Kanada… Velika, prostrana zemlja na sjeveru Američkog kontinenta. Poznata je po mnogobrojnim jezerima, među kojima možemo istaknuti Velika jezera koja se nalaze na granici sa SAD-om. Ali, osim njih i mnoga manja jezera preplavljuju Kanadu, a također i rijeke. Kao poznatu turističku atrakciju svakako možemo istaknuti slapove Nijagare te razne nacionalne parkove. Neki od tih nacionalnih parkova su izrazito veliki, pa tako na primjer Wood Buffalo u Alberti je površinom veći od Danske ili Švicarske. Osim po prirodnim ljepotama, poznata je i po raznim drugim stvarima. Ljubiteljima sporta, prvo će na pamet svakako pasti hokej na ledu koji je, zajedno s lakrosom, nacionalni sport u zemlji. Najpoznatija životinja u Kanadi je svakako polarni medvjed. Preko 60 posto ukupnog broja polarnih medvjeda na svijetu obitava upravo u Kanadi. Uglavnom, to je zemlja za koju možemo vezati razne asocijacije.
Uz sve te razne stvari, nama stripofilima, Kanada je poznata i po mnogobrojnim avanturama naših najdražih junaka u tim predjelima. Tex svako malo skoči do Kanade gdje ima brojne prijatelje od kojih možemo spomenuti samo Jima Brandona i Gros Jeana. U svakoj takvoj epizodi su uključene i kanadske crvene odore. Kapetan Miki je također stanovito vrijeme boravio u Kanadi i surađivao s njima. Možemo se pitati i zašto su autori stripova voljeli slati svoje junake u Kanadu? Odgovor je jednostavan, trebalo je malo promjene mjesta radnje, a Kanada je bila sjajna za to. Graniči s SAD-om, a s druge strane riječ je i o dosta neistraženoj zemlji, naročito ako pričamo iz perspektive 18. ili 19. stoljeća. Bilo kako bilo, većina Kanadskih epizoda u stripovima su mi super, a sa zadovoljstvom mogu napomenuti kako me ni ova nije razočarala!
Ovom epizodom započinje, mogli bi tako reći, jedna mini saga u serijalu koju možemo nazvati „Kanadskom sagom“. Zašto ne? Ako u Zagoru imamo nazive saga, kao npr. Južnoamerička, Sjevernoamerička, Afrička itd., siguran sam da mi ljubitelji Bleka neće zamjeriti ako dam ime ovoj sagi. Saga se proteže kroz dva i pol Ludensova broja, te se naši junaci tek sredinom Ludensovog broja 7 vraćaju kući u traperski kamp.
„Promislite prijatelji, druga obala je ta basnovita zemlja Kanada! Zemlja neizmjernih borovih šuma, plavetnih jezera… Gladnih vukova, snijega i leda!“ Ovo je veoma pjesnički opis koji nam autori daju kroz riječi profesora Occultisa i Bleka na prvoj vinjeti stripa. A odmah potom saznajemo i razlog putovanja u Kanadu. Riječ je o posebnoj misiji koju je našim junacima povjerio odvjetnik Conolly, a to je pomoći Francuzima u borbi protiv zajedničkih neprijatelja, mrskih crvenih odora!
Pukovnik Durbatois
U ovoj epizodi upoznajemo se s nekim likovima koji će se pojavljivati kroz cijelu ovu sagu, pa je red da ih predstavimo. Prvi od njih je pukovnik Durbatois, komandant garnizona u Carlotte Villeu. On osobno nema neku veliku ulogu u ovoj epizodi. No, pojavljivat će se i u kasnija dva broja pa ga vrijedi spomenuti. Jedina čudna stvar u vezi njega je što je u ovoj epizodi predstavljen kao pukovnik, a u idućoj kao guverner i svi mu se obraćaju s „ekscelenijo“. Jedna od pretpostavki bi bila da nije riječ o istoj osobi, no kako je identično nacrtan i kako se i Durbatois i guverner nalaze u istom gradu, za pretpostaviti je da su ili EsseGesse u idućem broju zaboravili koji čin i koju funkciju su dodijelili Durbatoisu, ili je posrijedi greška u prijevodu.
