj, ukupan dojam bi bio bolji .. ovako još jedan solidan Maxi iako pun radnje, zapleta i veoma zabavan

    25.06.2019
    18:11:00 sati
    Zagorfan01
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum