Koji je najbolji Blekov period među EsseGesseovim epizodama? Teško je to reći jer su autori cijelo vrijeme držali kvalitetu na nivou te ako bi i jedna avantura unutar iste serije malko podbacila, ostale su bile na zavidnom nivou. Desilo se tu i tamo da bi poneki Ludensov broj bio malo lošiji, no već idući bi vratio stvari na svoje mjesto. Ipak ako idemo nekom logikom i isključimo one početne epizode jer u njima još nisu ni likovi do kraja definirani, a i još se neke ideje nisu zakuhale u glavama našeg omiljenog trojca, te one završne epizode u kojima dolazi do ponavljanja nekih već viđenih ideja, vrlo vjerojatno će negdje u sredini svog opusa na Bleku EsseGesse nuditi najkvalitetnije priče. Kako je bilo ukupno 26 serija Blekovih avantura potpisanih od strane torinskog trojca (Lud 1-24 + Lud 26 + LudSp 1), ova 11. serija avantura se nalazi negdje blizu te sredine njihovog opusa. Da li to znači da bi ovo mogao biti najkvalitetniji period njihovog stvaralaštva na Bleku? Teško je dati odgovor na to pitanje, dijelom i zbog toga što je riječ o vrlo subjektivnoj procjeni, no ono što moram istaknuti je to kako sam se uvijek rado vraćao Ludensovim brojevima 10-13 koji su tu otprilike na polovici njihovog opusa.
Ovaj broj 11 mi je odmalena bio jedan od najdražih. Ne bi nikad čovjek rekao da bi mogla biti kvalitetna priča kad vidi onu Mastantuonovu naslovnicu s prascem, ali srećom kako stara poslovica kaže ne treba suditi knjigu po koricama! Ni po motivu koji je uzet za nju, a ni po tome kako je nacrtana. Kad sam se već uhvatio naslovnica odmah da dam komentar na njih. Naravno, neću ocjenjivati ovog prasca koji po faci ni ne liči na prasca ni loš kolor na njoj, a bome niti Blekovu bijesnu facu. Kad je to Blek s tolikom bijesom udarao crvene odore? Uostalom, znamo svi da mu je to najmilija zabava. 😊 Ocjena naslovnica ide naravno Gazzetinim izdanjima i mislim da ćemo se svi složiti s konstatacijom da je prava šteta da Ludens nije te naslovnice koristio. Od tri naslovnice, prve dvije su mi stvarno odlične, naročito druga, ali treća je ponešto lošija. Sve u svemu, izuzetno visoka ocjena za njih!
Potraga za dijelovima karte, vještica Nekmek, trgovci oružjem te general Armstrong tvore 4 avanture koje možete pročitati u 11. Ludensovom broju i za koje slijedi analiza.
Prva avantura je fantastična! Stvarno jedna od najboljih u serijalu po mom mišljenju. Možda je stvar i u tome da sam oduvijek bio očaran s potragom za blagom ili tajnim prolazima, a ova avantura donosi potragu za dijelovima karte koji vode do tajanstvene tvrđave za koju nitko ne zna i koja se nalazi iznad jedne važne luke. Naravno, ne zna se o kojem gradu je riječ kao ni točna lokacija utvrde, sigurno je samo to da je dobro skrivena i da će do nje voditi tajni prolaz.
Sve započinje 2 mjeseca prije kad su petorica ljudi se našli u šumi u klopci koju su im postavili Indijanci. Jedan od petorice na samrti je predao kartu koja vodi do tajanstvene tvrđave, a četverac je podijelio kartu na 4 dijela te su se razdvojili i svatko je otišao na svoju stranu. Četverac s dijelovima karte:
- Neimenovani simpatizer Engleza. Od njega sve kreće jer je htio prodati svoj dio karte Englezima, a Blek ga je slučajno čuo. Važan je zbog toga što daje informacije o preostaloj trojici, a scene s njegovom „bolesti“ su bile uistinu simpatične, a i podsjetile su me na trik kojemu je i Trampy pribjegao u „Chico robijašu“.
- Sandy. Vlasnik krčme na rijeci Potomac. Ne saznajemo ništa o njegovom karakteru.
- Tuft. Bandit kojemu je specijalnost napadati diližanse. Lako ga je izazvati na dvoboj, a iako je bandit, riječ je o „poštenom banditu“ koji drži do svoje riječi.