Važan lik u ovoj sagi je Pierre Le Gamin. Riječ je o simpatičnom vođi bandita iz tog kraja. No, pred njim se pojavljuje važan izbor, ili novačenje u vojsku ili vješala. Naravno, odabire novačenje te se stavlja pod Blekovo zapovjedništvo. Riječ je o iznimno jakoj i hrabroj osobi, no uz sve to i poštenoj. Par puta kroz epizodu je i naglašavana njegova fizička snaga. Po načinu na kojem su ga autori predstavili u priči, ja sam se nekako odmah sjetio jednog snagatora iz Texa. Naravno riječ je o već spomenutom Gros Jeanu, a baš ma zanima i da li Texove čitaoce Pierre asocira na njega.
Vrijedi još spomenuti i da Pierre ima kćer Rose Marie koju svi zovu Odvijačica. Hrabra cura, koja me po ponašanju u nekim trenucima podsjetila na Betty. Cijeli dan u utvrdi kuha i posprema, no kad dođe trenutak za rat, odmah je vidimo s puškom u ruci. Vrlo brzo razvija i osjećaje prema Bleku, te u jednom trenutku pokazuje i ljubomoru zbog čega sam se odmah i sjetio Betty i njenih ljubomornih ispada prema Marku.
Pierre Le Gamin i Odvijačica
Ovaj broj možemo podijeliti na tri avanture, pa recimo ukratko s čime se naši junaci moraju sve suočiti ovdje. Prvo, nakon što su Pierre i njegovi banditi unovačeni u vojsku, oni zajedno s Blekom, Occultisom i Roddyjem odlaze pojačati obranu utvrde Larousse. Ova utvrda će postati sjedište našim junacima u ovoj sagi, a situacija u njoj nije ohrabrujuća zbog opsade pod kojom se nalazi. No, Englezi koji stoje vani u zasjedi nisu najveća prepreka ovdje. Postoji i špijun iz utvrde kojeg će Blek morati razotkriti. Ova prva avantura mi je bila sjajna. Ono što ju posebno krasi je velika količina humora. Sa zadovoljstvom mogu istaknuti kako od prvih pet Ludensovih brojeva, ovdje imamo najviše humora. Neke scene su me baš nasmijale. Najbolje mi je bilo kada se kapetan Laval osramotio pred vojnikom koji mu je pokazao kako itekako zna kako se suprotstaviti napadu neprijatelja. A posebna scena mi je bila i ona u kojoj kapetan ispituje Bleka koje sve propise znaju ti novi vojnici. Nakon svih negativnih odgovora, Blek mu daje odgovor da znaju dobiti bitku. Ovdje bih povukao određenu usporedbu i sa stvarnim životom. Cijeli život učimo, idemo u školu, na faks, no kasnije ne znamo u praksi gotovo ništa. Dok netko drugi, tko nije išao na faks, vjerojatno će ranije usvojiti neke vještine i steći bolju praksu. Zar je bitno što vojnici ne znaju pozdravljati nadređene i salutirati? Bitno je da znaju dobiti bitku, kao što je svima bitno da znaju obaviti svoj posao.
Ovdje bih još istaknuo i bitku za utvrdu Larousse u kojoj su profesor Occultis i Pierre spojili strategiju Julija Cezara zajedno s Pierrovim napadom na poštanska kola.
Druga avantura započinje s profesorom Occultisom. Započinje sa zabavnim novim načinom ribolova, no smijeh će ubrzo svima zastati u grlu kada stigne vijest kako je otet. Blek i Roddy, uz pomoć jednog Blekovog prijatelja, O'Briana, pokušavaju raznim taktikama osloboditi profesora. Ovdje bi mogli izdvojiti sukob u prokletoj kuli i susret s „Frankensteinom“ i njegovim „čudovištem“. Reći ću samo to da je Blek bio na pragu toga da bude seciran i korišten u „luđačko-znanstvenim“ pokusima ako ih možemo tako nazvati. Ovdje ponovno imamo zanimljivih duhovitih scena u kojima prednjači genijalni um profesora Occultisa. Uvijek kad treba smisliti neki plan, tu radi njegov um, Occultis je stvarno mozak ekipe. Ovdje je Bleku i Roddyju utoliko teže ga osloboditi jer ne mogu računati na njegovu pomoć. Ipak, on i sam pokuša izaći iz zatvora oslanjajući se na svoje hipnotizerske moći.
