
Nećete mi vjerovati, ali kada sam kupio ovaj strip u jednom od onih paketića na kiosku, stvarno sam mislio da se radi o posljednjoj epizodi Velikog Bleka, usprkos tome što je prvi Blek kojeg sam čitao bio "Saratoga", odnosno broj 54 koji je izašao nakon ovog. Ma, tko je pratio kronologiju i pamtio brojeve na koricama stripa. Bilo je to kada sam tek počinjao čitati stripove i nisam imao pojma da je Blek nastavio izlaziti i nakon ove epizode. Dakle, sada ću otkriti jedan potencijalni spoiler koji to zapravo i nije, ako uzmemo u obzir da je u Ludensovom izdanju očigledno da se serijal nastavio i nakon ove epizode. BLEK NIJE MRTAV, ali sam siguran da su talijanski čitatelji (ali i čitatelji s naših prostora) zasigurno bili šokirani kada su vidjeli najavu za ovaj broj pod naslovom "Blek je mrtav". Dakako, to je razumljivo. Pa, i ja bih bio šokiran da vidim najavu za Zagorovu epizodu s naslovom: "Zagor je mrtav". Smatram da je to bio maestralan potez od strane izdavača za povećanje prodaje. Strip u kojem ubijate protagonista će sigurno imati puno bolju prodaju, pa makar se radilo o svojevrsnom clickbait naslovu kao ovdje.
Pitanje koje se neizbježno nameće jest: što ubaciti u takav strip?
Najprije, treba na upečatljiv način šokirati čitatelje i nekako im obznaniti da je glavni lik njihovog voljenog strip-serijala umro. Ovdje su čitatelji sjajno iznenađeni od strane autora koji radnju iznose in medias res bez ikakvog uvoda u to zbog čega Blek umire. (Umire zbog vješanja, naravno, ali ne vidimo kako je došlo do toga da Blek završi na vješalima). I što sada? Blek je zaista mrtav i pokopan. Neću dalje spoilati radnju, ali ću istaknuti upečatljivu scenu Blekovog sprovoda koji posjećuju neki od najvažnijih povijesnih aktera Američkog rata za neovisnost što daje dodatnu težinu Blekovoj smrti i ostavlja dojam da je Blek zaista jedan od najvažnijih američkih revolucionara. Ukoliko ste pobliže upoznati sa povijesti SAD-a, možete lako zamisliti tko je sve prisustvovao sprovodu.
Blek je, barem u ovom imaginarnom svijetu koju su Essegesseovci kreirali, bio jedna od najvažnijih figura revolucije, unatoč svojoj mladosti. (U ovoj epizodi ima 29 godina. Ako mi ne vjerujete, provjerite epizodu „Priča o Velikom Bleku“). Mnogi njegovi bliski prijatelji iz nebrojenih pustolovina odustaju od revolucije; pobuna je izgubila vođu, domoljubi su se raspršili, Connolly odlazi u Kanadu, Occultis odlučuje postati redovnik na Tibetu, a Roddy, unatoč početnoj nakani da osveti Bleka, biva prisiljen da ode s Occultisom. S druge strane, Englezi naveliko slave važnu pobjedu, pobunjenici im predaju oružje i odlaze, a oni sve lakše mogu stjecati teritorijalnu prevlast i pobijediti u ratu. Moram reći da je upravo Veliki Blek jedan od razloga zašto nisam ljubitelj Engleza (osim par iznimaka) i da mi je uvijek gušt gledati kako plavokosi div mlati engleske vojnike koji, istini za volju, u većini slučajeva više ostavljaju dojam klaunova nego što ostavljaju dojam vojnika.
Iskreno, malo me u oko bode što je cijeli strip završio u manje od 60 stranica i ostao je dojam da se, unatoč nekoliko zaista dobrih i šokantnih događaja, moglo ubaciti još pokoji element koji bi nam prikazao posljedice Blekove smrti i možda još poneki događaj koji bi nas navukao da pomislimo kako je Blek stvarno mrtav. Mislim da su autori malo prebrzo raspleli klupko radnje i ostavili nas zakinutima za još pokoju emotivnu scenu. Ipak, mogu reći da sam u globalu zadovoljan pročitanim te mi ova epizoda spada u gornji dom Velikog Bleka zato što je zaista netipična za serijal. Često se neke od Blekovih epizoda svode na jurnjavu za Englezima i mlaćenje istih. Ovdje je sve to produbljeno na jako interesantan način te iskreno preporučam čitanje ovoga stripa, čak i ako inače i niste neki ljubitelji lika i djela Velikog Bleka. Zaista se radi o nadogradnji u odnosu na one Blekove naivne epizode koje su bile ispunjene akcijom, ali im je kvaliteta radnje bila nešto slabija. U ovoj epizodi dobivamo i uvid u emocije likova što i nije čest slučaj u Blekovim epizodama, kao i finu dozu misterije kroz proročanstva one gospođe u krčmi i pojavu maskiranog osvetnika. To me zaista iznenadilo, kao i zanimljiv (no malčice glupav) završetak koji, priznajem, nisam očekivao.
Ono što sam očekivao i dobio je jako dobar crtež koji je dosta bolji od onoga u starijim epizodama, iako je i Essegesse imao svoj prepoznatljiv stil, ovo je jednostavno bolje. Zaista, ova epizoda je lijepo grafički realizirana. Stvorena je atmosfera dostojna pravih stripovskih klasika i dobili smo neke predivne kadrove. Iako, tu je standardna mana koju uvijek uviđam u Bleku: pomalo karikaturalan prikaz nekih likova, ali to i ne smeta previše. Dapače, karikaturalan prikaz Engleza mi se jako sviđa.
Ludensova naslovnica je dobra i nekako misteriozna, ali ono što me oduševilo je sjajna talijanska naslovnica koju ovdje možete vidjeti. Jednostavno je epska sa mnogo likova i emotivnim prikazom Blekovog trupla koje dokazuje kakav je junak on bio, odnosno još uvijek je. To je definitivno jedna od onih naslovnica koje tjeraju na kupnju stripa i prava je šteta što ju nismo dobili u našem izdanju. Možete ju vidjeti u nastavku:
Ocjene
Priča je dobra i osmišljena je s ciljem da šokira čitatelja, a u tome svakako uspijeva. Jedino joj fali malo radnje i što se sve prebrzo odmotava. (Ja bih ostavio čitatelje u neizvjesnosti malo duže i stavio malo jači naglasak na emocije likova i posljedice Blekove smrti). Dat ću jednu solidnu sedmicu jer priči jednostavno fali još pokoji događaj da ostavi jači dojam i ono razrješenje radnje s dvojnikom je možda moglo biti bolje osmišljeno i malo šire ispripovjedano (ne onoliko široko kako to Burattini radi na Zagoru; onda bismo saznali previše :)). Scenariju dajem devetku jer su dijalozi na brojnim mjestima pogođeni i dobro dočaravaju koliko je Blek značio svojim prijateljima, a i šokantan početak priče podiže sveukupni dojam na viši nivo. Crtežu ću dati desetku, možda će mi netko zamjeriti da dajem previsoke ocjene, ali ovo je zaista lijepo nacrtano. Ima odličnih mračnih scena, likovi su lijepo nacrtani, a i akcijske scene su genijalne. Meni se takav crtež sviđa; nije to sad neka visoka umjetnost, ali za Bleka je takav crtež čista desetka.
Originalnoj talijanskoj naslovnici dao bih desetku jer je zaista maestralna, ali ona nažalost nije izašla na naše kioske, već je izašla naslovnica na kojoj se Blek skriva iza zida i čeka dva Engleza da mu se približe (mogu zamisliti kako ih je otpremio na spavanje u roku odmah :)). Ona je isto lijepa, ali nedostaje joj "ono nešto" i zato zaslužuje neku osmicu jer je u globalu dobra. Pošto postoje dvije naslovnice za ovu epizodu, jedna za desetku, druga za osmicu, najlogičnije je da za ocjenu dam srednju devetku. To mi se čini najpoštenije.
Meni se ova epizoda jako svidjela i od srca vam preporučam da ju pročitate zbog svih stvari koje sam naveo u ovoj recenziji. Ja sam ostao ugodno iznenađen, a mislim da ćete i vi ostati.
Završna riječ
Za kraj, samo ću reći da Blek nije mrtav, niti ikada može umrijeti. Blek nije samo nekakav plavokosi div koji mlati Engleze. Blek je pravi klasični junak koji se hrabro i nepokolebljivo bori protiv tiranije i predstavlja sve one koji su potlačeni i čije su šanse za uspjeh male, ali nam svaki puta dokazuje da je sve moguće te da ni moćna engleska vojska ne može zaustaviti hrabre i ustrajne. Neki će reći da je Blek naivan strip. Pa, možda i je, ali i takvog ga volimo. ŽIVIO BLEK!!!!