- Mulford. Poluindijanac, živi na teritoriju Abenaki Indijanaca. Od kvarteta likova, on je praktički jedini pozitivac. Zanimljivo kako je i domoljub, a bio je u šumi s onim simpatizerom Engleza i banditom. Raznolik spektar likova su EsseGesseovci ovdje stvorili.
Zanimljiva i uzbudljiva priča, a na kraju naši junaci pronalaze utvrdu koja je u biti iskopana u stijeni. Priznajem kako sam oduvijek zajedno s Roddyjem htio malo istražiti te prolaze. Ah, to je ta blažena dječačka naivnost i zov u nepoznato.
Druga avantura je dosta kraća te ne obiluje s toliko puno likova kao prva. Praktički jedini važan lik kojeg se ovdje isplati spomenuti je vještica Nekmek. Nekmek je spaljena na lomači prije 100 godina i kako se čini je uskrsnula te ponovno izvodi razne vještičarije. Želi potjerati ili pobiti sve stanovnike okolnog sela. Ali slučajan dolazak Bleka u to selo pomrsit će joj planove! Ovakvu sličnu postavku priče možemo vidjeti i u prvoj avanturi 14. Ludensovog broja u kojoj se Blek mora suočiti s Peterom Von Peterom koji je također poput vještice uskrsnuo iz mrtvih nakon više od 100 godina. Jasno da postoji neka caka u tim uskrsnućima. Osobno mi je priča s Peterom draža od ove, nekako je sablasnija. Ovdje se nije toliko osjetila ta atmosfera, ali unatoč tome pamtljiva priča upravo zbog same vještice te zbog njenih slugu koji su lišeni svake volje.
Nakon ove dolazi još jedna nešto kraća avantura koja zajedno s drugom tvori 75 stranica. Moram priznati da mi je taj centralni dio koji se sastoji od druge i treće avanture nešto lošiji pa zbog njega i ide ocjena niža za priču. Treća avantura nam u prvi plan donosi već sto puta viđenu tematiku u stripovima, a to su trgovci oružjem. Tu je samo pitanje kojem plemenu će se prodavati oružje, te hoće li uz njega i vatrena voda biti uključena. Ipak, autori nam ovdje donose još neke simpatične scene zbog kojih čak i ovako banalna i isforsirana tema daje zadovoljavajuću priču.
Završnih 75 stranica je ponovno kao i prvih 75 na fenomenalnom nivou. Priča puna akcije, još više humora i standardnih Blekovih premlaćivanja crvenih odora. Nema što nema, čak i profesor Occultis dobiva znatnu veću ulogu nego inače te se uvlači u neprijateljsku jazbinu kao kuhar. Glavni negativac u ovoj avanturi je general Armstrong koji je solidno i okarakteriziran. Riječ je o pravom tiraninu, a meni osobno je svakako jedan od upečatljivijih generala koji su se pojavljivali u Blekovom serijalu. Dovoljno je spomenuti samo jednu usputnu scenu da bi stekao dojam o njegovom karakteru, a to je ona situacija kad je osudio na vješanje čovjeka samo zato što nije skinuo šešir pred njim. Naziv epizode vezan je upravo uz ovu avanturu i valja priznati kako je veoma prikladan budući da gađa točno u srž same priče. Radnja je locirana u Stone Bridgeu što je još jedan od pluseva jer koliko smo samo puta svjedočili pričama u anonimnim gradićima.
Od likova se još isplati spomenuti i Florimonda, starog profesorovog prijatelja koji se voli opijati. Također, ne mogu a da ne spomenem Turula, koji radi kao pomoćnik u kuhinji i koji je kompletna budala. Ono fiksiranje jarebice pogledom ću valjda pamtiti do kraja života, kao i kupovinu krumpira. 😊
Sve u svemu, kako sam već rekao iznimno sam zadovoljan ovom serijom Blekovih avantura koje su objedinjene u 11. Ludensovom broju. Dvije su stvarno fantastične priče, a dvije za nijansu slabije, ali ne mijenja puno na konačnoj ocjeni. Gegovi su standardni dio epizoda, a rekao bih da su se ovdje na par mjesta autori stvarno potrudili nasmijati nas te vjerujem kako će većina fanova biti također zadovoljna s ovom epizodom. Crtež je odličan, iako doduše u onom dijelu s vješticom Nekmek malko slabiji, djeluje malo neprecizan na pojedinim mjestima, ali moguće da je to i zbog lošijeg otiska. Unatoč tome ne mijenjam svoju ocjenu za crtež koju ću prenijeti i na veliku većinu drugih Blekovih priča koje je nacrtao maestralni torinski trojac.