Treća avantura mi je kvalitetom bila nešto lošija od prve dvije. Glavni akteri ove avanture su Indijanci Seneke. Seneke su bili jedno od 5 plemena originalnog Irokeškog saveza. Savez se zvao „Five nations“ i činili su ga Mohawki, Oneide, Onondage, Cayuge i naravno Seneke. 1722. godine u savez ulaze i Tuscarore te savez dobiva ime „Six nations“. Irokezi su živjeli na granici s Kanadom pa ovoga puta možemo reći da su autori uspjeli uzeti pleme koje bi stvarno živjelo na mjestu radnje ove epizode. Ovo posebno naglašavam kao scenaristički plus, jer ako se sjetimo prethodne epizode „Bubnjevi Irokeza“, ostaje upitno kako su se mogli Probušeni Nosevi pojaviti tamo budući da su živjeli skroz na drugoj strani kontinenta. Posebnost Seneka u ovoj epizodi je ta što ih vodi žena! Princeza Saske Tanka je poglavica plemena i njena riječ je zakon za Indijance. Što li je ono govorio Žalosna Sova stalno u Marku? Kako Indijanci tuku svoje skvo, kako one samo rade po cijeli dan dok im muževi sjede u vigvamu i puše lulu. E pa Saske Tanka, definitivno nije takav tip skvo i nipošto ne bi dopustila da je neki muškarac tuče. Zapravo bi se muškarci trebali paziti nje! „Mogu ti reći samo da je kao razbješnjeli tigar dok traje bitka! A kad se sjetiš da je tako mlada i slatka…“ Ovim riječima ju je Blek opisao. Ipak, na kraju pokazuje kako nije tako tvrda i nemilosrdna te da u njenim grudima također kuca nježno žensko srce. Navedimo još i imena negativaca u ovoj epizodi: violinist Bolkonski i pijanist Duboski. Meni su njih dvojica bili izrazito antipatični kao likovi. A kakvi su bili kao glazbenici? Bolkonskijev omiljeni kompozitor je kipar Michelangelo što nam dovoljno govori o njihovoj glazbenoj naobrazbi.
S crtežom sam izrazito zadovoljan kao i uvijek. EsseGesse su uvijek bili majstori u crtanju! U svojoj premijernoj recenziji „Posljednja strelica“ pokušao sam prikazati razlike u stilu crtanja između njih trojice u Marku, a sad ću to slično pokušati prikazati i ovdje. Razlike su stvarno minimalne i na Bleku je njihov crtež bio još sličniji nego kod Marka. Što se tiče pozadina, prikaza prirode, šume, grada i takvih stvari, tu ne mogu nikakvu razliku uočiti. No, na prikazu glavnih likova se mogu vidjeti minimalne razlike. Na donjim slikama možete vidjeti kako je koji od njih trojice crtao Bleka. Sinchetto i Sartoris su stvarno imali jako sličan stil i teško je uočiti razlike između njih, a Guzzona je već malo lakše uočiti. Guzzona lako prepoznajem i po tome što je Bleku znao crtati nešto dužu kosu od preostale dvojice, što naročito možete vidjeti u nekim vinjetama u kojima je Blek prikazan s leđa.
S lijeva na desno Blek iz pera Sinchetta, Sartorisa i Guzzona
Što se tiče naslovnica, ocjenjujem originalne naslovnice, tj. ove s izdanja Gazetta dello sport. Sve tri je nacrtao Giovanni Sinchetto i sve su dosta lijepo nacrtane. Možemo jedino raspravljati o tome kakav je motiv uzet te da li izgledaju atraktivno. Prve dvije mi nisu toliko atraktivne i njih bi ocijenio sa 7, dok mi je treća izrazito atraktivna. Općenito mi se sviđa kad je na naslovnici u prvom planu na primjer glavni lik i onda u pozadini se pojavljuje neki drugi lik kao što je ovdje Indijanka. Sinchetto je znao i inače ovakve naslovnice raditi pa mi kao primjer slične naslovnice pada na pamet, jedna Mikijeva s Tawegom u pozadini koju možete pogledati na sljedećem linku. Uglavnom, ovoj trećoj naslovnici bi dao desetku što znači da ću kao aritmetičku sredinu uzeti 8 i tom ocjenom ocijeniti naslovnice. Vrijedi li uopće i komentirati Ludensovu naslovnicu? Mastantuono, Mastantuono…
Sve u svemu, riječ je o jednoj iznimno dobroj Blekovoj epizodi. Baš se sa svakim brojem uočava određeni napredak u kvaliteti epizoda. A što nam tek donosi iduća epizoda? Nastavak ove Kanadske sage i jednog veoma zanimljivog neprijatelja, Šišmiša!
.jpg)
