12. serija Blekovih avantura koju potpisuju Giovanni Sinchetto, Pietro Sartoris i Dario Guzzon ili umjetnički EsseGesse je pred nama. U ovoj seriji avantura očekuju nas 3 međusobno nepovezane avanture za koje slijede pojedinačni kratki osvrti, a zatim i osvrt za ukupni dojam.
Prva avantura – Crni ljudi: str. 1-75
Kratak sadržaj:
Blek odlazi u Portland i tamo saznaje kako su Englezi oteli odvjetnika Connolyja i kako će on za 5 dana biti pogubljen u Baltimoreu. Zajedno s još dvojicom domoljuba – Jimom Fosterom i Kimom Čudakom kreće na put. Nakon peripetija u Baltimoreu, Blek kreće u još jednu misiju u kojoj se nada otkriti što se dogodilo s ljudima koji su krenuli u potragu za tajanstvenim crnim brodom, tzv. brodom duhova, te usput riješiti misterij kojim je brod obavijen.
Komentar:
Kako se da naslutiti iz sadržaja, ova se avantura sastoji od dvije povezane cjeline. Dakle, prvo imamo tipičnu utrku s vremenom. Motiv koji su autori često potencirali u svojim serijalima. Jednu takvu utrku s vremenom već smo imali u Mikijevoj epizodi „Miki i špijuni iz San Francisca“. U toj recenziji sam već davao usporedbe upravo s ovom pričom, a temeljna postavka priče je zapravo ista, samo što drugi motivi navode naše junake na bjesomučnu utrku. Karakteristično za ovakav tip priče, put do Baltimorea je popločan nevoljama i nizom zapreki koju Blek i njegovi drugovi u pustolovini moraju prijeći, a sa gotovo svakom novom zaprekom, društvo se i smanjuje sve dok Blek ne ostane sam na kraju. Uzbudljiva priča, definitivno volim ovakav tip priča. Ali neke stvari u scenariju malo previše bodu u oči. Prvo, nejasno je zašto cijelu priču nadzire general Armstrong kojeg smo upoznali u prošloj priči „Teror crvenih odora“ i koji je lociran u izmišljenom gradiću Stone Bridge, ako je odvjetnik zarobljen u Portlandu, a bit će pogubljen u Baltimoreu. Kakva je poveznica Stone Bridgea s navedenim gradovima nije jasno, te ne znamo ni koja je točno njegova lokacija. Drugo, scena u kojoj Čudak pada niz liticu nije dobro povezana s idućom u kojoj mu se odjednom stvori zapaljena baklja u ruci. Ovo je doslovce palo s neba. Od stvari koje možemo pohvaliti, treba napomenuti kako su Portland i Baltimore dobro odabrani jer je njihova udaljenost 852 km za što mi na google kartama izbacuje da je udaljenost koja bi se pješke treba prijeći za nešto više od 7 dana, odnosno 176 sati pješačenja. Uzevši u obzir da su oni nešto brže putovali jer su išli i konjima i kanuom te raznim prečicama, rekao bih da je moguće, ali u potpunoj žurbi, prijeći tu udaljenost za 5 dana.
Drugi dio je također vrlo dobar, pomalo obavijen velom misterija, no zbog relativno malog broja stranica sve se brzo otkrije. Dakle, riječ je o banditima ili gusarima ako vam je tako draže, koji su obučeni u crno da ih se ne bi vidjelo pa se stječe dojam kako brodom nitko ne upravlja. Ono što nam je ovdje možda moglo biti malo iznenađenje da nema te nakaradne Mastantuonove naslovnice je to da je vođa tih bandita žena. Žena koja izgledom podsjeća na jednu koju ćemo kasnije upoznati u Blek Lud 21: „Tajna jednog mačevaoca“, no i tamo će upravo zbog naslovnice svima biti jasno koja je tajna u pitanju. Kad ih već uspoređujem, one samo izgledom sliče, karakterno se ipak dosta razlikuju.
Kao cjelina prvih 75 stranica nude veoma zanimljivu priču, no neke sitnice me nisu nešto pretjerano oduševile, a najbolji dio mi je još bio onaj kad su Conolly i Blek bježali, a domoljubi Baltimorea napravili šou za crvene odore kojim su pomogli našim junacima da steknu prednost.
Druga avantura – Oni!: str. 75-118
Kratak sadržaj:
Blek saznaje da je lokalna banda u Spartonu podlo zaklala dvojicu trapera – braću Mulder. Odmah kreće u osvetu! Stanovnici grada zovu bandu jednostavno: „Oni“ jer ne znaju tko su točno oni ni tko im je vođa.
Komentar:
Dobra priča, s obzirom na stvarno malen broj stranica rekao bih da nismo ni mogli očekivati nešto više. Osim akcije kojom pršti, ovdje ima i dosta humornih dijelova. Ti humorni dijelovi su možda malo falili recimo u prvoj avanturi budući da su u njoj Roddy i Occultis odmah na početku maknuti sa scene, a ovdje je recimo baš komično bilo kad su oni greškom mislili da je Blek zarobljen u zatvoru pa su u tami zabunom napali Bleka. S obzirom na malen broj stranica, bilo je jasno da identitet vođe neće biti skrivan dugo te da nećemo imati nekoliko ponuđenih sumnjivaca. Za takav rasplet potreban je bar duplo veći broj stranica. Ovdje je očekivano ispalo da je vođa prva osoba koju smo malo bolje upoznali, ali to je i u redu s obzirom na duljinu radnje. Jedino je rasplet možda malo previše epski napravljen, iznenadni dolazak trapera spašava cijelu stvar, ali ajde, ne vidimo često trapere u akciji.
Treća avantura – Blek, profesor njemačkog i matematike: str. 118-224
Kratak sadržaj:
Englezi su zagospodarili Blunderstoneom. Blek i Occultis se pod krinkom profesora i njegovog pomoćnika uvlače u neprijateljsku jazbinu. U ovoj misiji Blek mora igrati dvostruku ulogu. Tijekom dana je Elpidio O'Connor, profesor matematike i njemačkog te mora davati poduke guvernerovoj kćeri Dori, a tokom noći baca krinku i nastoji što je više moguće omesti guvernerove planove.
Komentar:
Najdulja od 3 avanture u ovom broju i rekao bih najkvalitetnija. Priča možda malo podsjeća na jednu simpatičnu avanturicu u Ludensovom 4. broju „Bubnjevi Irokeza“ u kojoj se Blek također pod krinkom uvukao među Engleze, samo što je tamo glumio plemića i priča ni izbliza nije bila ovako složena kao ova. Od dodatnih sličnosti, i tamo i ovdje postoji časnik kojemu je Blekova uloga sumnjiva. Noćne aktivnosti Bleku nisu strane i u njima se lako snalazi, ali brine ga njegova krinka budući da on ne zna ni matematiku ni njemački. Ali srećom po njega, tu je Occultis koji je uvijek bio u blizini i šaptao mu točne odgovore što je povremeno dovodilo i do humorističnih scena. U svakom slučaju jedna od meni dražih avantura kod koje je uspostavljen dosta dobar balans između akcije i humora. Kraj je zanimljiv, pomalo atipičan u kojem guverner ponukan određenim događajima moli Bleka za pomoć i obećava da će prestati njegova tiranija. Od dodatnih zanimljivosti, spomenimo i kako se Roddy gotovo pa ne pojavljuje u ovoj avanturi te ima stvarno mizernu ulogu.
Blek i Occultis u svojim ulogama profesora i šaptača
Završna riječ
Ovo je definitivno jedan od stripova kojemu sam se često vraćao kroz godine. Rekao bih da je ovo čak i taj neki period u kojemu su autori nudili ono najbolje. Sve tri priče su mi se svidjele, pogotovo prva i treća pa tu ide maksimalna ocjena. Ipak zbog nekih nedosljednosti ponešto sam ovoga puta smanjio ocjenu za scenarij. Na par mjesta se činilo kako možda fali jedna vinjetica između koja bi povezala scene (poput one kad Čudak pada niz liticu). Jasan i oku ugodan crtež majstorskog trojca može Vas samo još dodatno motivirati na čitanje ovog stripa, što se ne može reći i za Mastantuonovu naslovnicu u kojoj je ona piratica izgubila apsolutno sve od ženskosti. Srećom postoje i naslovnice koje je crtao Manlio Truscia i koje ocjenjujem i koje su puno bolje, no s izuzetkom prve koja je baš atraktivna, ni one me ovoga puta nisu nešto pretjerano oduševile pa ide neka sedmica za njih.
.jpg)
